Br. 139. U DUBROVNIKU 19. Oktobra 1907. Godina III. PRAMA CRVE MRMATONA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo = godišnje K 8 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. kirani ne primaju a Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi iefran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. f g Idnog do drugog kraja naše domovine, Izškolani bedaci. da se svak o našoj tvrdnji osvjedoči. Neobičan je malo natpis za jedan Bili se — pitamo mi — da je našemu novinski članak, ali on najbolje odgo- puku pala potpuno mrena s očiju, o- vara predmetu, kojim se bavimo; ne-|držale tolike klike i koterije, tolike iz- sreći, koja je kriva kulturnom i eko. moždene glave, ne ovoliko vremena, nomnom zastoju našega puka; uzroku ne ni cigla 24 sata, ne ni 24 minuta? koji priječi sreću i slobodu hrvatskog Bili se mogli nenadno popeti kojeka- naroda. \kvi šarlatani, bez svake kulture, srca i Kad danas-sutra stupi soćijalna de- duše, do tog položaja, da u ime mokracija pred nepristrani sud histo- svih nas pred svijetom govore i nas rije, bit će sigurno prekorena radi mno- sramote? Bili većina narodnog zastup- gih njenih stranputica; ali će joj se stva mogla biti nenarodna, te s glupim morati svakako priznati jedna velika doskočicama usugjivat se branit trgo- zasluga, da je u nižim slojevima pro- | vanje hrvatske budućnosti s Peštom ili budila svijest njihove sile, da je u nji- Bečom? Ne! U osvješćenom i prosvje- ma probudila spoznaju, e su i oni ljudi, tljenom narodu nemoguće su ovakove kojim me smije imponovati ni zlatna pojave u ovolikoj mjeri. Ali bistri mo- kesa ni doktorska diploma u glupa- zak našeg puka jamči nam, da će i u novu džepu. Prigovor pak, da se je nas jednom odzvonjeti ovoj gospod- kod ove stranke demokracija izrodila skoj politici. u demagogiju, da se je zastranilo s pra- I dok ovako ističemo bistri pučki vog puta, doduše je istinit. Ali treba mozak, na žalost ne nahodimo ga u razumjeti, da je to odlučio stranački |vVećini naše inteligencije. Njoj i ide momenat i interes, pa se zato može|natpis ovog članka. dosta oprostiti, ako i ne opravdati. Kod nas, Hrvata, nema jake soći- jalno-demokratske stranke. Ni ne treba nam. Stranka, što u praksi niječe Boga i otadžbinu, koja u našoj teškoj na- rodnoj borbi zna poduprijet agresiv- nost neprijateljskih elemenata, mora se čupati s još neslobodnog hrvatskog ze- mljišta. Pravaštvo joj je baš zato ljuti protivnik. A što se tiče njena demo- kratizma, to ga mi, Starčevićanci, svud kud i kamo poštenije i savjesnije od soćijalista provodimo. Pravaškoj misli treba zahvaliti, što je hrvatski puk pri- stao progledavat, ko mu je prijatelj, ko neprijatelj, ko skromni radnik na narodnoj njivi, ko pijavica na narod- nom tijelu. Rekosmo, da se pristalo progledavati, ali se još do kraja pro- gledalo nije. Zadaća je naša, da tu du- žnost ispunimo za otadžbinsko dobro. Dovoljno je samo oko baciti s je- u toliku našu šuplju, a nadutu gospodu. bolje, i drugdje uz rijetke izuzetke. Jedino sretne prilike poslužile su mno- niko ne govori; one su znavanju narodne duše i narodnih po- |srpske antike od niškog episkopa Nikano- \ra počasnog člana srpske akađemije. | Na 3. str. svoje knjige niški episkop piše: Pabirci po Strojilovoj u_ | <Nu, kako je gena Dubrovnika i nje- povijesti Dubrovnika. gove čuvene republike vrlo važna u svima | odnosima za opšstu istoriju našeg srpskog PSA Dot Soze Diiveetiniima) \naroda, ili, kako bi to neki, iz zavisti pre- Episkop Nikanor u «Pristupu» svoga grin srpskoj narodnosti, rekli za istoriju la piše: [južnih Slovena; i kako je Dubrovnik vaz- «Vrlo je malo Srba, koji nisu čuli za|da stajao u bliskim odnosima sa svima srboslovensku antiku i srpsku Atinu — gladaocima srpskih kneževina i državica; slavni i klasični grad Dubrovnik. Ali je i kako se, najzad, od nekog doba la još mnogo manji broj onih, koji tu srpsku | reč u štampi o tome: «čiji je bio i čiji je antiku poznaju onako, kako ona, po svo- sad Dubrovnik», — to smo se, baveći se PODLISTA KK. (2) Joj prošlosti, to zaslužuje». u dva reda pre i prošle zime u Dubrovni- Častni episkop dozvoliti će nam jednu | ku, rešili da se što više upoznamo sa Du- opasku: on je ovim izrekao vrlo lošu svje- dočbu i sebi i Srbima u opće, Ako Srbi zbilja ne poznaju dubrovačku prošlost, to je zlo i veliko zlo, jer baš iz dubrovačke sla- vne prošlosti oni bi bili mnogo što nau- čili; dubrovačka diplomacija mogla bi slu- žiti uzorom srpskoj današnjoj diplomaciji, koja u mnogim prigodama nije znala sa- brovnikom i njegovom istorijom.... Mi smo pročitali nekoliko lepih istorijskih mo- nografija o njemu i njegovoj republici, pa i istoriju Engela u prevodu Stojanovića kanonika (koji prevod, čini nam se, još nije ugledao sveta),... nadamo se, da će naše delce za nižu i srednju inteligenciju vodi većina hrvatskih političara glu- pa, gospodsko-doktorska i protupučka. Glupa, jer je rade glupi ljudi; gospodsko- doktorska, jer te ljude vrstamo po nji- hovoj nošnji u klasu gospara, koji o- bično mogu pokazati doktorsku diplo- mu; protupučka, jer se redovito kosi sa pučkim interesom i hrvatskim osie- ćajem. Posljedice joj trpimo mi svi; one se pokazuju u svakdanjim neu- | spjesima. Zaista dakle nema čuda, što su mno- gi patrijoti zabrinuti gledajući našu in- teligenciju, u svojoj većini bez čistih pojmova, bez pametnih misli, bez hi- tra duha. Škola im je dala ono, što je mogla nešto znanja, ali mozga ne! Odatle oni naši jadi: bedastoća spo- jena sa lijepim soćijalnim položajem, \strančarstvo s intolerancijom, zloba s hi- pokrizijom. Pa da nijesmo sretni ?! Samo malo pogledajmo, kako ova gospoda ex cathedra po kafanama, či- taonicama, na šetnjama govore, kriti- kuju naš javni život, nekomu odobra- Nigda nećemo prestati upirati prstom |\vaju, drugoga osugjuju, ovaj im je ka- =“ \rakter i patrijota, onaj varalica i tugji Već joj sami lični potezi odavaju du- plaćenik. — Opet Bogom prosto, kad ševnu impotenciju. Najbliži dokaz: du- |bi sami došli do ovakovih zaključaka. Koalicija je u Banovini izjavila, da nagode t. j. na Starčevićevu programu, brovačka klika. A kako je u nas, u Otkad je bilo svijeta i doklegod ga|mora ostati na okupu, da spriječi stva-| Zašto nije mogla prištediti narodu sve Dubrovniku, tako je, ili može biti malo bude, bit će ljudi raznih mišljenja. Ali ranje «vladine» stranke iz «manje pa- muke i razočaranja ? Zar ovo nije igra kod nas je nešto drugo. Tu se ne mi- sli svojom glavom; zato se nije spo- sijede kose». | tako se dogagja, da Čitatelji im sve to vjeruju i dalje šire. Svjedoci smo, kako su Antuna Star- čevića znali hvaliti, a kako su ga stara, kad im se nije htio pokoriti, proglasili ludim. Franku su do tu skoro govorili, da je peštanski plaćenik, pa su to pro- mijenili u zadnje vrijeme, da nije nego bečki. Hartija je strpljiva, kad su samo čitatelji; a oni imaju više manje dobru dozu gluposti, da to sve popiju, da to dalje propovijedaju. Jadnih li škola, što su ih učili! Prostor nam ne dopušta daljnih re- fleksija o ovim trutovima. Bolju na srcu zabilježili smo ovu neutješljivu činje- nicu. Niko mebi bio sretniji od nas, kad bi sva naša inteligencija bila je- dnaka onim izuzetcima, koji su znani i pametni, a ne preuzetni; koji rade marljivo oko prosvjetljivanja i gospo- darskog pridizanja našeg puka; koji \mu uz žrtve neustrašivo propovijedaju hrvatsku riječ; kojim je više stalo do i\skupnog dobra, nego li svoga i stra- \ načkog. 1 = =—=======—=== = Vječita igra. itriotičnih elemenata», t. j. da spriječi, \e ne bi koja druga stranka osim nje gim plitkim stvorovima, da se školuju i| sobno. Naprosto se ponavlja, što se došla na vladu. Hoće li pak, da osta. * dogju do školskih svjedočaba ili da se|čita u odregjenim novinam, pa ako će ne vladinom strankom mora paktirati. Vili «za nagodu»; oni će tvrditi, da se dokopaju par4, da danas uzmognu sta- \to bit bogzna kakva laž ili glupost. Ali, jer je parola: ko se približi Ra-!9 dvoje slaže ! . vit frak i cilindar, da zasjednu općin- | Što druge novine na to kažu ili od- kocaju izdajica je, udariše na trista ske stolice i saborske klupe. A njihova govaraju, ne služi znat; jer tad si pa- muka. U tu svrhu — jer im se hoće. duševna snaga, njihove umne sposo- metan, kad hoćeš čuti oba zvona, a|mekih vladinih stolica — bacio je «Ob- vjek i preko volje mora smijati. bnosti? O njima neka nam za Boga pameti kod naše «inteligencije» malo zor» onomadne udicu, da bi se koa-| | nama navire smijeh, kad se sjetimo ponavljamo | ima. Naš «sijedi borac» n. pr. čita samo licija mogla izmiriti sa Wekerleom uz bombe izbačene od koalicije, da će opet: uz rijetke izuzetke jednake ni- svoj i Supilov libel. U ostalom to ne ucjenu glave Rakocaja ili jasnije, da \ići u Budimpeštu «opstruirati», «one- štici. Što ćemo pak reći o njihovu po- (smeta ništa, «kad ima široke vidike i mješte Rakocaya dogje drugi ban. Ne- go to nije po ćudi g. ministru, i ako treba? Bez prvih svojstava, bez dobra, mnoge naše novine bez ikakva stra- bi to bila neznatna, ili bolje, stvarno oka nemoguće je imati ova druga svoj- ha od svojih čitatelja danas kažu nikakova žrtva. Koalicija bi htjela, da zakone alla Daniel, na promjenu po- stva. | zato je sva naša politika, što je ovo, sutra ono, a preko sutra treće.!se tim rehabilitira pred narodom, da je slovnika, koju Madžari svom silom ur- «njezina zasluga», što je pošao ban- komesar (ko što je galamila, da je nje- zinom zaslugom otpuhnuo i Khuen), al Wekerle, za nesreću, ne dozvoljava nikakovih poraza, odnosno pobjeda u «borbi» s koalicijom. Ne ostaje sada ino, već ili izmiriti se s Rakocajem, ili da ga Wekerle otpusti — što neće biti, i ako nije s njime zadovoljan. A kad bi i došao drugi ban, zar i taj ne bi bio emisar Wekerleov ?! Ne dogodi li se ni jedno ni drugo, eto onda novih izbora. A zašto? (Radi politike štipendija; op. ur.) Zašto na- rod i onako smeten i uznemiren još gore smesti i uznemiriti, izvrći ga sje- gurno bajunetama, progonstvu, tamni- cama ? Da je radi stvari ni po jada, već zbog masnih štipendija — ta «Ob- zor» ih je i nehoteć otkrio ! Pa kad ovako stoje stvari, zar nije ovo igra i zločinstvo prama narodu ? Al' neka bi u eventualnim izborima koalicija odni- jela većinu, recimo na programu na- \gode i za nagodu, zar nije to pona- \vljati igru ad infinitum ? Ako bi pak koalicija namjeravala, što odma isklju- čujemo, kandidirati na programu protiv \i zločinstvo ? Ali što njih briga da su \danas pred Jelačićevim spomenikom klicali «dolje nagoda» a sjutra se izja- * * x Ima momenata u životu, kad se čo- mogućiti rasprave» i tako «zaustaviti |eljet državni stroj». Nego, neobazirući \se na njezin mali broj, na kojekakove morao 'sam sebi smijati kada je svoje djelo | zastavu nad Orlandom, blagoslivljajuć grad, arhivom. Odgovor je glasio: nije. A vrelo pisao; ali čovjek, koji je mogao pred izo- jer on vjerski njegov gospodar i zaštitnik. za dubrovačku historiju nalazi se u domi- braženim svijetom tvrditi opstanak Srba deset hiljada godina prije Hrista i Adama srbinom nazvati, takovom čovjeku nije bilo teško u prozirne svrhe izvrnuti i dubrova- čku historiju, pružajuć srpskoj srednjoj in- teligenciji djelo, kojega bi se svaki, pa i najnekulturniji narod, sramio. Mi ipak ne mislimo, da je srpska inteligencija onakova, kakovom ju predstavlja niški episkop. |ako nam je poznat skrajni vjerski i politički fanatizam mnogih i mnogih Srba u srpskoj državi, cijenimo, da i kod njih ima ljudi, koji će znati upozoriti svoju mladost i mla- gju inteligenciju, da prezirom pregje preko nedostojnog libela fanatičnog episkopa, koji se nije žacao nedostojnih i nedozvoljenih sredstava da iznakazi cijelu dubrovačku hi- storiju. Nas vele ne interesuje, što niški e- piskop Srbima dariva Dubrovnik i cijelu njegovu prošlost. Na to smo se već odavna obikli, a Bogu hvala, prošla su ona vreme- na kada se je kroz stupce naših novim vo- dila polemika: «čiji je Dubrovnik». Nepo- bitna je činjenica, da se stari dubrovčani nijesu nazivali ni Srbima ni Hrvatima. Ci- vis Ragusinus sum, Dubrovčanin sam, bila je jedina politička i marodnosna ujihova oznaka; jer nacijonalizam ne bijaše se još ni zametnuo kod naroda, a kamo li opre- dijelio svoje granice i oznake. Stoprv u zadnje vrijeme nasta prepirka i svojatanje Dubrovnika. Srbi i Hrvati prisvajahu ga za sebe, dok Sv. Vlaho i Austrija ne izmiriše zavagjenu braću. Austrija pokaza prstom na stijeg koji reče: Dubrovnik je moja svojina, politički | propitati on meni pripoda ; a sv. Vlaho razvije svoju | Politički danas Dubrovnik pripada zemljama | zastupanim u bečkom carevinskom vijeću, \a sa narodnosnog stanovište on pripada o- nome, kome pripada ostala Dalmacija, t. j. Hrvatskoj. O tome danas više nema nika- kovih prepiraka, jer i Srbi, koji su otrag malo vremena svojatali Dubrovnik, danas traže sjedinjenje Dubrovnika i cijele Da!ma- cije sa Hrvatskom. Sa narodnog dakle gle- dišta Dubrovnik po prirodnom i političkom |pravu pripada Hrvatskoj; a sa vjerskog sta- |movišta, kao u prošlosti i sadašnjosti, je- dnako i u budućnosti, on će uvijek biti grad Sv. Vlaha. Pozivati se na odnošaje dubro- vačke republike sa srpskim državicama, kao što radi niški episkop, te odatle izvagjati kapital za srpstvo Dubrovnika, nije samo neumjesno već i glupo. Dubrovačka je re- publika podržavala prijateljske odnošaje ne samo sa balkanskim državama, već takogjer i sa Mlečićima, Genovezima i ostalim sre- dovječnim republikama ltalije, te sa Ugar- skom, Hrvatskom i Tuiskom. Dapače mo- žemo, bez straha da nas iko pobije, ustvr- diti, da dubrovački odnošaji sa ovim drža- vama bili su iskreniji, dulji i čvršći od o- nih sa balkanskim državicama. Niški epi- skop za ovo je sjegurno znao, ali da: tre- je napisati delo za one srpske kra- | | vnik; |čavao razne pergamene i |mikanskoj i franjevačkoj biblioteci, te u na- | sem bogatom arhivu. Niški episkop, kako | se lako dade razabrati iz njegove knjige, |ne pozna ni talijanski ni latinski jezik; a svi dokumenti rasijani po našim bibliote- kama i arhivu pisani su u ovim jezicima, dakle niški episkop i kada bi ih bio imao pri ruci, ne bi ih bio znao upotrebiti. Što se tiče Engelove historije, na koju se. Ni- kanor pozivlje, i za koju kaže da nije štam- pana, episkop je mutan. Nikanor tvrdi, da je proučavao Engela u prevodu Stoja- novića, koji prevod da nije tiskan; dakle on je proučavao kanonika Stojanovića ru- kopis. Odmah izjavljujemo, da ovo ne odgovara istini. Engelova povjest štampa- na je u posebnoj knjizi kod «srpske dubro- vačke štamparije» god. 1903., a već prije ove godine ona je izlazila god. 1898 i 1899 u podliscima «Dubrovnika». Niški episkop boravio je u Dubrovniku 1906, dakle već za njegova boravka u našem gradu, Enge- lovo djelo bilo je štampano u Stojanoviće- voin prevodu i to u posebnoj knjizi. Da niški episkop nije upotrebljavao Stojanovi- ćev rukopis, već izdanje «srpske dubrova- čke štamparije», razabire se iz same nje- gove knjige, jer na mekim mjestima on ci- tira stranicu Engela, koja se potpuno su- dara sa stranicom štampane knjige; a stra- nice rukopisa pok. Stojanovića sjegurno se ne sudaraju sa stranicama n vog prevoda. Dakle? Ovo ćemo pitanje još bolje razjasniti kasnije. Ali da, Nikanor je «svoje delo namenio onim srpskim krajevima, kojima je vrlo | malo poznat Dubrovnik...» a po tom i Engel. (Slijedi)