PRIMI i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU 23. Novembra 1907. NIVEN HRVATA GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. godišnje K 8 — Ko Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. kirani ne primaju Godina Ill. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neiran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Maća. ndasa: doarske. Piše Bjornstjerne Bjčrnson. Dvanaestak mrtvih, pojednako teško ranjenih, još više lako ranjenih i uap- šenih, eto koliko je onomadne zapalo osveštanje jedne slovačke crkve u Ugarskoj. + Izvan Ugarske to niko ne može da shvati. Grof Apponyi, koji je tu skoro obećao, da će dati razjašnjenja o svim tim ugarskim dogogjajima, što mi van Ugarske ne razumijevamo, nema žali- bože vremena. On je biva mnogo za- poslen svojim novim školskim zako- nom, tjeranjem učitelja, koji magjarski ne zbore, namještanjem drugih, koji taj čudnovati jezik poznavaju, zatvara- njem škola, gdje im nastavni jezik nije magjarski, i podizanjem drugih, gdje je nastavni jezik samo magjarski. On zbilja nema ni časa vremena, No ja cijenim, da mu mogu pomoći, Štovani gospodine uredniče! Hoćete li ustupiti mjesta mojoj izjavi, koja se osniva na podacima dobivenim iz sve- kolike Ugarske? Vi ste, gospodine uredniče, naravski pročitali o Pierre Louis Maupertuis (1698.-1759.)? o njegovom oglašenom prijedlogu, što ga je učinio pruskome kralju Fridrihu Velikome, da se opet stvori iedan narod, koji bi latinski go- vorio. To se je imalo postići tim, što bi kralj dao opkoliti veliki komad ze- mlje neprebrdivim zidom; tad se imala trgnuti silesija male djece od svojih roditelja, pa je nastaniti u zemlji op- koljenoj tim neprebrdivim zidinama, i tu ta djeca nijesu imala drugo ništa čuti nego latinski, samo latinski, od zraka do mraka. Ovaj vanredno praktičan prijedlog bio je, kako znate, u svoje doba od Voltaire-a dovoljno procijenjen. Nego je sudba ostavila Magjarima, tome ge- nijalnome narodu, da taj prijedlog u djelo pretvori. Magjari biva imaju taj zid već gotov; to je granica Ugarske, koju oglašena hrabrost Magjara nepre- brdivom pravi, Oni imaju zato i uči- *) Donosimo u prijevodu ovaj krasan članak norveškog velikana. Izašao je u bečkoj ,,Neue Freio Presse“ od 15. o. mj. Kad naši čitaoci ga- nuta srca pročitaju posljednju frazu, nek znadu da ista čuvstva, što će ovaj članak u njima po- buditi, probila su na javu i po svemu uglagje- nome svijetu, gdje god ima ljudi, to procijenjuju pravednost, slobodu i ljuckotu. (Qp. Ur ) PODLISTAK. Pabirci po *Strojilovoj povijesti Dubrovnika. - o \telje: to su oni isti Velikomagjari. Knji- \gom i bičem, zakonom i puškom oni \ulijevaju u glavu magjarski jezik, jezik što ga ja ne razumijem, ali što je — reći; oni imaju nad sobom kralja. rekbi — turskome srodan, dakle mnogo | Prva opasnost ne bi eksistirala, kad ljepši od latinskoga. obi oni susjedni narodi bili toliko ra- | Uzrok, rašta Magjari tako postupaju, zumni, da bi shvatili onaj od Boga \sasvim je prost: nema dovoljno Ma- podani privilegij velikoj ugarskoj indu- gjara. Magjari su u svojoj istoj zemlji |striji. Ali nijesu. Nije dakle fajde pri- u manjini. Produkcija nije osobito jaka, kazivati im stvari onako kako što su, a sam dobri Bog zna zašto je to tako. jer ih ne razumiju. Zato ih valja pre- Prema tome valja fabricirati Magjare. pjevati, poljepšati i preličit ih. U na- To je uprav ona najveća in- šemu prostome europskome jeziku i- \dustrija Magjara, u svojoj vrsti da- mamo zato jednu prostu riječ, koju ja \pače najveća industrija na svijetu. *) ovdje ne smijem upotrijebiti. Magjarski U ovu veliku industriju Ugarske pada (tako mi rekoše) ima jedna sjajna, uz- kogjer i pokolj u Csernovi. | sad ga|višena riječ, koja se po prilici ovako Boga! daje prevesti: otadžbenički govorit. | Ako Velikomagjar govori nešto, što | Magjarski duhovnici, magjarska pu-| nije, tad on «govori otadžbenički». Pri \licija i magjarska taneta osveštuju slo- tome stekao je za nas ostale nedoku- | vačku crkvu pod njenim svecem par- čivu vještinu, koja mora da se osniva \cem, plemenitim Velikomagjarom gro- na daru prirogjenom njegovome ple- \fom Apponyi-em. i menu, | Bog je Velikomagjarima dao one na-| Iznijeću ovdje jedan primjer i s toga \niji i mnogo jači. Dapače, što je još | gore, Velikomagjari ne odlučuju sami imi u svojoj vlastitoj zemlji! Strahovito | (ta \se može shvatit. Svak biva služi \na svoj način. li to jedino u svojoj vrsti > Velikoma- gjarski velebno! Drugi primjer: Ako koja od drugih narodnosti u Ugarskoj hoće da se obrani od Veli- komagjara, tad valja da proti njoj o- suda pukne. A to biva ovako. Većina su tih naroda Slaveni. Netom pak ovi stanu da brane svoj jezik ili svoju na- rodnost, tad Magjari pokrste, da je to «panslavistička propaganda», a ta je izdajstvo prama domovini. Ako su to Nijemci, tad im se to obrne u «pan- germansku propagandu», a ta je tako- gjer izdajstvo prama domovini. Jednom riječi: za sada većina u Ugarskoj pa- daju megju izdajicam domovine! Ja se u čudu pitam: ima li što slično u ko- joj drugoj zemlji? Nije li to jedino na svijetu? Ovo je resultat nedostižive vje- štine Velikomagjara u «otadžbeničkom govorenju». A pri tome njihova veli- ka industrija sve to više napreduje, jer susjedni narodi ostaju tu potučeni, da- \pače skamenjeni. Sad -je red kralja! Hoće li to isto i \rode u svoje, a oni od njih fabriciraju |se moram povratiti na pokolj u Csernovi. "Magjare. A što mogu bolje da urade? | \Od Nijemaca tri milijuna i po, od \Hrvata i Srba četiri milijuna, od Slo- \vaka, Rusina, Rumunja skupa još više, | Velikomagjari imaju u šakam njihovo 'tijelo i njihovu dušu. Oni su njihova ješa," kao što su Malougri uvijek i bili. Sva državna imovina pripada Veliko- magjarima, tako isto i sve državne službe. Oni sami stvaraju zakone i oni ih sami rukovode. Tek se oni drugi umisle, da i oni imaju koje pravo, ovo ti je gdje ih od onoga dana čekaju progonstva i tamnice, lažni svjedoci i osude. Jedine globe odgovaraju zbilj- nosti, jer ove uživaju Velikomagjari. To je sve dobro i lijepo. Ali sreća je žalibože rijetko kada potpuna. Te- ški oblaci: lebde nad životom Veliko- magjara ; njihova je zemlja, biva, op- koljena narodima, koji nerado davaju svoj kontigenat velikoj industriji Veliko- magjara. A ovi su narodi mnogo broj- *) Prirodno je svojstvo Velikomagjara, da je | sve ono, što oni imaju ili čine, uvijek najveće | na svijetu. Tako me skorimice naučila jedna u garska vladina novina, [gda se Slovaci odnose pre- ma Magjarima kano Eskimi prama Norvežanima. | Ali ugarski Eskini rodili su mnoge velike ljude, | kano Petifi-a i Kossuth-a. 'Toliko visoko dakle | stoje čak i Kakimi Velikomadžara nad svim osta- lim Eskimima. Nije li ovo da se predevetiš?' (Op. piščeva). Za onu malu, novu crkvu u Cser- kod njega postići, kad u pitanju izbo- novi bijedni su Slovaci bili sakupili do ra uzbudu s njim «otadžbenički go- posljednje pare. Valjalo je crkvu osve- vorit» ? štati, ali oni zamoliše da se malo po- Jer i oni imaju jedno izborno pita- čeka, dok dogje njihov vlastiti pop. nje! Jednom — ali ciglom jednom — No velikomagjarski biskup htio je baš magjarski politički vogje bili su ludovi. da osvešta crkvu prije no stigne pop, To je bilo onda, kad pustiše svoga I dovezoše se tamo četiri magjarska |sijedog, poštovanog kralja da obeća sveštenika, praćeni od suca i od oru- drugim narodima u Ugarskoj, e će do- žnika. Narod se zbio u tijesnoj ulici biti isto pravo glasa kao i Velikoma- ispred svoje crkve; htjeo im je zapri- gjari, jednako, opće pravo glasa. ječit ulaz. Tad zamoli jedan magjarski Hoće li ga nagnati da od toga odu- pop (promislite: pop!) kočijaša, da goni stane, kad uzbudu s njim «otadžbe- kroz narod! Vika, jauk, čeljad pod ko- |nički govorit»? Prava je mahnitost ono lima smečena, konji tjeraju naprijed i |što su preko njega obećali. To ne zaustavljaju se. Tad sudac zapovijeda može, to ne smije biti. oružnicima da pucaju. U daljini od. Svi mi napeto čekamo. Jednako kao njekoliko .... deset koraka! | bez ike- \pri utrki konja. Mi se kladimo; veći- kova ugovaranja! Strašne posljedice na se nas kladi na kraljevu riječ, ali sada su svoj Europi poznate, mnogi i na Velikomagjare, na njihovu Kad je zatim stvar bila izne- divotnu vještinu u «otadžbeničku go- sena u ugarskome parlamentu, \vorenju». tu je odma pretvoriše u napadaj Radi se o najvećoj industriji Ugar- Slovaka na državnu oblast. u, ske. Ima li se ona u prah raspasti ? tome su svi Magijari u dvorani ili kraljeva riječ ? bili složni, pa i presjednik, da. pače i ministar pravde; stvar je Osvit narodnog odbivena, a interpelanat izružen umijeća u Dalmaciji. i opsovan, tii. ui : i i \ Živa je, i ako gorka, istina, da se naš Bili bio mogao koji drugi parlame- narod u Dalmaciji uz iznimke veoma ma- nat tako «otadžbenički govorit»? Nije lo znao okoristiti u prošlosti i sadašnjosti Dalmacijom obzirom na blago, koje leži u njezinoj prirodi i u njezinom ljudstvu. Eto vidimo na svoje oči, da su sva oveća no- va ekonomska poduzeća skoro u tugjim ru- kama, a to s toga, što je tugjinačko znanje o Dalmaciji solidnije od našega. Naša je pamet zaokupljena ili davnom prošiošću ili dalekom budućnošću, dočim sadašnjost pro- lazi mimo i kroz nas neopažena. Uopće nema u nas zdrava smisla za realno opa- žanje, jer nijemo u tome ni poučeni ni upučeni, a zato moramo biti najprije za- hvalni našim zavodima, u kojima se pri- pravljamo za prošlost, a ne za budućnost. Da nama, naime inteligenciji, zbilja fali smi- sao za opažanje, dokazuje činjenica, da ni najmanje ne poznamo svoje okoline. U na- šem ženskom pučkom svijetu leži pusto blago od vijekova u obliku čipaka, vezova, pletiva i tkiva, pa ipak njihove vrijednosti mi još ni danas ne shvatismo. Što smo mi, Dalmatinci, poduzeli, da sačuvamo to na- rodno blago od propasti, da ga i izrabimo u našu korist, u korist onoga, koji već o- davna ostavlja svoju rogjenu grudu, jer ga je i krv njegove krvi, inteligencija, davno ostavila svojoj sudbini izuzev par časnih iznimaka i to, većinom svećenika, kojima lje narod u srcu, a ne na jeziku, ili čak u \džepu? Ništa. Ženske ručne industrije u \puku čekahu i ne dočekahu preporoda od \nas, od naših gospogja, koje bi imale biti, I\kuo i u ostalih naroda prosvijetljenih, pr- \ve kolovogje u ovom narodnom poslu. Iz- \ gleda, ele mi umijemo jedino rušiti, a ne graditi. Diljem cijele Dalmacije imamo u- \vjeta obilnih za veliki razvoj kućne indu- istrije primjerice ćilimova u Dalmatinskoj Zagori oko Vrlike, Knina, Drniša, Sinja, koji ni najmanje ne zaostaju svojom ori- ginalnom |epotom po stručnjačkom mnije- nju i ukusu za smirskim. Ova kućna indu- strija u Smirni i okolici koristi pučanstvu nekoliko stotina tisuća kruna na godinu, a da ne spominjem lijepih dobitaka tapetar- ske veleindustrije u Evropi. Dalmacija je kolijevka glasovitoj dubrovačkoj čipci (Point \de Raguse), koja je pronosila naše ime vi- \jekovima kroz gospodske palače, aristokrat- \ske i kraljevske domove '); koja je bila i \još je osnov tugjim industrijama čipaka“), tugjem bogastvu. Naša čipka i vez iz pu- \ka, iz crkava, iz samostana bile su osno- \vom i svjetskoj tvornici Jesurum u Vene- ciji (osnivač ove tvornice je rodom dalma- tinac, Spljećanin). Paška čipka, koja se kroz vijekove sačuvala na Pagu, oko Rogoznice i u Boci, a moguće još gdjegdje u Dalma- ciji, po nama, naime inteligenciji, ne bi bi- la nikada došla u internacijonalan promet, da se nije izvanjac pobrinuo da nas upo- znade Dalmacijom i svijetom. Moramo pri- | 1) Burg Pallisen. History ef Lace. London, 1865. \Josef Seguin. La dentelle. Paris 1875. Obrtnički mu- zej. | 2) Jelica Belović Bemadzikovska. Srpski narodni | vez i tekstilna omamentika. Matica Srpska 1907. Servia | rarono_ riđurgli alla fede Cattolica: e all' ub- | opštinu» proglasiše u XII. veku za repu- |brovačke republike srpskim manastirima. I-| no; ma cacciato il Bano da R& di stina je, da je dubrovačka republika mana- | questo confermando la vendita fatta pero stiru sv. Arhangjela u Jerusolimu davala|orđino che li pagassero ai monaci di S. godišnjih 500 perpera, a ne 1000, ali to Michele in Gierusaleme, la qual Badia fece \bidienza della santa Chiesa Romana. E per_bliku» (Nikanor str. 28). Na ovo nam je cid vi mdndazono religiosi cattolici, caccian- kazati: Dubrovnik u svim ugovorima, bilo done gli scismatici ... E perche si risenti- trgovačkim ili političkim, radi uvijek neod- | \oua nije davala iz kakove naklonosti pre- | I (Pabirču dva Stara Dubrovčanina.) Na str. 27. svoga djela, episkop Nika- nutu svotu novaca republika morala davati , nor piše: «Sem napred pomenutoga danka | srpskim vladarima zbog trgovačkih povla- i meke hirije, Dubrovčani su nešto šije [ŠA a ovi dotičnu svotu opredijelili srp- | gali pojedine srpske - |skim manastirima; a republici je bilo sve- se, da je Dubrovnik vazda pla- | jedno davati je ili srpskim vladarima ili srpskom manastiru Sv. njihovim manastirima. A ovo nam potvr. jela u Jerusalimu, što su srpski ca- gjuje i Engel kad na str. 54. doslovce ve- odredili s uslovom : ako billi: «Dubrovčani su bili dužni, da i od sad, opustio srpski manastir u, Jerusa- kao god i od prije, plaćaju Dušanu godiš- Dubrovčani budu dužni da- nji harać, no on darova jedan dio ovog ha- Ston budu držali 1000 per- \rača crkvi sv. Mihajla u Jerusalimu, pak, srpskim manastirima :\ako se može vjerovati njekoj ispravi odre- , Pavle. U |gjenoj za crkvu sv. Nikole u Bari ddo: Scupi XXV. Aug. 1346. i 200 perpera u tvr- dijem grošima mletačkijem, dakle drugi dio ovog harača, spomenutoj crkvi u Bari u Apuliji za kupovinu svijeća voštanica». Luc- cari takogjer donosi: «I ducati 150 che tan- to s' apprezzano i perperi 500 la \ma srpskim kalugjerima, već što je spome- | e ž š ii i die i 3 s s U tii i i Signoria continud a far buoni a Stefano Bano ogn' an- ! 3 ! Urose il santo, pero morti da peste questi rono7 alcuni Calloieri e lamentavano, che monaci, li Rausei pagano ducati 150 alle | fussero non solamente levati delle loro am- Badie di $. Maria di Filandari e di S. Paolo | ministrazioni, ma privi altresi delle facolta di Monte Santo in Macedonia come appa- |onde viveano, s' obbligo il Senato Raugeo re per il libro di Pregati |' an, 1465». di pagare al loro Monastero certo annuale Svakako mi smo od mišljenja da dubro- | censo, e lo paga fino al di d' oggi». vački neki povjesničari pogriješno miješaju A iz raznih vjerodostojnih izvora dade u ovoj stvari manastir jerusalimski sa ma- se razabrati, da su Dubrovčani stoprv g. nastirom sv. Gore. Novac, što ga je dubro-|1465. počeli davati ovu odštetu od 500 per- vačka republika davala kalugjerima jeruso- | pera kalugjerima Sv. Gore, i po tom otpa- limskog mauastira, nije drugo nego trgo» da tvrdnja srpskog episkopa kao dau; XI. vački danak dubrovačke republike bosan-|vijeku nijesu htjeli dalje Dubrovčani davati skim i srpskim vladarima, što ga opet ovi (taj ugovoreni novac. Neznamo, gdje je e- ustupiše manastiru“ sv. Mihajla; dok nasu- piskop našao, da je dubrovačka republika prot 500 perpera dubrovačkog novca sv. spomenuti novac davala kalugjerima Sv. Gori u Maćedoniji bila je neka vrst odšte- Gore do XVI. vijeka; jer nam je poznato te skizmatičnim kalugjetima, koje je dubro- iz dubrovačke republike, da vačka republika odstranila sa stonskog te- | su kalugjeri g. 1804. na 20. augusta, mož- ritorija. Razzi na str. 78. donosi; «Hauen-|da zadnji put, sa darovima došli po ugo- do per tanto i Raugei ottenuto le pretate | voreni novac u Dubrovnik. Terre Nuove, € intendendo che in quelle erano molti Rasciani, e scismatici, delibe- \visno, kao slobodna aristokratska republi- Ika. Slijedeći dokumenat, u kome se spomi- \nje predsjednik republike sa vlastelom, u- klanja o tome svaku sumnju: «In nomine Domini Dei aeterni mense augusti indictio- ne sexta temporibus sanctorum Imperato- rum Basilii, et Constantini: Breve recorda- tionis factum a nobis Vitali Archiepiscopo, et Lampridio Praeside civitatis Ragusitanae una cum omnibus ejusdem civitatis Nobili- bus etc». (Coleti str. 44). Ovaj je dokumenat, bez sumnje, iz go- dine 997. Što se tiče naslova «republika» opaziti nam je, da se ovaj naslov nije ra- bio u Evropi prije g. 1400, već grad, op- ćina, a značilo je isto što i republika: Com- munitas Ragusii, Venetiarum, ete. Papa Pio V. bio je prvi, koji je Dubrovnik pro- zvao republikom u jednome pismu na Fi- lipa U. kralja Španjolske, i ovaj u pismu na Papu... dakle me u XII, vijeku kako