- U DUBROVNIKU 7. Decembra 1907 PRAVA GRIE i četvrt = godine polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K 5; na po surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. NM godišnje K 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVA! HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Pyiree izbornih reoraNA. Dvije su, što ih u nas duh vreme- na, duh jednakosti i demokratizma, bez ikakva otezanja traži. Jedna je izborna reforma za dalmatinski sabor, druga je za naše općine. Ovdje će se najbolje pokazati, jesu li neka gospoda zastu- pnici samo demokrati na jeziku ili i na srcu. Do njih stoji, da _c iomu na- rod s činjenicama osvjedoče. Opće, jednako i tajno pravo glasa, to čovječje pravo, već je u ovoj poli monarhije slavilo pobjedu, već je san- kcijonisano, a oni majski dani, kad se to pravo prvi put vršilo, bit će histo- rijski. Parlamenat, kakav bio danas, da bio, za nas Hrvate, svakako ga volimo, nego li stari. O izbornom sistematu, koji lje bio za parlamenat, koji je još za zemaljske sabore i za općine, ne može se reći ni da je zastario, jer naprosto ni nema svoje mladosti. On se star rodio. On je u. svojoj suštini sredovječna baština, gdje «stališi i redovi» odlučuju. Kad je dah francuske revolucije oću- tjela Evropa, kad su se stali micati bespravni široki slojevi, a drmati se vladarske stolice, tek se tada stalo u- vigjati, da se onako dalje ne može. «Status et ordines», a ta sitna manji- na bila je u sredovječnom jeziku «po- pulus» t. j. narod (što odlučuje), — morali su dopustiti nešto i «plebi», — puku, — što je do tada značilo bez- pravnost; a to je sastojalo u tomu, da se puku toliko poda, koliko im neće smetati, da i dalje budu mogli odluči- vati, kako ushtiju. E je to tako, lako se po tim izbornim sistematima može čovjek uvjeriti. Institucijom gospodske kuće sačuva je i danas u državnim poslima odlu- čan utjecaj sa strane velike aristokra- cije. Ovaj konservativni elemenat u zakonodavstvu imati će — kako neki hoće -—— i dobrih strana, ali i to se neda zatajiti, da mu je misao vodilica više očuvanje svoga položaja i interesa od općeg dobra. O staroj zastupničkoj kući ne treba takogjer trošiti vele riječi. Sama razdioba u kurije bila je antide- mokratska. Pod kurijom velikog po- sjeda krila su se vlastela. S plutokra- cijom je podijelila vlast, a mali obrtnik, radnik, težak, zlo. je prošao. Kad su narodne gomile upoznale igru i opet svijesno stale tražiti svoje pravo, a kad gospoda na vlasti ne mogoše inače, onda, da se zlu predusretne, a opće i jednako izborno pravo odmakne, za- konom se od 1896. ustanovi peta ku- rija sa 72 člana, koje svaki gragjanin može birati. To je bilo ruglo općemu pravu glasa, atentat na jednakost. Proti ovakovom izbornom sustavu morale su se boriti sve pučke stranke. | pobje- dilo se! Kad svaki čovjek ima iste du- žnosti, neka ima i ista prava ! Sad pogledajmo na naš sabor u Za- dru i njegov sastav. Promislimo malo na srednji vijek, gdje se u državi broje samo velikaši, svećenici i zastupnici «kr. slobodnih» gradova. Koja je tu razlika izmegju toga i naših virilista, (zadarskog nadbiskupa i grčko-istočnog vladike, koje niko ne bira, a imaju sva prava zastupnička), zastupnika velikog poreza i komora ? (Kako je slabo zastupana ogromna ve-| \ćina pučanstva, vanjske općine, t. j.. jat seljak! A siromašni radnik nikako. | I na našim općinama vlada isti prin- , cip. Razdioba u tri tijela, od kojih prva dva bira sitna manjina, te tako gospo- \duje, ne smije se više održati. A gra- \gjanin, komu je siromaštvo krivo, da \nije oporezovan, nema svoga glasa. \Ne protivi li se i ovo svakoj pravici? | Svemu ovomu treba lijeka i to li- \jeka spasonosnog, a njega propisuje | današnje vrijeme. Taj je opće i jednako (pravo glasa. \ Dali sa zaštitom manjina? Pi-| sac ovih redaka odgovara: za općine, | da, za sabor, nč. Mišljenje je ovo | — ponavljamo — pišćevo, a hoće li ga i drugi šnjim dijelit, ne znamo, U svoje se vrijeme smatralo opće i jednako pravo glasa sa zaštitom ma-| njina donekle idejalnim, da ono na bolje odgovara zahtjevima pravičnosti. Plemenita duša hrvatskog filozofa, An- tuna Starčevića, prateći živo sva sa- vremena pitanja izjavila se za ovakav, izborni sustav. Ali naskoro je praksa. (u Belgiji) pokazala, da se previše o- | datle nadalo. Vlastodršci su znali pače \učinit i saborsku većinu od manjine \ pučanstva. Više nije kotar i zastupnik što ima svojih izvrsnih strana. Ima i \drugih neprilika i poteškoća u razmje- ru glasova prama broju zastupnika. Socijalisti s pravom ustadoše na ovaj \sistemat. Ipak se je dalmatinski sabor izjavio g. 1905. za opće i jednako pravo glasa sa zaštitom manjina. Što | je za druge zastarjelo, to je za nas, Hrvate, novo. Ali ta tobožnja njihova briga za manjine je nepotrebna, suvi- | šna. Manjina će doći, nemoj da je baš | | | i | | | | | | | | | | \ i \izražaja, i ona će imat svoj kotar, a \njen će se glas tako čuti na kompe- tentnom mjestu, saboru. Sa zaštitom se manjina komplikuje ovdje stvar, gdje to nije potreba. Razlika bi u broju mandata pojedinih stranaka bila ne-| znatna prama onomu, što bi se dobili po sustavu s načelom većine. | zato se pisac ovih redaka ne zanosi za ovu stvar, jer odatle ne nada se koristi na- rodnoj; a i inače je sada taj sistemat za saborska zastupstva općenito zaba- | čen. Ako je naš Učitelj bio za taj si- | dok ne izagjoše na gi moderni ljudi, javu svi, i to znatni nedostatci. Nego na žalost moramo zabilježit, da se u potonjem saborskom zasjedanju u Za dru čulo i proti načelu općeg i jedna- kog prava glasa, a po općem zauzi- manju izgleda, da izmegju zastupnika malo ih ima iskrenih pristaša općeg i jednakog izbornog prava. Kod općina je nešto drugo. Tu se baš samo po sebi u narodnom interesu nameće zaštita manjina. Tužno isku- stvo, što smo ga stekli iz prošlosti i sadašnjosti, traži potrebne kritike i kon- trole u općinskom upravljanju. Njen čisto ekonomno-socijalna strana to be- |misli — nego s tvrdim uvjerenjem ne bi općine razdijelile u odlomke, koji | bi samostalno birali) jer se razdioba u| 3 tijela ne bi smjela više trpjeti. Općina bez manjine, koja bi morala dijelit i upravu, znači u nas na žalost češće sumnju o čistim prstima raznih općin- skih paša. To nam kaže najbolje is- kustvo stečeno na legjima bijedne raje; to nas potsjeća na mnoge javne i tajne Vrhgorce. U tom bi pogledu vrijedna manjina mogla biti dobra kontrola u baratanju s općinskom imovinom. U drugom pak pogledu traži pravičnost, da se čuje i glas manjine u općini, da ona tu uzmogne radit i natjecat se | u radu s većinom, da ima pravo kri- | tike, koja.u velike koristi samoj stvari. I baš zato se ovdje samo po sebi pre- poruča opće i jednako pravo glasa sa'| zaštitom manjina. Ne preporučamo to, kao kakav čudotvorni balsam, koji će| nas spasiti od svake zloporabe po opći- nama — a koje su češće, nego li se | | da će ipak što bolje biti. Bez pučke | prosvjete, bez propasti raznih nemo-| ralnih klika, bez užgoja karaktera tu nema radikalnog lijeka. Općinsku auto- nomiju ne smijemo krećati; nju nam treba radi budućnosti čuvati kao zje- nicu oka svoga. a budu li ponovno raspisani izbori, taj će broj znatno se povećati. To nam jamči i ona impozantna skupština. Ima još tu posla dok se sav narod prene, ali prethodni su znaci dobri. U Banovini sviće. A kod nas u Dalmaciji? Narod je kod nas izvaran, vogje mu se iznevjeriše, te ne pouzdavajući se u narodnu otpornu snagu, vode ga od jednog gospodara da drugog i ko više plati da mu ga predadu u roblje. Kratkovidni političari riječke resolucije još ne uvigjaju da se nikakvome dobru ne i- mamo nadati ni od Beča ni od Pešte. Ali narod će to uvigjeti, i prigrliti barjak Ante Starčevića i tako osuditi one koji se od njega odmetnuše. Na r4d dakle i mi u Dalmaciji! Ugledaj- mo se u banovinsko seljaštvo, tu jaku na- rodnu osviještenu vojsku. Svak, ko želi slo- bodu i jedinstvo zasužnjenoj domovini, du- žan je širiti u svaku kolibu, gdje god do- pire hrvatska riječ i gdje se čuje kucaj hr- vatskih srdaca starčevićansku misao, jer je ono jedino kadra raskidati lance koji nas sapinju. Katjušin. Bijelo roblje. Pod ovim naslovom prenijelo je «Naše Jedinstvo» iz Mostarskog «Naroda» članak a progovorilo i u uvodniku. Tiče se iselji- vanja iz Bosne, koje zloupotrebljuju razni agenti, koji odiru narod. Trošak koji se hoće |Poglavarstvo u Korčuli, trebalo bi doći u \ovaj narod i propitat se, da dobiješ doličan | odgovor. Lastovo pak samo nekoliko milja udaljeno od Korčule, izgleda više puta da je otok «Sv. Jelene». Narod je,pak u ovom okružju dosta naobražen, poduzetan i pro- metan. Koliko bi se zato više i bolje razvio sa svakog gledišta, da je bolje izmegju sebe svezan! Vlada, koja osobito u zadnje doba obećala je toliko toga za gospodarski raz- vitak i podignuće Dalmacije, neka upamti i ove naše potrebe. Prigoda joj se evo pruža s korč. plovidbom. Neka subvencijonira ne- što više ovo društvo, za koje bi bilo velika grehota da ne pogje naprijed; neka spoji Trstenik s Korčulom a isto tako i Lastovo jednom čestom i redovitom sedmičnom pru- gom. Društvo, koje je uložilo velik trud i brigu, da dobavi onako udoban parobrod za onako mršavu subvenciju, uložit će i višu za svoj i svih mas interes, kad mu vlada više u susret dogje. Ova potreba naša \jest glas vapijućeg, pak je pravedno, da Vlada u XX. vijeku čim prije udovoljit. — Glas iz puka. Iz Župe. Poslije nekoliko vremena evo i mene, gosp. uredniče, da se javim sa malo riječi u na- šoj miloj «P. C. H.»_ Godina nam je u srednje pošla, a bilo bi bolje, da nas prošlog ljeta nije pohodila krupa. Maslina u opće slabo, zeleni prilično, a tako i duhana. Još se nije sav predao, a | | do Amerike iznosio bi 380—390 K, a svako- | prama prošlim godinama plaća nam se pri- ga stoji 550 K i 8% dobiju na svakome 180 K. Ništa to, o za godinu dana te lično. Istina, da kad bi ga platili i dvostru- ali ne-|ko nebi se trud naplatio, ali ove godine iđe \koji agenti naplaćuju cijeli putni trošak do nešto bolje. da je mnogi zakrpao neke ru- odregjenog mjesta, a jadni putnik dogje do | pe-dugove. Narod je ipak zadovoljan sa New-Yorka i nemože dalje. Suviše nekoji | predajom, a u tome neka ide hvala vladi i Sviće... Veličanstvena skupština Starčevićeve hr- vatske stranke prava, što se obdržavala na- zad malo dana u bijelom Zagrebu, napunja | našu dušu velikim udivljenjem. Nauka pe-| umrloga vogje Antuna Starčevića prodrla je u sve kutiće naše lijepe domovine, i mi/ možemo biti utješeni da ne će vele proći. doba, kad će vila s Velebita zapjevati himnu | slobode potlačenoj nam i rastrganoj domo- | vini | n sasvim neznatna, svakako negdje do ne hiljade seljačkih kapa što su na +7 | stati na udenoga ostavili svoj dom, svoj posao, a\ pohrlili iz svih krajeva Hrvatske u bijeli , naš Zagreb, jasno kažu da je u Banovini | budna hrvatska svijest kod naših seljaka, | da su otvorili oči i došli do spoznaje, da | je jedini spas hrvatskog naroda ako se ei kupi pod Starčevićev barjak. | Ovaj List primaju stotine naših čestitih | seljaka diljem kršne Dalmacije, pa neka se | ugledaju u seljačku starčevićansku vojska u Banovini, koja nije žal'la truda ni troška, da onaj dan dogje u Zagreb, da tim po-| svjedoči da teži za slobodom i jedinstvom rastrgane domovine; da da svojim zaslužnim zastupnicima; st stemat, bio je kao što tada i svi dru- krijepi na grobu svog Učitelja, a da onda kom tugjem vraćajuć se svojoj kući, podvostručenom snagom, novim silama, badi uspavanu svi- jest, obraća zalutalu braću, krijepi slabiće u svetoj borbi za naša prava. Čast takovom seljaštvu ! Mi kao da ne vidimo da nam nije bolje nego našoj braći u Banovini s kojom če- znemo da se ujedinimo, da budemo jaki i moćni kao što smo nekad bili. S jedne strane Nijemci, s druge Magjari hvataju nas | za vrat, ne bi li postali njihov plijen, i mi se nalazimo izmegju dvije vatre, otkle nas može izbaviti jedino osviješteno naše selja- štvo kad se okupi oko barjaka Starčevićeva. Riječka resolucija uljuljala je naš narod u Dalmaciji u neko mrtvilo, dok u Banovini narod ju je osudio. Naše su vogje varali narod, obećivali mu zlatna brda od tobože «viteškog» magjarskog naroda, pa sada sa- mi oslali su pokunjenih nosova jer nijesu dobili ništa. Politika riječke resolucije uvela je u Hivatskoj zakon o željezničkoj prag: matici na sablazan cijeloga naroda, a na bansku stolicu dovela drugog Kuena. Ali narod se počeo buditi, njegova narodna i | | | agenti uz dobru cijenu pribavljaju krive putnice, te kriomčareći s njima kao s ja- dnom marvom, otpremaju ih preko Italije u daleki svijet, bez znanja njihovih roditelja, koji za njima kukaju i nariču. Iz sainoga jednoga sela tu u Konavlima kroz malo dana pobjegla su krijući tri mladića. A ko- liko se takovih slučajeva preko godine desi ? Otkle su se obogatili neki, koji se tim po- slom bave? A tome trgovanju trebalo bi put! Naše vlasti ostaju prama ovome ravno: dušne, i, kako «Narod» kaže, moramo da sumnjamo i da s potpunim pravom misli- Ovakovi bjegunci teško će se ikad više amo povratiti, a malo je nade da će po- moći svoju rodbinu, jer malo čine računa o njoj, i jer dandanas nije Amerika što je nekoč bila. U Pittsburgu je otpušteno 48 hiljada radnika, tako u Chicagu, New-Yorku i posvuda, pa je i cijena rada spala na ni- sko uslijed mnoštva radnika. Narode, čuvaj se takovih agenata, i ne de povjerenje | ostavljaj svoju postojbinu kad možeš i amo da se o- pošteno preživjet, jer neznaš što te u dale- svijetu čeka! iz naroda. Iz Korčule. (Novo parobrodarsko društvo i nove po- trebe). Jučer dne 2 ov. mj. započela je kor- čulanska plovitba svoju redovitu poštansku prugu Korčula-Orebić-Prigradica. «Drugi» zove se parobrod, kupljen od društva za istu prugu. Mora se zbilja pohvaliti isto društvo, jer su imali ukusa i uvigjavnosti nabavljajuć parobrod; isti odgovara sa sva- kog gledišta potpuno svojoj svrsi. Hoće li pak društvo napredovati uz onu mršavu vladinu subvenciju, bojimo se. Ovo i još nešto potiče nas, da dozovemo istoj neke Vijesti \opravdane potrebe pučanstva ovog okružja. Korčula je po svome položaju prirodno sre- dište cijelog političkog korč. kotara. Ovaj polit. kotar po broju stanovnika dosta je velik, a po opsegu dosta prostran. Komu- nikacija pak u njemu dosad bilo je možemo reć nikakvih a i odsad ostat će slabo. Što mora pretrpjeti i koliko mora potrošiti po- jedinac n. pr. sa skrajnog dijela poluotoka | politička svijest, tako je jaka bila da je po- slala u Sabor 20 Starčevićanskih zastu pnika, | Pelj. da dogje na sud u Orebićima ili ma I | | gosp. Schlehanu. Obzirom na nestašicu te- žaka nadnice su strašno poskočile, pak se preporučujemo Visokoj Vladi, da ovo uzme u obzir i do godine nam duhan malo bolje plati, a mi ćemo nastojati da duhan bude uredniji. Onim mjestima, koje je krupa o- tukla snižen je carski porez, ali koja fajda kad nije onaj koji nas najviše ubija, a to | općinski. | Imamo poštarski ured u Mlinima i seo- \sku poštu tri put na sedmicu, ali nam od ove mala korist, a to neka se vidi iz ovoga dokaza. Ako neko u Dubrovniku stavi pi- \smo u Nedjelju (pazite dobro) na podne, a mo, da čak i vlasti ovo seljenje protežiraju. to je upravljeno na Brgat, koji je udaljen \od Dubrovnika %. sata, prima ga tek u Pe- 'tak po podne !! Dakle punih 5 dana! Ovo \je od velike štete trgovcima i narodu. Do- Ista puta dogic komu pozivnica poštom dan kasnije ili onaj dan kad je urečeno ročište, pa eto i tu štete. S toga stavljamo na srce našemu sugragjaninu savjetniku Brilli, da nastoji ovo urediti, da barem još jednom na sedmicu odredi seosku poštu. Jedan uče- njak je kazao da se napredak jednoga mje- sta sudi po trošenju sapuna i po putevima. O prvom ue govorim, ali, kad bi nas se imalo suditi po putevima, onda nam nebi bilo mjesta u Evropi. Još nazad 17 godina op- ćina se je bila makla, da nam uredi puteve, ali tako do danas ostalo, Dapače bio je spravan i nacrt, pak od svega toga do da- nas ništa. Kad su kakvi izbori na vratima od kuće, tad nam se obećava svega i svašta, a kad im udovoljimo i izbori progju, onda ti je po onoj: ni luka ijo ni š njim vonjo! Napokon nije od časti ni samoj općini, da ova okolica, koja je nekad služila kao ljetovalište dubrovačke gospode, je ovako zapuštena. Bolje bi bilo da bude više rada a manje riječi, jer njihova velika politika narod ne podiže nego ubija. — ljanin. iz Konavala. ljudi smijte se, smi- Zaisto čudo, (Novi prorok).