- U DUBROVNIKU 7. Decembra 1907

PRAVA GRIE

 

i četvrt = godine

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K 5; na po
surazmjemno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

NM

 

 

 

godišnje K 8 — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVA! HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

kirani ne primaju

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

 

Pyiree izbornih reoraNA.

Dvije su, što ih u nas duh vreme-

na, duh jednakosti i demokratizma, bez

ikakva otezanja traži. Jedna je izborna
reforma za dalmatinski sabor, druga je
za naše općine. Ovdje će se najbolje
pokazati, jesu li neka gospoda zastu-
pnici samo demokrati na jeziku ili i
na srcu. Do njih stoji, da _c iomu na-
rod s činjenicama osvjedoče.

Opće, jednako i tajno pravo glasa,
to čovječje pravo, već je u ovoj poli

monarhije slavilo pobjedu, već je san-

kcijonisano, a oni majski dani, kad se

to pravo prvi put vršilo, bit će histo-
rijski. Parlamenat, kakav bio danas, da

bio, za nas Hrvate, svakako ga volimo,
nego li stari.

O izbornom sistematu, koji lje bio
za parlamenat, koji je još za zemaljske
sabore i za općine, ne može se reći
ni da je zastario, jer naprosto ni nema

svoje mladosti. On se star rodio. On
je u. svojoj suštini sredovječna baština,
gdje «stališi i redovi» odlučuju.

Kad je dah francuske revolucije oću-

tjela Evropa, kad su se stali micati

bespravni široki slojevi, a drmati se
vladarske stolice, tek se tada stalo u-
vigjati, da se onako dalje ne može.
«Status et ordines», a ta sitna manji-
na bila je u sredovječnom jeziku «po-
pulus» t. j. narod (što odlučuje), —
morali su dopustiti nešto i «plebi», —
puku, — što je do tada značilo bez-
pravnost; a to je sastojalo u tomu, da
se puku toliko poda, koliko im neće
smetati, da i dalje budu mogli odluči-
vati, kako ushtiju. E je to tako, lako
se po tim izbornim sistematima može
čovjek uvjeriti.

Institucijom gospodske kuće sačuva
je i danas u državnim poslima odlu-
čan utjecaj sa strane velike aristokra-
cije. Ovaj konservativni elemenat u
zakonodavstvu imati će — kako neki
hoće -—— i dobrih strana, ali i to se
neda zatajiti, da mu je misao vodilica
više očuvanje svoga položaja i interesa
od općeg dobra. O staroj zastupničkoj
kući ne treba takogjer trošiti vele riječi.
Sama razdioba u kurije bila je antide-
mokratska. Pod kurijom velikog po-
sjeda krila su se vlastela. S plutokra-
cijom je podijelila vlast, a mali obrtnik,
radnik, težak, zlo. je prošao. Kad su
narodne gomile upoznale igru i opet
svijesno stale tražiti svoje pravo, a kad
gospoda na vlasti ne mogoše inače,
onda, da se zlu predusretne, a opće i
jednako izborno pravo odmakne, za-
konom se od 1896. ustanovi peta ku-
rija sa 72 člana, koje svaki gragjanin
može birati. To je bilo ruglo općemu
pravu glasa, atentat na jednakost. Proti
ovakovom izbornom sustavu morale su
se boriti sve pučke stranke. | pobje-
dilo se! Kad svaki čovjek ima iste du-
žnosti, neka ima i ista prava !

Sad pogledajmo na naš sabor u Za-
dru i njegov sastav. Promislimo malo
na srednji vijek, gdje se u državi broje
samo velikaši, svećenici i zastupnici
«kr. slobodnih» gradova. Koja je tu
razlika izmegju toga i naših virilista,
(zadarskog nadbiskupa i grčko-istočnog
vladike, koje niko ne bira, a imaju sva
prava zastupnička), zastupnika velikog
poreza i komora ?

(Kako je slabo zastupana ogromna ve-|
\ćina pučanstva, vanjske općine, t. j..
jat seljak! A siromašni radnik nikako.
| I na našim općinama vlada isti prin- ,
cip. Razdioba u tri tijela, od kojih prva
dva bira sitna manjina, te tako gospo-
\duje, ne smije se više održati. A gra-
\gjanin, komu je siromaštvo krivo, da
\nije oporezovan, nema svoga glasa.
\Ne protivi li se i ovo svakoj pravici?
| Svemu ovomu treba lijeka i to li-
\jeka spasonosnog, a njega propisuje
| današnje vrijeme. Taj je opće i jednako
(pravo glasa.
\ Dali sa zaštitom manjina? Pi-|
sac ovih redaka odgovara: za općine, |
da, za sabor, nč. Mišljenje je ovo |
— ponavljamo — pišćevo, a hoće li
ga i drugi šnjim dijelit, ne znamo,
U svoje se vrijeme smatralo opće i
jednako pravo glasa sa zaštitom ma-|
njina donekle idejalnim, da ono na
bolje odgovara zahtjevima pravičnosti.
Plemenita duša hrvatskog filozofa, An-
tuna Starčevića, prateći živo sva sa-
vremena pitanja izjavila se za ovakav,
izborni sustav. Ali naskoro je praksa.
(u Belgiji) pokazala, da se previše o-
| datle nadalo. Vlastodršci su znali pače
\učinit i saborsku većinu od manjine
\ pučanstva. Više nije kotar i zastupnik
što ima svojih izvrsnih strana. Ima i
\drugih neprilika i poteškoća u razmje-
ru glasova prama broju zastupnika.
Socijalisti s pravom ustadoše na ovaj
\sistemat. Ipak se je dalmatinski sabor
izjavio g. 1905. za opće i jednako
pravo glasa sa zaštitom manjina. Što |
je za druge zastarjelo, to je za nas,
Hrvate, novo. Ali ta tobožnja njihova
briga za manjine je nepotrebna, suvi- |
šna. Manjina će doći, nemoj da je baš

 

|
|

|
i

|

|
|

 

|
|
|

|
|
|
|

\
i

\izražaja, i ona će imat svoj kotar, a
\njen će se glas tako čuti na kompe-
tentnom mjestu, saboru. Sa zaštitom
se manjina komplikuje ovdje stvar,
gdje to nije potreba. Razlika bi u broju
mandata pojedinih stranaka bila ne-|
znatna prama onomu, što bi se dobili
po sustavu s načelom većine. | zato
se pisac ovih redaka ne zanosi za ovu
stvar, jer odatle ne nada se koristi na-
rodnoj; a i inače je sada taj sistemat
za saborska zastupstva općenito zaba- |
čen. Ako je naš Učitelj bio za taj si- |

 

dok ne izagjoše na

gi moderni ljudi,
javu svi, i to znatni nedostatci. Nego
na žalost moramo zabilježit, da se u
potonjem saborskom zasjedanju u Za
dru čulo i proti načelu općeg i jedna-
kog prava glasa, a po općem zauzi-
manju izgleda, da izmegju zastupnika
malo ih ima iskrenih pristaša općeg i
jednakog izbornog prava.

Kod općina je nešto drugo. Tu se
baš samo po sebi u narodnom interesu
nameće zaštita manjina. Tužno isku-
stvo, što smo ga stekli iz prošlosti i
sadašnjosti, traži potrebne kritike i kon-
trole u općinskom upravljanju. Njen
čisto ekonomno-socijalna strana to be-

 

 

 

|misli — nego s tvrdim uvjerenjem

 

ne bi općine razdijelile u odlomke, koji |
bi samostalno birali) jer se razdioba u|
3 tijela ne bi smjela više trpjeti. Općina
bez manjine, koja bi morala dijelit i
upravu, znači u nas na žalost češće
sumnju o čistim prstima raznih općin-
skih paša. To nam kaže najbolje is-
kustvo stečeno na legjima bijedne raje;
to nas potsjeća na mnoge javne i tajne
Vrhgorce. U tom bi pogledu vrijedna
manjina mogla biti dobra kontrola u
baratanju s općinskom imovinom. U
drugom pak pogledu traži pravičnost,
da se čuje i glas manjine u općini,
da ona tu uzmogne radit i natjecat se |
u radu s većinom, da ima pravo kri- |
tike, koja.u velike koristi samoj stvari.
I baš zato se ovdje samo po sebi pre-
poruča opće i jednako pravo glasa sa'|
zaštitom manjina. Ne preporučamo to,
kao kakav čudotvorni balsam, koji će|
nas spasiti od svake zloporabe po opći-
nama — a koje su češće, nego li se

 

 

|

 

 

 

|
da će ipak što bolje biti. Bez pučke |
prosvjete, bez propasti raznih nemo-|
ralnih klika, bez užgoja karaktera tu
nema radikalnog lijeka. Općinsku auto-
nomiju ne smijemo krećati; nju nam
treba radi budućnosti čuvati kao zje-
nicu oka svoga.

 

 

a budu li ponovno raspisani izbori, taj će
broj znatno se povećati. To nam jamči i
ona impozantna skupština. Ima još tu posla
dok se sav narod prene, ali prethodni su
znaci dobri. U Banovini sviće.

A kod nas u Dalmaciji? Narod je kod
nas izvaran, vogje mu se iznevjeriše, te ne

pouzdavajući se u narodnu otpornu snagu,
vode ga od jednog gospodara da drugog i

ko više plati da mu ga predadu u roblje.
Kratkovidni političari riječke resolucije još
ne uvigjaju da se nikakvome dobru ne i-
mamo nadati ni od Beča ni od Pešte. Ali
narod će to uvigjeti, i prigrliti barjak Ante
Starčevića i tako osuditi one koji se od
njega odmetnuše.

Na r4d dakle i mi u Dalmaciji! Ugledaj-
mo se u banovinsko seljaštvo, tu jaku na-
rodnu osviještenu vojsku. Svak, ko želi slo-
bodu i jedinstvo zasužnjenoj domovini, du-
žan je širiti u svaku kolibu, gdje god do-
pire hrvatska riječ i gdje se čuje kucaj hr-
vatskih srdaca starčevićansku misao, jer je
ono jedino kadra raskidati lance koji nas
sapinju. Katjušin.

 

Bijelo roblje.

Pod ovim naslovom prenijelo je «Naše
Jedinstvo» iz Mostarskog «Naroda» članak
a progovorilo i u uvodniku. Tiče se iselji-
vanja iz Bosne, koje zloupotrebljuju razni
agenti, koji odiru narod. Trošak koji se hoće

 

|Poglavarstvo u Korčuli, trebalo bi doći u
\ovaj narod i propitat se, da dobiješ doličan
| odgovor. Lastovo pak samo nekoliko milja
udaljeno od Korčule, izgleda više puta da
je otok «Sv. Jelene». Narod je,pak u ovom
okružju dosta naobražen, poduzetan i pro-
metan. Koliko bi se zato više i bolje razvio
sa svakog gledišta, da je bolje izmegju sebe
svezan! Vlada, koja osobito u zadnje doba
obećala je toliko toga za gospodarski raz-
vitak i podignuće Dalmacije, neka upamti
i ove naše potrebe. Prigoda joj se evo pruža
s korč. plovidbom. Neka subvencijonira ne-
što više ovo društvo, za koje bi bilo velika
grehota da ne pogje naprijed; neka spoji
Trstenik s Korčulom a isto tako i Lastovo
jednom čestom i redovitom sedmičnom pru-
gom. Društvo, koje je uložilo velik trud i
brigu, da dobavi onako udoban parobrod
za onako mršavu subvenciju, uložit će i
višu za svoj i svih mas interes, kad mu
vlada više u susret dogje. Ova potreba naša
\jest glas vapijućeg, pak je pravedno, da
Vlada u XX. vijeku čim prije udovoljit. —
Glas iz puka.

Iz Župe.

Poslije nekoliko vremena evo i mene, gosp.
uredniče, da se javim sa malo riječi u na-
šoj miloj «P. C. H.»_

Godina nam je u srednje pošla, a bilo
bi bolje, da nas prošlog ljeta nije pohodila
krupa. Maslina u opće slabo, zeleni prilično,
a tako i duhana. Još se nije sav predao, a

 

|

|

do Amerike iznosio bi 380—390 K, a svako- | prama prošlim godinama plaća nam se pri-

ga stoji 550 K i 8%
dobiju na svakome 180 K. Ništa to,

o za godinu dana te lično. Istina, da kad bi ga platili i dvostru-
ali ne-|ko nebi se trud naplatio, ali ove godine iđe

\koji agenti naplaćuju cijeli putni trošak do nešto bolje. da je mnogi zakrpao neke ru-
odregjenog mjesta, a jadni putnik dogje do | pe-dugove. Narod je ipak zadovoljan sa
New-Yorka i nemože dalje. Suviše nekoji | predajom, a u tome neka ide hvala vladi i

Sviće...

Veličanstvena skupština Starčevićeve hr-
vatske stranke prava, što se obdržavala na-
zad malo dana u bijelom Zagrebu, napunja |
našu dušu velikim udivljenjem. Nauka pe-|
umrloga vogje Antuna Starčevića prodrla je
u sve kutiće naše lijepe domovine, i mi/
možemo biti utješeni da ne će vele proći.
doba, kad će vila s Velebita zapjevati himnu |
slobode potlačenoj nam i rastrganoj domo- |
vini

 

|

n sasvim neznatna, svakako negdje do ne hiljade seljačkih kapa što su na +7 | stati na

udenoga ostavili svoj dom, svoj posao, a\
pohrlili iz svih krajeva Hrvatske u bijeli ,
naš Zagreb, jasno kažu da je u Banovini |
budna hrvatska svijest kod naših seljaka, |
da su otvorili oči i došli do spoznaje, da |
je jedini spas hrvatskog naroda ako se ei
kupi pod Starčevićev barjak. |

Ovaj List primaju stotine naših čestitih |
seljaka diljem kršne Dalmacije, pa neka se |
ugledaju u seljačku starčevićansku vojska
u Banovini, koja nije žal'la truda ni troška,
da onaj dan dogje u Zagreb, da tim po-|
svjedoči da teži za slobodom i jedinstvom
rastrgane domovine; da da
svojim zaslužnim zastupnicima;

st

stemat, bio je kao što tada i svi dru- krijepi na grobu svog Učitelja, a da onda kom tugjem

vraćajuć se svojoj kući, podvostručenom
snagom, novim silama, badi uspavanu svi-
jest, obraća zalutalu braću, krijepi slabiće u
svetoj borbi za naša prava.

Čast takovom seljaštvu !

Mi kao da ne vidimo da nam nije bolje
nego našoj braći u Banovini s kojom če-
znemo da se ujedinimo, da budemo jaki i
moćni kao što smo nekad bili. S jedne
strane Nijemci, s druge Magjari hvataju nas |
za vrat, ne bi li postali njihov plijen, i mi
se nalazimo izmegju dvije vatre, otkle nas
može izbaviti jedino osviješteno naše selja-
štvo kad se okupi oko barjaka Starčevićeva.

Riječka resolucija uljuljala je naš narod u
Dalmaciji u neko mrtvilo, dok u Banovini
narod ju je osudio. Naše su vogje varali
narod, obećivali mu zlatna brda od tobože
«viteškog» magjarskog naroda, pa sada sa-
mi oslali su pokunjenih nosova jer nijesu
dobili ništa. Politika riječke resolucije uvela
je u Hivatskoj zakon o željezničkoj prag:
matici na sablazan cijeloga naroda, a na
bansku stolicu dovela drugog Kuena. Ali
narod se počeo buditi, njegova narodna i

|
|
|

agenti uz dobru cijenu pribavljaju krive
putnice, te kriomčareći s njima kao s ja-
dnom marvom, otpremaju ih preko Italije u
daleki svijet, bez znanja njihovih roditelja,
koji za njima kukaju i nariču. Iz sainoga
jednoga sela tu u Konavlima kroz malo
dana pobjegla su krijući tri mladića. A ko-
liko se takovih slučajeva preko godine desi ?
Otkle su se obogatili neki, koji se tim po-
slom bave? A tome trgovanju trebalo bi
put!

Naše vlasti ostaju prama ovome ravno:
dušne, i, kako «Narod» kaže, moramo da
sumnjamo i da s potpunim pravom misli-

Ovakovi bjegunci teško će se ikad više
amo povratiti, a malo je nade da će po-
moći svoju rodbinu, jer malo čine računa
o njoj, i jer dandanas nije Amerika što je
nekoč bila. U Pittsburgu je otpušteno 48
hiljada radnika, tako u Chicagu, New-Yorku
i posvuda, pa je i cijena rada spala na ni-
sko uslijed mnoštva radnika.

Narode, čuvaj se takovih agenata, i ne

de povjerenje | ostavljaj svoju postojbinu kad možeš i amo
da se o- pošteno preživjet, jer neznaš što te u dale-

svijetu čeka!

 

iz naroda.

Iz Korčule.

(Novo parobrodarsko društvo i nove po-
trebe). Jučer dne 2 ov. mj. započela je kor-
čulanska plovitba svoju redovitu poštansku
prugu Korčula-Orebić-Prigradica. «Drugi»
zove se parobrod, kupljen od društva za
istu prugu. Mora se zbilja pohvaliti isto
društvo, jer su imali ukusa i uvigjavnosti
nabavljajuć parobrod; isti odgovara sa sva-
kog gledišta potpuno svojoj svrsi. Hoće li
pak društvo napredovati uz onu mršavu
vladinu subvenciju, bojimo se. Ovo i još
nešto potiče nas, da dozovemo istoj neke

Vijesti

\opravdane potrebe pučanstva ovog okružja.

Korčula je po svome položaju prirodno sre-
dište cijelog političkog korč. kotara. Ovaj
polit. kotar po broju stanovnika dosta je
velik, a po opsegu dosta prostran. Komu-
nikacija pak u njemu dosad bilo je možemo
reć nikakvih a i odsad ostat će slabo. Što
mora pretrpjeti i koliko mora potrošiti po-

jedinac n. pr. sa skrajnog dijela poluotoka |

 

politička svijest, tako je jaka bila da je po-
slala u Sabor 20 Starčevićanskih zastu

pnika, | Pelj. da dogje na sud u Orebićima ili ma

I

|
|

gosp. Schlehanu. Obzirom na nestašicu te-
žaka nadnice su strašno poskočile, pak se
preporučujemo Visokoj Vladi, da ovo uzme
u obzir i do godine nam duhan malo bolje
plati, a mi ćemo nastojati da duhan bude
uredniji. Onim mjestima, koje je krupa o-
tukla snižen je carski porez, ali koja fajda
kad nije onaj koji nas najviše ubija, a to
| općinski.

| Imamo poštarski ured u Mlinima i seo-
\sku poštu tri put na sedmicu, ali nam od
ove mala korist, a to neka se vidi iz ovoga
dokaza. Ako neko u Dubrovniku stavi pi-
\smo u Nedjelju (pazite dobro) na podne, a

 

 

 

mo, da čak i vlasti ovo seljenje protežiraju. to je upravljeno na Brgat, koji je udaljen

\od Dubrovnika %. sata, prima ga tek u Pe-
'tak po podne !! Dakle punih 5 dana! Ovo
\je od velike štete trgovcima i narodu. Do-
Ista puta dogic komu pozivnica poštom dan
kasnije ili onaj dan kad je urečeno ročište,
pa eto i tu štete. S toga stavljamo na srce
našemu sugragjaninu savjetniku Brilli, da
nastoji ovo urediti, da barem još jednom na
sedmicu odredi seosku poštu. Jedan uče-
njak je kazao da se napredak jednoga mje-
sta sudi po trošenju sapuna i po putevima.
O prvom ue govorim, ali, kad bi nas se
imalo suditi po putevima, onda nam nebi bilo
mjesta u Evropi. Još nazad 17 godina op-
ćina se je bila makla, da nam uredi puteve,
ali tako do danas ostalo, Dapače bio je
spravan i nacrt, pak od svega toga do da-
nas ništa.

Kad su kakvi izbori na vratima od kuće,
tad nam se obećava svega i svašta, a kad
im udovoljimo i izbori progju, onda ti je
po onoj: ni luka ijo ni š njim vonjo!

Napokon nije od časti ni samoj općini,
da ova okolica, koja je nekad služila kao
ljetovalište dubrovačke gospode,
je ovako zapuštena. Bolje bi bilo da bude
više rada a manje riječi, jer njihova velika
politika narod ne podiže nego ubija. —

ljanin.

iz Konavala.
ljudi smijte se, smi-
Zaisto čudo,

(Novi prorok).