MW i četvrt godine sutazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 5; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU 14. Decembra 1907. NIVEN MRIAT GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. godišnje K. 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. POJEDINI Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. BROJ STOJI 10 PARA. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. gdi: I zahvale ,Qrvena Hrvatska“ i dosljednost. U 145. broju našega lista izašao je čla- nak pod naslovom : Kamarilci, Gjeneralaši, Austrijanci. Mi smo već unaprijeda znali, da će naš članak dirnuti u najtanje živce neku finu političku gospodu u Dubrovniku i političke trgovce, koji se kupe oko zadar- skog organa za interese jednoga. Objektivno izlaganje u onome članku, uivrgjeno izja- vama i dokumentima istih naših protivnika, mora da je porazno djelovalo na njih i o- nakova rekvizitorija da im nije ugodna, kada bjelodano iz nje proizlazi njihova po- litička nedosljednost. «Crvena Hrvatska», koja je otrag nekoliko vremena izjavila, da se neće osvrtati na pisanje našega lista, bila je prisiljena ovom prigodom izaći iz reserve i dva stupca posvetiti našem članku; ali ne, da snažnom logikom i tvrdim do- kazima smrvi naša razglabanja i odstrani svaku sumnju političke nedosljednosti, koju smo u onome članku predbacili vogjama t. zv. «Hrvatske stranke» — nč, «Crvena» to nije pokušala, fakte nije lako oboriti ; ona je misljela da će najpoštenije uraditi, kada falsificira pravi smisao našega članka, osakati tamo i amo pojedine izraze i na svoj način izvede dedukcije, koje niti od- govaraju sadržini našega članka, niti iz na- šega članka logično slijede. Ova nepoštena taktika uredništva «Crvene Hrvatske» nije nas iznenadila, jer nam je poznato, da neki doktori na uredništvu toga lista ne znaju za novinski odgoj, koji ne dozvoljava fal- sificiranje tugjeg mišljenja, pa makar se to mišljenje i ne slagalo sa njihovim politič- kim osvjedočenjem. Ali urednicima «Crve- ne» novinarska skladnost sporedna je stvar, nepoštena novinarska sredstva prirodna su im, samo kad su u njihovom interesu. Kad su kazali, da je onaj članak napisalo pro- dano pero, oni misle, da su već uništili svoga protivnika, i dokazali kako njihov urednik najveći je rodoljub na svijetu, jer se za njihov list žrtvuje za ,neznatnu svo- ticu“ od 150 do 160 forinti mjesečno. Pola- gano, fina gospodo, nije prodano ono pero, koje se ne ustručava izjaviti svoje mišljenje ne bojeći se vaših insinuacija; prodano pero nije onaj članak napisalo, napisalo ga je pero, koje nikada nije bilo u službi niti vlade niti kakovih političkih koterija; mo- guće da je s toga prodano, jer se ne slaže sa politikom doktora oko «Crvene Hrvat- ske». Kazali smo, da nas falsificiranje smi- sla onoga našega članka sa strane «Crvene Hrvatske» nije iznenadilo; zar nije i «Du- brovnik» nazad malo vremena o «Crvenoj» kazao : da kada je pritisnuta o zid, da se nastoji izvući kojekakvim insinuacijama i izvrtanjem tugjih riječi. Milo nam je, da nijesmo mi sami konstatirali ovu taktiku «Crvene Hrvatske». A sada da se malo po- zabavimo sa odgovorom «Crvene Hrvatske» ma našu adresu. Cilj našega članka bio je : nekada nislili, a kako danas. U prvome dijelu našega članka, mi smo se pozaba- vili sa političkom taktikom stare narodne stranke za života pok. Miha Klaića. U dru- gome dijelu mi smo u kratko iznijeli sliku onih naših političkih protivnika, koji su nekada jednako s nama mislili, a danas nas objegjuju kojekakvim kamarilstvom i austrijanštinom, jer ne htjeli na njihovu vo- pravaški program, koji io kulacije. Ko je pomnjivo pročitao onaj naš članak, mogao se odmah uvjeriti na koga nišanimo : na gospare, na uredništvo «Crv. Hrvatske» i na Don Juru Bijankinija, jer Bijankini iznijeli smo njegove političke re- |cepte, koje je on izdao dok se je borio u | prvim redovima stranke prava u Dalmaciji. |U-našem članku, kako je mogao svak o- \paziti, pa i gospari oko «Crvene», nema niti jedne tačke a da nije utvrgjena izja- vama vogja narodne stranke i Don Jurja Bijankinija. «Crvena» kada se latila pera, da nam na onaj članak odgovori, ona je morala prije svega; ili pobiti razne izjave pok. Miha Klaića, Pavlinovića i Don Jure Bijankinija, ili javno desauvirati negdašnji njihov politički rad, i stoprv nakon toga i- mala bi pravo o našem članku raspravljati. Jeli to uradila «Crvena»? Nije. Ne samo, da se ona nije niti jednom riječi dotakla njihovog političkog rada, na koji smo se mi u našem članku osvrnuli i pozvali, već je ona našla za najshodnije preći mfkom preko mnogih izjava raznih prvaka stare filarodne stranke, koje smo izjave mi u o- nome članku donijeli. Ova taktika «Crvene Hrvatske» vrlo je simptomatična; najbolji dokaz, da im je naš članak poremetio živce. Ponašanje «Crvene» dade se shvatiti: kada bi se ona bila dotakla onih izjava, i preko svoje volje, morala bi priznati, da imamo potpuno pravo, a istodobno izdala bi vrlo lošu svjedočbu političke dosljednosti svojim gosparima; sloga telićima, koji vjeruju u političko uvjerenje njezinih gospara, trebo- valo je baciti malo praha u oči, jer: na- opako za «Crvenu» ako oni progledaju i upoznaju političku hipokriziju dubrovačke koterije. Iz odgovora «Crvene» na onaj naš članak, dade se razabrati: da, i ako su na uredništvu «Crvene» kojekakvi filolozi, ipak dotična su gospoda vrlo slabi političari, jer im potpuno nepoznata načela, taktika i rad političkih stranaka u Dalmaciji; nije im poznato ćak ni ono, što bi svaki novi- nar morao znati kada raspravlja o nekim predmetima. Odatle, da se njihovo uredni- štvo pretvorilo u nekakovo uredništvo naj- skrajnijih političkih kontradikcija. U njiho- vome listu vrlo lako da se danas nešto brani, što će se do dva-tri dana pobijati ; ili, da se danas opet nešto pobija, što će se do koji dan braniti. Glavni bi tome bio uzrok, što su na njihovome uredništvu po- litička kultura i dosljednost sporedne stva- ri, koje moraju ustupiti mjesto ambiciji i prkosu. Ovo je žalosna konstatacija na u- redništvu jednoga lista, koji bi želio da ga javnost ozbiljnim smatra. «Crvena Hrvatska» u svome odgovoru, da dokaže kakovim protuslovjem obiluje naš članak, iznijela je jednu stavku, koja se nalazi odmah na početku našega članka, a glasi: «Ko je pratio razvoj političkih |stranaka u našoj pokrajini, više je nego sjeguran, da u Dalmaciji nikada nije opsto- \jala nijedna hrvatska stranka u službi t. zv. kamarile» .; ovoj stavci «Crvena» je svo- jevoljno pridružila druga tri retka, koja se nalaze na ćelvrtome stupcu našega članka a glase: «da li je umjesno dubrovačkim pravašima podmećati kojekakvo kamarilstvo, jer se oni i danas čvrsto drže onoga sta- novišta koga se je uvijek držala stranka prava, pa i Klaići, Pavlinovići, Bulati, Vran- kovići i Čingrije» ... te napokon «Crvena» je izvadila iz našega članka još tri druga retka, koja se nalaze upravo pri svrsi na- šega članka, t. j. na petome stupcu i skop- čala ih uz gornje stavke, a ti retci glase: 0 gosparima oko ne treba vele raspravljati. Niko bolje do njih ne shvaća u čemu sastoji kamarilstvo». I kad je «Crvena» ove tri stavke, koje su potpuno jedna od druge odijeljene i svaka ima za sebe poseban smisao, kao što se «Crvene Hrvatske» | gje. listina opekne, treba ju izvrnuti, e da nje- \zin urednik može napisati: «onako mogu \pisati ljudi bez glave ili prodana pera, koja |\se ne boje protuslovja do protuslovja na- | nizati». Nu da vidimo, u kakova smo to- \ bože protuslovja mi upali — kako uam ka- \tegorično siječe «Crvena». \ Mi smo u našem članku citirali jednu Istavku Don Jure Bijankinija, koja glasi : «Naši ljudi znali su svegjer sačuvati ne- \odvisnost stranke, ko što su znali u sva- koj prigodi i samoj vladi kazati ih oštrih, \kad bi vigjeli da skreće sa pravoga puta; ali pokazivati se u načelu vladini protivnici, \to ih zdrav razum nemože svjetovati». Naj- | prije upravljamo upit na uredništvo «Crve- ne»: zašto nije u svome odgovoru na naš [članak kazala, da gornju stavku nije naš list napisao, nego Don Jure Bijankini ? Zar stoga da ne desauvira svoga zastupnika? \A ipak, u našem članku stoji crno na bi- \jelu, da su ono riječi g. Bijankinija. Zar urednik «Crvene» na taj način shvaća no- |vinarsku ozbiljnost ? Gornjoj stavci, koja je \ ispala iz pera Don Jure Bijankinija, mi smo Inadodali: «dubrovački pravaši čvrsto se | drže onoga stanovišta (naime: da treba \ svegjer sačuvati neodvisnost stranke), koga se je uvijek držala stranka prava, pa i Kla- ići, Pavlinovići, Bulati, Vrankovići i Ćin- grije. Ali «Crvena», da nas utvrdi u nedoslje- dnosti nekako enfatično kliče: «Kako to na- zad sama 4 mjeseca Pero Čingrija bio je kamarilac i t. d.... a sad toga istog Čin- griju «Prava» stavlja Klaiću i Pavlinoviću uz bok, te tvrdi da je njegovo stanovište i njezino». Zar ne, da smo nedosljedni ! Po- lakše gospodo ! Najprije nam je izjaviti, da pod riječi «i Ćingrije» ne smije se razu- mjeti i mladi Ćingrija, i kod ovog imena mi smo rabili plural kao kod imena Pavli- novića, Klaića i drugih. Što bi «Crvena» htjela izvaditi neki kapital u svoje prozirne svrhe, jer uz Klaića i Pavlinovića spomenuli i staroga gospara Pera, odmah ćemo joj bez okolišanja kazati: politički rad gospara Pera ima dvije sasvim odijeljene faze. U prvoj fazi gospar Pero ističe se, kao dobar voj- nik i pristaša stare «narodne stranke» pod vodstvom pok. Miha Klaića i Pavlinovića. Ova dvojica predvodila su stranku i uživali su neograničeno povjerenje svojih pristaša, megju kojima se nalazio i Dr. Pero Ćin- grija. Ali gospar Pero nije se u stranci ista- kao nikakovom osobitom individualnosti, niti je na sebe znao svrnuti pažnju stranke kao originalan političar prožet inicijativnim duhom, on je u tome mnogo zaostajao za pok. Gajom Bulatom, sa kojim se nije mo- gao takmiti. Tome je možda mnogo kriv i uski dubrovački ambijenat, u kome je is- ključivo gospar Pero živio. Ipak, uza sve to, mislimo, da stara narodna stranka nije imala vijernijega pristaše, koji bi se znao tako zanijeti za načela stranke kao gospar Pero; za disciplinu stranke, on bi sve bio žrtvovao; i stoga baš, on je u stranci uži- vao takovih simpatija, kakovih nijesu ni neki od samih vogja. Miho Klaić bio mu je evangjelje, izvan Miha gospar Pero nije poznavao politički svijet; a opet gospar Miho u velike je ijubio i štovao gospara Pera. Vojskovogja priznavao je hrabrost odvažna vojnika, kao i odvažan vojnik priznavao je sposobnosti vrstna vojskovo- Ovo bi bila prva«faza političkog života i rada Dr. Pera Čingrije, u kojoj se je ista- kao sa gotovo mladenačkim zanosom. I ovog gospara Pera, mi smo stavili uz bok Klaića i Pavlinovića, kao wijernog vojnika uz vrijednije vojskovogie. Shvaća li nas «Crvena Hrvatska»? Ali, kako napo- |menusmo, gospar je Pero prošao i kroz drugu fazu političkog svog rada; i ma že- lost, gospara Pera iz druge perijode ne mo- |žemo staviti uz bok ni Klaića ni Pavlino- vića, ni Vrankovića, ni Bulata. Miho Klaić, muž velikih sposobnosti i dalekih vidika bijaše preminuo. Vodstvo kluba «hrvatske narodne stranke» preniješe u svoje iuke Vranković i Bulat; u stranci se odmah pokaza pomanjkanje stege, koju je tako vješto znao uzdržati pok. Miho Klaić, ali ipak pronicavom duhu Vrankovića i Bu- lata pogje za rukom stranku sačuvati i po- vratiti joj staru energiju; to je malo traja- lo, neumoljiva smrt nakon kratkog vremena pokosi Bulata i Vrankovića i to u času kad ih je stranka najviše trebovala. Ko da ih zamijeni u vodstvu stranke? Kocka pane jure senectutis na Dr. Pera Čingriju, a više smo no sjegurni, da gospar Pero nikada na tu čast težio nije; on je poznavao svoje sposobnosti i svoj položaj, znao je, da i ako je bio vijeran i odvažan vojnik stranke, ipak za vodstvo iste tražilo se nešto više. Bez Miha Klaića, gospar Pero našao se je u položaju kormilara bez kormila. Ali tre- bovalo je ipak nešto uraditi, trebovalo je spasiti prestiž i on se obraća vijernim pri- stašama stare stranke, zaklinje ih uspome- nom pok. Miha Klaića, da čuvaju pozicije i prestiž stranke. Tom je prigodom gospar Pero pisao u jednom privatnom pismu na jednoga gospodina, obzirom na situaciju u Konavlima, doslovce ovo: «Vrijedni Crnica podigao je stranku našu u Konavlima, on ju je uzdržao u najkritičnijem času, kad je nerazboritost tugja hoćela, da razvali ono, što smo teškim naporom sagradili». Ali gotovo nevjerojatno, gospar Pero na- kon malo što je preuzeo vodstvo stranke, a da se nije možda niti sjetio, stao se u- daljivati od političkih načela pok. Miha Klaića, što je baš prouzrokovalo trvenja u stranci i dovelo je do rasapa. Ovo je či- njenica, koja se neda zanijekati. Stara na- rodna stranka propala je pod vodstvom Dr. Pera Čingrije. Kako je do toga došlo ? Go- spar Pero lišen iskrenih savjetnika, koji bi mu bili znali predstaviti političku situaciju i položaj stranke, oslanjao se je isključivo na savjete mladog svoga sina, a ovaj opet lišen svake političke kulture namećao se je svojevoljno stranci, gotovo htio imponirati; a starim i iskušanim borcima to nije bilo po volji, a nije niti moglo biti. Od ovog vremena politika Dr. Pera nema jednog stalnog načela, jedne taktike, jednog stano- višta. Baš ovo doba, ili ova druga faza po- litičkog rada gospara Pera, ne baca najbo- lje svijetlo na njegovu osobu, razumije se sa političkog gledišta. | obzirom na ono doba, a ne na prvo o kome smo gori go- vorili, mi simo gosparu Peru predbacivali kojekakve odnošaje sa osobama sumnjivim u politici. Moguće, da gospar Pero direkte nije u potankosti ulazio; ali ispovijedamo, da nam je mućno vjerovati, da je Dr. Melko sve na svoju ruku radio i bez znanja ot- ćeva neka pisma u Beč slao i neku novi- nu u zavojima u Beč otpremao. O ovim |[stvarima, preko volje, mi smo progovorili i to prisiljeni raznim insinuacijama sa stra- ne «Crvene Hrvatske». /nteligenti pauca ! Idemo dalje. Mi smo pisali: «U Dalma- ciji nije nikada opstojala nijedna hrvatska stranka u službi t. zv. kamarlle», «Crvena Hrvatska» uhvativši se za ove riječi, pita nas: ako nijedna stranka u Dalmaciji nije bila kamarilska, kako je dakle «politički rad» gospara oko «Crvene» bio kamarilski? Čini nam se, da «Crvena» nije dobro uhva- tila smisao naših riječi. Mi nijesmo kaza- li: da nljedan član nijedne stranke u Dalmaciji nije bio u službi kamarile, već smo kazali da nijedna stranka kao stran- ka nije bila u službi kamarile, a to je već nešto drugo. Na primjer ako kažemo: da su dubrovčani najdosljedniji u politici, ne mislimo time sjegurno kazati: da je svaki dubrovčanin dosljedan u politici — jer u pokazati gospare na uredništvu «Crvene | Hrvatske» i utjerao bi nas odmah u laž. Jednako i u gornjem slučaju, kada smo Allons enfants de I Hongrie ! Le jour de la gloire est arrive... kazali: da nijedna stranka nije bila kama- rilska — nijesmo time kazali: da i gospari na «Crvenoj» nijesu bili u službi kamarile. Ta oni nijesu stranka, oni stoprv mogu biti u jednoj ili u drugoj stranci. Zar nije tako? Kako smo o njima prije mislili, mislimo i danas; što smo im prije kazali, kažemo im i sada: da, nijedna stranka u Dalmaciji nije bila u službi kamarile, ali Vi, koji se danas banite nekakovom političkom ozbilj- nošću na uredništvu «Crvene», Vi i baš vi, bili ste nekada u službi kamarile! Misli- mo, da nas neki gospari razumiju ! «Pravoj je dobro poznato, piše «Crvena Hrvatska», da na čelu gospara oko «Crvene Hrvatske» stoji Pero Čingrija». Iskreno is- povijedamo, da nas je ova izjava «Crvene Hrvatske» iznenadila. A kako ne bi! «Cr- vena» piše da ma čelu njezinih gospara stoji gospar Pero. Dakle gospar Pero odobrava gosparima «Crvene», kada ovi, bez ljud- skog srama, nabacuju se kojekakvim insi- nuacijama i klevetema na svoje političke protivnike. Zar da gospar Pero daje svoj placet gosparima oko «Crvene» i onda, ka- da ovi sasiplju otrovne strijelice na stare borce još starije «narodne stranke» i neg- dašnje iskrene i vijerne njegove prijatelje. Ne, nije moguće, da gospar Pero stoji ma čelu takovih gospara, jer u tome slučaju mi bi kazali: gospar Pero nije na čelu gospa- ra oko «Crvene», već pod njihovim noga- ma. Ovaj sud teško bi nam bilo izreći. Kako da gospar Pero stoji na čelu onih gospa14, koji preko svoga lista javno de- zovuiraju politička načela, rad i taktiku pok. Miha Klaića. Evo tome eklatantnog dokaza. Mi smo u našemu članku doslovce u kursiva donijeli slijedeću stavku: «Dok se vlada ukazuje naklona našim narodnim interesima, bila bi skrajna ludost, goniti neke neopravdane prkose, htijući time isti- cati neku zlo shvaćenu neodvisnost.» «Crvena» se je uhvatila, kao pijan plota, ove stavke, te nam sa nekim sarkazmom poručuje: «mi tu naklonost ne vidimo ... s nagodbom će hrvatski narod biti predan Beču i Pešti na isisavanje za punih 10 go- dina.... Austrija je sklona našim narodnim interesima, da, pak za to ni jezično pitanje nije još riješila... germanizuje naše ure- de.... nemamo trgovačke škole... proga- njaju se narodni činovnici .... hiljada na- šega naroda bježi u tugji svijet, za to, re- kosmo, «jer je vlada naklona našim inte- resima». Voditi oporbu proti ovakovoj vladi za «Pravu» je to «isticati neku zlo shvaće- nu neodvisnost». — Ovako piše «Crvena», koja se kune na ime pok. Miha Klaića. Zna li «Crvena», ko je izrekao ove rije- či, koje smo mi kursivnim slovima donijeli, a ona ih na ovaj način sarkazmom popra- tila ? Glavom pok. Miho Klaić god. 1883. preko ,Narodnog Lista“. «Kada je narodna stranka» izvojštila većinu u saboru i auto- nomaška manjina kad joj stala koješta pred- bacivati, kao u. pr. da šuruje sa vladom i da je izgubila svoju negdašnju neodvisnost, tad je ustao pok. Miho Klaić i preko gla- sila stranke gornjom izjavom obrazložio je stanovište stranke i odbio autonomaške in- sinuacije. Kako to, da «Crvena» koja se kune, da je baštinica političke ostavštine pok. Klaića, na ovaj način javno dezovuira njegov politički rad? Što na sve ovo veli gospar Pero? Zar i ovom prigodom on stoji na čelu gospara oko «Crvene» ? U pitanju pak da smo mi «kamarilci», jer to- bože branimo nagodu, neka gospoda oko «Crvene» izvole pitat svoje zastupnike : Bijankina, Tresića i drugove, za što su od- lučili ne opstruirati proti nagodi. Jesu li i oni sada «kamarilci» ? Ne brane li time oni nagodu, koja hrvatski narod predava za 10 godina na isisavanje Beča i Pešte? Difficile est satyram non scribere !