# Br. 152. U DUBROVNIKU 18. Januara 1908. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko E ' ne yrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto M AE SI E NE ROJ E o olugodište. : mravi jea . polugodište Odgovorni urednik FRANO SCHRK. | kirani ne primaju Godina IV. FRANA CRVENA MRVATSKA GLASNIK STRANKE Pp RAVA u DALMACIJI. ime pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji k se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Zlatnu slobodu zastire nam zloduh ko-|nosti, zdrucnula tamo i amo dva-tri ploda, | radi naroda, tako s narodom vojuje, ji hoće da se u nas preseli iz PN tot ih ne ugleda baštovan, te ih otjera van.| gine. Dapače imamo slučajeva kad sveće- Svaki narod ima svoj osobiti položaj, svoje |Na dvoru nagjoše neuku svjetinu, kojoj se nik, raspaljen pregorućim rodoljubnim ža- navike, ima svoje osobite potrebe, kojim | oholo htjedoše nametnuti svojijem znanjem. rom, zaboravio je da je svećenik, pripasao mu je prije svega zadovoljiti, ako hoće da | Svjetina ih je ista vigjela gdje izlaze iz bla- | sablju i:stavio se na čelo vojske da oslo- se održi u životu. Svaka zadruga ima svoje | ženoga vrta. Oni joj pričaju, da su se do| bodi domovinu od tugjeg pritiska. Višekrat vlastite sastavine, koje joj daju života, moći sita napucali svakojakijeh plodova. I da u- kad niko nije, pojmio niti rodoljubne du- i vrline. O svećenstvu, može načelno u svo-| kažu svoje znanje, ističu se vrhu svega i | žnosti, niti svu tegobu i nesnošljivost tu- joj glavi misliti, ko što hoće; ali nikakav|opiru se svijem poznatijem i najnaravnijem gjinskog jarma, shvatio ju je svećenik, pa rodoljub, nikakav političar, nikakva glava | idejama, pa iznose na njihovo mjesto nje- podrijevši mač,' bacio je on prvi tugjinu po- koja zna misliti, ne smije u nas da prezire ke nove, sve što je moguće, zamršenije, da! ziv na junački megdan. Što se naše Dalma- najači čimbenik našega narodnoga preporo- |tako izbjegnu svakom dokazivanju. Te ide- cije tiče možemo bez ikakve pretjeranosti da. Pustimo sad mi na stranu, pitanje vje-|je oblože histeričkijem idealima, jeda dr-jieci da dvijeltrećine rada na polju naro- rozakonsko, nego ostanimo na svjetovnom maknu mimo analitičke prakse, koja bi im dnosti otpadaju ma svećenike, jer oni ne pragu, i pogledajmo naokolo : ko vodi puk zanago slomila noge. '|samo u puku ražižu narodno čustvo, nego, na izbore ? Ko žrtvuje svoj mir i svoj novac, Svjetina zine i sluša, pa onda obrne le-|što niko izvan njih i učitelja ne može uči- uz najmanju nadu, da mu se tvarnom ko- |gja, isto kako da kogod pred njom kineški nit, živeći s pukom u neprestanom doticaju, rišću odvrati? Odakle, dakle, neko podmu- | govori, jer ne može da shvati vraguta slova. | uzdrže ono što je bilo utvrgjeno i goje ono klo šapuranje, neko tajno nezadovoljstvo, No dogodi se gdjekad da kogod od onijeh što je bilo posijano. što se mjestimice počelo kroz hrvatske re- |te zavidno škilje na vrata, zagrli iz inada| Svećenik je, za nas, čovjek koji je sve dove povlačiti? Mi ćemo kazat svoju, a|te ideje; a gdjekad opet nagje se čeljadi žrtvovao za vjeru i za domovinu, a ko ta- drugi neka reku svoju; pa ako bolje i pa- | strašno meke žice : sve to pričanje napuni!|kova šta uradi sam .se narodu nameće, i metnije reku, mi ćemo ih prvi dočekati ka-|im glavu, uzlapta im srce i, shvaćajuć to | što god ko radi da mu smanji ili uništi u- pom u _ruci. Dvije su danas struje u svi-| ganuće kano glas savijesti i nagona, po- gled u puku — kazao je Frano Supilo — jetu, koje unakrst tekuć, udarile su o našu lete za kuakerom, kano ovce za ovnom/neće nigda uspjeti u nerodoljubnom svomu | malenu lagjicu. S jedne, valovite vode ma- | terijalizma, indiferentizma, slobode prazna | malena, neznatna i nejaka, ali ipak stranka, |Mnogo se govori i roji na svećenike, više | Naše stanovište prama kleru. trpi i|nas opstoji to je katolicizam: govorimo o |shvaćenoj, stara je narodna stranka smatrala + velikoj većini hrvatskoga naroda. Riječ kle-' «reakcijom». Pojam da je sloboda na strani rikalizam skovana je od onih, koji zaziru od kršćanstva, te žele uvesti raskol izmegju, klera i puka. | U političkom dakle smislu riječ klerikali- zam nema smisla, ali pod ovom riječi može se i nešto drugo razumijevati. Otrag neko- liko godina, jedan je naš političar pisao :| klerikalizam je antiteza liberalizma i mate- rijalizma. Danas se u moralnom svijetu bore dvije struje: kršćanska i materijalistična. Prvoj je cilj, da u zadrugi podrži kršćansku | nauku i moral, a drugoj je, da proširi vjer- | ski indiferentizam i vlastiti egoizam. Zago- | vardtelji vjerskog indiferentizma, materijali- | zma, vrlo dobro znadu, da su kršćanski moral i nauka tako uzvišeni i plemeniti, | tako priljubiti ljudskoj savijesti, da bi svaki | izravni napadaj proti tomu nauku i moralu ostao bez uspjeha kod većine ljudstva, te/ izmisliše sredstvo, da indirektno proti tomu | napadnu, pronašav strašilo klerikalizma. Za- | mjernim licumjerstvom razlikuju crkvu, sve- | ćenstvo, od kršćanske vjere i morala, te do- | ko da štede, ali znajuć da potkopavajuć u- antiklerikalizma ili bezvjerstva, stara je hr- vatska narodna stranka uvijek odbijala. Evo, uz ovakov liberalizam naše je svećenstvo uvijek pristajalo, a odbijalo je pseudo-libe- ralizam o kome smo već govorili. Glede intolerantnosti opaziti nam je, da u svim strankama — prije nego se javiše naši kul- turni demi-monde — u staroj narodnoj stranci, kao i u pravaškim redovima, bio je više no jedan član koji baš nije bio naj- bolje raspoložen prema kršćanstvu, ali ipak to nije priječilo naše svećenstvo da i s nji- ma skupa rade na političkom polju za do- brobit svoga naroda; ali moramo napome- uuti da bi dotični članovi jedne ili druge stranke meka svoja načela držali u skrovi- štu svoje savijesti. Da, mnoga se larma podiže .na naše ro- doljubno svećenstvo, od maših protivnika, koji ga sumnjiče, da kraj političke borbe sije razdor i nemir; da li svaki svijestan ro- doljub, ima se pokloniti požrtvovnosti i sa- mozataji našega svećenstva, koje se je znalo zvonarom. Na taj način stuče se stranka ; nastojanju. Mi ovdje govorimo o načelima. čim na prvo bezobzirno napadaju, drugo pokazati na visini zahtjeva našega vremena kad je cijelom izobraženom Evropom za- srca a ruka punih prevrata, udaraju da sve strovale; s druge, rijeka koja teče tiha po- svud jednaka, koja hoće da gasi sve stra- sti, da natapa sva polja, da uzdrži što je držati za život. Ta su dva potoka odavna u Supor ustala ; ali su fm se vode kroz Pa: rišku komunu vruće uspljuskale. Naša je dužnost, dok smo još na vrijeme, otpjevati bistro, otvorito, i desno :i lijevo; razagnati predsude, temelje naše rastrijebiti, ako ne- , ćemo da nam gragjevina zapne, ili da se preko jedne noći sva strovali do zadnjega kamena. U nas je daras na redu pitanje narodnoga bića. To je pitanje života: biti narod, ili ne biti narod, imati svoju slobo- du, ili ju ne imati. Progjimo se .dakle pra- znih riječi, a držimo se živih, moćnih čini- telja naše narodnosti i naše samostalnosti. Ne gledajmo mi što će misliti o nama Ta- lijanci ili Nijemci, nego čuvajmo našega posla, da svi radimo za narodnost našu; da svi dišemo jednom dušom: narodni budimo. Kad smo narodni, tad poštujemo što sam narod štuje; ljubimo što on ljubi; živemo životom njegovim. Manje Biichnera i slične svojte, a više naših narodnih pjesama i na- roduih poslovica; manje teorije a više prak- se; pa će se zrelije misliti: manje Italije, Nje- mačke i Francuske, a više Dalmacije, više Hrvatske i Slavenstva, pa će se pametnije ra- diti; jer će se znati, što nam je raditi da spa- simo svoju slobodu i svoga naroda slobodu. Po prilici, na ovaj je način pok. Miho Pavlinović solio nerazvijene moždani nekih mladih dokturića svoje dobe, koji, povra- tivši se sa nauka iz Padove i iz Beča, te zadojeni r&volucijonarnim idejama Italije i Francuske, nastojaše i u svojoj domovini posijati sjeme razdora izmegju klera i svje- tovnjaka i istisnuti svaki ugled svećenstva u narodu. Sjetili smo se one epohe, pro- matrajuć neke žalosne pojave kod jednog dijela naše javne štampe, koja neprekidno, od nekog vremena, napada na zaslužno dal- matinsko svećenstvo, ćak da je u tome pre- tekla i same socijalističke novine. Mi zna- mo, da će nas zbog ovih redaka kojekakvi sumnjivi individuji obijediti sa klerikalizma, mračnjaštva i natražnjaštva, ali nama to ni malo ne smeta; nama je više stalo do ča- sti i poštenja našega naroda, nego do ncu- mjesnih butada nekih doktora a đa Smodlaka, Medini, Čingrija i u opće svih novopečenih t. zv. demokrata. Kazali smo, da nam je više stalo do narodne časti, nego do kojekakvih šolfica neke polumoždane gospode ; a to s to- ga, jer nam je poznato, da od vajkada se dije- lila masa naroda na uglagjene i neuglagjene, ali moramo danas ubrojiti megju onijem dva- ma jednu novu vrst pučanstva, to je: klasa na pola uglagjenijeh, na njeku ruku kulturni demi-monde — kako je netko jednom kazao — čeljad, koja se kradom uvukla u vrt zna- . hy . 2. naprednjaštvom. No današnje naše mapred- koja — ako ništa — smeta narodu u svo- | me razvitku, jednako kano što putniku smeta , zrno pijeska što mu je u crevlju upalo. To se zrno pijeska zove kod nas nekakovim | puta od onih istih koji ne bi bili ono što gled osobama i ustanovama, koje u prvom |mnio glas narodne slobode i samostalnosti. su, da nije bilo svećenika. Frano Supilo n. (redu predstavljaju jedno načelo, potkopava | Svećenstvo naše nije krivo, ako svojim po- pr. bio bi danas kakav šegrt, da nije bilo | se isto načelo, te dižuć upliv svećenstva u litičkim djelovanjem u pravaškom pravcu dubrovačkog svećenstva. Hrvatski narod rerni tim se najbolje širi vjerski indife- izaziva negodovanje sa strane svojih poli- Dalmaciji uopće priznaje velike zasluge sve- | renti i teriiali 3 i štali | ske iuniko. i. uašik. Mjetkunavnikii Bam tE 3 eralkeno i madteacm. Uo klerikalianm toi, Gao Bi uirodu tim vrši uzvišelju i njaštvo nije .ino već piagijat tugiih koje naši kulturni demi-monde prenašaju i torskim diplomama u žepu, koje u nijed- meću mu ideje, koje ni oni sami ne razu- eja; kei ipeljh stansdnosi spersiestihrlihr i rei Aa mom ot S: i "57 ihov rad. Al ipak ima nekih koji se nal razna svjetovsa plrdnijao ego namećanje | žalost takogjer nazivlju Hrvatima, koji ci-|vjerskog i moralnog upliva u razne usta- jene da kad li tad li, hrvatstvo će se moći nove, koje današnji bezvjerski liberalizam oslobodit upliva svećenstva, ojačati i uspi-| hoće da prisvoji. Ko hoće da postigne cilj, jevati bez njegova sudjelovanja i pripomoći. mora da upotrebi i podesna sredstva. Krivo načelo, pogubna struja! Doklegod je! Kad bi svećenstvo i uopće zagovaratelji kršćanstva bit će i svećenika, i kako što kri- kršćanskih načela pripustili u ruke pred-, vo misle svi oni koji propovijedaju svijetu | stavnicima liberalizma, biva materijalizma, da će se ljudska zadruga u stalno ali ne- državu, parlamenat, školu i sve ono što me; ali naš narod, obdaren zdravim razu- opredijeljeno vrijeme moći otresti kršćan- plazmira današnji zadružni život, koje bi mom, izbjegava ih i prezire, jer cvikeri, par- | stva, tako isto varaju se svi oni koji drže polje njima preostalo za njihov rad, za vr-| fimirane rukavice i svileni ovratnici našem |da će svećenstvo izgubiti upliv u puku i|šenje njihova zvanja u ljudskoj zadruzi? na naše zemljište. Vrativši se neka polu- moždana omladina sa bečke ili zagrebačke universe u domovinu sa kojekakvim dok- nom slučaju nijesu im svjedočbom niti oz- biljnosti niti učenosti, a još manje uglagje- nosti; stupaju oni pred narod i oholo na- svijesnom narodu nijesu nikada imponirali. utjecaj na sudbinu naroda. Enciklopediste Sama je sakristija vrlo usko polje za pro- Naš je narod dao se voditi samo od onih, imali su nešto više srčanosti i kulture od |strano svećeničko zvanje. Kad bi sve bilo, koji su mu se svojim samoprijegomim ra- naših t. zv. naprednjaka, ali ipak svi nji-\rastrovano u javnom životu, uzalud bi se| dom i patrijotizmom znali nametnuti. A me- hovi pokušaji da unište svećenstvo izjalo- svećenstvo moglo nadati, da će u samoj, gju ovakove naš je narod uvijek ubrajao i|više se; a kamo li, da će kod nas u tome sakristiji ispraviti ono, što se van nje izo- svoje svećenstvo. Kad uvigješe naši kulturni uspjeti neki mladi i neiskusni ljudi srednje pačuje. Pravi klerikalizam dakle, koji se ne| demi-monde, da se narod neda od njih za- kulture, naši demi-monde, koji misle, da bazira na nijednoj političkoj stranci, nije varati, poslužiše se drugim sredstvom. Znaju površna spoznaja austrijskog kodeksa po- drugo nego borba izmegju kršćanstva i li- oni vrlo dobro, da dok je svijesno naše gjeduje monopolium cijele svijetske kulture. beralizma ; nastojanje. da se kršćanski duh | svećenstvo u narodu, da su im uzaludni Neka nam se ne iznosi na srijedu prigovor podrži u svim ljudskim ustanovama. Sve- svi pokušaji njihove agitacije, i stoga baš da ima nepoštenih, samoživih svećenika, ta ćenstvo naše ima s prezirom odbijat, i od-| otvoriše najgadniju kampanju proti našemu ima i svjetovnjaka i gorih, koji su trećemu bija riječ klerikalstvo u političkom smisla, | kleru, e da narod prezrijevši kler njih za prodali obraz i poštenje. Zar nema pristra- koju mu neki hoće silom da narinu; šti svoje vogje prizna. Ovo je cilj cijele borbe nih sudaca, nepoštenih odvjetnika, blamira- ono ima radit, u što svim silama ima u- nekih polumoždanih naših dokturića proti nih profesora, nevještih liječnika i sumnji- prijet, to je, da u razne slojeve stranke pro- dalmatinskome svećenstvu. Nije nam da iz- vih trgovaca; pa ipak, sa ovih iznimaka, dre i uzdrži se duh, koji se ne stidi, nego nosimo povijest odnošaja dalmatinskog sve- jeli ikome na pamet palo, da se obori na ponosi kršćanskim osjećajem; a s druge ćenstva napram hrvatskoj stranci kroz te- stalež: odvjetnički, profesorski, mediciuski strane svaki narodni pripadnik i pravi ro- čaj ljute narodne borbe, niti da ističemo i trgovački? Ne nikada, jer bi takova lo+ doljub koje bilo stranke imao bi se čuvat zasluge njegove na polju narodne prosvjete. Ko ima i malo pameti u glavi, ima biti u- vjeren da bez pomoći svećenstva mi se ne bi bili nigda podigli ispod pritiska: pro- svjete tugjinske, i stali na vlastite noge. Pavlinovići, Pulići, Despoti, Buzolići, Lju- bići, Danili, Bulići, Vodopići, Kazali i mno- gi drugi najbolji su tome dokaz. Da ne bi- jaše Strossmajera Hrvatska ne bi imala ni Akademije, ni Sveučilišta, a možda ni hr- vatskoga Zagreba; da ne bijaše Račkoga, Hrvatska ne bi imala ni svoga povjesničara. Kad su se fratri i popovi borili i osvješći- vali narod; kad su hrabrili izbornike i vo: dili ih, kad su se izlagali svakojakim pro- gonstvima Mamule, Roznera, Lapenne, Wa- gnera i drugih, gdje su bili Smodlake, Čin- grije, Medini, Supili i družina?! U ostalom to nije samo povijest našeg narodnog osvi- ješćenja; to je povijest svijeh' roroda na svijetu. Svećenstvo se uvijek nalazilo u prvim redovima narodne vojske, i kako je zvato da prati pojedinog čovjeka od poroda do groba, tako isto zvano je da prati život na- roda od njihovog prvog postanka do nji- hove propasti. Ono kako živi u narodu i a | gika izazvala smijeh kod svih ozbiljnih ljudi. Samo kad se radi o kleru naši demi-monde takovu logiku rabe, i ovi ljudi još se po- nose sa nekakovom doktorskom diplomom! Nek se jednom izbije iz glave da će hrvat- ske stranke moći igda što postići bez su- djelovanja svećenstva, a opet i svećenstvo neka bude uvjereno da ono samo ništa ne može bez sudjelovanja svjetovnjaka. Svjetov- njaštvo i svećenstvo popunjaju se žamje- nito, te treba da ne samo na vrijeme, nego dokle god je hrvatskog naroda jednodušno rade. Velika se uvreda nanosi svećenstvu, kad ga se smatra napose, kao posebnu stranku, kao neku tobože kastu, koja vo- juje za vlastite interese a ne za dobrobit naroda. Naše svećenstvo ne sačinjava ni- kakvu kastu, jer obilježje kaste jest da zvanje prolazi s oca na sina, dočim naši svećenici jesu sinovi puka iz kogu niču, i koji ih dava kao obilježje one vjere kojom je njegovo srce od vjekova rasplamćeno. Frano Supilo neka pomnjivo pročita ove retke i on će se sjetili negdašnjeg svoga vrlo dobro da nigda ne okrsti katolički duh koji našim svećenstvom treba da vlada, kle- rikalstvom, jer se tim otvara veliki jaz, i potiče veliko nesporazumjenje megju sve- ćenstvom i strankom kojoj ono po narod- nom osjećaju pripada. Smiješna je objeda naših kulturnih demi-monđe, da se tobože naše svećenstvo opire liberalnim načelima i da je intolerantno. Ovo je jedna prosta i skrajna kleveta, jer se naše svećenstvo nije nikada opiralo načelima zdravog liberaliz- ma. Stara hrvatska narodna stranka bila je uvijek liberalna, i u tom njezinom liberali- zmu nije ju smetalo svećenstvo. Nu sve stoji do toga, da se shvati pravi smisao ri- ječi liberalizam. Narodna hrvatska stranka bila je liberalna zato, što je branila slobo- du u zdravom smislu ove riječi; slobođu štampe, slobodu izbora, slobodu udruživa- nja i sakupljanja. Narodna stranka bila je uvijek liberalna zato, što je slobodno svoja načela ispovijedala; što je slobodno radila prama svome programu, unatoč svim pro- gonstvima ; što je slobodno svoje mnijenje izražavala onđa, kad je to stajalo muka i mišljenja i rada ! Kod nas ne opstoji mika- kova klerikalaa politička stranka, što kod tamnica. Pojmove protivne slobodi ovako plemenitu zadaću, i to zakonitim sredstvima. Pa kod talijanskih rodoljuba zaslužuju sla- ve i priznanja, oni, koji su za neodvisnost i slobodu svoje domovine znali potajno ro- variti, i služiti se ne svegjer zakonitim sred- stvima; zašto naše svećenstvo nebi zaslu- žilo pohvale i priznanja, gdje puk zakonito predvodi na otvoreno polje borbe, za nje- gova narodna i ustavna prava ? Smijemo se mi nekim, koji kažu, da se svećenik nebi imao uplićati u politiku, jer da tim opada njegov ugled, da sije mržnjiivi nemir u na- rodu ; dočim da je on apoštol mira i pravde, da pred njim svak valja da bude jednak. To bi se sve donekle dalo razumjeti, kad bi u našem seoskom narodu bilo drugih svijesnih, izobraženih i uplivnih rodoljuba, koji bi mogli i znali zamijenuti svećenstvo u tomu poslu. A ima li na pretek takovih ljudi? Pravom kršćanskom svećeniku za vjerom je prva domovina, njegov narod. A kad njegovoj domovini, njegovom narodu, pri- jeti pogibelj sama ga kršćanska dužnost ve- že, da priskoči u pomoć, da domovinu spa- sava od neprirodnih pritisaka, da narod vo- di u borbu, za njegova zakonita prava. Ko bi svećenika smio prekoriti, što svijestan svoje rodoljubne i gragjanske dužnosti, u- pučujuć narod na obezbijegjenje svojih pra- va, tim ozlovoljuje i od sebe odvraća mno- ge, koji ne dijele isto političko mišljenje; taj bi mu mogao i zanijeriti, što svijestan svoje svećenićke dužnosti, narodu propovi- jeda kršćansku istinu, jer time ozlovoljuje indiferentiste i materijaliste. Ali mi znamo zašto srdžba na današnje naše svećenstvo, tome je glavni razlog, jer većina dalmatin- skog svećenstva pristaje uz načela Starče- vićeve stranke prava. Odatle bijes, odatle naši kulturni demi-monde našu stranku po- drugljivo nazivlje: klerikalnom i natraž- njačkom, kao da se tobože naša stranka, pomoću klera, vjerom služi kao sredstvom u svoje političke svrhe, Ništa bedastijeg i neispravnijeg do ove tvrdnje. Naša stranka, kao politička stranka, u vjersko pitanje, u pitanje koje zasijeca u najdelikantnije skro- vište ljudske savijesti, ne dira. Mi bi poni- zili našu vjeru, kad bi je istovjetovali sa našim narodnim čustvom; ako je vjera vr- hunaravni dar u ljudskoj duši ucijepljen, ako na vječnoj istini počiva, ona treba da bude svojina cijeloga čovječanstva, kao što je Bog svačiji; a ne prosto označje poje- dine narodnosti, jer je kršćanstvo izjedna- čilo Rimljana, Grka i Varvara. Služiti se stanovitom vjerom ko nekom ogradom, ne-