#

Br. 152.

 

U DUBROVNIKU 18. Januara 1908.

 

 

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko E '
ne yrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto M AE SI E NE ROJ E o
olugodište. : mravi jea
. polugodište Odgovorni urednik FRANO SCHRK. |

kirani ne primaju

 

Godina IV.

FRANA CRVENA MRVATSKA

GLASNIK STRANKE Pp RAVA u DALMACIJI. ime pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
k se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Zlatnu slobodu zastire nam zloduh ko-|nosti, zdrucnula tamo i amo dva-tri ploda, | radi naroda, tako s narodom vojuje,
ji hoće da se u nas preseli iz PN tot ih ne ugleda baštovan, te ih otjera van.| gine. Dapače imamo slučajeva kad sveće-
Svaki narod ima svoj osobiti položaj, svoje |Na dvoru nagjoše neuku svjetinu, kojoj se nik, raspaljen pregorućim rodoljubnim ža-
navike, ima svoje osobite potrebe, kojim | oholo htjedoše nametnuti svojijem znanjem. rom, zaboravio je da je svećenik, pripasao
mu je prije svega zadovoljiti, ako hoće da | Svjetina ih je ista vigjela gdje izlaze iz bla- | sablju i:stavio se na čelo vojske da oslo-
se održi u životu. Svaka zadruga ima svoje | ženoga vrta. Oni joj pričaju, da su se do| bodi domovinu od tugjeg pritiska. Višekrat
vlastite sastavine, koje joj daju života, moći sita napucali svakojakijeh plodova. I da u- kad niko nije, pojmio niti rodoljubne du-
i vrline. O svećenstvu, može načelno u svo-| kažu svoje znanje, ističu se vrhu svega i | žnosti, niti svu tegobu i nesnošljivost tu-
joj glavi misliti, ko što hoće; ali nikakav|opiru se svijem poznatijem i najnaravnijem gjinskog jarma, shvatio ju je svećenik, pa
rodoljub, nikakav političar, nikakva glava | idejama, pa iznose na njihovo mjesto nje- podrijevši mač,' bacio je on prvi tugjinu po-
koja zna misliti, ne smije u nas da prezire ke nove, sve što je moguće, zamršenije, da! ziv na junački megdan. Što se naše Dalma-
najači čimbenik našega narodnoga preporo- |tako izbjegnu svakom dokazivanju. Te ide- cije tiče možemo bez ikakve pretjeranosti
da. Pustimo sad mi na stranu, pitanje vje-|je oblože histeričkijem idealima, jeda dr-jieci da dvijeltrećine rada na polju naro-
rozakonsko, nego ostanimo na svjetovnom maknu mimo analitičke prakse, koja bi im dnosti otpadaju ma svećenike, jer oni ne
pragu, i pogledajmo naokolo : ko vodi puk zanago slomila noge. '|samo u puku ražižu narodno čustvo, nego,
na izbore ? Ko žrtvuje svoj mir i svoj novac, Svjetina zine i sluša, pa onda obrne le-|što niko izvan njih i učitelja ne može uči-
uz najmanju nadu, da mu se tvarnom ko- |gja, isto kako da kogod pred njom kineški nit, živeći s pukom u neprestanom doticaju,
rišću odvrati? Odakle, dakle, neko podmu- | govori, jer ne može da shvati vraguta slova. | uzdrže ono što je bilo utvrgjeno i goje ono
klo šapuranje, neko tajno nezadovoljstvo, No dogodi se gdjekad da kogod od onijeh što je bilo posijano.
što se mjestimice počelo kroz hrvatske re- |te zavidno škilje na vrata, zagrli iz inada| Svećenik je, za nas, čovjek koji je sve
dove povlačiti? Mi ćemo kazat svoju, a|te ideje; a gdjekad opet nagje se čeljadi žrtvovao za vjeru i za domovinu, a ko ta-
drugi neka reku svoju; pa ako bolje i pa- | strašno meke žice : sve to pričanje napuni!|kova šta uradi sam .se narodu nameće, i
metnije reku, mi ćemo ih prvi dočekati ka-|im glavu, uzlapta im srce i, shvaćajuć to | što god ko radi da mu smanji ili uništi u-

 

 

 

pom u _ruci. Dvije su danas struje u svi-| ganuće kano glas savijesti i nagona, po- gled u puku — kazao je Frano Supilo —
jetu, koje unakrst tekuć, udarile su o našu lete za kuakerom, kano ovce za ovnom/neće nigda uspjeti u nerodoljubnom svomu |
malenu lagjicu. S jedne, valovite vode ma- |

terijalizma, indiferentizma, slobode prazna | malena, neznatna i nejaka, ali ipak stranka, |Mnogo se govori i roji na svećenike, više |

Naše stanovište prama kleru.

trpi i|nas opstoji to je katolicizam: govorimo o |shvaćenoj, stara je narodna stranka smatrala

+

velikoj većini hrvatskoga naroda. Riječ kle-' «reakcijom». Pojam da je sloboda na strani

rikalizam skovana je od onih, koji zaziru
od kršćanstva, te žele uvesti raskol izmegju,

klera i puka. |

U političkom dakle smislu riječ klerikali-
zam nema smisla, ali pod ovom riječi može
se i nešto drugo razumijevati. Otrag neko-
liko godina, jedan je naš političar pisao :|
klerikalizam je antiteza liberalizma i mate-
rijalizma. Danas se u moralnom svijetu bore
dvije struje: kršćanska i materijalistična.
Prvoj je cilj, da u zadrugi podrži kršćansku |
nauku i moral, a drugoj je, da proširi vjer- |
ski indiferentizam i vlastiti egoizam. Zago- |
vardtelji vjerskog indiferentizma, materijali- |
zma, vrlo dobro znadu, da su kršćanski
moral i nauka tako uzvišeni i plemeniti, |
tako priljubiti ljudskoj savijesti, da bi svaki |
izravni napadaj proti tomu nauku i moralu
ostao bez uspjeha kod većine ljudstva, te/
izmisliše sredstvo, da indirektno proti tomu |
napadnu, pronašav strašilo klerikalizma. Za- |
mjernim licumjerstvom razlikuju crkvu, sve- |
ćenstvo, od kršćanske vjere i morala, te do- |

 

ko da štede, ali znajuć da potkopavajuć u-

antiklerikalizma ili bezvjerstva, stara je hr-
vatska narodna stranka uvijek odbijala. Evo,
uz ovakov liberalizam naše je svećenstvo
uvijek pristajalo, a odbijalo je pseudo-libe-
ralizam o kome smo već govorili. Glede
intolerantnosti opaziti nam je, da u svim
strankama — prije nego se javiše naši kul-
turni demi-monde — u staroj narodnoj
stranci, kao i u pravaškim redovima, bio je
više no jedan član koji baš nije bio naj-
bolje raspoložen prema kršćanstvu, ali ipak
to nije priječilo naše svećenstvo da i s nji-
ma skupa rade na političkom polju za do-
brobit svoga naroda; ali moramo napome-
uuti da bi dotični članovi jedne ili druge
stranke meka svoja načela držali u skrovi-
štu svoje savijesti.

Da, mnoga se larma podiže .na naše ro-
doljubno svećenstvo, od maših protivnika,
koji ga sumnjiče, da kraj političke borbe
sije razdor i nemir; da li svaki svijestan ro-
doljub, ima se pokloniti požrtvovnosti i sa-
mozataji našega svećenstva, koje se je znalo

zvonarom. Na taj način stuče se stranka ; nastojanju. Mi ovdje govorimo o načelima. čim na prvo bezobzirno napadaju, drugo pokazati na visini zahtjeva našega vremena

kad je cijelom izobraženom Evropom za-

srca a ruka punih prevrata, udaraju da sve
strovale; s druge, rijeka koja teče tiha po-
svud jednaka, koja hoće da gasi sve stra-
sti, da natapa sva polja, da uzdrži što je
držati za život. Ta su dva potoka odavna u
Supor ustala ; ali su fm se vode kroz Pa:
rišku komunu vruće uspljuskale. Naša je
dužnost, dok smo još na vrijeme, otpjevati
bistro, otvorito, i desno :i lijevo; razagnati
predsude, temelje naše rastrijebiti, ako ne-
, ćemo da nam gragjevina zapne, ili da se
preko jedne noći sva strovali do zadnjega
kamena. U nas je daras na redu pitanje
narodnoga bića. To je pitanje života: biti
narod, ili ne biti narod, imati svoju slobo-
du, ili ju ne imati. Progjimo se .dakle pra-
znih riječi, a držimo se živih, moćnih čini-
telja naše narodnosti i naše samostalnosti.
Ne gledajmo mi što će misliti o nama Ta-
lijanci ili Nijemci, nego čuvajmo našega
posla, da svi radimo za narodnost našu; da
svi dišemo jednom dušom: narodni budimo.
Kad smo narodni, tad poštujemo što sam
narod štuje; ljubimo što on ljubi; živemo
životom njegovim. Manje Biichnera i slične
svojte, a više naših narodnih pjesama i na-
roduih poslovica; manje teorije a više prak-
se; pa će se zrelije misliti: manje Italije, Nje-
mačke i Francuske, a više Dalmacije, više
Hrvatske i Slavenstva, pa će se pametnije ra-
diti; jer će se znati, što nam je raditi da spa-
simo svoju slobodu i svoga naroda slobodu.

Po prilici, na ovaj je način pok. Miho
Pavlinović solio nerazvijene moždani nekih
mladih dokturića svoje dobe, koji, povra-
tivši se sa nauka iz Padove i iz Beča, te
zadojeni r&volucijonarnim idejama Italije i
Francuske, nastojaše i u svojoj domovini
posijati sjeme razdora izmegju klera i svje-
tovnjaka i istisnuti svaki ugled svećenstva
u narodu. Sjetili smo se one epohe, pro-
matrajuć neke žalosne pojave kod jednog
dijela naše javne štampe, koja neprekidno,
od nekog vremena, napada na zaslužno dal-
matinsko svećenstvo, ćak da je u tome pre-
tekla i same socijalističke novine. Mi zna-
mo, da će nas zbog ovih redaka kojekakvi
sumnjivi individuji obijediti sa klerikalizma,
mračnjaštva i natražnjaštva, ali nama to ni
malo ne smeta; nama je više stalo do ča-
sti i poštenja našega naroda, nego do ncu-
mjesnih butada nekih doktora a đa Smodlaka,
Medini, Čingrija i u opće svih novopečenih
t. zv. demokrata. Kazali smo, da nam je više
stalo do narodne časti, nego do kojekakvih
šolfica neke polumoždane gospode ; a to s to-
ga, jer nam je poznato, da od vajkada se dije-
lila masa naroda na uglagjene i neuglagjene,
ali moramo danas ubrojiti megju onijem dva-
ma jednu novu vrst pučanstva, to je: klasa
na pola uglagjenijeh, na njeku ruku kulturni
demi-monde — kako je netko jednom kazao
— čeljad, koja se kradom uvukla u vrt zna-

 

 

.

hy .

 

2.

naprednjaštvom. No današnje naše mapred-

koja — ako ništa — smeta narodu u svo- |
me razvitku, jednako kano što putniku smeta ,
zrno pijeska što mu je u crevlju upalo. To
se zrno pijeska zove kod nas nekakovim |

puta od onih istih koji ne bi bili ono što gled osobama i ustanovama, koje u prvom |mnio glas narodne slobode i samostalnosti.

su, da nije bilo svećenika. Frano Supilo n. (redu predstavljaju jedno načelo, potkopava | Svećenstvo naše nije krivo, ako svojim po-

pr. bio bi danas kakav šegrt, da nije bilo | se isto načelo, te dižuć upliv svećenstva u litičkim djelovanjem u pravaškom pravcu
dubrovačkog svećenstva. Hrvatski narod rerni tim se najbolje širi vjerski indife- izaziva negodovanje sa strane svojih poli-
Dalmaciji uopće priznaje velike zasluge sve- | renti i teriiali 3 i štali | ske iuniko. i. uašik. Mjetkunavnikii Bam
tE 3 eralkeno i madteacm. Uo klerikalianm toi, Gao Bi uirodu tim vrši uzvišelju i

njaštvo nije .ino već piagijat tugiih
koje naši kulturni demi-monde prenašaju i

torskim diplomama u žepu, koje u nijed-

meću mu ideje, koje ni oni sami ne razu-

eja; kei ipeljh stansdnosi spersiestihrlihr i rei Aa mom ot S: i
"57 ihov rad. Al ipak ima nekih koji se nal razna svjetovsa plrdnijao ego namećanje |
žalost takogjer nazivlju Hrvatima, koji ci-|vjerskog i moralnog upliva u razne usta-
jene da kad li tad li, hrvatstvo će se moći nove, koje današnji bezvjerski liberalizam
oslobodit upliva svećenstva, ojačati i uspi-| hoće da prisvoji. Ko hoće da postigne cilj,
jevati bez njegova sudjelovanja i pripomoći. mora da upotrebi i podesna sredstva.
Krivo načelo, pogubna struja! Doklegod je! Kad bi svećenstvo i uopće zagovaratelji
kršćanstva bit će i svećenika, i kako što kri- kršćanskih načela pripustili u ruke pred-,
vo misle svi oni koji propovijedaju svijetu | stavnicima liberalizma, biva materijalizma,
da će se ljudska zadruga u stalno ali ne- državu, parlamenat, školu i sve ono što
me; ali naš narod, obdaren zdravim razu- opredijeljeno vrijeme moći otresti kršćan- plazmira današnji zadružni život, koje bi
mom, izbjegava ih i prezire, jer cvikeri, par- | stva, tako isto varaju se svi oni koji drže polje njima preostalo za njihov rad, za vr-|
fimirane rukavice i svileni ovratnici našem |da će svećenstvo izgubiti upliv u puku i|šenje njihova zvanja u ljudskoj zadruzi?

na naše zemljište. Vrativši se neka polu-
moždana omladina sa bečke ili zagrebačke
universe u domovinu sa kojekakvim dok-

 

 

 

nom slučaju nijesu im svjedočbom niti oz-
biljnosti niti učenosti, a još manje uglagje-
nosti; stupaju oni pred narod i oholo na-

 

 

svijesnom narodu nijesu nikada imponirali. utjecaj na sudbinu naroda. Enciklopediste Sama je sakristija vrlo usko polje za pro-

Naš je narod dao se voditi samo od onih, imali su nešto više srčanosti i kulture od |strano svećeničko zvanje. Kad bi sve bilo,
koji su mu se svojim samoprijegomim ra- naših t. zv. naprednjaka, ali ipak svi nji-\rastrovano u javnom životu, uzalud bi se|
dom i patrijotizmom znali nametnuti. A me- hovi pokušaji da unište svećenstvo izjalo- svećenstvo moglo nadati, da će u samoj,
gju ovakove naš je narod uvijek ubrajao i|više se; a kamo li, da će kod nas u tome sakristiji ispraviti ono, što se van nje izo-
svoje svećenstvo. Kad uvigješe naši kulturni uspjeti neki mladi i neiskusni ljudi srednje pačuje. Pravi klerikalizam dakle, koji se ne|
demi-monde, da se narod neda od njih za- kulture, naši demi-monde, koji misle, da bazira na nijednoj političkoj stranci, nije
varati, poslužiše se drugim sredstvom. Znaju površna spoznaja austrijskog kodeksa po- drugo nego borba izmegju kršćanstva i li-
oni vrlo dobro, da dok je svijesno naše gjeduje monopolium cijele svijetske kulture. beralizma ; nastojanje. da se kršćanski duh |
svećenstvo u narodu, da su im uzaludni Neka nam se ne iznosi na srijedu prigovor podrži u svim ljudskim ustanovama. Sve-
svi pokušaji njihove agitacije, i stoga baš da ima nepoštenih, samoživih svećenika, ta ćenstvo naše ima s prezirom odbijat, i od-|
otvoriše najgadniju kampanju proti našemu ima i svjetovnjaka i gorih, koji su trećemu bija riječ klerikalstvo u političkom smisla, |
kleru, e da narod prezrijevši kler njih za prodali obraz i poštenje. Zar nema pristra- koju mu neki hoće silom da narinu; šti
svoje vogje prizna. Ovo je cilj cijele borbe nih sudaca, nepoštenih odvjetnika, blamira- ono ima radit, u što svim silama ima u-
nekih polumoždanih naših dokturića proti nih profesora, nevještih liječnika i sumnji- prijet, to je, da u razne slojeve stranke pro-
dalmatinskome svećenstvu. Nije nam da iz- vih trgovaca; pa ipak, sa ovih iznimaka, dre i uzdrži se duh, koji se ne stidi, nego
nosimo povijest odnošaja dalmatinskog sve- jeli ikome na pamet palo, da se obori na ponosi kršćanskim osjećajem; a s druge
ćenstva napram hrvatskoj stranci kroz te- stalež: odvjetnički, profesorski, mediciuski strane svaki narodni pripadnik i pravi ro-

 

čaj ljute narodne borbe, niti da ističemo i trgovački? Ne nikada, jer bi takova lo+ doljub koje bilo stranke imao bi se čuvat

zasluge njegove na polju narodne prosvjete.
Ko ima i malo pameti u glavi, ima biti u-
vjeren da bez pomoći svećenstva mi se ne
bi bili nigda podigli ispod pritiska: pro-
svjete tugjinske, i stali na vlastite noge.
Pavlinovići, Pulići, Despoti, Buzolići, Lju-
bići, Danili, Bulići, Vodopići, Kazali i mno-
gi drugi najbolji su tome dokaz. Da ne bi-
jaše Strossmajera Hrvatska ne bi imala ni
Akademije, ni Sveučilišta, a možda ni hr-
vatskoga Zagreba; da ne bijaše Račkoga,
Hrvatska ne bi imala ni svoga povjesničara.
Kad su se fratri i popovi borili i osvješći-
vali narod; kad su hrabrili izbornike i vo:
dili ih, kad su se izlagali svakojakim pro-
gonstvima Mamule, Roznera, Lapenne, Wa-
gnera i drugih, gdje su bili Smodlake, Čin-
grije, Medini, Supili i družina?! U ostalom
to nije samo povijest našeg narodnog osvi-
ješćenja; to je povijest svijeh' roroda na
svijetu. Svećenstvo se uvijek nalazilo u prvim
redovima narodne vojske, i kako je zvato
da prati pojedinog čovjeka od poroda do
groba, tako isto zvano je da prati život na-
roda od njihovog prvog postanka do nji-
hove propasti. Ono kako živi u narodu i

a

| gika izazvala smijeh kod svih ozbiljnih ljudi.
Samo kad se radi o kleru naši demi-monde
takovu logiku rabe, i ovi ljudi još se po-
nose sa nekakovom doktorskom diplomom!
Nek se jednom izbije iz glave da će hrvat-
ske stranke moći igda što postići bez su-
djelovanja svećenstva, a opet i svećenstvo
neka bude uvjereno da ono samo ništa ne
može bez sudjelovanja svjetovnjaka. Svjetov-
njaštvo i svećenstvo popunjaju se žamje-
nito, te treba da ne samo na vrijeme, nego
dokle god je hrvatskog naroda jednodušno
rade. Velika se uvreda nanosi svećenstvu,
kad ga se smatra napose, kao posebnu
stranku, kao neku tobože kastu, koja vo-
juje za vlastite interese a ne za dobrobit
naroda. Naše svećenstvo ne sačinjava ni-
kakvu kastu, jer obilježje kaste jest da
zvanje prolazi s oca na sina, dočim naši
svećenici jesu sinovi puka iz kogu niču, i
koji ih dava kao obilježje one vjere kojom
je njegovo srce od vjekova rasplamćeno.
Frano Supilo neka pomnjivo pročita ove
retke i on će se sjetili negdašnjeg svoga

vrlo dobro da nigda ne okrsti katolički duh
koji našim svećenstvom treba da vlada, kle-
rikalstvom, jer se tim otvara veliki jaz, i
potiče veliko nesporazumjenje megju sve-
ćenstvom i strankom kojoj ono po narod-
nom osjećaju pripada. Smiješna je objeda
naših kulturnih demi-monđe, da se tobože
naše svećenstvo opire liberalnim načelima
i da je intolerantno. Ovo je jedna prosta
i skrajna kleveta, jer se naše svećenstvo nije
nikada opiralo načelima zdravog liberaliz-
ma. Stara hrvatska narodna stranka bila je
uvijek liberalna, i u tom njezinom liberali-
zmu nije ju smetalo svećenstvo. Nu sve
stoji do toga, da se shvati pravi smisao ri-
ječi liberalizam. Narodna hrvatska stranka
bila je liberalna zato, što je branila slobo-
du u zdravom smislu ove riječi; slobođu
štampe, slobodu izbora, slobodu udruživa-
nja i sakupljanja. Narodna stranka bila je
uvijek liberalna zato, što je slobodno svoja
načela ispovijedala; što je slobodno radila
prama svome programu, unatoč svim pro-
gonstvima ; što je slobodno svoje mnijenje
izražavala onđa, kad je to stajalo muka i

 

 

 

mišljenja i rada ! Kod nas ne opstoji mika-
kova klerikalaa politička stranka, što kod

tamnica. Pojmove protivne slobodi ovako

plemenitu zadaću, i to zakonitim sredstvima.
Pa kod talijanskih rodoljuba zaslužuju sla-
ve i priznanja, oni, koji su za neodvisnost
i slobodu svoje domovine znali potajno ro-
variti, i služiti se ne svegjer zakonitim sred-
stvima; zašto naše svećenstvo nebi zaslu-
žilo pohvale i priznanja, gdje puk zakonito
predvodi na otvoreno polje borbe, za nje-
gova narodna i ustavna prava ? Smijemo se
mi nekim, koji kažu, da se svećenik nebi
imao uplićati u politiku, jer da tim opada
njegov ugled, da sije mržnjiivi nemir u na-
rodu ; dočim da je on apoštol mira i pravde,
da pred njim svak valja da bude jednak.
To bi se sve donekle dalo razumjeti, kad
bi u našem seoskom narodu bilo drugih
svijesnih, izobraženih i uplivnih rodoljuba,
koji bi mogli i znali zamijenuti svećenstvo u
tomu poslu. A ima li na pretek takovih ljudi?

Pravom kršćanskom svećeniku za vjerom
je prva domovina, njegov narod. A kad
njegovoj domovini, njegovom narodu, pri-
jeti pogibelj sama ga kršćanska dužnost ve-
že, da priskoči u pomoć, da domovinu spa-
sava od neprirodnih pritisaka, da narod vo-
di u borbu, za njegova zakonita prava. Ko
bi svećenika smio prekoriti, što svijestan
svoje rodoljubne i gragjanske dužnosti, u-
pučujuć narod na obezbijegjenje svojih pra-
va, tim ozlovoljuje i od sebe odvraća mno-
ge, koji ne dijele isto političko mišljenje;
taj bi mu mogao i zanijeriti, što svijestan
svoje svećenićke dužnosti, narodu propovi-
jeda kršćansku istinu, jer time ozlovoljuje
indiferentiste i materijaliste. Ali mi znamo
zašto srdžba na današnje naše svećenstvo,
tome je glavni razlog, jer većina dalmatin-
skog svećenstva pristaje uz načela Starče-
vićeve stranke prava. Odatle bijes, odatle
naši kulturni demi-monde našu stranku po-
drugljivo nazivlje: klerikalnom i natraž-
njačkom, kao da se tobože naša stranka,
pomoću klera, vjerom služi kao sredstvom
u svoje političke svrhe, Ništa bedastijeg i
neispravnijeg do ove tvrdnje. Naša stranka,
kao politička stranka, u vjersko pitanje, u
pitanje koje zasijeca u najdelikantnije skro-
vište ljudske savijesti, ne dira. Mi bi poni-
zili našu vjeru, kad bi je istovjetovali sa
našim narodnim čustvom; ako je vjera vr-
hunaravni dar u ljudskoj duši ucijepljen,
ako na vječnoj istini počiva, ona treba da
bude svojina cijeloga čovječanstva, kao što
je Bog svačiji; a ne prosto označje poje-
dine narodnosti, jer je kršćanstvo izjedna-
čilo Rimljana, Grka i Varvara. Služiti se
stanovitom vjerom ko nekom ogradom, ne-