Br. 154. Mai : U DUBROVNIKU 1. Februara 1908. i GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. i v Godina IV. M HRIATSM u Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6 na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto I polugodište. | | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — $(JFDINI BROJ STOJI 10 PARA. i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji i| se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listoti nefran- kirani ae primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni uredeik FRANO SCHICK. A iii Nako je u Mroatskoj Barun Rauch sa svojom vladom do- šao je u Zagreb, da željeznom rukom ukroti, kako on veli, Hrvate buntovni- ke. U tome inače ništa nova, jer svaki onaj koji je pratio političke dogogjaje, kroz zadnje ovo vrijeme u Hrvatskoj, +mogao se je tome i nadati. Politika «riječke resolucije» doživjela je -ban- krot i potpuni fiasco, o njoj se više darias i ne raspravlja; zapjevaše joj opijelo čak i oni koji ju stvoriše. Te- ško da se je ikada desilo kod ikakova naroda, da je. jedna politička namisao tako nesretno. svršila i bila kraćega ži- vota od hrvatske politike «riječke re- zolucije». Inače tako se uvijek doga- gja, kod jedan narod mješte da slijedi načela ozbiljnih svojih političara, koji su mu znali sačuvati živu narodnu svijest i koji su mu pokazali stazu pra- ve narodne politike, pušta se predvo- diti od nekih ljudi, kojima je narodna korist sporedna stvar. Takova šta do- godilo se je u Hrvatskoj. Do nazad ne vele vremena hrvatska politika, te- . meljeći se na hrvatskom državnom pravu znala je shvatiti svoj naravni cilj i uspješno udesiti svoju akciju; ali upravo su nikakovi; niti je ona sru- šila tiraniju Hedervaryjevu, niti obez- bijedila slobodni politički razvitak u Hrvatskoj. Hedervary-a srušila je raz- vijena narodna svijest i narodna ener- gija, koja je u hrvatskom narodu op- stojala i prije «riječke rezolucije»; a da novi kurs nije obezbijedio slobo- dni politički razvitak u Hrvatskoj naj- bolji je dokaz Radokczay-Rauch i haos, koji danas vlada na političkom polju u Hrvatskoj. Rauch je stupio na ban- sku stolicu sa najvećim optimizmom, da će sa svojom željeznom voljom uspjeti proturati svoju nenarodnu poli- tiku u Hrvatskoj. On aktivno prepra- vlja sebi zemljište za nastajne izbore, \on se čak nada da će i pristaše po- \kojne «riječke rezolucije» k njemu, ta oni su njegovi stari znanci, nije li se \i on megju rezolucijonašima otrag malo kas Kada bi se Rauch u računima \sa rezolucijonašima prevario, ostaje i- |pak na njegovoj dispoziciji drugo sred- |stvo: nasilno provedenje izbora po- imoću činovništva. Hrvatska je ovo sredstvo već okusila, dakle ništa ne ibi bilo u tome novo. Ali što ovom prigodom rade t. zv. rezolucijonaške | stranke ? | ispod ruke sa Rauchom. Ipak Starče-|tige. Da vidimo. Te «infamije» vise očito podmeće (to bi se zvalo : prati lice pred vićeva vojska odvažno i solidarno stu-|9 «punjenju stupaca». Je li to «punjenje» crncem); ali je vrijedno, da iznesem razloge, pa na izbore, ne bejeći se neo-magja- istina ? Nije. Dakle nijesu ni infamije. Tako |po kojijem je on taj prijekor izveo. — Bio ronskih makinacija ana ne traži pot- praje logika. aa: A sad obrnimo : «Po- | sam autonomaš, veli urednik <C. H.> To je pore ni desno nido reč slici kod to nije istina, a «punim stupce» <P. C. | valjda s toga, što u aut nomnoj stranci — f NE Hrv.» infamijama, zato je onaj, koji mi je sastavljenoj od rogjen sinova naše do- probugjene svijesti hrvatskog naroda. to prišio, rekao «infamiju». | to praje lo-|movine — nijesam mažrijevao već ptičje A vrijeme će nam kazati: mogu li gika. E pa dakle, tiče li se to mene kosogj sbolila od kojeg bi mjeki htjeli napra- Šegvići i Supili u Hrvatskoj uspijevati! |!li se naći uvrijegjenijem, što infamator go- viti Meduzinu glavu, da uzmognu pak vori infamiju? «Vielmehr ist ganz gewiss, | svoje otadžbeništvo i svoju hrabrost vrlo |dass jeder Vorwurf nur in dem Maasse, als| udobno, jeftino i bez ikakve svoje pogibli |er trifft, verletzen kann». Dixit Šopenhauer, | besjedničkijem efektom pred narodom oči- |kome urednik «C. H.» — baš zato, jer je |tovati. — Urednik «C. H.» ogrće me zatijem, | doctor philosophiae — ne će bit po svoj pri- da sam bio Srbom. To je po svoj prilici s toga, »Prave Crvene Hrvatske“ lici ni korica vidio. Što je pak pisac uvod- jer sam i u vrijeme naj žešće borbe megju Mjesto. nog članka «C. H.» ugledao u meni čoeka, | dubrovačkijem Hrvatima i Srbima — hvala Zahvaljujem na ljubeznom pismu, koji- | «koji puni stupce infamijama», to je nje- svojijem nastavnicima Zori i Matijeviću — jem svojevoljno izjavljate, da mi ustupate | govo mišljenje, do koga ja ama baš ni malo i ako Hrvat, ostao ipak prost od one fa- mjesta u Vašem listu za svaki eventualni|ne držim, ali koje shvatam i nahodim sa-|natične srbofobije, koje se je urednik «Cr- ispravak na potvore, uvrštene protiv mene | svijem prirodno, jer — kaže i opet Šopea- | vene Hrvatske» stoprv u ovo zadnje vri- u uvodnom članku «Crvene Hrvatske» stvo — «Jeder sieht am Andern nur so|/jeme oslobodio... po Duhu Svetomu. Biće | Javna govornica. Uglednom Uredništvu 25. pr. mj.; jednako Vam zahvaljujem i na|viel, als er selbst auch ist». takogjer i s toga, što sam privatno više op- pismenoj izjavi, što kažete da ste spravni| Kad o tebi njeka čeljad štogod govori, |ćio sa Srbima no s Hrvatima, ko što ta- na moj zahtjev dati mi pogledom na pod- budi vazda spravan čuti kakvu zloću. Ako mo imam jato prijatelja. Biće i s toga, metnuto mi «punjenje siupaca» u Vašem |se ne varam, kazao je Gobineau, da je čoek |što sam — mnogo prije Riječke Resoluci- listu. Vaše delikatno postupanje u ovoj pri-| «I' animal mćchant par excellence». Pravom lje — saragjivao u Fabrisovom «Srgju», godi — na koje nijeste nikako obvezani bili | je dakle njeko njekoga u Dubrovniku zvao | kano i dan-danas, a poslije, pa još sveu- — ugodno me iznenadilo; pa dok zahvalno | «živinom». | stari Voltaire — majstor u dilj, i u «Dubrovniku» (nikad politički). odbijam Vaš drugi prijedlog o izjavi, ne|zloći, ako iko — lijepo veli, da «nous|U ono doba ..... pa Hrvat i «Srgj»! mogu na ino a da ne prihvatim prvi. laisserons ce monde aussi sot et aussi mć-| Crimen, dakako. No gori je bio ovaj: ne- Veli Goethe: «Uber 's Niedertrachtige — lchant que nous I' avons trouvć en y sotoni i prema tome nepristajanje uz onu Niemand sich beklage». Riječi «C. ti.» meni | vant». Don Bazilijo «C. H.» živa je po- tačku programa o negaciji srpskog imena. upravljene, ne cijenim da bi tako krupan tvrda, da se Elifasi Tenamićani, Bildadi Sui-|Pa eto ima već dosta godišta, da ne zala- | pridjev zaslužile. Ne može ih se paček kr-| ćani i Zofari Naamićani još i dan-danas po zim više ni u koje hrvatsko ni drugo po- litičko društvo, nego živim na osami i ne | šega lista mije .nikakvo sramotno djelo. Ako| Urednik «C. H.» podmeće mi nedošljednost | prtim se u politiku. Niti sam rad bio iko- stit ni «potvorama», jer «puniti stupce» Va- | «Placi» šetaju. kita oh a pod : neta sim pe d se si mp sra sve Po pak urednik «C. H.; misli da_jest, to ne bi u politici. Namjera je prozirna. Kad je Tearid me nametati svoje mnijenje, niti sam sklon : —ničipi ox goto mpajndikarniis 1 PE yiy A vi S Pr4“ | značilo drugo, v'ć ua njeko može prenjepo bitlsio uož, upita ga njeko, je li ošta:«Da- bio, da mi drugi nameće svoje. — Urednik k: ho ssti i kad hrvatsko državno pravo va. Njima, rek bi, da je Rauch i Ma- |piti doktorom filosofije, a ipak-ne imati zdra- bome» reče «ali ne tako škodan kano po-|«C, H.» kaže i da sam socijalista. Tu je ž , htjedoše zamijeniti sa kojekakvim poli- gjari sporedna stvar, njihov je jedini | voga razuma. Ne — pa da hoću+i naj strože | tvora». Tearid nije bio zlogovornik; no jest pogodio. Jest: otkad sam iz gimnasija izišao, i tičkim utopijama iz Budimpešte, odtad cilj uništiti Starčevićansku stranku. Ko- [suditi — ue mogu «C. H.» ma one riječi Trojilo — preteča i majstor urednika «C. EL» | bio sam okužen socijalističkijem idejama. nastade pravi haos na hrvatskoj poli- (liko su u tome smiješni ne treba da NN s. tu !> sivog ed osin a očev reperom satni] borna Pazi sosč SRE, 1. a 5 : A pez R i k : i i : .| 9. tici, koji. se danas. najvećma SA JOE Ne mogu nikako da PODA ina lista; «C. H.» vara s kad priča [kome škoditi». Ne; pisac «C. H.» me može|On će znati, kako se G čini: L' e Predbaciti nepatrijotizam svim negda- uspjehe Starčevićeve stranke, nastoje «o mojoj tobožnjoj političkoj metamorfosi ; mi škoditi, kao god što nije mogao ni če- | rienza, per Bacco, I esperienza! Hrvat, šnjim sljedbenicima pokojne «riječke je dakle omalovažiti, pred narodom |.; napokon «C. H.» vara se, kad kaže, da stitome prof. Matu Zglavu. Uvrijediti? Ni|ne mrzi autonomaše, piiznaje Srbe, piše rezolucije» bilo bi neumjestno, jer u- |ocrniti i ako su uvjereni da je marod|«ja u Dalmaciji «uspijevam» i da «berem to. Pre njekoliko stotina godišta napisala |u srpskijem listovima, prijateljuje sa Sr- vjereni, da mnogi od njih, u najboljoj | progledao, i da se narod neda zava- | «lovore». Danu, jesam li što zaboravio ?.. je darovita Kristina, kraljica švedska, ovu bima, i suviše socijalista! Ako nije ovo namjeri sklonuše se uz novi kurs; ali gjati od lažljivih proroka Supilova ko- Ne... Ah! paček: ima još jedna riječ: im- sentenciju: «Niko se ne drži uvrijegjenijem, | dosta, da oparim koji mjesec tamnice, «mene famije. Kako ono piše? «Crespi i Tadini ako ga konj, .mazga ili tovar udre nogom.|vrag odnio, mene vrag odnio», pisao je i ijekati i oni nije- \va. Vide konačni svoj fiasco i pobjedu zgd. i ne smijemo zanijekati, da svi oni nije- va. Vide konač ] pobjeći nune stupce ,Prave Crv. Hrvatske“ infa- Valjalo bi gojiti ista čuvstva i prema omi- | Medo Pucić, prevodeći Beranžera. su doprinijeli pomutnji današnjih poli- tičkih pojmova u Hrvatskoj. Uspjesi kratkotrajnog života «riječke rezolucije» PODLISTAK. Narodno Zemaljsko Zagrebačko Kazalište bilo je davno u Dubiovniku, a to baš pri- godom kad je milostivi naš kralj pohodio ove krajeve. I ovijeh dana ugledno Marko- vićevo društvo rečenog Kazališta prestavlja na našoj. pozornici, i to vješto i savršeno, mnogo bolje nego li kojekakva inostrana društva na glasu. Prestavljala je onom zgo- dom i slavljena umjetnica g.gja Ružička .markiza Strozzi, koja je svojim gostovanjem i prošlih dana počastila naš grad, te je bi- la jednodušno nadarena, Donašamo prigo- dau pjesmu, koju je onom zgodom (g. 1875.) u našem ubavom mjestancu Trstenomu pro- slovio društvo g. J. Freudenreich, koja je bila štainpana. u tiskarnici g. D. Pretnera, a glasi : : Pjesma spomenica Prigodom svetkovine Što ju dadoše slavni rodoljubivi Dubrovčani čiste Starčevićeve misli, ne znaju kako | mijama, za koje treba da plaćaju drugi». jem, što nas vrijegjaju». bi to zapriječili i ne bi nas iznenadilo gqg: to bi bila jedina riječ incriminabile, '\kad bi ih sreli pri nastajnim izborima | kojoj Spazi vila umjetnosti, | Reće sebi: Šta tu biva? Dal u svojoj objestnosti Moja četa ni tom kriva? Nije I' ona; To su tada | Dubrovčani mili moji | Pa iz toga znat sam rada Tko na čelu tu im stoji. | Težak izbor! Rodoljubi Sami su sakupljeni, Šteta da se dan tu gubi, To su narodnjaci svi. Niko Pucić, rodac strašni, | Sjedi pokraj Divljana ') A kraj njega velečasni Župnik, srca radostna. | Natalić vlastel veli, S Desdemonom *) šali se A kapetan Klaić dijeli, Sa Otellom *) čašice. Pa i doktdra Mišetića Vidim u tom društvu rad, A Komnenović da stvori Svezu s malom sobarkom.') Mlinarici *) Pretner dvori Šarić pako, čudno je Uličaru*) sladko zbori A Tropejku “) miluje. A naš medjed ") tamo stoji Od veselja blažen je Uz to tiho flaše broji Da nit jedne nestaje. Skupac '?) sve to oštro sliedi, Časkom migne Jakovu '“) " Neka gleda da prištedi Niešta Jeanu mlinaru 4) Sa šaptalca'*) radost sjaje Pa si misli: gledaj ti? Kamo sreće da se daje S čašicom i šaptati. A ostala sva družina, Sveniu tom učestvuje Pa uz pelješkoga vina S drugimi se raduje. Ne nalazim potrebitijem, da se perem od bi se pristojao Geteov 's Niedertriich- političkoga vrlutanja, što mi urednik «C. H.» E IIEn Pabirci po Strojilovoj o povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina.) Prijelaz iz srednjega u novi vijek čini doba poznato pod imenom preporoda ili renaissance i humanisma, t. j. doba uskr- snuća starodavne klasičke prosvjete u zna- nosti, umjetnosti i životu, doba uljudbe u potpunom i svestranom razvoju nutarnjih i vanjskih svojstava pojedinaca i naroda. Što ovu prelaznu dobu glavno obilježuje — veli Ra- čki — nijesu državni prevrati i zemljištne državne promjene, nego preokret u mislih i težnjah, u shvaćanju čovjeka u sebi i nje- gova položaja u društvu. Prvi i najodličniji dusi dobe nastoje prosvjetu Rimljana i Grka u svijet kršćanskoga svijeta privesti, trude se klasičku znanost i umjetnost sljubiti s krš- ćanskom, duh kršćanstva zaodjenuti obli- kom i ljepotom, koja se ističe u duševnoj stečevini starodavnih naroda. Na raspuću stare i srednje dobe ltalija bijaše poznana, Eto, to su razlozi, po kojijem je «C.H.» te zaključke izvela, razlozi, koje — stalan |sam — i ona šupljijem drži, jer — dajbu- i ženoga svijeta. U XV. vijeku bješe huma nizam toli silno razmahao po ltaliji krila da je čak prijetio zagušiti istu talijansku poeziju, koja je već dala svijetu svoje ve- like genije: Danta, Petrarku i Bokača. Duh preporoda i humanizma nije se o- | graničio na samu ltaliju; on je preko Alpa prešao u Francusku i Njemačku, a preko jadranskog mora doplovio je i megju zidine stare dubrovačke republike. Nijesu ga uni- jeli ni jezuvite ni papski popovi, kako per- fidno tvrdi Nikanor, već ga je unijela ona brojna učena aristokracija, koja se je u Du- brovniku desila, te u domaće inteligencije ljubav prema latinskoj poeziji budila, kao na primjer: Ksenofont Filelfo, Franje Filelfo, Bartolomej Sfondrato, Joannes Laurentius, Marinus Becichemus, Nicolaus de Laziris i mnogi drugi. Česti i prostrani dodiri s lta- lijom kroz trgovinu, kroz pohagjanje gla- sovitijeh njezinijeh sveučilišta i nabavu iz- vrsnijeh učiteljskijeh sila, upitomiše sve više običaje i učiniše na polju knjige i umjetno- sti dozrijeti onaj cvijet klasične izobrazbe, Društvu Zagrebačkog Narodnog Zem. Kazališta Gdje Ljudevitu 4) priča, Reče vila «vidim ovdje» da bude mostom izmegju klasične staro-|koja ne ostavi Dubrovnik mi kad ovaj iz- u Trstenomu dne 11. Svibnja 1875. Vrijeme ti je umriet sad. «Sve je u svom redu sad» davnosti, od koje je više nego li ikoja dru-| gubi svoju nezavisnost, Da ne bijaše huma- Spjevao za vrijeme obje Častni kapelan je tudi «Ak' do potrebe dogje» ga zemlja sačuvala ostanaka i izmegju krš-|nizma i preporoda, dubrovačka kultura ne Josip Freudenreich. Pa sa generalicom") | «Selak će priskrbit znat!» ćanstva, koje je u njoj svoj prijestolj i sre-|bi bila ostavila čvrstu stopu u povijesti ci- U prekrasnu slavu ovu, Skupila se cvijetna kita; * On se spetnih žila trudi Selaka da spoji š njom. Vidi gdje nas vlastel Flori ao 4 + — ?) G.čna Travenova. dište jedinstva postavilo. Nigdje se nije kano ondje toliko sačuvalo od jezika, kojem su Rimljani svoje misli zaodjenuli, nigdje to- liko od prava, na kojem su svoju svjetsku vilizacije. «Preporod», reći ćemo s jednim anonim- nim piscem, u Dubrovniku, u ovome domu slobode nagje već obragjeno zemljište, pče- 6 G.čna Culifajeva. Na taj dan u Trstenomu, stori Beli?) zgodom tom m id vlast zasnovali, nigdje toliko spomenika nji- | linjak u kome djelotvorne misli ne imadoše Pod platanam tamo skrita, 1) Gična Ivka Kraljeva. 1) Qčna Perisova. hove uljudbe, nigdje toliko predaja njihova |nikada čas pokoja. Istoričke prilike bjehu Sve se šali, sve se smije, 3 oj STO Strozzi. ") a RIRvi. i života. Jezik, pravo, crkva Rima poravna | pospješile dozrijevanje umova i ustanova Sve se igra, razgovara, ša E. | e di MSa zemljište za opću evropsku prosvjetu, te o- | mnogo prije 'nego u drugijem našijem ze- Sve tu jede, sve tu pije, %) Q,gja Bajza-Slavik. | 4) O. Ban. bavi oko naroda vez, koji, budući u nje-| mljama. Epoka najpogibeljnija slobodi o- om veselju nema para. 9) G.gja Rajkovićeva: 1) G. Daščarić. govoj ruci, učini Italiju provodičem izobra- | noga grada ujedno je i doba megdana knji- i - S "x "4 “i \ ' \ i Ć 4. i aa e a £- za! Sie u AE NHREENMNIEININN S NEE SENN O PENN ka x u .