Br. 158. "U DUBROVNIKU 29. Februara 1908. FRAMA CRVENA M i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da ti polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina 1V. LIK! Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale godišnje K. 9 — Ko je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. TISKARE. i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- SSA DUSROVASA OIVATSKE kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Hajka na Starčevićance. «Ako bi po nesreći uslijed: nečuve- nog terorizma, što se provagja sa Mar- kovog trga, po krčmama i po sajmi- štima, hrvatski narod jednom doživio potpunu frankovačku vladavinu, neka znade, da mu se pripravljaju mnogo crniji dani, nego li su bili oni za Khuena», Ovako doslovce piše «Hr- vatska», organ Košutovih pravaša, u br. 44. Kada smo gornje riječi proči- tali ostadosmo iznenagjeni, jer se nije- smo nikada nadali, da će Zagorčev organ tako nisko pasti. Mi razumijemo da je danas izborna borba u Hrvat- skoj u najvećem jeku, i da se lako prekoračuju granice opreznosti i takta; poznato nam je, da se u tu svrhu vi- šekrat biraju sredstva, koja ne dolikuju ozbiljnim političarima; ali, da će na ovaj način Zagorčev organ nastojati | varati i alarmirati javno mnijenje u, Hrvatskoj, to je nečuveno i nedostoj- no ljudi, koji bi htjeli izgledati i pred- saviti se hrvatskome narodu kao oz- biljni političari. Kada jedan Zagorac, koga držasmo ozbiljnijim čovjekom i političarom od jednoga Supila, dozvo- ljava da gornje riječi ugju megju stupce njegova lista — prisiljeni smo zaklju- čiti, da je «stranka prava» u Hrvat- skoj nisko i nisko spala, i megju nje- zinim redovima da vlada pravi politi- čki haos. Ima nekoliko vremena, da mi opažamo neki preokret na uredni- štvu «Hrvatske», a taj preokret datira, otkad je na uredništvo «Hrvatske» došao onaj neslalni i nemirni duh od Kerubina Šegvića, čovjeka bez jednog stalnog političkog osvjedočenja, čovje- ka, koji ne zna ni glavna pravila oz- biljne žurnalistike ; čovjeka, koji je pro- šao kroz sve moguće političke faze dok je napokon, odbijen od zagreba- čkih Starčevićanaca, stupio preko noći na uredništvo «Hrvatske». Dalmacija, a osobito Boka Kotorska, pozna veo- ma lijepo simpatičnog Kerubina; po- zna ga iz njegovih polemika sa Dr. tlo u Dalmaciji i dalmatinski pravaši da bas nikakove nade na njega ne polagaju, a najmanje pako da bi u njemu imali kakovog povjerenja, ne preosta drugo našemu Kerubinu nego preseliti se u Bosnu. | na uredništvu «Hrvatskog Dnevnika» naš Kerubin bijaše se razglagoljao na sve četiri strane kao najradikalniji Starčevića- nac; Dr. Frank bio mu je ideal, a Starčevićeva stranka prava jedina spa- sonosna stranka u Hrvatskoj. Razumije se, da je u Bosni naš Kerubin bio. Tresićom i iz sumnjivog negdašnjeg njegovog prijateljstva sa političkim ko- mesarom Mahovetzom u Kotoru. Kada je naš Kerubin vidio, da mu izmiče PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj (2 povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Stanovnici i jezik, vera i crkva. Ovako je intitolano V. poglavlje Nikano- rove knjige, ali prije ovoga poglavlja ima i četvrto poglavlje sa naslovom : Geografsko topografski i statistički pregled Dubrov- nika i njegove republike. S ovim poglavlje mi se ne ćemo baviti, jer bi smo odveć sa ovim pabircima oduljili, i ako i ovo pogla- vlje kao i ostala obiluju raznim bedasto- ćama, kakovih ne bi izvalio ni jedan prosti glupan, Srpski episkop n. pr. na Pilama ne nalazi već samo dvije veličanstvene pa- laće; Boškovića i Grkovca. Dok i mi rado Priznajemo da je Boškovićeva palača veli- čanstvena, a ma to isto kazati o stanu & Grkovca treba neimati niti pojma o kako- vome ukusu; ali zašto niški episkop nije spomenuo i palače gg. Matijevića, Glavića, Gjivanovića, Gracića, Bonde i drugih, koje zaostaju ni malo za palačom Boškovića jer krvni neprijatelj Srba, što je izazvalo | polemike, pa i ulične napadaje izmegju | Srba i Hrvata, a cijela ova komedija svršila je sa izgonom dvaju urednika | megju kojim se nalazio i dobro po-| znati Kerubin. Rezolucijonaška štampa | nepravedno svali cijelu krivnju na. Šegvića, a naš Kerubin zagrmi simpa- tičnim svojim glasom: da je on mu-| čenik Starčevićeve ideje, a rezolucijo-| naši da su napustili bosanske Hrvate | i Bosnu prodali Srbima. Naš Šegvić čist kao Kerubin odjuri put bijeloga Zagreba, da pokuca na vrata Dr. Fran- ka, ali kad zagrebački Starčevićanci ne htjedoše udovoljiti ambiciji Kerubina, ovaj, da im se osveti, stade najprije potajno rovariti proti njima, gledajući kako: bi mmegju Starčevićanskim redo- vima posijao razdor, e da bi on mo- gao opet u mutnu loviti; ali Starčevi- ćanci proniknuše u ciljeve Kerubinove i otkazaše mu kredit. Ne preosta Še- gviću drugo već pokucati'na vrata Za- gorčevih «pravaša», ali i oni htjedoše vidljivih dokaza, da se osvjedoče, da se je Kerubin od tobožnje «frankov- štine» potpuno pročistio;; a naš Keru- bin ne budi lijen stade od jednom sipati svoje strijelice proti Dr. Franku i Starčevićevoj stranci prava. Svak se čudom pitao: šta se ovo zbiva od jednog Kerubina — a glas ozbiljnih ljudi nadovezao je: ambicijozan čovjek sića, ex-prijatelj Mahovetza, ex-urednik | značaja i poštenja, pa makar oni ilima malo više taktike, ali se prevari- «Hrvatskog Dnevnika», ex-prijatelj Dr. zvali se hrvatski Kerubini. Mi znamo smo; peštanski mandat i njemu ne da Franka, ex-Starčevićanac i novo pečeni |vrlo dobro, da napreda« prave starče-| mirovati. Bilo bi svakako dobro, da rezolucijonaš danas je glavni urednik|vićanske misli uzrujava živce nekih | prvom što ode u Peštu, da povede sa zagrebačke «Hrvatske». Prosit Zago-|nervoznih hrvatskih političara a la Še-|sobom i svoga Kerubina, jer bi bila rac ! Poslovica veli: stil odaje čovjeka | gvić; oni zaslijepljeni svojom ambicijom | prava grehota da se Košut i Polonyi — i stil sada uregjivane «Hrvatske» |ne mogu da progutaju tu gorku pilolu|ne upoznaju sa simpatičnim urednikom odaje ličnost: Kerubina Šegvića. Ot-|za njihove interese: udri dakle po Star- | «Hrvatske» ! kad je Šegvić uzjašio na vrat uredni- čevićancima, ocrni ih pred narodom štvu «Hrvatske», taj list pretvorio se|da dalje ne smetaju njihovim špekulati- | 732 a." je u jedan prostački politički libel, koji | vnim političkim ciljevima. Ovakova Vijesti iz naroda. siplje osvade desno i lijevo, proti sva-|politička taktika, koju je na uredništvo Iz Grude. kome, koji neće da izda recept politi- | «Hrvatske» inaugurirao ex-fratar Šegvić ZEN c. k. željeznica). Obra- ; iii ii Š s pismeno i usmeno, molbom da čke zrelosti Šegviću i družini. «Hrvat- može: zavesti glupane, ali' nikada oz- prošire magazin na štaciji u Grudi, ali do ska» pod uredništvom simpatičnog Ke-|biljne ljude, koji vide dalje od nosa, sada sve uzalud, a čujemo da se sprema i rubina postala je zagrebačka edicija|te ćak i kod hrvatskih Kerubina nala-|naš g. načelnik, pa bez preporučivati mu «Novoga Lista». Ocrniti Starčevićan-|ze takovih političkih prljavština, kojih| uvjereni smo da će se zauzeti, pošto mu sku stranku pravu, oklevetati njezine|bi se ozbiljan političar morao sramiti. |i poznato koliko nam bude štete radi uskoće pristaše, dignuti joj svaki ugled kod|Udri po Starčevićancima — a zašto ?..| magazina na štaciji, jer više puta roba i na sve je prepravan. Zagorčevi «pra- vaši» osvjedočivši se, da je Kerubino- vo pero kao stvoreno za klevetati i insinuirati nečastne svoje ciljeve dru- | gima, imenovaše ga urednikom svoga političkog organa. | Kerubin Šegvić ex-fratar, ex-profesur, ex-prijatelj Tre- palače su pravoslavni; i to je priječilo srp- skome episkopu da i u Lapadu ne nagje ljepšeg ljetnikovca i palače od one posjeda Kostantinovića, Zar mije prava bedastoća kad n. pr. niški episkop piše, da je na Mr- kani i Bobari bila nekada rimokatolička episkopija, a da je bila osnovana da para- liše uticaj pravoslavnog srpskog episkopa u Trebinju. Zar nije bedastoća što Nikanor donosi, da: na Mljetu ima jedna fabrika u kojoj se od raznoga voća i trava kuva čuveni liker Rukota. Sve nas je ovo prisililo, da pregjemo preko četvrtoga poglavlja Nikanorove knjige, a da se osvrnemo na peto poglavlje sa gor- njim naslovom. Na str. 91. a u petome poglavju Stroji- lovog pamfleta čita se: «Danas u Dubrovniku ima starosedalaca: Srba i Talijana, a došljaka: Nemaca, Hr- vata, Čivuta, Arnanta i Magjara. Izmegju sviju narodnosti brojno je najpretežnija srpska, zatim talijanska. Hrvati su ve- ćinom popovi i činovnici, i od ovih stvo- reni i zaneseni dubrovački fakini. Pre de- setinu godina nije bilo Hrvata, niti su zagrebčani polagali prava dalje od Vele- bita. Ali kad je Strosmajer, koji je dobio glasa užslavenstvu zbog progonjenja slo- naroda, rek bi, da je Zagorčevim «pra- | Jer ovi ne nasjeli političkim spletkama vašima» to danas glavni i jedini ciljlni Košuta ni Polonya. Udri po Star- — to je za njih još važnije pitanje |čevićancima.... nego li je ono željezničke pragmatike | povjerovali a zašto? Jer ovi ne magjarskim simpatijama, i magjarskoga dominiuma nad Hrvat-|kao što ne vjerovahu političkom zna- skom. Šegvić je zao duh, koji je Za- čaju hrvatskog Kerubina. Udri po Star- gorčevu «Hrvatsku» sputio u svoje|čevićancima — a zašto?... Jer ovi | okove. Negdašnji prijatelj Mahovetza, |tražili u hrvatskomu saboru, da se od- pada diktira politička načela i taktiku mah glasuje opće, jednako i tajno iz- Zagorčevim «pravašima» ! Može li se|borno pravo glasa. Udri po tobožnjim goreg sarkazma i zamisliti ? | stavka, |frankovcima — a zašto ?... Jer ovi! koju smo na početku ovoga članka iz | zahtijevali prelom nagodbe, koja je u- «Hrvatske» citirali ispala je po svojizrok svih političkih zala u Hrvatskoj. prilici iz čistoga pera još čistijeg Ke-| Udri po Starčevićancima — a zašto? ... rubina, onoga simpatičnoga Kerubina,|Jer se ovi oprli svim silama željezni- kome je vrijedni i ugledni urednik čkoj pragmatici u Hrvatsku. Udri po «Hrvatskog Dnevnika» g. Cankar ja-|tobožnjim frankovcima — a zašto?... vno predbacio, da prostački insinuiše|Jer ne htjeli žrtvovati Rijeku Magjari- i istinu ne govori. Na gornju stavku|ma i Bosnu Srbima i t. d. Da, ova- mi se ne bi niti osvrnuli, da ona nije/kovu stranku treba uništiti, jer kad izašla u «Hrvatskoj», pa niti onda kada Starčevićanaca ne bi bilo, neki bi po bi ona baš i nosila «neokaljanu» po-|miloj volji mogli izvagjati špekulativne litičku firmu čistoga Kerubina; ali bu-|svoje ciljeve i trgovati sa narodnim duć izašla u «Hrvatskoj», i preko vo-|interesima. Ne čudimo se ni malo na- lje, prisiljeni smo da reagiramo ne |padajima jednoga Supila i njemu sli- zbog jednoga Šegvića, već protiv Za- (čne družine na Starčevićevu stranku, gorca, koji je, po svoj prilici, dao|jer ozbiljan čovjek, koji pozna cijelu svoj placet da onakova šta u njego-| političku prošlost Supila, njegove na- vom listu napiše jedan politički ciga-| padaje ne može sjegurno ozbiljno u- nin, pa makar bio i dalmatinac i zvao |zeti; ali se čudimo jednome Zagorcu, se «čisti» Kerubin. Kazati, da kad bi|koji je mogao dozvoliti, da mu uzjaše Starčevićanci došli kao većina u sabor, |na vrat jedan politički ciganin, simpa- da bi hrvatski narod doživio crnije|tiki Kerubin, koji je Zagorčevu «Hr- dane, nego li su bili oni za Khuena|vatsku» prostituirao. Mi smo nekada — to mogu kazati ljudi bez političkog mislili, da je Zagorac oprezniji i da venske ideje i srboslovenskog ujedinje- nja, izneverio slovenski barjak i u mesto njega razvio hrvatski, tada se u Zagrebu počeše naša braća Hrvati buditi iz neko- vuog sna i vaskrsavati: «veliko državno pravo hrvatsko» što nije nikada ni po- stojalo, umesto da su se ujedinili sa bra- ćom svojom Srbima. A kad se, na veliku nesreću, udari još u drugi jači kolac u ideji svesrpskog ujedinjenja, kada dogje okupacija Bosne i Hercegovine, a Hrvati se uzeše kao renegati propovedanog uje- dinjenja i kao vešti žbiri za državne slu- žitelje u okupiranoj zemlji, tada se oni time još više ohrabriše i počeše bacati |Ovakova šta mislimo, da može napisati |: selje (otkriće Gundulićeva spomenika) nego da posednu Dubrovnik, kao što se vogja njihov, zagrejan dubrovačkom malvasijom, beše izdao, ona im odmah pošalje Devere — svoju braću Bokelje, da ih na dvoboj pozovu. I kad junački Hrvati videše kakvi su deveri, oni se upla- šiše i bez zbogom strugnu odakle su do- šli. Jer rekoše: «kad su im ovakvi deveri kakve li su im, Bogo mili, megdangjije»?! I od toga nisu mogli ništa pametnije ni učiniti, jer da su još koju neuljudnu re- kli, mogli bi na sebi odneti takav spo- menik, skojim bi morali i u grob otići», svoje lukavo oko i na srpsko primorje. |samo jedan lugjak, a ne čovjek u zdravoj A kako je grad Dubrovnik glava srpskog | pameti i jedan hrišćanski episkog. Ali pro- primorja, razume se prvo su pružili svoje | slijedimo dalje. Na str. 94-95 pamiletista gramzive ruke na nj i povikaše: «naš |donosi: je Dubrovnik» . . . Ali tad Dubrovačka omladina jednoglasno uzviknu : «Kušajte!» Kad im, velimo, dubrovačka omladina oštro podviknu . . , tada se Zagrebčani, pod vogistvom jednoga pohrvačenog či- vutina, krenuše u Dubrovnik da ga silom posednu. Nu i tu na bojnom polju, kanda još gore progjoše. Jer čim je dubrovačka vesela i hrabra Srbadija saznala, da braća Hrvati nisu došli braći u goste i na ve- «Dubrovčani sami pričaju, da otkad se pojaviše ta nova i nezvana braća naša iz Hrvatske, u Dubrovniku olabavi ona brat- ska ljubav i sloga, a onog lepog mira i spokojstva megju gragjanima i -domovi- ma nestade... Ovi «prijatelji» Dubrov- nika svojim intrigama i propagandama nanose mnogo štete razvitku i napretku Dubrovnika i njegovih gragjana. Oni kao vele, kad nisi i ne možeš biti naš, ti bar trgovina stoji na dvoru izložena kiši i sva- kom nevremenu. Pitamo ravnateljstvo — c. k. željeznica, misli li se odazvati opravdanoj i nuždnoj potrebi, i kada? — Kažu nam. pak, da se proširenju magazina protivi jedan ovdje dobro nam poznati, a to iz kakovog običnog njegovog inada prama nami Gru- gjanima. Opominjemo ga da nam ne pod- meće klipove, jer, ne okani li se, u druge ćemo diple zaudarati, i u tom slučaju neka nikoga ne krivi već sama sebe, a za danas samo ovoliko! — Grugjanin. Iz Slanoga. (Nova slika). Krasno je doduše proma- trati vedro pramaljetno jutro, kad žarko sunce pomoliv iza brda, svojim zrakami pro- dire drvlje i razno zelenje, a na njemu si- tnu rosu pretvara u lijepo biserje. Pa i ka- kva slika vještački izragjena ulijeva motri- ocu u srce uzvišena čuvstva, dok duša mu tim milo razdragana, na čistim, lakim svo- jim krilima vine se do najveće lijepote — Boga. Takovu sliku vigjet je u crkvi-matici tihog, romantičnog Slanoga, koju izradi velecije- njena gospogjica Ika pl. Bizzarro. Slika prestavlja sv. Vlaha u zraku uzdignuta, gdje ko dostojanstveni simpatični -starac blagosivlja Slano. Cijeli niz slanjskih .gor4 sa svojim prodolima, obroncima kao i po- nižim brežuljcima živo se ističu dok lijepi broj kuća uzduž obale poredanih milo osi- jevaju i spokojno se u lazurnom moru 'lju- ljaju. Baš krasna ideja, koja divnim .raspo- redom boja izragjena, postiže svoj umje- tnički vrhunac. Takovu sliku znala je izradit vještačka ruka gospogjice Ike, koja, i ako ko miomirisna ljubica, skromna, ne ljubi re- klame niti preporuke, to ipak njezin sv. Vlaho, kojim okiti slanjsku maticu, jasno govori o njezinoj vještini. Zato dok slanj- ski puk sa svojim župnikom od srca za- nećeš koristiti ni sebi ni onima čiji si, pa se zbog toga i trude da ga.sasvim upropaste i u političkom i u društveno- moralnom pogledu. I što je još mnajžalo- snije i najcrnije, u tome im se pomaže «02g0».... «Brat brata može istina po- vesti jami, ali je redak bratski izrod, koji će ga i u jamu baciti». Takvi mogu biti samo izrodi i braća naša Hrvati, koji nas prodaju i na parće krčme i svojim žbir- skim radnjama. Eto tako ćeš čuti;od mno- gih i mnogih Srba, gde se braća Hrvati razmeću svojom hrvaštinom. Imajući u vidu sve prilike i okolnosti, mi držimo, da, ako je ikada bilo opasnosti za 'Du- brovnik, to je sada baš najmanje ima. Jer, sada su se već:i vrapci uverili, da je Dubrovnik od vajkada bio na srpskom zemljištu, teritoriju, i da je .sa .svih .stra- na srpskim življem — elementom okru- žen, tako, da ga nikakva narodnost ni u najmućnije doba nije mogla ugušiti. Još će mnogo manje moći danas, kad su na- čela narodnosti, slobode, bratstva i jedna- kosti uzela mah, i kod svih svesnih i na- prednih naroda dobila ne samo poštova- nje nego i zaštitu na osnovu načela «sva- kom svoje» .. . (Slijedi). M -=ii s a >.azve osmo .-=- - ka