U DUBROVNIKU 21. Marta 1908
God. IV
Cijena <
i čet godine surazmjemno; za inozemstvo
polugodište.
sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
p vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
ATENI
GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.
IMSM
godišnje K. 9 — Ko
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
Politička konstelacija.
Govoriti danas o političkoj hrvat-
skoj konstelaciji, tako je teško, gotovo
nemoguće, jer danas u hrvatskoj poli-
tici vlada pravi kaos. S jedne strane
Magjari, koji se ne žacaju svih nasil-
nih sredstava proti Hrvatskoj i njezi-
nim pravima, a s druge strane većina
hrvatskih političara u t. zv. koaliciji
bez jedne unaprijed tačno opredijeljene
taktike u obranu narodnih interesa.
Zadnji su izbori svršili sa potpunom
pobjedom hrvatskoga naroda i sa po-
razom Raucha, ali ipak političko ob-
zorje nije se ni malo razbistrilo. Nada,
da će Rauch nakon potpunog poraza
odstupiti i da će ga zamijenuti ban u
koga bi narod imao povjerenja, izja-
lovila se je. Barun Rauch protežiran iz
Beča i iz Pešte ostao je jednako na
svome mjestu da sazove i odgodi sa-
bor. Odgoda sabora iznenadila je jav-
nost, ali nije iznenadila koaliciju, jer
se dade razabrati, da je reskript odgo-
de sabora već koji dan prije bio po-
znat koaliciji. U prvi mah ovo se či-
ni nevjerojatnim, ali je upravo tako.
Nastaje pitanje: kako su članovi koali-
cije saznali da će se onaj dan sabor
odgoditi? Mora biti da postoji neka-
kova tajna veza izmegju jednog dijela
koalicije i današnje vlade, inače za laj-
nu, koju je Rauch skrovito držao, koa-
licija drugim putem nije mogla sazna-
ti. Da u današnjoj srpsko-hrvatskoj
koaliciji ima političkih intriganata, ko-
jima je. na srcu sve ino nego li naro-
dni interesi, o tome neće posumnjati
niko ko pozna neke hrvatske političa-
re Supilova kova. Da je koalicija već
prije otvora sabora pristala da se isti
odgodi i o tome nema sumnje; a bu-
tada, koju neki rezolucijonaški listovi
furaju u svijet, da se morao* odmah
pročitati reskript, jer ovaj nosio vlada-
rev pečat i upravljen na zastupnike, ni-
je drugo već prosto zavaravanje javno-
sti. U. ovome pitanju koalicija je na-
sjela intrigama nekih svojih članova.
Svakako odgoda sabora koaliciji je do-
bro došla, ili bolje nekim članovima
srpsko-hrvatske koalicije. Peštanski man-
dat, to je središte oko kojega se okre-
će i patriotizam i politika nekih čla-
nova koalicije. Ne smije se zaboraviti,
da je koalicija konglomerat raznih stra-
naka, a najjača stranka u koaliciji da je
«stranka prava», koja broji 23 svoja
člana, a ova stranka u svome progla-
su na narod pri izborima izjavila se je
proti nagodbi i biranju delegata za Pe-
štu. Ovo je dobro bilo poznato dru-
gome dijelu koalicije, koji ne stoji na
nijednom pozitivnom političkom pro-
gramu i koji je bio za biranje delega-
ta u Peštu. Proti izboru delegata za
zajednički sabor bili bi se našli po svoj
prilici složni Starčevićanci i koalicijoni
pravaši, a po tom sabor delegate ne
bi mogao birati — to nije bilo nikako
po volji ni Rauchu ni Wekerlu, a o-
sobito nije bilo po ćudi nekim poli-
tičkim špekulantima u koaliciji, koji bi
ragje sve žrtvovali samo ne svoj in-
teres. Sve ovo bilo je poznato Rauchu,
on je poznavao u dušu neke hrvatske
političare i bio je više no sjeguran, da
odgoda sabora na neizvjesno vrijeme
neće biti nepoćudna većini od koalici-
je. A da se nije u tome prevario naj-
bolje svjedoči ponašanje koalicije pri-
godom čitanja reskripta: ona ga je mir-
no saslušala, osobito Supilo i družina,
upravo kao da se radilo o+ kakovoj
molberiicI na sabor. Izmotavanje Supi-
la i družine, da bi u protivnome slu-
čaju koalicija bila dala Magjarima pri-
godu, da ju obijede sa veleizdajstva,
znači opsjenjivati prostotu. Mi se u
koaliciji nikome ne čudimo nego g.
Zagorcu i družini; ta barem on je imo-
gao shvatiti ciljeve i želje nekih čla-
nova koalicije. Ali ima i još nešto: u-
pravo prije otvora sabora Dr. Frank
odrekao se je dragovoljno vodstva
Starčevićeve stranke prava, a to jedino
stoga, e da. bi se nastojala uspostaviti
stara sloga u pravaškim redovima, jer
pravaši po prvi put stupili su kao ve-
ćina u hrvatski sabor. Kako je pozna-
to Zagorčevi pravaši izjavili su, da bi
se dala lako postignuti sloga megju
pravašima kad ne bi bilo osobe D.ra
Franka. | Dr. :Frank: rado se odriče
svega u stranci za ljubav složnog pra-
vaškog rada. Ali većina u koaliciji ni-
je mogla dobrim okom gledati sadru-
ženu pravašku većinu u saboru, jer bi
u tom slučaju odzvonilo Supilu i dru-
žini — što dakle raditi? — tajnim in-
trigama pravašku koaliciju omesti; sa-
bor se mora odgoiiiti i-od svega to-
ga neće biti ništa. Ovako je umovao
Rauch, Wekerle, Supilo i njegova dru-
žina. A treba znati, da je Supilo stari
prijatelj Wekerle-a i Polony-a. Nema
sumnje, da su odgodu sabora prouzro-
kovale tajne intrige Raucha sporazum-
no sa jednim dijelom koalicije. Neće
dugo proći, a da će se sve ovo po-
tanko razbistriti. Politički položaj je u
Hrvatskoj takav, da ne može gori bi-
ti. Jedini izlaz iz ovakovog stanja bio
bi u pravaškoj slozi, a da je baš tako
najbolji su dokaz nepravaške novine,
koje su na takovu slogu graknule kao
gavrani da ju ometu. Sa malo samo-
prijegora to bi se dalo postignuti, a
to bi djelovalo na naš život i politička
bi se situacija odmah razbistrila. Pra-
vaši imadu čisto opredijeljen svoj po-
litički cilj i svoj program; jedino na
pravaškom programu dade se zamisli-
ti spas Hrvatske. Nema sumnje, naj-
sretniji bi dan za nas bio, kada bi se svi
sljedbenici velikoga Starčevića okupili
u jedno kolo, da zajednički vojuju za
spas i slčboču svoje mile fifvatske!
Hoćemo li toga dočekati, mi se na-
damo; da, uz :dobru volju iskrenih ro-
doljuba.
Kukavne prilike Hrvata u
Americi.
New-York, svrhom Februara.
Štovani gospodine uredniče! Kad
bih mogao vesela bi srca javio kroz
našu cijenjenu «Pravu Crvenu Hrvat-
sku» radosne vijesti o mnogobrojnim
hrvatskim iseljenicima u Sjedinjenim
Državama, ali, na žalost svakog do-
bromislećeg i poštenog Hrvata, tih ve-
selih vijesti nema i za dugo valjda ne
će biti izmegju nas, američkih Hrvata.
Što Vam mogu javiti, to su sve sa-
mo crne, žalosne vijesti. Što imamo,
mi, američki Hrvati? Imamo «Narodnu j
Hrvatsku Zajednicu», imamo drugih
raznovrsnih dobrotvornih društava,
mamo jedan «Soko», imamo jedan po-
litički klub, pa najzad imamo i neko-
liko nazovi-novina. To vam je eto naš
javni život, javni život američkih Hr-
vata. O «Narodnoj Hrvatskoj Zajedni-
ci», toj najvećoj hrvatskoj organizaciji
na svijetu, spomenut ću koji drugi put;
o drugim niti ne vrijedi spominjati, a
danas ću se u kratko pozabaviti s naj-
žalosnijim pojavom megju američkim
Hrvatima — s našim t. zv. hrvatskim
novinama. Ko pokreće, ko uregjuje te
jadne novine? Pokreću ih bankiri i
razni agenti za svoje oglase, a uregju-
ju ih pretežnim dijelom ljudi, koji o
novinstvu ni pojma nemadu.
Imamo za to veoma [|lijep i riječit
primjer u new-yorškom «Narodnom Li-
stu», čigov je vlasnik neki Zotti, osje-
ćajem Talijanac, ali koji za svoju trgo-
vinu izdaje taj mršavi dnevnik, u koji
pišu ljudi, za koje se u nas niti zna-
lo ne bi. Pomislite, što sve mora da
bude u tom listu! Imademo doduše
neodvisnu «Hrvatsku Zastavu» u Chi-
cagu Ill., kao i «Radničke Novine» u
Johnstownu, Pa., ali to su tjednici pa
ne mogu da suzbiju razorno djelova-
nje Zottijevog reklamnog lista u naro-
du. Imali smo do pred malo vremena
priličnio“ dobro uregjivarfu «Narodnu
Obranu», pa eto i ona žalosno dovr-
šila: njezin vlasnik, prosti špekulant,
zavaravši urednike, dospio u zatvor.
Ove su tri novine u zadnje doba bile
zapodjenule dosta oštru borbu sa Zot-
tijem, kao sa čovjekom,. koji po svo-
me talijanskom osjećanju i djelovanju
ne bi smio imati riječi megju nama
Hrvatima. Dr. M. Pečar, urednik «Hr-
vatske Zastave», bjelodano mu je do-
kazao, kako postupa i koliko on go-
dišnje dobija na hrvatskim radnicima
u Americi. Zotti ga je zato dao uap-
siti i suditi, ali sud je Pečara progla-
sio nevinim. U istome listu izašla je
izjava njegovog bivšeg knjigovogje, da
je on u g. 1906. zaključio svoje knji-
ge sa ogromnim manjkom od 306 hi-
ljada dolara. Na tu su se izjavu oslo-
nile «Radničke Novine» i «Narodna!
Obrana», koje su izjavu preštampale.
Usljed toga dao je Zotti uapsiti oba
urednika. Stvar njihova još nije bila
pred sudom, ali se oni Zottija ne boje:
ta sigurni su za ono, što su pisali. Ka-
ko iz ovoga vidite, sve sama prokleta
profitarska i bankarska politika, proti
kojoj su pošteni hrvatski rodoljubi u-
zalud ustajali. Ali ima postojane nade,
da će mlagji inteligentniji podmladak
malo po malo istrijebiti iz naših redo-
va tugjinske nametnike, koji bezdušno
trguju s jadnim neukim hrvatskim ise-
ljenicima. A takova podmlatka, hvala
Bogu, imademo sada priličan broj.
Ovo vam je, u kratko, naš javni
kukavni život, kako se to odrazuje u
našim američkim mizernim novinama.
Napisao sam Vam ovo onako samo
letimice, a ponukova me na ovo onaj
smušeni članak gospodske «Crv. Hr-
vatske», u kojemu je neki, tobože iz
Amerike, htio pisati o našim američ-
kim prilikama, u koje se razumije, ko-
liko i ona mirna, dugouha živinica u
kantar. Takovih iskrivljenih članaka o
američkim Hrvatima susrećemo mi vi-
še puta u sličnim novinama, koje bi
zato najbolje učinile, kada bi se toga
posla manile, jer kada nam ne mogu
koristiti neka nam barem ne odnema-
gaju.
Za dvaj put dosta, a+drugom prii-
kom progovorit ću opširnije. — Vama,
gospodine uredniče, hrvatski pozdrav
iz slobodne Amerike. Bog i Hrvati!
New-Yorker.
Vijesti iz naroda.
S Kune.
(Blagajna i Vinarska Zadruga). Danas
u vijeku napretka, u vijeku prosvjete, evo
i naša ubava varoš ne zaostaje za drugim
prosvijetljenim svijetom, nego laganim, ali
stalnim korakom stupa naprijed. Već ima
nekoliko godina, da je bila ustanovljena
«Seoska Blagajna», koja je malo po malo
napredovala te danas pod vrsnom upravom,
opć. tajnika Balda Violića, sve to bolje cvati.
Pred nekoliko dana obdržavala se je glavna
skupština, na kojoj je bilo primljeno više
zgodnih i korisnih predloga, a sve na bo-
ljak i sreću naroda. Blagajna broji 158 čla-
nova, a kaže se, da će sklopiti oveći žajam
PODLISTAK.
Pabirci po Strojilovoj
povijesti Dubrovnika.
(Pabirču dva Stara Dubrovčanina).
Na strani 121. ovog ogavnog pamileta
niškog episkopa ima«jđiuo posebno malo
poglavlje o izdržavanju(gveštenstva, a pro-
teže se od str. 171 do str. 130, U ovo malo
stranica srpski je pamfletista iskalio cijelu
svoju žuć proti katoličkom kleru u Dubro-
vniku, Čitajuć one stranice ozbiljan se čo-
vjek pita: da li čovjek pri zdravoj pameti
mogao je onakova šta napisati ? Mnogi nam
kazaše da je episkop Ružičić udaren bio
po glavi i ako se ne varamo, da je neko
(14) +
tome uvjeri, evo nekoliko dokaza. Na str.
123. srpski episkop piše:
«U prošlom veku, primetilo se da i
katoličko sveštenstvo u intelektualnosti
jako opada, te su ustanovili u Dubrovni-
ku bogosloviju sa četiri razreda, u koju
" se primahu učenici po svršetku cele gi-
mnazije. Kad se docnije uvidelo, da se
slabo koji mladić odaje bogoslovikim ško-
lama, tada je crkvena uprava ustanovila
privatnu seminariju, u kojoj su primali
sirotinjsku decu, a najviše kao što nam
kazaše, nahočad, koju narod s nekim pra-
vom nazivaše: «popovska deca».
Ovdi je srpski pamfletista prekoračio sva-
ali za. pravo on je i zločinac, koji bi morao
u zatvoru okajali ovakove gnusne klevete.
Čovjek se snebiva kada promisli da jedna
hulja,. koja je kadra onakova šta napisati,
da nosi i episkopski krst na pr-
jedne akademije ! Za
nije episkopski krst, već
ovaca, pa u pašu — ta ni-
E
majaka, za srpskog pamfletistu nijesu drugo
već 70 prostitutkinja ! Ovakova šta ne bi se
usudio kazati ni najveći zločinac, ali da,
niški je episkop «akademik» Dalje na istoj
stranici Strojilo donosi :
«Ove su (djecu) vaspitali od prvog ra-
zreda osnovne škole do. posljednjega u
bogosloviji sve o svom trošk
zom, da moraju biti ili sveštettici ili ka-
lugjeri. Ceo nadzor vode duhovna lica, i
ova ih iz malena vaspitaju u duhu jezuit-
skom. Ceo im je svet mrzak, a oni su
opet celom svetu odvratni. Pitomosti i
plemenitosti nemaju ni koliko najneobra-
zovaniji ljudi. (Vara se srpski episkop,
jer i dubrovački fakin ima više pitomosti
od pamiletiste Ružičića). Čak je kod njih
jača njihova mržnja prema nekatoliku
nego li mržnja afričkog divljaka + prema
Evropljaninu (ili možda Strojilo sebe sma-
tra za Evropljanina ?) Naročito se u ovo-
me odlikuju oni koji se spremaju za ka-
lugjere raznih papskih ordena ,.....
Prihodi rimokatoličkog sveštenstva ne do-
laze od ljubavi narodne i prema njemu,
kao što je to slučaj kod pravoslavnog
sveštenika, koji svu ljubav i poštu uživa
kod svoje pastve... | dokle pravoslavni
sveštenik uživa % narodu ljubav i pošto-
s obave-|;
pohvaliti s poštovanjem i ljubavlju na-
rodnom prema njemu. Pravoslavni sve-
štenik ima uticaja u narodu ne samo u
opštim stvarima, nego i u domaćim....
Rimokatoličkom sveštenstvu je crkva i
dužnost postala zanat i ništa više. Treba
samo videti ono fnjihovo izveštaćeno slu-
ženje i klanjanje prosto po mavici, pa
onda se može oceniti njihova pobožnost
i odanost veri i crkvi. Pri tom mnogo o-
malovažava njih i crkvu ona cela falanga
kalugjera i popova (vidi se, da naše ka-
lugjere srpski glupan sudi po. kalugjeri-
ma možda u Srbiji), koja se na svakom
koraku susreće u raznovrsnom odelu, a
sa nikakvim vaspitanjem i užasnom ne-
kom ohološću i preziranjem drugih. Jedni
su bosi i gologlavi — pravi juridivi Boga
radi, kojima je mesto pustinja a ne po-
svećena varoš; iz očiju im viri mrak, a
sa srca mržnja i neka neobična odvratnost
(nije tako episkope, takovi su mekakovi
kalugjeri iz tvoje Srbije, sa dugim kosa-
ma, šporkom haljinom, neopranim licem,
koji se katkad trknu do Dubrovnika, a
sa kojima i naša policija višekrat imala
je posala).
Drugi su u nekim širokim belim man-
tijama i s preda i pozadi s dugačkim ke-
vanje, dotle rimokatolički se ne može
celjama, koje pokazuju kada koji vetar
duva, te često s njima pobriše crne i pa-
učljive dvorove starodrevnih dubrovačkih
palata (upravo kao Strojilo svojom neo-
češljanom i neopranom bradom).
Treći su opet pravi žentlimeni s finim
evropskim odelom, glaze rukavicama, le-
pim svilenim šeširima na glavi i glaziranim
cipelama na nogama. Oni idući ulicama
broje prozore na dubrovačkim palatama i
takmiće se ženskinjam po Dubrovniku.
Nema ni spomena ne samo one smerno-
sti i blagosti pravoslavnog sveštenika ....
Pobožniji ljudi i sve žene preko godine
ispovedaju se 10-15 puta. | sveštenstvo
im najviše ovo i preporučuje. Vrlo rado
pristupaju tajnt ispovesti . .. | mi držimo,
da se oni zato najviše i boje popova, što
se očito daje primetiti. Oni se popova
zaista boje, i zato ih više mrze nego što
ih poštuju i ljube. :Nikakvo uporegjenje
ne može se učiniti'ttmegju lepih odnosa
našega naroda i njihova sveštenstva, Me-
gjusobni odnosi pevih su kao jedne do-
bre i plemenite porodice, a uzajamni od-
nosi drugih nategnuti su i vrlo čudno-
vati .... Prave i čiste ljubavi megju nji-
ma nema niti je može biti».
Ovako Strojilo od str. 120 pa do str.
1301
(Slijedi).