Br. 163. U DUBROVNIKU 4. Aprila 1908 PRAMA GRVENA MAMASM i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. God. IV. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Kako je u Bosnil Ovih dana izbile su na javu neka- kove intrige gosp. Pittnera i Srba proti odjelnom predstojniku Hormannu. «Hr- vatski Dnevnik» je prvi otkrio škan- dalozne manovre Srba, Horovitza i Pit- tnera. Čovjek se upravo snebiva da onakovim intrigama kumuju dva čino- vnika, kojih bi dužnost bila paziti na opće dobro, a ne zbog kojekakve svoje ambicije šurovati i tajne političke do- govore voditi sa onima, koji rijet bi idu za tim kako bi Bosnu otcijepili od Monarhije i priključili ju Srbiji. Ali kada čovjeka ambicija zaslijepi, on je kadar sve uraditi samo da udovolji svojoj hlepnji. G. Pittner ima već ne- koliko vremena da trpi od groznice kako bi čim prije potisnuo g. Horman- na, te on zauzeo njegovo mjesto. Pit- tner zna vrlo dobro, da bosanski Hr- vati ne bi bili spravni u tome ga po- moći — ne stoga kao da tobože ovi koješta duguju g. Hormannu — već jedino s toga, što je opet bolji g. Hor- mann od kojekakvih bečkih baruna i barunića, koje država kad nezna kuda će s njima, šalje da usreće Dalmaciju, Bosnu ili Hercegovinu. G. Pittner je mlad čovjek. Srbi, smijuć se ispod brka, kažu, da je inteligentan, 4 drugi pako koji ga u dušu poznaju kažu da mu je barunstvo jedina politička sposob- nost. Pittneru, kao svim bečkim baru- nima i barunićima, teško je pri duši da je on podregjen jednome Horman- nu, koji nije ni bečki barun, ni ma- gjarski grof, ni malteški vitez. Odatle sva urota «bratije», koju je Pittner odabrao kao uspješno sredstvo, da sruše Hormanna. A što radi vlada? Ona je pustila Srbima u Bosni slobo- dne ruke pr8t Hrvatima, a najmudrije bi uradik# kad bi odmah danas Pit- tnera imenovala Burianovim zamjeni- kom, jer bi bila prava grehota, da se onakav «politički talenat» izgubi. Srbi će biti sasvim zadovoljni, a Hrvatima i Muslimanima kako bude, oni će se barem sjećati sa sućuti turskog neg- dašnjeg gospodstva, kad je hrvatska misao slobodnija bila u Bosni nego li je danas! Kakovu pako ulogu danas u Bosni igra g. Pittner, evo što do- nosi «Hrvatska Kruna»: «Srpstvo u Bosni danas služi jedino i isključivo za niske, gadne svrhe Ho- rovitzu i Pittneru. Obojica hoće da se dočepaju mastnih zalogaja i za to im dobro dolazi — srpstvo. Uz to su ta gospoda dobro proučili srbijanski «ra- dikalizam», koji se njima čini manje opasnim nego nadbiskup Stadler ili odj. predstojnik Hormann. Ta Srbi ne gravitiraju prama Beogradu — tako ih je sam ministar Burian uzeo u zaštitu, — dočim nadbiskup Stadler i g. Hor- mann gravitiraju prama Zagrebu. A Zagreb je nekim državnicima opasniji nego Beograd! Ova je «urota» povjerena g. Šoli, makar preko volje g. Šantića, jer ovo bijaše jedini put, da se predobije Jet- tanović i s njim «Srpska Rieč» za da- našnju hajku; priključe li se hajci sa- rajevski Srbi, bit će više uspjeha, i valjda će pasti i manja sumnja na g. Pittnera. i Sa ovog gledišta lako je shvatiti onu dvoličnu Pittnerovu igru prigodom gradskih izbora u Mostaru. Samo po- moću Pittnerovom pobijedila je kod tih izbora Šantićeva stranka. Jedan slu- čaj da navedemo. Predstojnik gosp. Riidt izjavio se odboru naprednih mu- slimana, da su glasovnice muslimanskih izbornika, koji su o.njemu ovisili, si- gurnije u njega, nego ako ih dadu odboru. | od 60 glasovnica, koje su ostale kod Riidta, predano ih je samo 11. Od 32 srpske glasovnice, za koje je g. Riidt kazivao, da su sigurne, pre- dano je samo njih sedam. Napredna stranka držala je uslijed Riidtove iz- jave, da joj je pobjeda sigurna, te se nije engažirala u onoj mjeri, koju je trebala poduzeti. Pittner je dakle osu- jetio 49 glasovnica, koje bi mogao dobiti hrvatski odbor, a to je učinje- no po želji Šantića. Uz to bi došlo u naše ruke i onih 25 srpskih glaso- vnica, kad bi bio Pittner održao za- danu riječ, da će naprednu stranku po- 'dupirati. Pittner je dakle osujetio 74 'bav sve to, gospodine Pittneru? Na- \predni muslimani spremaju veliko po- \duzeće — trgovačko udruženje, koje (će biti na štetw. Srba. Pittner nije. prijatelj tom poduzeću. Pismo, [što ga je navodno primio Pittner od \dvor. savj. Mikulia, saopćio je on Šan- 'tiću, s razloga, da mogu Srbi saznati, (kako je ovo poduzeće (po njih štetno) \našlo odziva i simpatije kod vlade u toliko u koliko vlada u opće slična po- duzeća rado pozdravlja, pa da moraju 's toga Srbi ovo poduzeće po što po to oboriti. Pomoći će Horovitz! Ovo su Srbi i pokušali, to znade najbolje — \opet g. Pittner». | Ovomu ne treba komentara. Ovo \je politički škandal prve vrste. Pitamo \mi g. Buriana, je li sve ovo njemu po- iznato? Na koji način on opravdava \ovaj nedoličan postupak g. Pittnera, \ državnog činovnika, koji se je istovje- ' tovao sa programom jedne stranke, koja javno agitira proti interesima na- še Monarhije u okupiranim pokrajina- ma? Politički moral i taktika zahtjevali su, da se odmah makne g. Pittnera netom je ovaj škandal izašao na javu — ali ko pozna neopreznu i labavu politiku nekih državnika «neće se za- čuditi ako g. Pittner i na dalje ostane na svome mjestu i ako mu g. mini- star Burian ćak isposluje i krst za «po- litičke» zasluge. U Bosni kao i u Dal- maciji sve je moguće! Bosna kao i Dalmacija najpodesnije su zemlje za eksploataciju bečkim baronima i magjar- skim grofovima a la Handel, Pittner, Horovitz. Uzalud smo čekali da pošteno hr- vatsko novinstvo osvrne se i osudi tajne intrige Pittnera i Horovitza proti hrvatskoj svijesti u okupiranim po- krajinama, jer niti jedna hrvatska no- vina, izuzev pravaške, nije našla za sho- dno da se sa ovom stvari pozabavi — razumije se, i to je po «novome kursu»; dapače našao se je jedan list jednog političkog arlekina u Splitu: «Sloboda», koja je ćak ustala na obra- nu nekih propalih srpskih «političara» u Bosni. Ali ono što nije uradilo «hr- vatsko» novinstvo uradio je jedan be- |zije u Bosni uopće nije postojalo grčko- čki list «Reichs-post». On je donio iz istočnjaštvo. U zemlji niti je bilo grčko- pera jednog državnika znamenit čla- istočnih crkava niti samostana; za vri- nak o današnjoj situaciji u Bosni. «Hr- \jeme osmanlijskog gospodstva naselili vatski Dnevnik» osvrće se opširno na su se grčko-istočni doseljenici sa sje- rečeni članak, a po njemu vadimo i mi neke glavne tačke, koje nam mo-; gu lako razbistriti neke današnje poli- tičke pojave u Bosni. Katolici, veli pisac članka, koji su brojno i materijalno u manjini spram ostalih konfesija, predstavljaju ono po- tomstvo slavenskog uregjenog pučan- stva, koje je ostalo vijerao kršćanstvu. U njihovim žilama kola hrvatska krv; svijest, da pripadaju hrvatskome ple- menu, uzdržala se kod njih od vajka- da, jer Bosna bijaše intergalni dio, dapače kolijevka hrvatskoga kraljestva. Katolici se ponose time, što su nosi- oci hrvatske državne ideje u Bosni i makar bili u manjini, oni su od odlu- \veroistoka i jugoistoka balkanskoga po- luostrva po zapuštenim kmetovskim ze- mljištima u Bosni. Seobe sredovječnih vlaških pastira, koje su obuhvatale ci- jeli Balkan, svršile su sa naseljenjem u Bosni, gdje su vlaški čobani i drugi nomadi zaposjeli zapuštene kmetovske čifluke. Predaje dakle bosanskih grčko? istočnjaka nemaju svoga izvora u bo- sanskom nego u srbijanskom srednjem vijeku. Ti «srbi» nijesu autohtoni, nego pridoseljeni elemenat. Njihove veliko- srpske težnje idu ruku o ruku sa grčko- istočnjaštvom, i njihovi pogledi smi- jeraju onamo preko Drine. Nijedna od ovih grupa nema apso- lutnu većinu, a da ju dobiju, nastoje čujuće važnosti zato, jer će oni biti ona veza, po kojoj će se provesti na državopravnom temelju pripojenje Bo-| sne k monarhiji. Za bosanske katolike Hrvati, kao što i Srbi, da predobiju za sebe muslimane. Porijetlo, jezik — da- pače u svojim dialektičnim finoćama — antropološko ustrojstvo, tradicijo- \glasovnice, a uz to je otpalo oko 60 Bosna nije terra occupata, nego je nalna predaja, temperamenat, simpatije \činovničkih glasovnica.' Kome za lju- pars regni recuperata. Oni su još i antipatije, jednom riječi sve, što o- uvijek istih nazora, koji bijahu mjero-|dlučuje pri označivanju jednog naroda, davni za vrijeme turskih ratova od 15. sve — osim vjere — spaja muslimane do 18. stoljeća. \s Hrvatima. Zvuči skoro kao paradoks, Muslimani su ogranak od istoga 4a je -grčko-istočnim srbima uspjelo stabla; oni su potomci sredovječnog bosanskog plemstva i onog dijela pu- čanstva, koji je prešao na lslam. |- slamu za ljubav služili su kroz četiri stoljeća Porti, ali oni ostadoše u čita- vom osmanlijskom carstvu jedini na- rod, kojeg se narodnost nije izgubila u osmanlijstvu — makar da su oni i kao muslimani veoma konservativni. Služili su Islamu, ali su mrzili na Os- manlije, pa su i za vrijeme najžešćeg apsolutizma znali sačuvat svoju pose- bnu autonomiju. Bosanski muslimani zvali su se kraj četiri stoljeća «turci», makar da su mrzili pravoga Turčina; ali ovaj im se naziv čini spojen sa idejom islamske države. Kada se po- slije okupacije razriješila ova državna veza, nazvali su se «Bošnjacima», valj- da takogjer za to, ga ugode Kallayu. Veći dio mlagje inteligentne njihove generacije došao je dakako već do spo- znanja, da su s Hrvatima jedan narod, te se već i priznavaju Hrvatima. O- stali dio učinit će što prije ili kasnije. * A sada, ko su i što su Srbi? Ovo je pitanje već zbog toga teško, jer je sadašnje srpstvo dvostruki narod, koji provodi i dvostruki život. Masa je na- roda slavenskog porijetla, dobroćudna, bistra, ali po svojoj većini je to siro- mašan, zbog zastarjelih odnošaja po- tlačen kmetovski narod. U gradovima pak živu etnički različiti «srbi», koji nijesu slavenskog porijetla, nego su poslavenjeni potomci vlaških cigana, koji već kroz 100 i 200 godina živu po gradovima kao trgovci ter si pri- svajaju nekakav patricijat i hegemoniju nad srpskim kmetovima. Ovi su gazde danas vogje velikog srpstva (i prijatelji Pittnera), pred kojima mora seosko pu- čanstvo prigibati koljena. Po vjeri su srbi grčko-istočnjaci, i pojam je narodnosti kod njih sa poj- mom vjere nerazriješivo spojen. Što se tiče njihova porijetla ustanovilo je no- vije istraživanje, da prije turske inva- predobiti za sebe jedan dio — dakako sasvim neznatan isčezavajući dio bo- sanskih muslimana. Ovo zvuči kao pa- radoks, jer su Turci još za vrijeme Alek- sandra Karagjorgjevića nazivali Biograd «kućom vjerskoga rata». A to je još danas sušta istina. Kada dogju muslimani do spoznaje, da vjera u nacionalno-političnim pita- njima ne odlučuje, onda će biti Hrvati ne samo moralno, nego i brojno pre- težniji. A to ne znači dobitak samo za Hrvate, nego i za krunu, jer samo o- vakovim majoriziranjem moglo bi se izvesti konačno pripojenje Bosne k hab- sburškoj monarhiji, tako te bi to pri- pojenje moglo odoljeti svakoj rabuli- stičkoj kritici. To zna sasvim dobro.i srbijanska propaganda, koja radi pod lozinkom «dalje od Austrije», zato i glavna nje- zina težnja ide za tim, da predobije muslimane. Ovako pisac u njemačkom listu, a mi nadostavljamo : to sve znaju vrlo dobro Horowitz i Pittner, pa ipak ta dva činovnika pružaju moralnu po- moć beogradskim plaćenicima — a g. Burian mirno počiva na svojim ja- stucima. Indiferentizam g. ministra Buriana i moralna pomoć Horovitza i Pittnera bosanskim «Srbima» urodila je poslje- dicam, da se danas po Sarajevskim lo- padnut i zlostavljen. Ovo su fakti. Mogao bi doći jedan dan da Hrvat u Bosni videći se zanemaren baš od o- nih, koji bi morali ustati na njegovu sključili. Ko ima uši neka čuje! Sudite sada! Pripovijedalo se je, pisalo se je o ne. kakvoj slozi ili koaliciji Zagorčevih «prava- ša» sa Staičevićevom strankom prava. Zast. Zagorac, vrhovni general tih nazovi pravaša, reče : «Sloga svih pravaša je gotova, ali bez dra. Franka». Dr. Frank radostan, da je napokon došao čas sjedinjenja zavagjenih sinova hrv. naroda, ne htijući da njegova osoba bude zaprekom toj velebnoj zgradi, silazi sa častnog i izloženog mjesta presjed- ništva svoje stranke, htijući tim požrtvovnim i samoprijegornim činom žrtvovati sebe za spas i opće dobro njemu milog hrvatskog naroda. Nama, koliko nam je bilo žao, što se je mudri i radini dr. Frank zahvalio na onom uzvišenom mjestu, gdje ga je sila Starčevićeve misli postavila, toliko ipak ci- jenismo, da je nadošao čas iskrene sloge ili barem koalicije svih dobromislećih pra- vaša, po onoj velikog nam Učitelja : sloge dobrih u dobru. Čekasmo, načekasmo se, ali čega, zar sloge, zar skupnog rada ? Ali da, svega toga protivno! Organ Zagorčevih lažnih pravaša, onili pravaša, koji su uzeli u zakup hrv. drža- vno pravo, s kojim po miloj volji barataju i tumače ga prama prilikama i osobama, | kojega se odriču u praksi, dovagjajući ga u kontrast sa djelima, (a na izborima se njime kunu, slave ga i uzveličuju), njihovi organi, velimo, puni su dnevno najgadnijih, najpodlijih kleveta, denuncija i laži na Star- čevićevu stranku i bivšeg još presjednika dra. Franka. Njima niti njihovim saveznici- ma nije destatna svjajna izlbutii4 putjeda+, niti to što se vrli dr. Frank odrekao svih časti u stranci, oni bi naprotiv htjeli svojim nepoštenim srestvima onemogućiti za uvijek, toii napadanog, toli izmučenog dra. Franka. Njihove crne duše nijesu mirne, dok ne smaknu sa javnog poprišta tog ustrajnog borca, koji je toli muževno ustrajao i ča- stno kroz mnogo godina u stranci vojevao. U kratko rečeno, oni neće biti mirni, dok ne vide njega i njegovu stranku, njezin program i nauku ubiljenu u srcima naro- dnim, a konačno i pokopanu. | tako oni mjesto mira, mjesto sloge, odvraćaju Star- | čevićancima odurnim ratom, i nadali su se da će i dalje moći lupati po dru. Franku, kao zapreci sloge pravaša, a on da će mu- čati. Prevariše se. Sam ih je dr. Frank de- savuirao sa svojim muževnim i samoprije- gornim korakom, pokazao ih je u pravom svijetlu i njihov patriotizam i iskrenost o- cijenio. S toga dru. Franku donekle imamo biti zahvalni, što nam je pružio jasne do- kaze «patriotizma» nazovi pravaša. Sada sudite čitaoci, jeli ili nije ta «kuga», taj «izdajica», «plaćenik» i «zloduh» dr. J. Frank bio zapreka složnom radu pravaša! Sloga, doista lijepa riječ, ali za Zagorčeve pravaše izlika. Kako hoćete, da ti vajni «pravaši» za ljubav sloge ostave svoje su- borioce, svoje saveznike posrbice, napred- njake, te tim rastepu koaliciju ? Kako ho- ćete, da zaniječu deklaraciju, adresu, riječku resoluciju i t. d., sve te lijepe prljavštine, kojima su odavna crnili vedro čelo muko- trpnog hrv. naroda ? Kako hoćete da se o- dreću masnog peštanskog mandata ? Njima su dakle bliži svi ti prisiljeni nametnici i vrlo unosni pešta:ski mandati nego Starče- vićanci, jedini naravni im saveznici, Njihov kalima i ulicama slobodno ori poklik 40, se najvi jviše sastoji doći pomoću Košu- tugjem kralju! A kad lojalan Hrvat g, Wekerla et comp. na kormilo Hrvatske, izazvan izdajničkim poklikom odvraća : proganjati Starčevićance u saboru Khueno- Živio hrvatski kralj — on je na-|vim srestvima, kako sami obećavaju, tako da nesmetano, bez kontrole slave svoje or- gije. Njihov je napokon cilj šibati sve opo- zicijone elemente bez milosrgja. Ta mla- domagjaroni alla Pejačević, Nikolić i t. d, ne umjedu, nego oponašati svoje negdašnje obranu, u političkoj zdvojnosti stade saveznike staromagjarone. U kratko rečeno, klicati; Živio Sultan! To mi ne že- moramo doći do zaključka, da cijela borba limo, to bi bio poklik očajnika — ali| njihova nije u glavnom toliko uperena proti kad bi još nekoliko Pitinera bilo u|Košutu, Wekerlu i Rauchu, proti, nesretnoj nagodbi, proti svesrpskoj struji, koja je okupiranim zemljama, ne bi ni to i- (znajte Hrvati) pomoću hrvatskih glasova osvojila 26 kotara, tako da sada punim pravom hrvatski sabor nazivaju srpskim,