. štanskih činovnika priredio mu je oprostni a da i ne govorimo o rodoljublju. Sreća ga pratila! Br. 163. kad bi se dala grad ju ljeti za stalno ne bi imao, pošto se i sada u ljetno doba o- sjeća velika manjkavost vode, a na svrhu ti stranci prouzrokovali bi, da poskupi živež i tijem doveli u očajnost narod, koji i tako zbog skupoće jedva žive; dopokon da je to historički monumenat, kog bi se moralo svakako gradu sačuvati. G. načelnik blagom je formom «pobijao» navode predgovorni- kove, i rastumačio je, zašto još nije prove- dena uknjižba tereta Božije službe povrh crkve, ko što je bilo vijeće odlučilo, kazav- ši da je to bio preuzeo na sebe pokojni bilježnik g. Katić, te da je cijenio, da je stvar već gotova. Zatim zapita riječ g. Dr. Melko Čingrija i počme pripovijedati koliko se u svijetu takme pojedina mjesta, da pri- tegnu što više stranaca i koliko žrtava za to doprinašaju, zagovaravši da i Dubrovnik mora doći u susret takovoj ponudi, i svaki dan to bolji glas steći kao — kur-orth. Viječnik g. Dr. M. Medini nadostavi nešto malo riječi, počevši pjesnički opisivati sve blagodati (!!) od takove ustanove. Prisjednik g. Mato Kesovija, koji je više puta u vijeću dokazao, da se nikome ne klanja po zapo- vijedi i da zna savijesno kazati svoju, samo kad vidi da je pravedno i razložito, pravom | opazi da je svota prodaje sasvim malena, | te predloži neka se zatraži 100.000 K. Na- ravno da je i taj sasvim umjesni predlog g. Kesovije bio odbijen. G. načelnik odba- civši zahtijev da se napravi put, sastavi predlog, koji pozivlje spomenuto društvo, da naj dalje do svrhe godine izvede kupo- vinu, što kad ne bi izvršilo da po sebi pa- daju svi prigovori. Vijeće, ko što smo na- učni — osim naših pristaša — prignulo je glavu i sve primilo što je uprava predla- gala. Koliko su dosljedni! Kad je na- zad malo vremena dalmatinsko društvo «Li- burnia» od aojničke vlasti preuzelo u najam tvrgjavu «sv. Lovrijenac», ustala je općina preko svog organa «Crvene Hrvatske», da je to žalosno, jer da je ona tvrgjava starin- ski monumenat, i s toga da bi ju vojnička vlast morala predati općini, te da se ne bi smjelo dopustiti da se od rečene tvrgjave učini kojekakav hotel. Ali mi, kojih ih u dušu poznamo, znali smo koliko je njima stalo do spomenika ! I eto, isti oni, u istom organu «Crv.Hrv.» i u općinskom vijeću (koji su ustajali radi unajmljenja tvrgjave «sv. Lovri- jenac» dalmatinskom društvu «Libturnia») sada hoće da gradu Dubrovniku i cijelom gragjan- stvu prodajom unište samostan sv. Jakoba, o- naj slavninam spomenik, one ljubljene zidine, megju kojim su dane sprovodili, domovinu svojim umom proslavili dubrovački velika- ni, i napokon gdje su i dušu ispustili; one mile zidine, kraj kojih počiva pepeo glaso- vitih velikana, gdje počivaju kosti i neumr- log pjesnika Ignjata Gjorgjića, i sve t€ naše svetinje me davaju u najam dalmatinskom društvu, već prodavaju nekakvom »švap- skom konsorciju, koji će nam od onog ča- robnog, upravo pjesničkog predjela, od one mile nam monumentalne zgrade učiniti švap- sku bonicu ! Nevjerojatno, ali na žalost i- stinito ! Jadni. Dubrovniče što si sakrivio, što si neoprostiva učinio mekojim svojim sinovima, koji hoće da unište one zidine, one ćelije, iz kojih su umovi megdašnjih Tvojih sinova diljem svijeta proslavili Te i na zavidno ime uzdigli! Oprez roditelji 1 Upozorujemo ro- ditelje, da paze kada svoju dječicu šalju u šeinju na «Gradac». Prošlih dana vidjeli smo dvoje nejake dječice gdje se igraju oko jednog sjedala, oko kojega je bilo na mnogo mjestija popljuvano od mekih bole- snih stranaca, koji su na tom mjestu po sata prije sunčali se. | još Dr. Melko Čin- grija u općinske vijeću kaže, da bi bila prava blagodat (ll) kad bi stranci (razumije se bolesni) vrvjeli u naš grad, jer naravno da zdravi ne bi ovdje dolazili. Oslobodi nas, Bože, od takove «blagodati» ! Imenovanje. Namjesništveni tajnik, u službi kod ministarstva za bogošt. i na- stavu, g. Dr. Josip Bugatto, sada na dopu- stu jer zastupnik na carevinskom vijeću, i- menovan je kotarskim poglavarom za Dal- maciju. G. Dr. Bugatto bio je neko vrijeme u službi kod mjesnog kot. poglavarstva, te ga poznamo kao savjesna i dobrog čino- vnika. Čestitamo ! Odlazak čestitog činovnika. Gosp. Antun Raić, viši oficijal pri mjesnom poštanskom uredu, bio je premješten u Spljet, gdje je u utornik u jutro otputovao. U ponedjelnik u večer skup mjesnih po- sastanak. G. Raić jedan je megju najboljim inovnicima i radi iskrenosti i sposobnosti, Nagla smrt. U nedjelju je preminuo 'maprasnom smrću g. Stijepo Marinović, tr- govac manifakture, vjere. Po- kojnik je bio čelik poštenjsk i vrlo dobar čovjek. U ponedjeljnik bio mu je priregjen sjajan pogreb. Laka mu zemlja! Uzaludne opomene | Tuže nam se iz Gruža, da se na nekoja mjesta ne može pristupiti radi užasnog smrada, a na- dasve pred štacijom željeznice; takogjer i na novoj obali, po stubama. Ovo se sve dogagja jer u cijelom Gružu nema javnog zahoda, o čemu smo uzalud nebrojeno pu- ta pozivali općinu. A da što će bit nastaj- nog ljeta ! Pitamo požrtvovnu Općinu: ko će nositi posljedice, ako se u Gružu radi gnusobe i smrada pojavi kakova bolest ? Radi zdravlja djece. Od nekog doba jedan Turčin prodava nekakove slat- kiše kod vrata od Pila. Bilo bi dobro da se pregleda od šta pravi, pak i radi čisto- će: gdje ih i u čemu čini ? Ovo do znanja zdravstvenom povjereniku ! 'Zabavno-poučni sastanak. Ve- čeras će se obdržavati u katoličkom dru- štvu «Bošković» zabavno-poučni sastanak: 1) Razvoj savremene književnosti i njezin pravac — govori vič. Don A. Anić; 2) Še- tnja po Mljetu (putopisna crtica) — govori prof. K. Krile. Početak ua 7 '/2 ura. Hrvatska Pučka Štedionica u Dubrovniku. Stanje uložaka koncem Veljače K. 233.847.48 Uloženo kroz mjesec Ožujak . , 22.507.77 K. 256.355.25 Podignuto kroz Ožujak . . . , 18.579.95 Stanje koncem Ožujka 1908 K. 237.775.30 Hrvatska Pučka Štedionica plaća ulagačima 41/20 dobiti. Može se uložit i podignut kad se hoće. Predavanja u kat. društvu »Bošković““, Na 14 o. mj. bilo je po- učno-zabavno predavanje. Taj su se dan i- stakle dvije čestite osobe, dva profesora, jedan priznati strukovnjak u našim starina- ma, a drugi posve mladi prof. nautičke ško- le. Rasprave su se bavile: I. «Religija i prirodne znanosti» — govori g. Dr. Božo Cvjetković. Govornik prikazuje u ovoj ra- dnji cijelu vasionu kao cjelinu, u kojoj je vječni Tvorac spojio na nama nepoznati na- čin carstvo nužde i slobode, prirode i mo ralnosti. Prema tomu i dijeli čovjek vasio- nu na dva dijela: na carstvo prirodnih (fi- zičkih) zakona i carstvo moralnog zakona. Prirodne nauke i vjera ni malo ne reže je- dno na drugo, kako bi to htio Haeckel. Šta više, svaki napredak prirodnih nauka sve većma gomila potvrda za vjeru; jer prava znanost i vjera jedna drugu podupiru, a ni- kad ne razaraju. Govornik prikazuje opšir- no polje prirodnih nauka, te dokazuje, ka- ko je i čovjek, kao tjelesno biće, predmet prirodno znanstvenog istraživanja, jer kao takav poipuno potpada pod prirodne zako- ne, kao i svaki drugi predmet u prirodi. Do ove su tačke, tvrdi govornik, prirodne znanosti posve na svome mjesiu i u svom pravu. Ali prestaju da budu kao takove u času, kad hoće da stupe na javnost kao na- turalistički pogled «x svijet. Jer osim priro- dnih zakona ima i drugo područje: moral- ne samosvijesti, koje je mnogo jače i preče od onog prirodnih zakona. Čoviek je i mo- ralno biće i kao takav podvrgnut je moral- nim zakonima koji su jedina podloga ljud- skoj zajednici, a ti opet počivaju na vjeri. Samo zakonom moralnim, izvodi govornik, može da se očuva ljudsko društvo od po- gubnog imperijalizma i grube fizičke sile, a koju propovijeda darvinizam i ničeanizam. Što se misli da su vjera i prirodne nauke dva protivna tabora, proizlazi baš odatle, što se hoće da obori činjenica moralne sa- mosvijesti i pomiješa jedno s drugim. Go- vornik promatra dalje čovjeka kao moralno biće i zaključuje iz njegove neugasive že- gje za savršenom čestitošću na dušu nebo i na Boga. — ll. «O ruži». — g. Prof, Ra- dić Frano. Uvod razlaže, koliko krepko, veselo, zdravo tijelo upliviše na dušu, mens sana in corpore sano, koliko uplivišu na to Božji darovi u prirodi, Govorit će o ru- ži. Obilato, potpuno iznaša povjesne po-. datke, nalazi ružu u Zendavesti, u Misiru ju štuju, u Babilonu, u Grčkoj slave ju O- mer, Anakreont, izvagjaju je iz morske pje- ne, Najljepše su na otoku Rodu, prenašaju je u Italiju, spominju je Columella, Plinij. Latini njome rese templa, kade zrak, posi- plju lomače; kad što kažu sub rosa, ima ostat tajno. | kršćanstvo veliča ružu, jer znači krv Gospodinovu, krv mučenika; po- svećuju je Gospi, ta kralješ je vijenac ru- ža. Spominje posvećenu ružu po Papi. Što nije spomenuo, mi cijenimo da su i «Ru- salje» postale od ruža. U Francuskoj je na- grada djevičanskoj kreposti. Po Koranu po- stala je od Prorokova znoja. U nas se da- vno goji, spominje naše pjesnike koji ju |jopjevaše. U Ingleškoj je dugo trajao rat izmegju bijele i crvene ruže. Ima 4000 vr- sta, nabraja neke; ima ih ogromnih u Tu- lonu, jednoj je hrek metar u promjeru. Di- Ivlje se kalame i vrste se plemene, Mauri PRAVA CRVENA HRVATSKA su je pekli i izveli ulje. Hoće se 3000 kila lišća za44 kila ulja. Krasni naš Jug nezna se okoristiti, kako Nijemci, koji ju umje- stno goje. A ipak se za to troše ogromne svote, što bi donijelo silne privrede, Talijanština na mjesnoj c. k. Intendenci. Primismo iz dubrovačkog te iz korčulanskog i kotorskog kotara više tužaba sa strane financijskih činovnika i financ. stražara, da im sve spise upravljene od mjesne Intendence šalju, isključivo na talijanskom jeziku, pak i na one, koje oni pošalju Intendenci na hrvatskom jeziku, od- govaraju talijanski. Žalosno je i više nego žalosno da se to dogagja na mjesnoj In- tendenci, gdje se gotovo svi činovnici pri- znavaju bilo Hrvatima bilo Srbima. Za da- nas ovo samo bilježimo, ali“na stvar će- mo se povratiti i maku gospodu ilustrovati kako zaslužuju ! Neistinita vijest. Opet_se je «Cr- vena Hrvatska» grdno nasamarila! U pret- prošlom", broju “donijela je, da je «knez Windischgratz kupio u Orašcu jednu sta- rinsku ruševinu, namjerom da tu podigne villu». Izvješćuju nas sa vrlo pouzdane strane, da _je sve izmišljeno. Rečenu su vi- jest prenijele i neke banovinskne novine pak i «Nar. List», stoga '— kada su po- vjerovali jednoj;«Crv. Hrv.» — sada neka imaju dangube oko ispravljanja! Konsumna zadruga. Dakle obi- stinilo se je što smo govorili, i sada može svak da pristupi kao član činovničke kon- sumne zadruge. Ne treba ni da govorimo kakav je to teški udarac svim mjesnim tr- govcima i obrtnicima! Čudi nas kako o ovome nije još progovorio ni «Dubrovnik» ni «Crvena Hrvatska»! Ko da nije bio do- sta onaj strašni udarac, kojeg su trgovci i obrtnici pretrpjeli odlaskom vojništva iz Dubrovnika, već eto sada i činovničke za- druge! Hrv. Radn. Zadruzi.“ G. Antun Njirić pok. Vicka, iz Zatona, darovao je Kr. 2 za fond bolesnih radnika «Hrvatske Rad- ničke Zadruge». U istu svrhu darovao je g. Ivan Cosmai Kr. 1. Sakupilo se u bučici u dućanu g. Nika Mulanović za isti fond Kr. 31. (Skupa Kr. 34). Gospodi darovatelji- ma Uprava najtoplije blagodari. Glazba c. k. Domobranstva. Odsada će imati glazbu dubrovački bataljun c. k. Domobranstva, za koju su već naru- čili vrlo fina glazbila. Tako ćemo u Du- brovniku imati četiri muzike. Što je sa Zvonikom? Željeli bi znati, hoće li se ovog ili došastog stoljeća počet graditi naš Zvonik? Molimo Općinu za odgovor! Muzika. Sutra u 7 ura u večer Glazba Hrv. Pjev. Društva «Gundulić» otsvirati će na «Luži» ovaj program: 1) Geresac: «Marche Triomphale» (novo). 2). Suppe: «Hajdučke doskočice», Ouver- tura (novo). 3) Filipovsky: «Slavuljevo bi- glisanje», koncert polka (novo). 4) Bizel: Potpourri iz op. «Carmen» (novo). 5) Do- mić: «Samo njoj», koračnica. Lijepa prigoda. Kome trebuje li- jepo uregjeni parobrodić za prigodne izle- te i razne potrebe, neka se obrati g. Jaku Batiniću. Može se unajmiti i za kratko vrijeme. Upozorujemo na oglas u IV. strani. Na izazivanja. «Crvena Hrvatska» mnogo bi bolju figuru bila učinila, da je mučala, nego što nas je u pretprošlom bro- ju opet počela izazivljati. Kad nas je prvi put izazvala pristojno smo joj odgovorili i poslužili ju, pak mješte nam stvarno odgo- voriti, sada hvata se ko obično istuhovje- trenih i neslanih šolfica, te kaže i to, da ima «pametnijeg posla»!! Ali da, njoj «pa- metniji posli» sastoje u vrijegjanju i iza- zivljanju. Eto u prošlom broju nijesmo ju nigdje a ma niti spomenuli, a ipak ona u broju istog tog dana slijedi dalje sa vri- jegjanjima i izazivljanjima. Ta su čim bi «C. H.» punila stupce! Neka pak bude u- vjerena da kad god nas izazove da će bi- ti, što no riječ: po sedam zakona poslužena! Progonstva i udarci u sudbe- nim tamnicama. U dubrovačkim sud- benim tamnicama dogagjaju se prave ne- vjerojatnosti, koje ne možemo ne iznijeti u javnost, jer nas čovještvo na to, sili : Bila je neko vrijeme Katica Stjepčević u mjesnoj sudbenoj tamnici, koja kad je obo- lila pozvala je c. k. čuvare Iva Šoljana i Duju Balića, zamolivši ih da joj pozovu li- ječnika. Na to joj opsuju Boga i ost., te razdrečiše se, da joj «ne treba liječnika», uli pošto je ona zatim zahtijevala da joj li- ječnika pozovu, ko što je i pravo, tada u- stane c, k. ključar Ivo Šoljan te ju udari nogom ispod desne strane života i počme ju psovati sa naj gadnijim i naj škandalo- znijim rječetinama i zaprijeti da će ju oko- vati i baciti u «kamaru skuricu», a nakon malo iznese joj sve iz ćelije i zatvori ju samu. Kada ju je Šoljan tukao oma je vris- kala i zapomagala, na što iz susjestva oda- zvaše se poklicima: «živine se tuku a ne čeljad». Katica Stjepčević pred svjedocima nam je sve ovo potvrdila dapače i pismeno donijela, uz tri svjedoka, te megju ostalim nam je kazala, da joj nije bila priskočila neka Gizela Tomas iz Mostara, da ko zna kako bi bila svršila ispod Šoljanovih uda- raca. Spomenuta je Stjepčević sada vanka, te se tuži da od onog dana kada ju je c. k. čuvar Šoljan namlatio da ju teško boli život i prsi. Zgražamo se na samu pomisao, da se što slična može dogagjati u jednim c. k. sudbenim tamnicama, u ustavnoj dr- žavi ! Uhvamo se, da će nadležni doskočiti te uspostaviti red. Bila je dužnost c. k. nad- čuvara Šime Bralića da posreduje, dozove liječnika i napadača prijavi Sudu, s toga pitamo : je li on dužnost i izvršio? Predavanja u društvu ,,Boš- ković“*, Čujemo, da će se po Uskrsu za- početi niz predavanja o «Spiritizmu», pa nakon toga «Pitanje o ženi». Obadva su predmeta aktuelna i interesantna. Predavat će Prečas. O. U. Talija. Tučnjava. U nedjelju pred večer po- tukoše se u Gružu dva nadničara, koji ra- de pri iskrcavanju drvlja. Jedan je probo- den nožem, kojeg odma poniješe u bonicu; rana je teška. Nije se moglo doznati koji ga je probo, ali je istu večer bio jedan u- tamničen, jer na njega pala sumnja. Neskladnost. Tuži nam se jedan gospodin, da kada je u srijedu u večer še- tao u ulici «Izmegju Bačvara» sa jednim gospodinom i gospogjom, da je od neko- a bio udaren sa zelenom narančom, i to na takav način da se je bio onesvijestio. Vidimo da u gradu ima dosta prezapuštene djece, koju se mora ukrotiti pak i sa zatvo- rom za prostaštva kaznivati. Lutrija. U subotu dne 28. pr. mj. bili su izvučeni ovi brojevi od Tršćanske drža- vne lutrije: 19, 59, 8, 88, 85. Dobrovoljni doprinosi. O smrti g. Martina Radića udijelio je Dječijem Za- kloništu g. Ivan Šarić Kr. 10, a o smrti g Mare Vodnice udijeli g.gja Flore Jakšić Kr. 3. Nagjeno. U srijedu u večer našao se jedan kišobran; ko ga je izgubio nek se obrati našem uredništvu. Društvo za promicanje inte- resa Dubrovnika. Pristupiše i ovi kao članovi: g. Antun Bratić iz Cavtata K. 6 i g. Luka Angeli K. 6. — Darovaše društvu ova gospoda: Knez Robert Win- dischgratz K. 20, Knez Hugo Windischgratz K. 40, S. pl. Miletić K. 10 i natporučnik Redel K. 30. — G. Antun Bratić prigodom prvog pohoda u «Lovrijenac» darovao je u fond Društva K. 3. — Stavljamo na srce svim Dubrovčanima i ljubiteljima našeg grada, koji se još nijesu prijavili kao čla- novi ovog vrlo potrebnog Društva po naš zapušteni grad i predgragje, da se čim prije prijave, Gospodi darovateljima i s naše strane srdačno blagodarimo. S DN DO Aviz!!! Kupujem 'panjoke, galune i stele od sta- rijeh uniforma, uz dosta dobar prec, per- ke stijem imam regalal neke velike pa- trijote u Dalmaciji, pa, si intende, i u Du- brovniku, koji su firmali oni stupendi čer- tifikat onemu famozomu gosparu u Zadru, koji zubima i nogama protega naš jezik. Aferim patrijoti! Tijem ste dokazali da ste (na jeziku) pravi Hrvati i Srbi i da ima- te koragja od abundance isto kako i oni župljanin kad je s Orsule ispod kabanice omico rogove vlasteli u gradu! Imajte pa- cjence dokle skupim vaša lijepa imena, pa ću hi stavit u kvadar (kako galeriju gla- sovitijeh panjokaša) i objesit ću na Orlanda, da ostane kako eterna memorija, perke su ovo patrijoti koji miritaju, koji bi za svoju domovinu da se trata i iz najgorega ognja skočili u more! Vjerujte da vas nigda neće zaboravit Ile Peckalović. tena NAGLAS ŠALE )S SŠ AL ANJSSS JE Poruke | otporuke uredništva. G. Dopisnik — Orašac, Uvrstit ćemo u na- rednom, ali bez imenovati one osobe; inače uobla- stite nas, da u slučaju potrebe iznesomo Vaše ime plstinković# — Mostar. Pošlo je u koš, jer anonimno ne uzimljemo u obzir. Osobni kredit za činovnike, oficire, u- čitelje | t. d. podjeljuju neodvisne podružnice činovničkog saveza za štednju i zajmove, uz najpovoljni SA Mekiaće i osobne na duži rok. su isključeni. Adrese podružnica biti će badava saopćene Centralne uprave saveza“ u Beču. /. — 26. 2% God IV. Razne vijesti. Tolstoj se odriče proslave svog ro- gjendana. Iz Petrograda javljaju, da se je jedna visoka dama obratila pismeno grofu Tolstoju i zamolila ga, da se odrekne pro- slave svog 80. rogjendana. Tolstoj je od- govorio, da se rado odriče, i da ne će ni pod koji uvjet dopustiti proslavu. Ista da- ma obratila se i metropolitu Antoniju mol- bom, da se digne ekskomunikacija Tolsto- jeva. Metropolit je odgovorio, da je to mo- guće, ako se Tolstoj pozitivnije izjavi. General Stossel teško obolio. Javljaju iz Petrograda, da je general Stossel, koji je zatvoren u tvrgjavi Petropavlovskoj, te- ško obolio. Kad je pobočnik došao da mu najavi, da imade kaznu nastupiti, nalazilo se Stosselovo zdravlje već u vrlo nepovolj- nom stanju. Pobočnik predao je molbu da se njegov nastup kazne odgodi, da tako popravi zdravstveno stanje. Kad su Stos- i\sela doveli u tvrgjavu, nije se mogao us- peti u drugi kat, gdje bi se imao zapovje- dniku tvrgjave prijaviti, da je nastupio ka- zan. Sve pismene formalitete morao je oba- viti u dvorištu potpisujući akte. Liječnici su ustvrdili, da Stossel boluje od teške neu- rasthenije. Radi svjedočbe — smrt. «Virovitičan» javlja, da se je ovih dana ustrijelio u Bo- rovi sin imućnih ratara Merkia. Mladić je polazio realku i pao u školi, pa su ga zato roditelji psovali. Isti dan u jutro uzeo je pušku, te se zaključao u sobu, pa ispalio hitac u svoje grudi. — I tu se vidi, kako neki ljudi svom silom hoće da im djeca budu «gospoda», umjesto da djecu dadu u zanat ili priuče ih u gospodarstvo. I kod nas je takova manija zavladala, te rodite- lji na silu trpaju djecu u gimnaziju, pa na- kon toliko godina učenja, muke i troškova svrše — kao grosti pisarčići, po raznim uredima, i tada ih vrijedniji zanatlije pra- vom sažaljuju. Potonulo preko 280 ljudi. Prema jednoj brzojavnoj vijesti iz Tokia, prigodom su- koba parobroda «Matsumaru» kod Kako- date, parob::d je potonuo, a s njime kape- tan s 43 mornara i 244 putnika. Kina i Japan. Kitajci srditi su na Ja- pan. U Cantonu obdržavala se meki dan skupština, kojoj je prisustvovalo 50.000 oso- ba. U skupštini se prosvjedovalo radi afere broda «Tatsu Maru». Govorile se vatrene besjede proti Japanu. Ljudi su sa sebe skinuli kape, haljine i obuću, koja potječe iz Japana, sakupiše sve na hrpu i zapališe. Skupština zaključila je izjaviti vladi nego- dovanje radi popuštanja prema Japanu. Ub'o ga meteor. U državi Ohio u sjever- noj Americi zbi s ču Inovati slu- čaj, te je meteor ubio čovjeka. To je naj- rjegji slučaj smrti. Kako godišnje pada na zemlju do 6—700 meteora jasno je, da je vjerojatnost ovakovog slučaja vrlo neznatna. Ta dvije trećine je zemlje pokrito morem, a uz to je veđera meteora vrlo malena, no ovoj što je jednog Čeha ubio, bio je pri- ličan. Muž sa 32 žene. U Londonu su zatvo- rili poznatog «muža sa sto žena» dra. Witz- hofa, a pravo mu je ime Schatz. Na ras- pravi je sam priznao, da se je oženio sa 32 žene. Londonski ga je sud radi toga osudio na 7 godina teške tamnice. Kako su siromasi ,veliki“ socijal-de- mokrate? Veliki socijalista Fridrik Engls dobro se je snašao sa gragjanskim društvom u kojem je stekao i ostavio imetak od — 500.000 maraka. Liebkneckt imao je stalne plaće 7200 m. i 3000 m. nuzgrednog do- hotka. Dr. Arons ima dohotka za 3—4 mi- nistarske plaće, a štampatur Dietz u Stutt- gartu rekao je Bismarku u oči, da se ne bi s njim promijenio. Tvorničar Singer ima dohotka na 400000 m. a Auer 7000. Bebel je milijunar, a «drugovi» Wollmar i Fried- lander stanuju u palačama, Eto «siroma- šnih» socijalista, a da i ne spominjemo Stadthagena, Kesslera, Schonlacka, slagara Fischera i sve ostale «socijalističke» milijo- nere ! Oni samo zaslijepljenjacima propo- vijedaju, kako bi bogataši «morali» *poma- gati siromašno radništvo, ali u svoje mili- june neće da diraju! To je uprav po — so- cijalističku ! Dva svijeta. U Čikagu umrla je udova Sara Permanova sa svoje petero djece od gladi. — Američka milijunarka Mackie po- sjeduje odijela koja vrijede 240,000 kruna. Potres u Meksiku, Pariški «Le Journal» javlja iz New-Yorka: Potres u mjestu Chi- lapo u državi Guerraro u Meksiku porušio je časkom čitavi grad, i odmah je bio u plamenu i pao žrtvom požaru. Samo malen broj stanovnika, koji je pobjegao golim ži- votom na ulicu mogao se je spasiti. Ostali stanovnici ubijeni su što potresom, što o- pet razarajućim plamenom.