Br. 164. RAM CA ter TMBele ta ai U DUBROVNIKU ii. Aprila 1908 i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. God. IV. MMM godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. TISKARE. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE Odgovorni urednik irednik FRANO SCHICK. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Na Balkanu. Položaj je Balkana takav, da je u svjetskoj povjesti uvijek se isticao ko u jednomu gradu most, preko kojega na hiljade naroda svakdano prolazi. S legja plovni Dunav prati ga u svu duljinu; s Istoka Crno More, Carigrad- ska vrata i mnoštvo otoka; s Juga Sredozemno More a sa Zapada naše Jadransko. Na vratima Azije a sa svoji- jem krajem pružio se prama Africi a sa Zapada straži ltaliju i naše more. I kad su bile seobe i kad nijesu, na Balkanu je uvijek bilo živahno, jer je svaka vlada nastojala da se tamo ugni- jezdi i da tako zagospoduje prometom i trgovinom u dva dijela svijeta. Danas na imenu je gospodar Balkana jošu dobrom dijelu Turčin, ali već je davno stavljen bio pod skrbništvo, i velike vlasti ne dopuštaju da se nikakva ni najmanja promjena ne dogodi, te malo po malo stvaraju pojedine vlade od raznih po- krajina, koje, jer su ograničene, ne mo- gu što veliko poduzeti nego su usilo- vane utjecati se dobroti i milostivosti pojedinijeh velikijeh vlasti. Otprije gla- vnu je riječ imala Engleška, jer su joj ruke pune novaca; za Napoleona i Francuska prilično se je isticala, do- čim naša monarhija uvijek je gledala iz prikrajka a da se vele ne ističe. Ru- sija, koja je iste vjere kao i Grčka, Bugarska, Rumunjska, Srbija i Crna Gora, kod naroda je uživala neogra- ničeno povjerenje, a i to je «istinito, da se je mnogo žrtvovala da t& naro- de oslobodi. Suparništvo velikijeh vla- sti dobro je došlo našoj monarhiji, koja je kongresom u Berlinu za se stekla laviji dio iza borbe rusko-turske — zaposjela je Bosnu i Hercegovinu. Već je tomu trideset godina, a da je bilo sreće što nije, da je Austrija znala gojiti narodni duh na Balkanu, a na- dasve udovoljiti pravednoj želji nas Hrvata, te sajediniti i učiniti jaku Hr- vatsku, ne bi za stalno bila doživjela | Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Nakon što smo u kratkim potezima izni- jeli razne gluposti, koje je Strojilo izbacio o vjeri starih Dubrovčana, dužnost nam na- laže da rastvorimo historiju, i ispitamo nje- zine dokumente i neće nam teško biti ra- zabrati: kako je dubrovačka republika i prije raskola, kao i poslije raskola ostala uvijek vijerna rimskome papi i katoličkoj nauci. O ovoj stvari učevno i vijerno raspravlja K. Vojnović u svome djelu «Crkva i država u dubrovačkoj republici», sa kojim djelom i mi se služimo, jer u njemu sakupljeni svi mogući podatci o vjeri i crkvi starog Du- brovnika. Postanak Dubrovačke crkve, kao naslje- dnice epidauritanske — piše Vojnović — ima se uvrstiti pod kraj sedmoga stoljeća, a njezino ustrojstvo kao metropolije u de- seto. Serafin Ćerva u svojijem Prolegomena opovrgava mnijenje Lučića, da je biskup du- meso bio sufragan Spljetskome Metro- politi još XI. vijeka, te dokazuje, da toga vijeka bijaše jur Arkibiskupom i Metropo- litom. Ali u isto vrijeme (pobija tvrdnju i (15) Ignjata Gjenqiće, da je dubrovački biskup | uživao WREVEEVRTI pravo Vil. stoljeća, i dogagja. U Berlinu velike vlasti priz- nadoše pravo Austriji, da preko paša- luka Novoga Pazara provede željeznicu kroz Albaniju na Egejsko More, Austrija, koja je davno mogla pritegnuti trgovinu iz prostranoga zalegja, iz dobroga di- jela balkanskijeh državica u svoje luke na Jadranskomu Moru, pustila 'se je zavestit od Magjara i provela je že- ljezničke pruge na takav način, da niti njoj koristi niti susjednijem naro- dima. Sveza sa Spljetom bila je jedini način, da promet i trgovina okrene kroz Bosnu na more, ali Magjari ne dadoše niti sada dopuštaju da se spro- vede rečena sveza, koja je zakonom zajamčena. Kad je Rusija pak zagazila do grla u krvi na dalekom Istoku, i tako se prilično oslabila, Austrija, videći zgodu, odredi provestiti iz Novog Pazara novu prugu preko Balkana: a tad je naj bolje mogla opaziti, koliko joj je šte- tno uputit se u neizvjesna poduzeća, kad tomu nije postavila tvrdi temelj u zadovoljenju svojijeh naroda na Bal- kanu, a nadasve u dobroj mreži, koja bi protegla na more proizvode balkan- skijeh naroda. Pak što se dogodilo? To, da i ako je Austrija po berlinskomu ugovoru ovlašćena da provede željeznicu kroz Albaniju, ipak je ta namisao naišla na opću protivnost. Engleška je javno pokazala da nije zadovoljna; ltalija, i ako kriomice, mora da bude protivna: ista se Rusija ukazala nezadovoljnom, a s Rusijom su skupa Francuska i male balkanske vlade. Sva je prilika da se za to neće doći do rata i da će Austrija svoju nami- sao sprovestit, ali je i sva prilika, da i ako ju Austrija sprovede, neće se nego veoma malo okoristiti. Po zagovoru Rusije proti interesima naše monarhije imata bi se provestit pruga s Dunava preko Srbije na dno Jadranskoga Mora — po želji Srbije — nje on naslanja na Nikolu Aranea, na Lu- karića, Orbina, Ivana Gnndulića i Serafina Razzi-a. Gjorgjić usuprot na temelju tobožnje bule Pape Zakarije od XI. Indikcije, t. j. od g. 752., ili po Ivanu Gunduliću od g. 754., hoće da dokaže, te je dubrovački biskup vršio metropolitsko pravo još sedmoga sto- ljeća. Ali Ćerva dokazuje, da je ona bula patvorena nepobitnijem listom Pape Leona VII. od g. 928. upravljenijem na sve bis- kupe dalmatinske, suffragane Spljetskoga nadbiskupa, megju kojijem imenovan je i dubrovčki, a osim toga ističe, da, makar uvrstili Zakarije bulu u g. 754., stoji da je ovaj Papa bio umro tri godine prije. Ovo jur riješeno pitanje stoji usko spojeno s oni- jem prvenstva Spljetske primacijalne crkve, koje je Fr. Carrara pretresao u svome djelu «Chiesa di Spalato un tempo Salonitana». S ovijem djelom, pošto je dokazao po naj- starijem listinama i papinijem bulama od X—XII. vijeka, po Tomi Arhigjakonu i po Marku Maruliću i po gotovo svijem povje- snicima Dubrovačkijem, da je Spljetski nad- biskup nastavio metropolitska i primacijalna prava Jolina koja su se protezala na dva- deset i četiri biskupa gornje i donje Dal- macije, dakle i na dubrovačkoga, pak dalje do Krbave i Senja, Siska i Djakova u Bo- sni, — nastoji pobijati Appedinovo mnijenje, koje je facsimile Gjorgjića, a vjerojatno iz njega crpljeno, te obistinjuje po natarnjijem i vanjskijem kriterijama krivotvorenje Zaka- ono što vigjamo da se ovijeh danaju Sv. Ivan di Međua, a — po želji Crne Gore — u Bar. Takodjer po na- govoru Rusije suparništvo Srbije i Crne Gore poravnat će se,;i nova pruga iz- dušit će u Bar, a nije «iti za posum- njati da to što skorije neće biti, jer je u tomu dogovorna većina velikijeh vlasti. Kad stvari stoje tako, naša monar- hija — ako neće da bude posve izi- grana — treba da svoju namisao što prije izvrši, jer kad trgovina uputi trudno se može iza toga odvratiti a svakako prihodi nadoknadili bi u do- brom dijelu ogromne troškove gragje, a nadasve morala bi Austrija okrenuti svu trgovinu u svoje luke na Jadran- skom Moru, jer te jesu i ostaju uvi- jek njezin posjed. Hoće li se pak znati okoristiti prvijem stanjem, koje smo mi gori naznačili, idemo da vidimo: svakako velika prašina, koja se uzdi- gla kad je Aehrenthal u svome expo- seu kazao, što namišlja naša monar- hija, uhvamo da će moći osvijestiti naše državnike, da dobro promisle, da ne bi po nesreći stavili na kocku vra- tolomnom namisli balkanske pruge, mir napredak i uzdržavanje iste monarhije. Mi želimo iz srca za dobro sviju nas, da glavni čimbenici dogju u su- sret pravednim željama našega naroda, koji bi sajedinjen bio maj jača skupina na Balkanu, te svojim izadovoljstvom i dobrim stanjem mogao bi naj bolje uplivisati, da srodne nam državice na Balkanu spoznadu u Austriji naj bolju svoju obranu, te joj dogju u susret kako bi se politički i ekonomski do- govorno branile i svoj djelokrug pro- širile na potpuno zadovoljstvo svijeh zanimanijeh stranaka. Tako bi nami- šljena nova pruga privela na Balkan upliv Austrije, ali skupa sa uplivom i zadovoljstvo i onu ljubav, koja je je- dina kadra u sreći pripomagati na do- bro, a u nesreći sebe žrtvovati na sku- pnu korist. ——tjrtqha rijine bule, po njemu pregledane u tajno- me bečkome arkivu, kamo je prenesena iz dubrovačkoga arkiva, gdje kaže da ju je vidio historik Ivan Frano Gundulić. Stoji, da te bule nema u zbirkama Sabora, bul4 i drugijeh papinskijeh pisama, a biskupa Andriju, na kojega bila bi upravljena, Dolci i Lukarić u svojoj povijesti uvršćuju u god. 721, dok bi Zakarijina bula spadala u g. 752, ili u g. 754. Osim toga kad bi i au- tentična bila, sadržavala bi samo podjelji- vanje palija dubrovačkome biskupu, čijem ne bi se bila vrijegjala primacijalna prava Spljetskoga Metropolite. Po Carrari, Zakari- jina bula i ona Benedikta VIIl. od g. 1073., koji ju spominje, bile bi patvorene XIV. ili XV. vijaka. Appendini, da dokaže prven- stvo Dubrovačke crkve nad Spljetskom, oslanja se glavno na Zakarijinu bulu, koju Serafin Ćerva još u prvu polovicu XVIII. vijeka osugjivaše apokrifnom, pretekavši za preko sto godina rezultate historične kri- tike, Razumijeva se po tomu lasno, kako sva zgrada Appendinijevijeh dokazivanja propada s temeljem, na kojem počiva. Us- pio je on nasuprot kod dokaza, u ostalom ne teška, da se Dubrovačka crkva nije u drugoj polovici XII. vijeka svojevoljno pod- vrgnula gradskome Patrijarki, u čemu se slaže s Colettiem, oprovrgnuvši ivno mnijenje Lučićevo, Dolci-evo i drugijeh. Nepobitno ipak stoji, da. je Aleksandar I. već g. 1067. priznavao biskupa Dubro- '|G. Malatinszky-a je već izvršila «patriotsku . ..e Magjari i — sloboda! . o . Oči i — paprika! Ko što je paprika (koju inače Magjari veoma vole) veliki i dobro poznati ljuti duš- manin čovječjih očiju, tako isto i Magjari su veliki i gorki dušmani slobode — na- ravno, kada nije u njihovom vlastitom in- teresu. Magjari i sloboda: nikako se ne- može skupa niti zamisliti a kamo li uspo- rediti, jer oni isti vlastitim svojim djelima dokazaše, da je megju njima i slobodom strahovita i nepromostiva provalija. Nećemo se ni najmanje naprezati da samim riječi- ma dokažemo ovu tvrdnju, već evo nižemo same činjenice, koje dokazuju da je ova- ko i nikako drugovačije! Magjarsko se novinstvo neprestano raz- meće «o slobodi», a kako oni «slobodu» sprovagjaju neka dokazuju ova nepobitna fakta: — Magjarska vlada naredila je, da se progone rumunjski saborski poslanici, koji su započeli rad oko organizacije rumunjske narodne stranke. Policija u Aradu počela je već istragu proti Rumunjskim poslani- cima aradske županije: dr. N. Oncu, V. Gol- dis, dr. I. Suciu i dr. St. C. Pop, te su ovi pozvani i pred imunitetsku komisiju, da se izruče oblastima, koje su mnakanile da ih kazne! Saborska komisija pod pretsjedanjem dužnost», i suspendirala je pravo imuniteta spomenutim poslanicima, a magjarsko sud- stvo će takogjer stajati na svojoj visini. Ka- ko se vidi, ministar Andr4ssy je konsekve- tan; on je kazao g. 1906., da će «narodno- sne agitatore najstrože progoniti», i izdao je zato znameniti ukaz br. 1136 od 26. ve- ljače 1908., koji zabranjuje svako narodno- sno udruženje. — Otkad je Apponyiev školski Zakon stupio u krijepost, agenti ministarstva i škol- ski nadzornici počeše živo raditi, da na- prave od rumunjski učitelja oružje za ma- jarizaciju. Ko se ne pokorava, toga otpu- taju, jer da je «agitator i slab učitelj». Onomadne bio je učitelj Nikola Magier u Vidri (žup. Arad) preslušavan od 8 sati iz jutra do 8 sati na večer kod piedstojnika Lovicha u Halmagju, jer da je «agitirao proti državi» i da nije u školi «dovoljno podučavao magjarski». Školski nadzornik iz Arada Arpad Varjassy izvijestio je na sjednici administrativne komisije o poduci magjarskog jezika u županiji aradskoj. On u go se magjarski predaje. Megju učiteljima ima 232 Rumunja, a jedan Srbin, a samo 54 Magiara. Izvijestio je, da je proti Rumunu Zahariju Nijemcu iz Pleškuce poveo istragu, jer je «zanemario» učenje magjarskog jezika. — Zbog više članaka, koji su izašli ove zime po raznim rumunjskim novinama, osu- gjeno je sedam urednika svega na peć go- dina i devet mjeseci tamnice, i da plate globe i troškove, koji iznašaju skoro 30.000 kruna. Od doba memoranduma (g. 1891.) nijesu Rumunji tako progonjeni bili u Ugar- skoj kao sada. Rumunjski svećenik Joan Nicorescu iz Kurtića (Banat) osugjen je na 3 mjeseca državnog zatvora i 200 K globe, jer da je u jednoj skupštini g. 1906. prije izbora za saborskog poslanika «agitirao» protiv Magjara. — Jedan pečuhski odvjetnik usudio se viknuti Kossuthu «abzug» u času, kada je magjarski ministar za trgovinu slupio na tlo pečuhske izložbe. Poradi povika «Ab- zug» odvjetnička je komora povela protiv onog odvjetnika disciplinarnu istragu, te ga riješila svake krivnje. Priziv bi uložen na kralj. kuriju, koja je ipak odredila da se obzirom na njegovo demonstrativno pona- šanje upotrijebi $ 73. odvjetničkog reda i spisi predadu odboru odvjet. komore! — Ko što je poznato, vrli je župnik Hlinka radi članaka u obranu potlačenih slavenskih narodnosti u Ugarskoj bio osu- gjen na 2 godine teške tamnice. Ali prije nego je nastupio da izvrši dvogodišnje ta- mnovanje, napisao je u «Lidovim Novina- ma» jedan članak, s kojim se oprašta sa svojim župljanima. Megju inim napisao je takogjer, da visoko uzdignute glave polazi u tamnicu, jer znade, da mora trpiti za prava slovačkoga naroda. Nakon pretrpljene kazne borit će se dvostrukom snagom za oslobogjenje slovačkoga naroda. Od toga uzvišenog djelovanja neće ga odvratiti ni progoni, ni tamnice, — Radi ovih riječi op- tužilo ga državno odvjetništvo u Požunu, i rasprava će biti 4, Maja. — Pred kotarskim sudom u Kovačiću u Ugarskoj traje već od nazad mjesec dana rasprava proti 97 optuženih Slovaka, a pri- pada megju najveće sudove, što ih je do sada bilo sa Slovacima. Muškarci i žene su tuženi, da su «smetali bogoslužje» u crkvi na magjarskom jeziku. Cijela evan- gelička župa i pastor izjavili su se proti magjarskom bogoslužju, no superitendent suspendira pastora i naloži magjarki jezik. Lani 18. Maja bilo je najprije slavensko veli, da ima 120 škola sa 274 učitelja, gdje mu metropolitsko pravo napram sufraga- nima, što ponoviše (Grgur VII. (g. 1076.), Pasko Il. (g. 1102.) i Kalist II. (g. 1142.) Područje dubrovačke metropolije obu- hvaća s početka dvanaest biskupija, te se protezaše na jug do Barske, koja postade u XI. vijeku posebnom metropolijom, na istok do Bosne i Srbije, na sjevero-zapad do Zahulmije, te Dubrovačka prvostolnica bijaše do XIII. vijeka, kad raskol otrgnu od Rima Bosnu i Srbiju privlačivši ih k Cari- gradskoj patriaršiji, ognjištem i tvrgjavom katoličke crkve za vas stari Ilirik. Ćerva, ispitavši dubrovačke povjesničare i zgodo- pisce, nalazi da je nabrojeno dvanaest su- fraganijeh biskupa, premda nijesu isti po svakomu auktoru, i da su bili svi sa du- brovačkijem metropolitom podloženi rim- skom patriarkatu, te unatoč što je bio iko- noklasni car Leo /sauricus, od osvete pram Grguru Il, koji branijaše nepomično svete ikone, otcijepio od Rima ilirske pokrajine, te ih pridružio carigradskom patriarkatu — uži ilirik ili nije nikada bio istrgnut, ili odmah povraćen patriarkatu rimskom. Ali s početkom XII. vijeka dubrovački sufra- gani u Srbiji, u Bosni, u Zahulmiji i u bli- žnijem prijedjelima počeše uskraćivati po- sluh svome metropoliti. Nu pape Aleksan- dar Il, Inocent II, Klemens Ill, i drugi koji poznavahu ćud slavenskijeh vladara i kako svećenstvo i narod «licet Romana sacra ri- tusque latinos veneraretur, illyrico nihilomi- vačkoga Vitala arkibiskupam i potvrgjivao nus idiamate mysteria obibat, Ragusinum | bogoslužje, a zatim je imalo biti magjarsko. pontificem Provinciae caput et Metropolitam, frustra obnitentibus et principibus et proe- sulis, omnino esse voluerunt, qui summa sciliscet in hujus provinciae ecclesiis, aut- horitate, et christianos mores, et catholicam fidem sartam tectam custodiret. Aegre id ferebant autistites, aegerrime ipsi principes, quasi ex parte Ragusinis subjecti. At vero Romani Pontitices nulla ratione adduci po- tuerunt, ut pontificem Ragusii excubantem jure suo spoliarent.» I tako bi koji put pra- vedni i pobožni knjaževi silili biskupe da se pokore metropoliti i papi, a koji put sa- mi biskupi, uskrativši posluh vladarevijem zapovijedima i prijetnjama, ostali bi onijem pokorni. Kadikad ovi zadnji, nemogavši do- biti od Dubrovnika novaca, za priznavanje metropolitičkog prava, odvraćali bi biskupe od posluha Metropoliti i papi, a koji put biskupi bi jednako postupali prama vlada- rima. Kad se metropolitske granice dubrovačke saužiše na četiri biskupije, t. j. na Stonsku ili Zahumsku, na Tribunjsku, na Korčulan- sku i na Kotorsku, prvobitna zadaća crkve dubrovačke nije zato prestala, te bf usvo- jena i poduprta, kako ćemo vidjeti, Dubro- vačkom Republikom, postade glavnim sto- žerom njezine politike, i uzrokom onoj mo- ralnoj snazi, koja je, pokraj njezine malen- kosti i makar bila okružena silnijim nepri- jateljima, podržala dvanaest stotina godina. (Slijedi).