Br. 168. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po U DUBROVNIKU 9. Maja 1908 PRIMA GANENA NRVOTSKI GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Opća skupština svih pravaša Dalmacije. Pravaši! Suvišno Vam je isticati teško stanje naše domovine i*štetu koju našem hrvatskom narodu nanaša rascjepka- nost stranke prava. Svi uvigjamo, da je jedna od prvih naših dužnosti uznastojati, da svi pravaši stvore jedinstve- . nu vojsku i da stranka prava bude jedna, velika i u svo- joj jednodušnosti moćna. Za to Vas ovim pozivamo na našu zajedničku skup- štinu, koja će se držati u Spljetu dne 14. Maja 1908 u 10' sati prije podne. Dnevni red: 1. Uredba cjelokupne stranke prava u Dalmaciji. - Prihvat pravilnika. - Biranje uprave. 75 2. Eventualia. Obzirom na važnost ove skupštine umoljeni ste, da na ovu skupštinu odašaljete svoje odaslanike tako da sva- ko mjesto bude zastupano. . Za -opstojeću pravašku. organizaciju: - Don IVO PRODAN Dr. MIHO SKVRCE predsjednik središnjeg odbora stranke prava. tajnik. U:ime pravaša izvan dosadašnje organizacije: Vjekoslav Donelli — Dr. Mate Drinković — Bariša Granić — Mate Klarić, načelnik — Vladimir Kulić, trgovac — Don Ivo Lučić — Dr. ivan Majstrović — Dr. Niko Marinković — Dr. Josip Mladinov — Ivan Pavlinović — Peris Mate, veleposjednik — Roca Pave, posje- dnik — Dr. Ante Sesardić — Tambača Grgo, kanonik — Don ivo Zamić, župnik. Ovaj velevažni poziv razašiljemo pripadnicima Starčevićanske naše stran- ke, koji su već proveli organizaciju, a takogjer i svijem onijem pravašima, koji su stali sa strane i nijesu se aktivno borili za pravaško načelo. Naro- dna sloga velebna je i sveta stvar, nadasve kad svrnemo okom na nevolje, koje prate našu stranku preko Velebita, na silne i moćne faktore, koji su nam protivni, da bi uprav trebalo biti razvratnik za porušiti tu slogu, koja je toliko potrebita i koja jedino može spasiti našu milu Hrvatsku u gro- znomu iskušenju, kojemu ide u susret. Temelj toj slozi imao bi biti posve demokratički, a to uvrstati svu pravašku snagu u pokrajini u narodnu bor- bu; provesti izbore dogovorno i složno i stupiti u sabor priličnim brojem zastupnika, i tako postaviti tvrdi temelj budućoj političkoj gradnji. Pogle- dasmo gornja imena, koji su do danas bili izvan stranke i nalazimo neko- liko lica dobrijeh i poznatijeh domorodaca, starijeh i priznatijeh pregalaca na narodnoj njivi: oni vele, da su spravni skupa s nama zapodjesti konačnu pobjedonosnu borbu, i mi, koji ih davno ljubimo i štujemo, rado ćemo ih primiti u naše kolo, jer, kako smo mnogo puta naglasili, osobe su čestite i plemenite a naše načelo i cilj stranke jedino je mjerilo, po kojemu ogrlimo sumišljenika kao brata a odbijamo kao neprijatelja onoga, koji hoće da o- meta i ne dopušta da se taj cilj postigne. Ako domovinska ljubav bude je- dini pokretač naše pameti, našega nastojanja, mi ćemo se lako u skupštini srestit i zapjevati iz svega grla narodno alleluja, što cijenimo da i hoće- mo, jer ko bi drugom namisli tamo pristupio, bolje po nj i po stranku da tu ne zalazi. Naš List više je puta čisto i bistro kazao, kojoj stranci naginje preko Velebita: u pokrajini ne samo možemo nego i moramo biti složni, ali u ćustvovanju izvan naše pokrajine neka ostane svaki od nas slobodan. Bude li se to načelo usvojilo, onda će složna braća utvrditi u pokrajini našu stranku i od Raba do Spića oriti će jedan poklič: Živjela Stranka Prava! Braćo Starčevićanci, svi na okup na skupštinu! Mi Ministar Beck. Austrija je vavijek oskudijevala na dobrim državnicima; ovo zadnje doba, rijet bi, da je ipak našla čovjeka, koji je dorasao teškomu i mučnomu polo- žaju, u kojem se monarhija nalazi, a taj je bez dvojbe ministar-presjednik Beck. Mi noćemo da mu pletemo lo- vor vijence, nećemo da ga hvalimo i uzvisujemo, ali kao pošteni novinari treba da priznamo tu istinu. Kad je on zauzeo kormilo vlade, sve je pri- jetilo u carstvu općim raspom: jedan je glas u svemu carstvu zahtijevao op- će tajno glasovanje; Magjari nijesu htjeli da sklope nagodbu, nego su tra- žili potpunu slobodu i neodvisnost od ove pole carstva, a svi narodi s jedne i s druge strane ustajali su, da zako- nom steku priznanje svog narodnog jezika u svijem javnijem uredima: to u političkom smislu, u ekonomskom smislu konservativci čvrsto su pritezali na jednu stranu a socijalisti na drugu: u vojništvu Magjari su htjeli svoju voj- sku, svoje zastave, svoj jezik, a tako- djer drugi narodi povagjali su se za njihovim izgledom: u trgovini utakmi- ca i carinarske doskočice jedne i dru- ge strane carstva; za željeznice svaka .lje natezala “u svoje sebične svrhe: u nauci pojedine narodnosti tražile svoje universe. Takav je bio položaj u glav- nomu a još zamršeniji kad se uzmu u vid raspre izmegju Nijemaca i Čeha, izmegju Poljaka i Rusina, izmegju Ta- lijanaca i Slavljana. Tako zapletenomu položaju doskočio je pametno i sretno sadanji ministar-presjednik Beck; on je najprije pogodio želji svijeh naroda u Austriji, i proveo izbore na temelju općeg tajnog glasovanja, i tijem uklo- nio jedan uzrok nemira; on je uz do- bre uvjete sklopio nagodbu s drugom polom carstva. Naravno je da mi Hr- vati postadosmo žrtva ljubakanja dva- ju pola naše monarhije, te s toga s našega gledišta ne hvalimo niti može- mo hvaliti nastojanje i uspjeh mini- strov, ali s općega gledišta njegov je uspjeh uprav bio sjajan. Ostajemu još treći zadatak, a taj je: pojedinijem na- rodima udijeliti pravo porabe svoga je- zika u javnom poslovanju. Parlamenat je na okupu, i — kako javljaju — ministar je već izradio projekte, po kojim bi se došlo u susret živoj želji naroda. | naša pokrajina imala bi ste- ći svoje pravo, te bi za uvijek imalo nestati pašovanje kojekakvih Hočeva- ra, Orfeia i Denara, ali, kako je nasa pokrajina priznata pepeljuga u kolu po- krajin& carstva, tako bojimo se hoće- mo li baš steći ono što vapimo već ima trideset godina, ono što imalobroj- na šačica izroda i Talijanaca hoće da nam zaniječe. Bojimo se takodjer i s drugoga uzroka, a taj je, da će po svoj prilici ministar Beck morati otstu- piti, jer neće moći provestit dogovor izmegju Čeha i Nijemaca. Mi bi že- ljeli da on sretno prebrdi i tu treću o- prijeku, jer i ako Slaveni u carstvu ne bi stekli svako svoje pravo, ipak bi se prilično primakli onoj svrsi, koja je- dina može spasiti Monarhiju; može ju učiniti moćnom i jakom prama ino- stranci, kad na podlozi federalizma svaka narodnost bude uživala svoja prava, bude gospodariti svojom kesom, svojom snagom, svojim imanjem. Bu- de li ministar Beck izvršio taj zadatak sretno, Austrija_će se moć _ pohvaliti, da je u najvišoj nevolji našla državni- ka, koji je znao podignut se u više svere, koji se znao osloboditi vezova svog jezika, svog porijetla, koji je pro- izveo glasovitu lozinku našega staroga Vladara: justitia fundamentum re- gnorum, koji će baš ove godine, kad sijedi Vladar slavi šesdeseti jubilej svo- ga kraljevanja, narodima izvojštiti, ako ne sve pravice, barem da odahnu od silnoga. centralističkoga pritiska, koji ih gniječi ima dvije stotine godina ko ljuta mora. Još malo dana i biti ćemo s tijem na čistu; svakako i padne li Beck ostati će ipak slavan u povjesti naše Monarhije, jer je ustavno postu- pao i nije se poslužio odurnijem 6. 14, nego je nastojao parlamentarnim načinom doskočiti jadima naše Mo- narhije. Socijalisti na djelu. Socijal-demokrati su se na žalost ugni- jezdili i u Istri. Kakvi su pako ovi socija- listi, koji se ni malo ne razlikuju od svo- jih drugova po svijetu, neka nam pokaže slijedeće: 1. u vrijeme izbora za sabor so- cijalisti glasuju i pomažu Talijane; 2. u vrijeme izbora za općinsko zastupstvo so- cijalisti glasuju i pomažu Talijane; 3. u vri- jeme izbora liječnika za bolesničku blagaj- nu za arsenalce socijalisti čine sve moguće, pače i bombe bacaju, da na mjesto hrvat- skog liječnika dogje Talijan, koji ne zna ni riječi hrvatski; 4. u vrijeme reforme za op- ćinske izbore grada Pulja, dok hrv. zastu- pnik dr. Laginja čini sve moguće, da puk, koji ne plaća ništa, dobije barem šest za- stupnika, socijalisti i Rizzi viči, na sva u- sta, da su dosta dva zastupnika u Pulju; 5. prigodom dolaska naših bosanskih voj- nika u Trst, socijaliste na njih psuju i go- vore, da su turski razbojnici i t. d. Doista krasna braća ! Kako su socijalisti «dobri» skrbnici za radništvo snmo na jeziku, dok u praksi mi- sle u prvom redu na svoj džep, sjajnim je dokazom ova mala bilanca, koju niže do- našamo. Da nam se ne bi podmetnulo, da smo to ishitrili, spominjemo, da dotične po- datke donosimo prema strukovnom klesar- skom listu organizovanih klesara «Der Stein- arbeiter». Po ovom proračunu plaćalo je organizatorni prinos 720 članova u iznosu od 1196 K 62 h. Izdatci su bili slijedeći: Plaća tajniku K 380. Fijakeri i željeznice K 102.30. Putni troškovi K 148. Novine i letaci K 28. Tiskanice i knjige K 22.04. Po- šta i brzojavi K 22.55. Razno K 15.06. U blagajni 1. siječnja 1908. K 75.67. Ukupno K 1196.62. — Dakle od cijele ove svote sa- me su perjanice potrošili 1030 K 30 h. za novine, tiskanice i poštu 90 K 65 h., dok je za 720 radnika ostalo 75 K 67 h. Zaista «lijepo» gospodarstvo. Prekrasan je to pri- mjer za socijalističko oporezovanje ! Rodoljubnim trgovcima u Dalmaciji. U «Tršćanskom Lloydu» Br. 257 stoji tiskano slijedeće: Nek se zna: Gosp. Tomo Sancin, slovenski trgovac u Škednju kod Trsta, naručio je bio pismom vreću sladora kod tršćanske tvrtke Rastelli & C.o (kojoj je putnik glasoviti talijančina g. Bagatto). Pismo.je bilo pisano slovenski. Gosp. San- cin primio je to pismo natrag, a na omotu bilo je napisano: «Qui non siamo sciavi ! PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj 19 povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Iz svega ovoga, što navedosmo, lako je razabrati, da je dubrovačka crkva uvijek o- stala vijerna rimskome Papi i prije i po- slije crkvenog raskola — kao da ovo uvi- gja i srpski episkop Ružičić i stoga on se najviše trudi, da neupućenim čitaocima do- kaže, da i ako je «srpska dubrovačka opština» pomoću papskih popova i jezuvita ostala i dalje podložna rimskome Papi, ipak da su izvanjski predjeli dubrovačke republike Ston i Konavle ostali vijerni «jedinoj spasavaju- ćoj grčko-istočnoj crkvi» sve dotle dok ih republika dubrovačka silom ne privede u katolicizam. Jeli ova tvrdnja srpskog epi- skopa osnovana, da viđimo. I ako je ova tačka svestrano i kritično bila već pretre- sena od naših domaćih povjestničara, ipak neće biti na odmet da niškog episkopa u- pozorimo na historiju, koju on ni najmanje ne poznaje. Grad Ston sa pelješkim poluotokom spa- dao je negda pod Zahumsku županiju, koja se po Porfirogenitu u općenitome smislu od njega na sjeveru pružala od Dubrovnika do rijeke Neretve. Po Coletti, vjera kršćanska u - Zahumju uvedena je još u apoštol.ko doba. I pošto u poglavitim gradovima Dalmacije, u nekim ravnije a u nekim docnije, bijahu ustrojene biskupije, pomenuti historičar drži da je cijelo Zahulmije onda pripadalo ili Naronitanskom ili Epidauritanskom ili Ri- sanskom biskupu. Tek druge polovice de- vetog vijeka (877) kaže pop Dukljanin inm- planitiae Dalma, Zahumci dobiše svoga bi- skupa, koji se zvaše u početku Zahamskim biskupom od zemlje koju obuhvaćaše, a po- tla Stonjskim, od glavnoga grada zahumske županije. Nadjakon Toma, brojeći biskupe područne spljetskoj metropoliji, piše: in Stamnum nihilominus fuit Episcopus, ipsi- usque parochia erat in Comitatu Chelmensi. Od sabora dalmatinskoga (877) Stonski bi- skup bi područen Dukljanskomu metropo- liti; pa kako se vidi po pismu Benedikta pape, g. 1023. nadbiskupu dubrovačkomu, a opet kako piše pomenuti nadjakon, g. 1030. spljetskomu metropoliti. God. 1121, po pi- smu Celestina Il, Stonjska zahumska bisku- pija pripadala je opet metropoliti dubrova- čkomu okolo godine 1071., spljetskomu a na svrhu dubrovačkomu za treći put, komu postane podložena sve dok nije bila uki- nuta. Odavle je jasno da su stari Stonjani- Zahumci bili katolici, jer su imali svoga bi- skupa a sa biskupom i svoje svećenike. Da je pak taj biskup bio katoličke vjero- ispovijedi zna se za to, jer je pripoznao Papu za svoga crkovnog glavara i za svoga za- padnog patriarku, kako su ga i pozusti i poznaju do sada svi latinski dalmatinski episkopi. Vidi se to iz povijesti i susljedice stonjskih zahumskih episkopa, i razumije se lasno po njihovim odnošajima sa rimskim Papom, koji po nuždi vremena njih su, kao što prije rekosmo, podlagali sad ovomu sad onomu metropoliti. Niški episkop tvrdi da je stonjsko-zahumska biskupija bila osno- vana od sv. Save. Kako smo dokazali, za- humci dobiše svoga biskupa druge polovice devetoga vijeka (877), dok je sv. Sava tek godine 1221. od cara, i kako se misli od latinskog patrijarke dobio vlast nadbiskup- sku i umro g. 1237. Od IK. vijeka do g. 1825. povjest dubrovačka broji osam stonjskih biskupa latinskog obreda. | Coletti ispovijeda, da sv. Sava nije osnovao pomenutu bisku- piju niti je mogao osnovati. Istina je pak da sv, Sava negdje u Zahulmiji osnova bi- skupiju grčkoga obreda, nu u početku ova biti ne obziruć se na obred, ka- toličke vjeroispovijedi, jer je sv. ako :