i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

 

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0

die vrati list Kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

T

U DUBROVNIKU 16:

*
t
i

GLASNIK STRANKE PRAVA. u DALMACIJI.

 
   

O e

MAMTSK.

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

4

Pravaška skupština u &pljetu. i

U četvrtak dne 14 maja točno u 10-30
iz jutra, kako je bilo naviješteno, otva-
ra se skupština u fOyeru mjesnog ka-
zališta, kog je općina uslužno ustupila.

Prisutnih skupštinara, brojeći po u-
laznicama, 590. Zastupani su pravaši
u dosadašnjoj organizaciji i izvan  or-
ganizacije. Cijela Dalmacija od Koto-
ra do Raba poslala je svoje odaslani-
ke. Zastupano više općina. Ukupna
slika skupštine svečana.

U ime pravaša dosadašnje organi-
zacije, predsjednik stranke, zastupnik
Dum Ivo Prodan pozdravlja uče-
snike. Prisustvovao je mnogim skup-
štinama, ali ovako svečane i važne do
današnje nije još u Dalmaciji bilo. O-
voj je skupštini podloga jedinstvo i
sloga svih pravaša. Radilo se je i do
sada o sjedinjenju pravaša kroz ovo
zadnjih 10 godina, ali nije se dolazi-
lo do uspjeha. Nada se, da će ovoj
skupštini, na kojoj vidi zastupanu ci-
jelu Dalmaciju, uspjeti, da svi pravaši
bez razlike sačine jednu stranku slo-
žnu i voljnu da radi za dobro Hrvat-
ske. Ganut i razigran s tolike sreće
nazivlje dobrodošlicu svim učesnicima
željom, da usredotočenim silama uzra-
de, te naša domovina bude ujedinjena
i slobodna.

U ime pravaša, koji su bili izvan
dosadašnje organizacije, Dr. Mato
Drinković pozdravlja stare prijatelje
i suborce. Već je 50 godina, da stran-
ka prava krči narodno zapušteno polje.
Ova zadnja stajala je dragocijenih ži-
vota i svakovrsnih žrtava. Uza sve pro-
tivštine stranka prava je otvorila pute
preporoda, osviještenja i napretka. Ne
treba nego da tim putem uznapredu-
jemo. Ne treba da budemo oholi i ne-
harni, da budemo odbjeglice, nećemo
da u halabuci uzvitlavamo strasti i u-
vagjamo bezpotrebne stranke, nego
hoćemo, da stranka prava bude jedra
i moćna i da se razvija sve dok ne
postigne svoje ciljeve, hoćemo da ra-
dimo kao što se i do sada radilo bez
buke i vike u tišini kao mravi. Ovdje
je sakupljeno toliko narodnih radnika,
koliko ih nema u svim drugim stran-
kama. pokrajine. Oni su radnici složni
bez razlike staleža. Naša stranka je
državnotvorna stranka. U njoj je mjesta
svakom radniku pa pripadao on koje-
mudrago staležu. Ovo je stranka puč-
ka, koja hoće, da narod u svakom po-
gledu ojača tako, da bude sposoban
izvojevati slobodu svoje domovine. Ka-
žu nam, da je naša stranka potrebita,
da čuva ideale. A mi hoćemo ne sa-
mo ideale, nego da ih čživotvorimo.
Nijesmo za to tu, da drugoga naprijed
guramo, da mu dajemo vlast, nego
smo za to tu, da mi tu vlast u naše
ruke dobijemo i da je damo narodu,
jer mu po pravu pripada, da sam nad
sobom vlada i svojim udesom odlu-
čuje, A da mi do toga dogjemo, tre-
ba da podvostručimo dosadašnju ra-
dnju. A to će nam našom slogom biti
omogućeno. Ne ćemo se osvrtati na
ono što bi nas moglo razdvojiti, nego
ćemo se prihvatiti onoga, što nas je
ovdje dovelo i što nas spaja, U to
ime pozdravlja braću.

 

Oba pozdrava bila su od svih skup-
štinara velikim odobravanjem i rado-
snim poklicima primljena.

Zast, .Dum Ivo Prodan predlaže pred-
sjednikom skupštine g. D.ra Petra
Baturića. Aklamacijom prihvaćeno.

Predsjedatelj Dr. Baturić zahvaljuje
na izboru i raduje se, gdje vidi veliki
skup pravaša iz cijele pokrajine i ne-
preglednu vojsku, koja je njih poslala
kao svoje izaslanike. Ova će skupština
biti blagoslovljena, ako nas dovede do
potpune sloge. Bude li nam cilj slo-
bodna i ujedinjena Hrvatska, nestati će
sve razmirice i nesklad. Mi ćemo sku-
pno prama tomu cilju raditi i usredo-
čiti našu snagu. Cijeni, da je taj cilj
doveo svakoga na skupštinu, ako ko-
god nije za to, neka slobodno odstupi,
jer je danas dan ljubavi, sloge, jedin-
stva svijuh pravaša u pokrajini. Neka
budu svi govornici objektivni u svo-
jim raspravama, a sočni i kratki u svo-
jim govorima; on će kao predsjednik
biti najširih rukava.

U to ulazi spljetski načelnik Dr. Vi-
cko Mihaljević. Nazove dobrodošlicu
skupštinarima. Njemu je to drugi put,
da kao načelnik pozdravlja pravaše iz
Dalmacije. | ako pristaša druge politi-
čke stranke, želi iskreno da napetosti
izmegju stranaka nestanu, te da se po-
radi na opće dobro. Kao osoba cijeni
da se može, dapače, da se mora slaći
način, da se dogje do složnog nasto-
janja za dobro domovine.

Predsjedatelj Dr. Baturić zahvaljuje,
te izjavlja, da i on želi da dogje do
mogućnosti, e da «hrvatska stranka»
bude radila za dobrobit Hrvatske.

Dr. Mihaljević ostavi na to dvoranu
pozdravljen od skupštinara.

Prelazi se zatim na dnevni red:

Uredba cjelokupne stranke
prava u Dalmaciji: Prihvat pra-
vilnika.

Dr. Skvrce čita točku po točku pra-
vilnika, koji nakon nekih nebitnih pro-
mjena biva jednoglasno primljen.

U raspravi sudjelovaše vIč. kanonik
Liepopili, Banić, Dr. Drinković, Kata-
linić, Rašica itd.

Prelazi se zatim na biranje uprave.
Jednoglasno bijahu izabrani :

Banić don Ante + Baturić Dr. Petar
- Bjažević Stjepan - Bradić Frane -
Buić Dr. Ivan - Demattei Ivan - Drin-
ković Dr. Mate - Franceschi Vjeko-
slav - Katalinić Damjan - Klarić Ma-
te - Kulić Vladimir - Liepopili kan,
Ante - Majstrović Dr. Ivan - Marin-
ković Dr. Niko - Mladinov Dr. Josip
- Periš Mate - Prodan dum Ivo -
Rašica Gjuro - Skvrce Dr. Miho -
Tambača Joso - Tonković Petar.

Pri drugoj točki dnevnog reda: e-
ventualija, Dr. Drinković predlaže, da
se ova točka ispusti. «Dobri prijatelji»,
koji bi se u najnovije doba htjeli, da
skrbe za dobrobit naše stranke, svje-
tuju nam kojekakve predloge i rezolu-
cije. Mi otklanjamo njihove savjete.
Mi sami znamo, što nam je raditi. |-
zjavljivati se ne trebamo, a kad to od
nas očekuju, tad baš i ne ćemo. Svo-
jim djelovanjem mi pokazujemo, da
smo neprijatelji svake tugjinske vlade.

 

Ovaj predlog bi odobravanjem pri-
hvaćen.

Vladimir Kulić reče, da gitova skup-
ština nad svim drugim ve$li. Stalan
je, da će biti sretna za i stranku.
Svi pravilnici pak ostaju prozna riječ,
ako im ne slijedi rad. Narodna je moć
u težaku. Njega pomozimo, uzdigni-
mo, 'udruživajmo. Seoske blagajne i
druge zadruge osnivajmo. Kao prava
pučka stranka radimo iz puka za puk.
Govor bi popraćen velikim odobrava-
njem.

Na to predsjedatelj Dr. Baturić za-
ključi skupštinu veseleći. se sjajnom
uspjehu. :

Skupštinari zapjevaše «Liepa naša»,
te uz poklike slava Starčeviću, živio
Prodan, živjela pravaška sloga, veseli
se razigjoše.

Načela Stranke Prava
jednoglasno priznata na općoj skup-
štini svih pravaša u Dalmaciji dne 14.

Svibnja 1908.

I. Hrvatski narod ima da žive na
svojoj zemlji svojim životom. Zato na
temelju .prirodnoga i državnoga hrvat-
skoga prava, pravaši u Dalmaciji ra-
diti,će u smislu programa A. Starče-
vića, dasse oživotvori iedinstto, neza-
visnost i sloboda Hrvatske :

1. Sjedinjenjem hrvatskih zemalja u
jedno državno tijelo: Hrvatske, Slavo-
nije, Dalmacije, Bosne, Hercegovine,
Istre, Megjumurja i Rijeke.

2. Uspostavom hrvatske državne sa-
mosvojnosti.

3. Slobodom i jednakošću svih Hr-
vata uredjenjem zakonodavne vlasti
sporamno s krunom na podlozi pučkoj
i vlade odgovorne narodnom presta-
vništvu.

Il. Temeljna srestva u radu za ostva-
ranje jedinstva, nezavisnosti i slobode
Hrvatske jesu za stranku prava u Dal-
maciji :

1. Podizanje narodnog prosvetjenja
poštujuć vjersko čuvstvo pučanstva.

2. Unapredjivanje narodnog gospo-
darstva u svim granam narodnog ži-
vota na kopnu i na moru.

3. Poboljšanje i uredjenje radničkih,
težačkih, socijalnih i ekonomskih pri-
lika tako da svi narodni stališi budu
u dostojanstvu i blagostanju megjuso-
bno sljubljeni i u svim njihovim dije-
lovima složni u radu za domovinu.

4. Jačanje svijesti i snage narodne
oživljujuć ljubav k narodnom zajedni-
štvu i jedinstvu te podižuć zadružne
ustanove opće koristi na: ekonomnom
prosvjetnom i socijalnom polju.

5. Gospodstvo hrvatskog življa na
hrvatskoj zemlji u svim javnim ustano-
vama i isključiva uporaba hrvatskog je-
zika u svim granam javnog života.

6. Pravo slobodnog sastajanja i udru-
živanja.

7. Slobodu osobe, riječi i tiska.

8. Općenito, jednako, izravno i tajno
pravo sove.

Il. Štranka prava kao državotvorna
stranka ima da se prema istaknutim
načelima složi iz svih djelova hrvatskog
naroda bez razlike staleža i vjeroispo-
vjesti u jednu vojsku prosvjetljenja i
napredka za obranu i slobodu domo-
vine, te u tu svrhu uredi sve svoje
radne sile putem opće i zajedničke or-
ganizacije svih pravaša.

Ovoj organizaciji je svrha da dovede P

do izražaja snagu stranke i da doslje-

dno neprestano i djelotvorno izvršiva, u-

spregibie te oživotvori njezin program.
MM o

“

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i atužljivo u Dubrovniku.

 

g a a E
Kraljev jubilej.

Ta je slava počela naj sjajnije i naj
veličanstvenije na 7. ov. mj. u Beču.
Prijestonica je urešena i nakićena kao
mlada nevjesta, Hofburg i Schonbrunn
ko dvije kite, a u njima stari i viteški
naš kralj dočekuje okrunjene glave,
velmože, dostojanstvenike i poglavice
pojedinijeh Njegovijeh naroda, da po-
dadu podanički izraz svoje ljubavi i
privrženosti i da Mu čestitaju krijepko
zdravlje, dug život i onu blagu sreću
radost, koje se je malo nauživao u
dugom svom vladanju.

Mlad ko kaplja s poraznoga bojnog
polja On je zasio prijestolje kad se
zemlja tresla od bojne sile a krov se
lomio od prevrata i buntovnika. Naši
sinovi, hrabri naši Hrvati raspršali su
nametne neprijatelje; hrabri su Hrvati
utukli silu buntovnika, koji su zasjeli
posred Beča. Od onda naš je kralj i-
mao dva zakleta neprijatelja: silnu Pru-
sku, koja Ga je po što za što htjela
istisnuti iz Njemačke, zavjerenu Italiju,
koja Ga je gonila iz Italije. Da je bi-
lo sreće i razbora, te da je Austrija
pogodila svojijem narodima i usvojila
federalizam kao temelj. političkog svo-
ga napretka, trudno da bi Njemačka i
Italija bile dostigle za čim su težile i
što su faktično i dostigle, jer narodi
zadovoljni u svojijem pravima bili bi
se borili onako oduševljeno i junački
kako su se borili kad su neprijatelji
Mariji Tereziji htjeli ugrabiti vlast, kru-
nu i krunovine. Federalizam osim to-
ga bio bi do više snage Slavenima,
koji su u velikoj većini u carstvu, na
toj podlozi sporazum sa Rusijom bio
bi se dostigao, i ta dva carstva dogo-
vorna lako bi bila osujetila sve zam-
ke neprijatelj& našijeh, istog bi se bio
oslobodio i danas ne bi Austrija na
Balkanu nailazila na toliko protivština,
koje joj zakrčuju put.

Jubilarne svečanosti eto su započe-
le, i u bijelom Beču njemački car zao-
kružen kraljevima i velmožama prvi
čestita starcu Vladaru, a toj čestitci pri-
družuje se osobitim brzojavom talijan-
ski kralj, da svemu svijetu izjave, e je
trojni savez u potpunoj krijeposti i u
punoj snazi.

Znamo da viteški Vladar nije u ni-
čemu kriv da su političke prilike tom
stazom okrenule; znamo da trojni sa-
vez velika je jamčevina za opći mir;
drago nam je da viteškoga našega kra-
lja pozdravljaju iste one vlasti, koje su
Mu naj više jada dale u Njegovomu
vladanju, ali da Njegovo vladanje ba-
rem pri kraju bude posve sretno i če-
stito, mi bismo željeli da se prekine
oni gvozdeni obruč koji sapinje Au-
striju u nutrnjosti tim što drži skuče-
ne ostale narode premoći Nijemaca i
Magjara, a u izvanjskoj politici drži je
privezanu slavodobitnoj kočiji Njemač-
koga cara. Kad bi se Austrija oslobo-
dila tijeh spona, mogla bi još jednom
poletjeti orlovim letom, pokročiti ju-
načkim skokom i opet biti velevlast
rvoga reda, kako je od prastarih sta-
rina bila. Primiču se udesni časovi, u-
stavom kojim je naš kralj podario na-
rode, ovi su se okoristili: još malo te
sretnu li se Česi sa Nijemcima i bude

Ž

li Hrvatska ujedinjena sa svijem po-
krajinama i djelovima — koje joj po
pravici idu — monarhija će se pomla-
diti, osviježiti, ojačati, i bit će kadra
da reče: jaoh onijem te bi nas napa-
li! Tad bi stari Vladar odahnuo i mo-
gao bi pokrenuti onu razboritu poli-
tiku, koja će spasiti Austriju i učinit
je bedemom u srednjoj Evropi.

Mi ćemo se i unaprijed osvrnuti na
glavne momente, koji će se kroz ove
mjesece slučiti u Beču - prigodom ri-
jetke jubilarne svečanosti miloga na-
šega kralja.

 

e o a e
Učitelisko pitanje.

U Dalmaciji pučki učitelji po zakonu god.
1869. nemogu obaviti ispite osposobljenja
prije tri godine obavljene privremene slu-
žbe, a nekoji ih polože i poslije 4 ili više
godina. Jeli pravo, da ovi učitelji, koji su
služili 3, 4, ili više godina u javnoj službi
ne imaju prava, da im se njihove provi-
zorne mukotrpne godine službe ubroje u
mirovinu, nego da ih moraju za uvijek iz-
gubiti, kao da nijesu nigdje ni bili u ja-
vnoj službi; pače niti im se broji početak
«quinquenija» od privremene službe, kao
što je to već davno obezbijegjeno i učite-
ljima siromašne posestrime Istre.

Pučki učitelji, u privremenom stanju, isto
tako vrše duševno svoju tešku službu, kao
što je vrše i kao stalni učitelji za svoj na-
rod; škotski mazornici isto tako strogo pre-
gledaju i ocijenjuju njihov zaslužni rad, kao
i onaj stalnih učitelja. Ako nezadovoljavaju
dobrim uspjehom, ne mogu biti pripušteni
ni na ispite osposobljenja.

Poznato je cijelom svijetu, da je služba
pučkih učitelja jedna od najtežih javnih
služba, i da učitelji zbog tako teške službe
prije vremena izgube život ili moraju prije
reda u mirovinu, jer naruše zdravlje zbog
teške službe i radi drugih mnogobrojnih
neugodnosti, što ih pretrpe — osobito po
pustošnim selima; gdje im mnogo puta fale
i najelementarnije potrebe, kao što su hrana
i liječnik. Neubrojiti u mirovinu i privre-
mene godine službe siromašnim pučkim u-
čiteljima, znači otkinuti od njihove krvavo
stečene kore hljeba. A kada se c. k. oru-
žnicima i c. k. financijalnim stražarima u-
brajaju u mirovinu i one godine, što ih u-
činiše u vojničkoj službi, a općinski tajnici
uvijek dobiju privolu Općinskih vijeća, da
| im se i privremene godine službe, kao općin-
\skih pisara, ubroje u mirovinu; onda je isto
tako pravedno i humanitarno, da se i pu-
čkim učiteljima ubroje u mirovinu i njihove
privremene godine službe.

Pučki učitelji od svojega grla otkidaju
svakoga mjeseca 2% na svoju godišnju plaću,
a 10% na svaku povišicu plate u mirovin-
sku zakladu. Iz «pokrajinske zaklade» pri-
tiče se u pomoć kakovim 150 umirovljenim
učiteljima i učiteljicama sa malim godišnjim
obolom od 50.000 Kruna u «mirovinsku u-
čiteljsku zakladu», koja ukupno iznosi malo
više od 100.000 Kruna, a u koju sami pu-
čki učitelji doprinašaju od prilike godišnje
preko 18.000 Kruna.

U lanjskom saborskom zasjedanju pri-
hvaćen je bio predlog izvjestitelja Majstro-
vića (kojeg bio iznio zastupnik Prodan), da
Zemaljski Odbor u prvom zasjedanju iznese
zakonsku osnovu, kojom se zajamčuje uči-
teljima i učiteljicama, da se njihove privre-
mene godine službe ubrajaju u mirovinu.
$. 56. državnog. zakona 14. svibnja 1869.
glasi: «pri čem valja uračunati i ono vri-
jeme, koje je ko, podnesav ispit o sposo-
bnosti učiteljskoj, provizorno namješten,
proveo u javnoj kojoj učionici»; dočim 6.
40, pokrajinskog zakona 18. srpnja 1895.
(P. Z. L. Br. 23), veli ovako: «Proračunivo
vrijeme službe je ono, sprovedeno kod koje
javne škole, pokle se položi ispit usposo-
bljenja ($. 56. car. zakona 14/5. 1869.). —
Državni zakon čisto i bistro kaže, da se