, što bijahu Hranići i Pavlovići, ne malen dio Br. 172. U DUBROVNIKU 6. Juna 1908 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. God. IV. IN chički NAV godišnje K. 9 — Ko je predbrojen i za došasto Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik : FRANO SCHICK. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zalivale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne wrećaju.: Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Budimo prepravni! Sabor dalmatinski neće biti sazvan. Ovo je ono, što se danas gotovo sa nekom sjegurnošću može kazati. | ako je sve tražilo, da se naš sabor još je- dnom sastane, ipak, rekbi, da vladi ili ortacima to nije išlo u prilog i ona će do koji mjesec dana njega raspustiti i ureći nove izbore. | novi izbori dakle voditi će se po starom izbornom redu, koji ni najmanje ne odgovara moder- nom duhu našega vremena; a izgleda gotovo kao prava ironija, da dok se je za carevinsko vijeće uzakonilo opće izborno pravo glasa, za pokrajinske sabore ipak se je sačuvao stari i na- tražnjački izborni red, koji je svoj vijek odavna preživio. Taj izborni . red po- goduje vladi i pojedinim klikama u pokrajini, te bi ga, po što po to, tre- balo zamijeniti sa općim izbornim pra- vom glasa. Ali vlada, a na žalost i naca. Ta «hrvatska stranka» nije ni| bila drugo već ekspozitura kojekakvih političkih klika. Mi predvigjamo da će borba biti žestoka, osobito u nekim krajevima naše pokrajine. Borba će se voditi izmegju najjače stranke u po-, krajini, pravaške stranke i izmegju po-| litičkih šarenjaka, pa zvali se oni «de- mokrate» ili «pristaše hrvatske stranke». Neprijatelji pravaške misli računali su na neslogu u pravaškim redovima, ali zadnja pravaška skupština, na kojoj je bilo uspostavljeno jedinstvo pravaške stranke, pomrsila im je račune — i oni danas uvigjaju da uspjeti ne mogu već političkom korupcijom i in- trigama. «Demokratska stranka», po običaju, . poslužiti će se nepoštenom demagogijom, tom jedinom vrlinom Dr. Smodlake u borbi protiv Pravaša; a t. zv. pristaše «hrvatske stranke» pod vodstvom Bijankinija, Vukovića, Ivče- vića i družine pozvati će u pomoć neki naši političari, na to još za sada austrijsku policiju i činovništvo da ih ne misle. Razumije se, da bi opće iz-|Obrane ma izborima. borno pravo glasa srušilo neke umi-' šljene političke. veličine u našoj po- krajini, sa pjedestala na koji su ih po- stavile razne političke intrige; s toga baš oni potajno rade kako bi se i dalje sačuvao današnji izborni red za sabore. Zadnje saborisanje našega sa- bora e tome nas je najbolje osvjedo- čilo. Svakako mi danas stojimo na vrati- ma novih saborskih izbora. Što nam je dakle raditi ? Prepravljati se da nas ne zateku nepripravne. Naši protivnici već odavna potajno ali marljivo se pripravljaju za izbornu borbu; oni po- moću svojih agitatora već sada nastoje prepraviti teren, e da kod izbora što bolje uspiju. Naša stranka ima najbo- lje izglede u uspjeh, ali treba snažne i dobre organizacije. Treba dakle da se organiziramo i kompaktna pravaška stranka stupi u izbornu borbu. Proti pravaškoj stranci ustati će kojekakvi politički konsorciji, koji se ne žacaju nikakovih sredstava u političkoj borbi, ali mi smo više no uvjereni da će na- rod znati sa njima obračunati. Tako zvana «hrvatska stranka» faktično danas ne opstoji, ali ipak nekada- šnje njezine pristaše, za zaslijepiti pro- stotu, poslužiti će se ovom krinkom u borbi proti pravaške misli, a to je- dino stoga, da spase interese pojedi- PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Pod pritiskom patarenskih knezova, kao (20) Konavljana okuži se vjerskim bludnjam svo- jih gospodara. No za veliku korist vjere i naroda, Dubrovačka Republika dogje u po- sjed cijele morske obale od Stona do Vita- ljine. Ona, pošto je već bila dobila godine 1399. od bosanskog kralja Ostoje Primorje, g. 1419, kupi od Sandalja Hranića, a od Radoslava Pavlovića godine slijedeće, cijelo Konavle (V. Listine kod Miklošića op. cit. p. 233., 288., 291., 300., 306). Prizna ona svojim novim podanicima, slobodu vjero- vjesti. U Zelenoj knjizi, na str. 173., 14. Julija 1419. pod naslovom: Gratiae et immunitates concessae Habitatoribus lis, nalazi se upisano: «Item quod omnes Naša stranka treba dakle da bude prepravna za svaki slučaj i čvrsto or- ganizirana; to će doprinijeti sjegurnoj pravaškoj pobjedi, Dojdući saborski izbori treba da dokažu: da je hrvatski narod u našoj pokrajini pristaša uzvi- šenih načela Ante Starčevića i kao ta- kav on treba da jednom obračuna sa kojekakvim političkim koterijama. Po- znavajuć osjećaje našega naroda, mi se nadamo da će to on u dojdućim izborima i djelom posvjedočiti. S toga i velimo: budimo prepravni! Jedna svjedočba više o magjarskom ,slobodoumlju“! U više navrata donijeli smo na pre- tek činjenica o mongolskom «slobodo- umlju», a nadasve u članku «Magjari i — sloboda. Oči i — paprika». Za- služuje pak prenijeti i ovu svjedočbu, koju donaša «Obzor» u broju od 31. pr. mj., pod natpisom: Rumunjka u magjarskoj tamnici: Ko nebi rekao, da u Ugarskoj vladaju rusk#odnošaji! Tamo se svak, ko se usu- gjuje reći, da nije Magjar, smatra «izdaji- com», smatra se «zločincem» i sudi mu se zatvorom i globom. Za svaku sitnicu, za svaku tricu. Prije nekoliko dana došla je na osugjeničku klupu žena! | to gospogja je- dnog zastupnika. Protiv nje podiglo je dr- žavno odvjetništvo tužbu, da je «bunila» personae, quae in dicta parte in presens ha- bitant, et habitare volunt cujusvis legis et fidei existunt, eorum fidem tencre possint, et secundum legem vivere, obsque aliquo dominationis nostrae impedimento», Ali Dubrovačka Republika, piše Gjono Resti (Annali di Ragusa, msc. p. 575.), sve je drugo mislila nego li gojit u svomu krilu kugu patarenske vjere, ispovjedanu od ne malena broja (dakle ne od svijuh) Kona- vljana. (Benche tutto altro il governo pen- sasse di que! che nodrir nel proprio seno la peste del rito Patareno, professato da non pochi Canalesi). Nazirajuć, nadodaje( slavni Rački, u katolicizmu, kojim bjehu svi njezini javni odnošaji proniknuti, najaču svezu, koja joj odanost nove stečevine može zajamčiti, stade odmah o tom raditi, da ne- katolike u Primorju i Konavlima obrati. (V. Rad Jugoslavenske Akademije knjiga VIII. str. 140). Kako u Stonu, tako i u Konavli- ma, franjevci, onih vremena jedini katolički misionari u Bosni i Hercegovini, podupirahu Republiku. | |žnu državu Magjara! Gospogja Vlad, su-' protiv magjarskoj državnoj ideji, «ugrozila | deje! Prije su za nju znali samo oni u gra- mir i poredak», «ugrozila» tu veliku i sna- | du i okolici, gdje je agitirala, a sad će uz pruga zastupnika Vlada sjedila je na optu-. iženičkoj klupi kao buntovnica, pogibeljna magjarskom gospodstvu ! I lli je magjarsku državu tako lako ugroziti? | \balo postaviti im na pijedestal novu pobu- Doista vanredna svjedočba za tu ženu.' "Ili je tako strašljiva, ili je mnogo kriva, pa \joj je savjest tako nemirna, da se svake'| | sjenke boji? Ko zna! Nu činjenica je, da je |mlada gospogja bila prisiljena odgovarati pred sudom za svoje «buntovničke ideje». Cijela njezina «krivnja», kako ju sama optu- žnica prikazuje, nalazi se u tome što je ona razgovarala sa školskom djecom, i na- učila ih rumunisku himnu. Gospogja da je prošla pokraj jedne ru- munjske škole i tu da su ju djeca pozdra- vila magjarski. Ona je djeci odzdravila ru- munjski i kazala, da ju ne trebaju pozdra- vljati magjarski, ona da je Rumunjka, i onda je djeci — držala «buntovnički» govor! I taj «buntovnički» govor čula su druga magjarska djeca i gospogju tužila rodite- ljima, ovi su prijavili, i gospogja Vlad do- gje pod istragu. Istraga je trajala nekoliko mjeseci, dok na koncu ne dogje stvar pred sud, te ženi i majci bude sugjeno kao ka- kovoj «buntovnici». Naravno, da je rasprava bila središiem interesa u svita narodnostnim krajevima, osobito u Erdelju, a i po cijeloj Rumunjskoj. Protiv optuženice svjedočili su mali Magjarčići. Žena optužena kao «pogi- belj magjarske državne ideje», a svjedoci : djeca ! Megjutim to ih nije ženiralo! Glavno je, da žena; “koja se-je ustidil# raniunjskoj djeci kazati nekoliko rodoljubnih riječi, i koja se je usudila djecu podsjetiti, da s njom mogu govoriti rumunjski, dogje u zatvor! Jesu li se time blamirali, jesu li smiješni pred svijetom, to ih sve nije briga. Glavno im je, da ona dogje u tamnicu. Kao da se ko u opće boji tamnice! Gospogja Vlad izjavila je posve glasno i jasno, da je djeci doista rekla, da s njome mogu govoriti ru- munjski i da ih je učila rumunjsku himnu. A ona će to činiti i u buduće! Dakle se nije dala zastrašiti! I tako je sud gospogju |osudio na mjesec dana državne tamnice i na 600 Kr. globe! Magjari «kavaliri»! «Vitezi» — toliko po svijetu razvikani! Ali kao da nijesu svi od- već oduševljeni radi te osude, «B. N.» veli, da je ova osuda i sramota i pogreška Ma- \gjara. «Nikako ne možemo vjerovati», piše list, «da će govorancija gospogje Vlad, što ju je držala — djeci, imati tolikih «sudbo- nosnih» posljedica za magjarsku državnu ideju, koliko će imati baš njezina osuda». Niko, ni g.gja Vlad, ni cijela njihova stran- ka ne bi mogli proizvesti tu agitaciju, što će ju provesti osuda g.gje Vlad. Reakcija čisti se na daleko i široko. Gospogja Vlad je sada mučenica rumunjske narodnosti, ko- ja će samim svojim imenom i pojavom mo- ći da uzbugjuje duhove, da uspiruje mrž- nju protiv Magjara, i da širi rumunjske i- Uz patarenstvo u nekim selijima nove stečevine (terre nuove) nalazijaše se zdru- žen i živalj grčko-istočne crkve, koji se onda nazivaše vlaškim, na koga poništo nije se mogla obazirat dubrovačka Republika. On- dašnje grčko-istočno svećenstvo, bilo je to- liko zapušteno i neizobraženo, da se doga- gjalo, kako svećenik grčko-istočni prilazeć u katoličku vjeru nije znao je li bio kršten. Kakav svećenik taki i narod. Prostota na- roda bijaše taka da je ovaj malo i znao za razliku obiju vjera. (V. Rad jugoslavenske akademije... knjiga VIII. str, 134). Nado- dat je uz to, da se krivovjerje bilo već u- gnijezdilo i u grčke samostane. Kalugjeri vasilijanski nazivahu se onda patareni (mo- maci patareni). Godine 1429. crkva Sv. Jure u Popovićima bila je Jana franjevcima za božiju službu; potlje ona Sv. Martina u Pridvorju, gdje im zazida Republika na svoje troškove samostan uz crkvu posvećenu Sv. Vlahu. (V. cenmni storici sui Minori Osser- vanti di Ragusa p. 13). Za starješinu franjevačkog poslanstva ime- nju demonstrirati sve što je rumunjskoga. Zar je bilo nuždno stvoriti Rumunjima, je- dnu mučenicu? Jedan novi idol? Zar je tre- du za demonstracije i utvrgjivanje svojih ideja? To je bilo suvišno, a da i ne spo- menemo, da nije bilo od Magjara dolično o- \suditi jednu ženu, radi tako malih prekrša- ja! Megjutim to je glas u pustinji! Magjare nije zanio, ali im je pokazao pogrješku, dok je cijelom svijetu tvrdio, da u Ugarskoj isto tako kao i u Rusiji, ima- de žena, koje mogu uz dnevnu svakida- šnjost boriti se i za ideje, te za njih i tr- piti. Jer gospogja Vlad je bila poznata ro- doljupka, to je već često državno odvjetni- štvo osjetilo želju, da ju kazni! Nu zatvor će ju još više samo oduševiti za daljnji ot- por. Varaju se oni, koji misle, da zatvor ublažuje ambicije «agitatora». Naprotiv. Ko je jedanput bio onkraj brave, taj se vraća dvostruko revolucijonaran! Zatvoriš janje — izagje lav! Ovako «Obzor», a mi s naše stra- ne, iz ove hrvatske Atine šaljemo naj srdačniji pozdrav vrloj rumunjskoj ro- doljupkinji, neustrašivoj gospogji Vlad ; | pozdrav odanosti, bodrenja i udivlje- nja, da joj u magjarskoj mrkloj tamni- ci Svemogući bude u pomoći, da iza- gje još krepčija i neustrašivija. Neka njezino slavno ime bude izgledom na- šim gospogjama. Živjela gospogi Množile se takove! Dolje mongolski tirani, ljudožderi, tlačioci svake i naj- manje slobode, koji su na sramotu ci- vilizovanoj Evropi u XX. vijeku! Sastanci. Koliko god izgledalo, da je mir osjegu- ran u Evropi, ipak neprestani sastanci vla- dara pobugjuju razložitu bojazan, e nije | baš tako mirno ko što na prvi mah izgle- dugo i dugo, ali vragometni francuski ma- rod u svome bogatstvu i u svojoj nevolji znao je smoći toliko otporne snage a na- dasve dobrijem prijateljstvom Rusije i En- gleške dospio je razmetnuti i raskinuti mre- žu, kojom ga je Njemačka pasala; druga stvar, u kojoj se «Njemačka prevarila, :jest da je cijenila da će Rusija groznim pora- zom u Aziji ostati osakaćena. Tako danas Njemačka ima očito proti sebi Francusku, Englešku i Rusiju; Italija, koja joj je sa- veznica, očito već očijuka sa Francuskom i Engleškom, te bi lasno u kojemu zamršaju mješte pomagati savezniku preći u protivni tabor i učiniti da vaga pretegne sa stano- vite strane. S jedne strane Njemačka može rijeti, da spava mirno s uha ma uho, a to je sa strane naše monarhije. Proti očitoj že- lji i volji Slavenskoga naroda, koji je u Austro-Ugarskoj u većini, potkrijepljena od Nijemaca, ona drži tvrdo. zakvačenu inašu monarhiju i goni je kud je mamjerila, i u- potrebljuje ju u svoje svrhe, nadasve na Istoku. Po tome dvije glavne namjere Au- strije ne mogu da prodru, ili i ako :se o- stvare, na taj će se način proizvestit; kako ne bi mogle uašoj monarhiji biti od stalne i sjegurne koristi. Danas je javna tajna, da \je Njemačka ustala, e bi se prigodom jubi- leja starcu Vladaru od Evropejskih «vlasti poklonile Bosna i Hercegovina, te bi tako bile sastavni dio njegovoga carstva. Tom pravednom zahtjevu protivi se Erigleška, ko- ja bojazim gleda, kako Turska propada, te ne bi željela da na Sredozemnom Moru za- sjede koja moguća vlast, a nadasve Njemač- gm Pažin Naša monarhija, uoblašćena po-beslinskom ugovoru, odredila je provestiti željeznicu pre- ko Albanije do Soluna i do Grčke, i tako pritegnuti u svoje ruke :veliki promet.ižme- gju Zapada i Istoka; ali se eto prva Rusi- ja diže, da suprotstavi drugu željeznicu, ko- ja bi ravno s Dunava sašla izmegju Jadran- skoga i Jonskoga Mora, i tako učinila bez- predmetnu i nekorisnu: već: odregjenu :au- strijsku prugu. Iz svega izloženoga čisto proizlazi, da Njemačka vodi Austriju prama jednomu za- da, jer ti su sastanci pokrenuti ne od udvor- | pletaju, koji će odlučiti, đa li će Njemačka nosti i prijateljstva nego od političke nuž- voditi glavnu riječ u Evropi, ili Engleška de, jer u sastancima uz okrunjene glave | dogovorno s Rusijom. Po svoj prilici au- pozvani su ministri i glavni dostojanstveni- | ci, a to je dokazom, da se raspravljaju veo- ma mučni i zapleteni problemi, ili da se mir uzdrži ili da jedan drugoga nadmudri, dok se dobra zgoda pruži da svoje plano- ve izvrše. Najviša je utakmica danas izme- giu Njemačke i Engleške: jer Njemačka, koja je u pomorstvu i u trgovini nazad ma- , lo godina biia, može se rijeti, na zadnjemu mjestu, u kratko je doba opasala toliko sna- ge, da se gordi John Bull, počeo uprav strašiti za svoju svemoć na tome području. I Njemačka možda bi do danas bila sa En- gleškom obračunala, da se nije u dvije stva- ri prevarila: prvo, jer je cijenila da pora- zom Francuske ova se neće oporaviti na novan bijaše neki fra Šime, fratrar iz samo- stana Dubrovačke Rijeke, koji kako se vidi u listinam Dubrovačkog Arkivija, sam po- nudi Republici svoj rad. Ostala je predaja u narodu da su franjevci dosta pretrpjeli, a da su neki i smrću mučenika zaglavili vršeć svoje pastirske dužnosti, Da bi u potpunom redu išli vjerski i državni posli, u novoj stečevini, Republika dostigne (ne zna se u- prav koje godine) od Pape, da Konavle budu razdružene od Trebinjske biskupije, a po- dvržene Dubrovačkoj Nadbiskupiji. Njezino nastojanje za istrijebljenje krivovjerja u Ko- navlima i Primorju, razabire se najbolje iz pisma, koje dne 16. prosinca 1403. upravi kralju Sigismundu, u kojem spominje tro- škove što no ih imaše, kod obraćenja svo- jih novih podanika od bosanske (patarenske) vjere na kršćanstvo, i kod podizanja novili crkava. (Lettere e comimissione di Levante msc, ragus. arch. val a 1402.—1410: in con-|de vertir li abitanti de la fede bosignana al |cristianesimo etc. etc.) Tako sudjelovanjem crkovne i državne vlasti u malo vremena strijska diplomacija neće se slijepo predati u ruke grabežne Njemačke, jer, kad bi slijepo podala u njezine ruke, pak i bi snažna Njemačka ostala dobitnica u nemi- lom boju, koji bi se vodio i na kopnu i na moru, naša bi monarhija tako ljuto bila i- zložena u okrugu živoga ognja,.tako bi bi- la opustošena, da ratna pobjeda ne bi ni- kako mogla nadoknaditi strašne gubitke: dok, ako bi austrijska diplomacija znala po- državati takove vezove i odnose, e 'bi u slučaju ratnog zapletaja mogla ostati pri strani ili se još bolje pridružiti Rusiji, koja je naj stalnija i naj naravnija saveznica: Au- strije; onda ne samo da bi svojijem «taro- dima učinila veliku blagodat, nego - bi za nesta Patarena u. Konavlima i e cijelomu Primorju. Tečajem godine Konavljani dosta pretrpiše da bi ostali vijerni vjeri i državi, sa strane okolo 'stojećeg naroda, u dubro- vačkim listinam olaškim prozvana. Šesnaestog vijeka, Herceg Stjepan surovi potomak patarenskih Hranića, opetovano sil- nom vojskom navjesti rat Dubrovnikui :na- vali na Konavle, Ognjem i željezom uništi kuće, vinograde, stable. Ne prosti ni icrkva- ma ni svetim stvarima.: Pobije nekoliko sve- ćenika, a nekoliko-ih dade mučiti i dozvoli vojnicima da razgrabe 'sveto posugje.: (Di- plomatorium, p. 517.—519). Češće Konavljani i unaprijed pretrpiše: sli- čnih nasilja, tako da Republika za sigurnost svojih podanika bila je usiljena da dade naredbe, po kojim :svi o/asi koji su bili ostali ili se naselili u njezine zemlje, mo- rali su biti prognani. Naredbe nose: naslov : expellendis Valacehis. (Slijadi). M" f t q : KOT