ii Br. 173. \ U DUBROVNIKU 13. Juna 1908 i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smaira se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. FRAM CRVEN KRVATSI Pretplata i oglasi šalju se godišnje K. 9 — Ko S Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni uredaik FRANO SCHICK. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. zahvale i priopćena plaća se 30 para po peti retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — Za Kamo spada kraljevina Pod tim naslovom glavni organ na- še stranke osvrnuo se je na odgovor ministra Becka u bečkoj zastupničkoj kući: mirno i tiho iznaša dokaze, ka- ko Dalmacija pripada Hrvatskoj, ako ne de facto svakako de jure: pak zaključuje članak sa nekoliko muževni- jeh riječi, koje i jesu naj bolji odgo- vor novoj kušnji, kojoj ide u susret naš narod. Moramo priznati, da je mi- nistar Beck posve odriješito i iskreno kazao ono, što misle vrhovni faktori, a do nas je, da našom slogom i ne- prestanim vapajem dokažemo, kako smo svijesni svojih pravica, i kako nema u svijetu sile, koja bi nas mogla ni za dlaku odalečiti od one staze, koja nas ravno vodi jedinstvu Hrvatske. Dok traje dualizam drukčije ne može ni biti, jer sajedinjena Hrvatska sa Istrom, Dalmacijom, Bosnom, Herce- govinom i Megjumurjem dala bi takav broj zastupnika, koji bi posve pore- metio red i pomaknuo centrum, bilo u saboru Pešte bilo u onemu Beča: dok dualizam traje dobro stoji Magja- rima da gnjave Banovinu, a Nijemci- ma da uživaju otvoreno more i čast —velevlasli; ali ako Slavijani budu se opametili te stvorili block slavenskih klubova i radili dogovorno i uzajamno, prasnut će umjetna: djelitba carstva u dvije pole, i federalizam, jedini politi- čki sustav, koji može spasiti Austriju, biti će temelj novijem i pravednijem dogovorima, biti će povod novijem grupacijama, koje će zadovoljiti Slave- ne na sjeveru carstva a nadasve nas na jugu, koji po jeziku, po običaju, po prirodi i po pravici sačinjavamo hrvat- ski narod. Bude li ministar Beck dugo sjedao na presjedničkoj stolici, sva je prilika da će vidjeti jedan dan da je moguće ono što danas kaže da je ne- moguće: ne bude li on biti će neko drugi, jer ministri prolaze, ali zahtijevi, vapaji i pravice narodne ne prolaze, dok je narod budan i svijesan u svo- me pravu. | drugi su narodi vapili, pak su dostigli što su željeli: i mi vapimo i nećemo prestajati vapiti, dok ne bu- demo kadri rijeti: naša je mila Hr- H vatska ujedinjena! Prenašamo glavnije ne» : iz «Hrvatske PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Iz ovoga što smo. naveli lako se dade razabrati, da je Dubrovnik bio i ostao uvi- jek vijeran katoličkoj crkvi i rimskijem Pa- pama; ali ne samo grad Dubrovnik, već i ostalo zemljište dubrovačke republike kao (21) - Ston i Konavle. | ako je, u stara vremena, u nekim predjelima dubrovačke republike bilo raskolnika, ti su se furtim uvukli, ali narod u ogromnoj većini ispovijedao je ka- toličku nauku i prezirao je raskolnike. Kroz stoljeća, piše Vojnović, Dubrovnik | je ostao tvrgjava i nasip na Jadranskom inoru proti neprijatelja Krsta, posrednik rim- skoga prvostolnika u Arbaniji, u Bosni i u Bugarskoj, kad biše podjarmljene naseobi- ue Dubrovnika na Balkanu, prsteni su isti- Je li prije promislio g. Barun Beck, | kruna, koja se zove sv. Stjepana, toga|sni fond po 1 Krunu, što će se upotrebiti već proti istaknutim željama i otpisima stva, nije na nama, da ispitujemo. Naša je dužnost, da, kao neodvisni, podigne- mo svoj glas proti tom krivom, a i hotimično zauzetom stanovištu. U- potrebismo rieč ,hotimično“, jer ne možemo ni za čas pomisliti, da g. Beck, koji uživa odličan glas kao pravnik, ne poznaje razne zakonske odredbe u pi- tanju: kamo spada Dalmacija. Izbnorni red hrvatskog sabora od go- dine 1848. bio je s $. 7. potegnut i na Dalmaciju. Članak VI. zaključka istoga sabora od god. 1848. pozivlje braću Dalmaci- je kao cjeloviti dio kraljevine da upo- trebe sve sile, da se što prije s braćom u Hrvatskoj i Slavoniji slože i stope. Članak XI. istih. zaključaka o osno- vi odnošenja spram Ugarske i Austrije traži u točki 6. ,da se kraljevina Dal matinska kao cjeloviti dio s trojednom kraljevinom sjedini“ ; to isto traži pred- stavka, koju su podnijeli zastupnici na- roda Njegovu Veličanstvu g. 1848. Kraljevski otpis kralja Franje Josipa I. od 7. travnja 1850. koji potvrgjuje neke članke sabora od god. 1848. veli u tom pogledu: «O priklopljenju Dalmacije kraljevi- nam Hrvatskoj i Slavoniji i o uvjetim priklopljenja istoga volja je naša, da poslanici Dalmacije i zemaljski sabor Hrvatske “1 Slavonije pod posredova- njem izvršujuće vlasti vijećaju o pre- dmetu i posljedak da se podnese car- skomu našem potvrgjenju». U svojem previšnjem otpisu od 8. studenoga 1861. kralj Franjo Josip iz- ričito kaže, da će se pozvati još jedan put sabor dalmatinski, da se sa sa- borom hrvatskim i slavonskim putem odaslanih tamo poslanika o bližnjoj svezi dijelova Trojedne Kraljevine spo- razumije. Moguće, da g. Becku ne će biti po- znati ovi i drugi slični kraljevski od- pisi; ali nikada ne možemo staviti u sumnju, da mu je nagodba terra in- cognita. Odmah $. 1. nagodbe veli, da «kra- ljevina Ugarska s Erdeljem i kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sa- popove jednu te istu državnu za- jednicu tako naprama ostalim pod vladom Nj. Veličanstva stojećim zemlja- ma, kao što i napram inim državam»; — a $. 2. veli, da «iz ove državne zajednice i skupnosti slijedi, da se ima kralj kraljevina Ugarske i Dalmacije, rvatske i Slavonije jednom te istom krunom i jednim te istim krunitbenim činom okruniti». Da ova «jedna te ista kruna», nije i ne može biti druga van na trgovačkog lanca, koja mu unašaju kući bogastva, ali su i misionarske postaje, koje podržavaju kršćanske biljke, još ne poga- žena turskijem kopitom, prva su pribježišta, gdje će se Evropejci s privolom Turčina javno klanjati časnom Krstu, dok u susje- dnom predjelu Hercegovine ne bude za pr- vi put priznato slobodno izvršivanje kato- ličkoga bogoštovlja. Tijem se Dubrovnik po sudu povijesti, naviještenom unaprijed po rimskijem papama, učini zaslužnijem svemu kršćanstvu, doprinesavši konačnome oslobo- gjenju slavenskoga istoka, kojemu smo bi- li očevidci. Ovako vladanje još bi se mo- glo tumačiti kao uzdarje onoj potpori, što Dubrovnik crpaše iz Rima. Ali nestaje sva- ke sumnje, kad se motri, kako se on po- našao unutra svojih megja u pogledu ka- toličke vjere. Uzdržavati po svoj državi je- dinstvo vjere, bf glavni stožer politike du- brovačke stare republike. Kad se XVI. vije- ka protestantizam pomoli posred njezinijeh bedema, ona ga snažnom rukom uguši. U- pravlja istina višekrat, uslijed dozvole Rima, | bravamo. \prvi doglavnik Njegova Veličanstva, da ne trebamo dokazivati, i to ne odo-|za troškove organizacije. Dalmacija? takim odgovorom ne radi u suglasju, Stvar je tako važna, tako neophodno po- U $. 66. nagodbe poimence se na-|trebita, da se dobra organizacija provede, i krunitbenoj zavjernici Njegova Veličan- vode svi oni predjeli, koji spadaju k te- (te cijenimo da bi bila suvišna svaka pre- \ritoriju kraljevina Hrvatske, Slavonije i| poruka, ako u duši ljubimo tužnu i milu \|Dalmacije, pak se izrikom priznaje|našu domovinu; jer jedino složna organi- kraljevina Dalmacija kao spada- (zacija kadra je izvojštiti onu narodnu po- \juća k teritoriju rečenih kraljevina, |bjedu, kojoj smo se svi zavjetovali, a na- "dakle megju zemlje krune sv. Stjepana. | dasve sad kad očito vidimo, da sporovi go- | pana» poznato je; ali kada, dakle, de jure stoji to, da kraljevina Dalmacija spada Hrvatskoj: od kuda dolazi g. Beck vojom novotarijom, koja ina- če u $€EDI nije nego prosto plagiranje Korberova odgovora na interpelancu za nemira u Hrvatskoj 1903? ktu. Nu taj fakt, što je Dalmacija u zakonarstvu i upravi odijeljena od svoje posestrime Hrvatske i Slavonije, ili, da govorimo jezikom, koji g. Beck može razumjeti, od zemalja sv. Stjepana, ne može opravdati onakav odgovor, koji tamnim velom pokriva samo državno pravo; ne može ga osobito opravdati kod državnika, koji i umišljena prava sa skrupoloznošću ističu i ondje, gdje sva fakta govore proti tim pravima, i preko kojih prava, u prošlosti dvojbe- nih, sadašnjost je posve otvoreno i ja- sno prošla na dnevni red. Ovo neizravno osvajanje Dalmacije Austriji, kao što čini g. Beck, ne će, nek bude uvjeren, naći ni najmanjega tia u našoj zemlji. Njegov odgovor o- stavlja nas u našem pravu ondje, gdje smo i prije bili. Dalmacija spada k Hr- vatskoj, kao i ova k nama. Jedan nas duh veže. Narodni će si duh naći sred- stva saobraćaja megju hrvatskom bra- ćom onkraj i ovkraj Velebita, ako ne bude moguće izravno, a ono neizravno. Našijem sumišljenicima., Naša skupština u Spljetu odobrila je i usvojila politička načela programa našeg neumrloga vogje D.ra Aute Starčevića; na- čela za naš rad i zakonik nove organizacije, Tim stara organizacija pravaša dubrovački- jeh pada, te mjesna uprava stranke dužna je pozvati sve pristaše, da se sakupe, po- razgovore, usvoje načela i pravilnik, i prama ustanovama istoga da biraju novu upravu, koja će rukovoditi posle mjesnoga prava- škoga kluba. Za to pozivljemo sve vrle i osvjedočene naše pristaše, da bi se saku- pili dne 21. ov. mj. (u dojduću Nedjelju) u 11 ura pr. podne u prostorije «Hrvatske Radničke Zadruge». Svaki će član, koji pri- stupi, potpisati zapisnik u kojem će svojim poštenjem jamčiti, da će zdušno i revno vršiti svoje dužnosti, i raditi za narodno dobro u svakoj prigodi a nadasve pri izbo- rima. Svaki će član takogjer predati u mje- | crkvenijem imetkom, ali ne da se s njim \okoristi, nego da ga čuva i umnoži; jer se ne smije zaboraviti, da je republika opskr- bila svu jerarhiju, zgradila dva puta, prije i poslije potresa, stolnu crkvu Dubrovačku i Stonsku, pomogla podignuti ili sama sa- gradila sve manastire, a kada se mnogo od svega toga po velikoj trešnji poruši, tada je ona sve to opet uspostavila. Iskrenost dakle čustva vladajuće aristokracije napram katoličkoj crkvi pojavljuje se kod mnogo i mnogo važnih čina javnoga života, gdje joj nije trebovalo prečinjati se, gdje joj jje bilo dosta me činiti, da crkva pogje u netrag. A najsjajniji dokaz, da ona bijaše proni- knuta kroz i kroz naukom i duhom rimske crkve biše ono ukinuće trgovine s robovi- ma još u početku XV. vijeka, oni čovjeko- ljubni zavodi, kojijem se starala redom sto- ljeća, počamši od srednjega vijeka, zadovo- ljiti potrebama prostog naroda, ustrojivši bolnice i ubožnice, zabranivši kamatu, za- počevši svakog mjeseca u Senatu oprema- nje državnijeh posala činom darežljivosti Govorili smo o pravu, a ne o fa- | Kakovo je naše stanovište spram na- milaju se i čine veoma težak položaj i ve- \godbe i dotično t. z. «krune sv. Stje- | oma ljutu borbu oko narodnoga dobra. Dubrovački Starčevićanci! Koliko vas god ima, te priznajete i primate Starčevićev pro- gram, koliko vas god ima te ste voljni i spravni ući u redove narodnijeh boraca, o- naj dan pristupite na sastanak, latite se po- sla i rada, da i unaprijed osvjetlate čestito ime koje uživa Dubrovnik u pravaškijem redovima. I ona gospoda, koja do danas nijesu fak- tično pripadali našoj stranci ali su simpa- tično pratili njezino nastojanje i njezine borbe, koje su prekovelebitske raspre drža- le daleko od sudjelovanja u stranci; sad kada su t& poteškoće uklonjene, kad se je stranka postavila na neutralno stanovište prama strankama u Banovini, moljeni su da pridruže svoja časna imena dosadašnjim pravašima, koji su se od nazad godina bo- rili za svetu pravašku stvar. Dakle dne 21. ovog mjeseca svi na o- kup! Zavjerimo se desnicama, da ćemo re- vno raditi i nastojati, kako bi naša stranka zavladala dragim kamenom Hrvatske krune, drevnim Dubrovnikom ! Aktivni i neaktivni program. Kako u Banovini tako i u nas ima već p& vijeka da se vodi narodna borba sa lju- tom žestinom a sada u rukavicama, pak ko- liko je narod stekao, koliko je od svojih želja vidio ostvarene? Niti jedne! Glavno pitanje sjedinjenja koliko mu se višom že- ljom narod primiće, toliko se više on od njega odmiće: željeznički spoj sa Spljeta do Sarajeva još ostaje pusti vapaj: ako se je narodni duh i blagostanje nešto podiglo, to se je slučilo samoprijegorom i radnjom čestitih rodoljuba. I danas nakon pedeset godina neki nam preporučuju realnu politiku, i nas teoreti- čare i idealiste osugjuju. Ako nijesmo mi kao teoretičari i idealiste upotrebili tu real- nu politiku, koju nam stanoviti listovi pre- poručuju, jesu pokušali drugi tijekom ovijeh pedeset godina, n. pr. razni magjaroni u Banovini i stara «narodna stranka» u našoj pokrajini, pak imamo pravo da ih pitamo: što su tom realnom politikom stekli narodu svome? Nagagjali su se više puta sa Ma- gjarima, i svaki put kad bi se na dogovore odlučili, loše su prošli; nagodbe, koje bi sklopili, prikratile bi narodu mnogo dobra a držale bi ga privezana ko roba, jer mu nijesu davale naj glavnije uslove bitisanja i napretka; a to administrativnu vladu; o- |za crkvu ili za uboge, vazda se u svemu tomu naslanjajući na onaj zakon ljubavi, što neprestano naviješćivaše, uspirivaše i pri- mjenjivaše okolo sebe rimski prvostolnik. Same one oštre i česte razmirice s crkvom, koje vazda svršavahu bezuvjetnijem poko- ravanjem Rimu, dokazuju kako su bili iskreni i nadahnuti čuvstvom dobrostivosti odnošaji Rima s Dubrovnikom. Zaludu neki inostrani biskupi, došavši u sukob s vladom, i že- livši zamijeniti dubrovačku dijecezu s tali- janskom, pokušaše baciti sjenu na odanost Dubrovnika napram sv. Stolici: Pape slije- djahu u njega se pouzdati, i ne prevariše se, Oštroumni nadbiskup Forres, dade u tome Dubrovniku istinito svjedočanstvo, kada reče, da «najviše vrijedi kod republike au- ktoritet apoštolske stolice, te da se ovijem lijekom može popravljati mnoštvo zabluda i da se vara, ko drugovačije misli», A do- stojno bijaše, da se Dubrovnik povjeri Rimu i da ga sluša. Rimski Pape opće od XV. vijeka s republikom kao s nezavisnom dr- žavom, i dopiguju s njom onijem istijem blast, da može raspolagati svojim porezom i prirezom; kao što se nekoj živinici baci gola kost tako bi i oni pružili po koju mrvicu, ko ubogaru, pak mirna Bosna: a u toliko navalili bi na jadan marod stare dugove carstva, a i to ne prama ključu, po kojemu sudjeluje općim troškovima, nego po svojoj samovolji. Tako je bilo i onkraj Velebita, i mi koji pratimo tu borbu od po vijeka, naj bolje žalosno osjećamo kako nijesmo nikakovo realno dobro do danas postigli. Dakle, iz svega izloženoga čisto proizlazi, da i ta blažena realna narodna borba, koju nam neki preporučuju, nije nam donijela koristi ni probitka, a ako iskustvo nešto vrijedi, to nas uči, da mam neće koristiti ni una- prijeda, dokle god ne budemo u takovoj snazi, da budemo moći nametnuti glavnijem čimbenicima našu želju i našu volju. Osim toga ta realna politika dijeli nas u dvije stranke, a kao u materijalnijem borbama tako i u narodnijem, razdvojena vojska po- staje plijen jačega i složnijega neprijatelja, Nebi li bilo uputnije jednom kad nas real- na politika slabi i razdvaja, da pokušamo negativnom politikom, koja bi nas svijeh okupila i svijeh našla spravne, da našom pasivnošću ožive u svemu mahu narodna borba i poluči bolji i stvarniji uspjeh? 1 naša braća Česi nazad godina tu su poli- titiku pokušali i vladu su prisilili, da im u susret dogje, te i ako nijesu sve postignuli što traže, ipak je sva prilika da nije daleko dan kad će njihove želje biti ispunjene, Realnom politikom moći ćemo i unaprijeda steći po koju mrvicu, ali uz te mrvice mi se uvijek iz "pogibelji, da nam oni, koji nam jednom rukom pružaju te mrvice, drugom nam rukom nametnu razne eksponente, koji dovode narod do teškog iskušanja, dokle na svrhu prekipi i bude velikog narodnog zla, U ustavnoj monarhiji niti je prilično niti je moguće da goleme pokrajine budu liše- ne ustavnoga dobra i prava, a mukli mu- ževni otpor svega naroda uz svoje presta- vnike bio bi kadar da potakne Vfhovnu u- pravu, da dogje u susret narodnoj želji. Sve smo pokušali i bilo nam je utaman: kako bi bilo da pokušamo i to zadnje sre- stvo ? Onda bi Evropa vigjela što se od nas radi; nametnica sila bila bi osugjena, kako što i zaslužuje, i Hrvatska mogla bi dočekati sretni i bolji dan. Nabrajaju se investicije, koje bi se uvele, ali se ne promišlja da te investicije pričvr- šćuju one negve, koje nas držu privezane. Jer dopokon u ime tih investicija odnosne će vlade iznašati svoje pravo, da nas drže uza se privezane, a tad glavna naša namje- ra, da se sve česti Hrvatske sajedine, nai- lazi svaki dan na sve to veće poteškoće: te verige mogu biti od srebra ili ako se hoće i od suhoga zlata, ali uvijek ipak o- staju verige, koje su opredijeljene ne slo- bodnome gragjaninu, nego prostomu robu. Dobro je Spasitelj rekao hudomu napasni- vanjskijem obzirima, kako s velikijem kato- ličkijem silama. Puna je povijest Dubro- \vnika, navlastito od XVI, i XVII. vijeka, sjaj- nijeh uspomena onoga, što su Pape učinili da obrane Dubrovnik od Turčina, od Mle- čića i od Uskoka, da mu pribave najmoćni- jih prijatelja. Pape i kao svjetovni vladari idu republici u susret u njezinijem ekono- mičkijem interesima, makar škodili svoji- jem, jer Dubrovnik ima biti bogat, da ga Turčin ne proguta. I kod najoštrijeh suko- ba, gdje je neprijeporna krivnja republike, prave joj zlatan most, da se povuče natrag, izglagjuju razmirice i praštaju zablude ob- zirom na njene zasluge za kršćanstvo. Dubrovnik je ostao vazda u skladu s Ri- mom, jer su im bili jednaci glavni interesi vjere i kulture, Ove dvije sile učiniše od Dubrovnika, obzirom na vrijeme i na prili- ke, najobrazovaniju slavensku državu. God. IV. -. u a-aeačĆOeOeSdDO 6 Oo. oz u | ,