Br. 176.
U DUBROVNIKU 4. Jula 1908
PM o
i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo
polugodište.
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
godišnje K. 9 — Ko
3.
GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.
Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
KLHAISA
God. IV. |
Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma 1 dopisi Uredništou. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 pars po petit retku. Za oglase 20 para po retitu
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
neirankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
._.. :
Koalicija.
Da su zastupnici pravaške stranke
i tisućni dio učinili netaktičnih politi-
čkih pogrešaka, kakovih su počinili
rezolucijonaši, ne bi ih sve Jadransko
more moglo oprati, a rezolucijonaški
listovi tako bi glasno graknuli, da bi
im vika i do zvijezda doprla, a takovo
zavaravanje naroda ne traje malo dana,
što bi ih opet opravdalo, jer svaki
čovjek sagriješiti može, nego eto traje
skoro tri godine.
Isprva su se hvalili, da i ako su se
zavezali, ipak su sjegurni da će Ma-
gjari vršiti iskreno tobožnja obećanja,
a kad tamo čisto je i bistro dokazano,
da su oni sebe zavezali i narod veoma
teškijem obvezama prama Magjarima,
a da od njih nijesu dostigli nego koji
brzojavni pozdrav ili kakovu laskavu
riječ. Do sad znalo se je, da su se
obvezali braniti nagodbu, i tijem pri-
nati podregjenost Hrvatske magjarskom
imperijalizmu; i ne samo u teoriji nego
i praktično, kako se očito vidi po iz-
javi, koju su skupno sastavili i dali
ročitati u magjarskom saboru. Znalo
je, da su se obvezali ne zahtijevati
einkorporaciju Dalmacije; znalo se je
su zapustili -Senjsku Rijeku, gdje
gjarska na dobre ili na zle stvoriće
u malo godina svoju stranku, koja će
postati tako moćna, da ju Hrvatska
neće moći u nijednom slučaju za sebe
tražiti; znalo se je, da su izložili narod
na sve nevolje, bune i nasilja ako
Beč nebi popustio u raspri sa Peštom:
ovijeh dana eto se znade i nešto
nova, a to je da »narodna vlada«,
koju su rezolucijonaši u zvijezde ko-
vali, bila je spravna žrtvovati i krajiška
dobra za ljubav Magjara, a da ne spo-
minjemo tražbinu Magjara hrvatskoga
Primorja, da se jače utvrde na naši-
jem obalama.
Po svoj ćemo prilici unaprijeda i
još štogod »boljega« saznati, ali je do-
statno i ovo, da svaki razuman vidi,
kojim su vjetrom brodile rezolucijo-
naške perjanice. To je ipak negativni
dio njihovijeh napora, i možda bi im
narod mogao prostiti, uvjeren da su
učinili što god su mogli, da su radili
u dobroj vjeri, t& da nijesu krivi što
nijesu uspjeli, dotle su se mogli prav-
Prosvjetni glasnik.
Osvrnut ćemo se na knjige, koje smo sa
zahvalnošću primili na ogled:
Bullettino di archeologia e storia Dal-
mata. XXX. godišnjak. Učeni i radišni naš
arheolog prečasni Don Frano Bulić ne
samo da pametno i učevno nadzire solin-
ske iskopine; ne samo da revno istražuje
gdje je i naj manji trag stare rimske slave
ostao, ili gdje su stanovali ponosni hrvat-
kraljevi i banovi, nego napiše zgodne mo-
nografije, usporegjiva i goneta da kao pravi
vještak mnogo puta pogodi, tako učevno
da mu nova iznašašća posve pravo davaju.
lova krasna knjiga najviše se osvrće na
iskopine i napise, koji su se g. 1905 i 1906
u Solinu iznašli, a osim toga izvješćuje o
iskopinama na mjestu zvanu Crikvima u
Klapavicam Klisa, o gradi Šutan, o ruševi-
nam u sinjskomu Koprivnu, o iznašašćima
hrvatskijem na brežuljku Mutogras na Po-
ljicama. Osim toga osvrće se na sve ono,
šo su napisali strani učenjaci, a odnašaju |
dati i opravdanje bi bilo razložito. Svi
su listovi bez razlike stranaka pohva-
lii odvažno njihovo nastojanje, da se
zakonom Hrvatskoj ne nanese najviša
nepravda, kad bi se hrvatski jezik
stegnuo a magjarski zasio kao doma-
ćin po sred kuće. Borili su se i svi
smo im povlagjivali, a kad je ministar
presjednik Wekerle oporno istupio
proti Hrvatima u saboru, i mi smo
pljeskali onoj muževnoj izreci: sa
Peštom nema više dogovora;
svak o sebi! Ali oduševljenje je tra-
jalo malo; gospoda zastupnici koali-
cije ne samo da nijesu riječ održali
nego, kako oni isti kažu, kriomice su
se dogovarali preko Medakovića s mi-
nistom-presjednikom. U narod prosuli
su zgodnu riječ, da idu u Peštu ali
ne da polože oružje nego da »srčano
opstruiraju i ne dopušte vladi prove-
stit predložene zakone.« Ta je opstruk-
cija bila prosta parada, jer nije bilo
dogovora sa narodnosnijem zastup-
nicima, i tako je vlada magjarska ipak
provela što god je željela. Nijesu se
makli ni onda, kad im je Wekerle
spočitnuo da su buntovnici, kad im
je oblo kazao da lažu, jer da im nje-
govo ministarstvo ništa obećalo nije.
Makli su se, istinito je, trčali su u
Beč, dogovarali su se s našijem zastup-
nicima kako ce i amo i tamo zantje-
vati sjedinjenje, pobijati obe vlade, po-
duzeti i naj radikalnije srestvo da vla-
dama dokažu, da su živi i snažni:
pripravljala se je politička oluja, ali se
je i razplinula ko mjehirić od sapuna.
Obe su vlade provele novu nagodbu,
a Hrvatska, koja je imala pravo
sudjelovati dogovorima, niti je
bila upitana niti saslušana, kao rob
morala je stati ispred vrata dok su
gospoda ministri na mekijem sjedalima
dogovore vodili, i mi smo doživjeli
da Wekerle brutalno reče, e je Hrvat-
ska prosta pokrajina Ugarske sa neki-
jem povlasticama; a da je ministar
Beck izjavio, da Dalmacija pripada
ovoj poli, i da je parlamenat jedini
sudija njezine budućnosti. Barem amo
imali smo tu utjehu, da su glasno za-
stupnici protestirali na izjave ministrove,
a baš junački i otvorito prof. Virgil
Perić, dočim u Pešti odazvali su se
kakovom mršavom upadicom preko
ministrova govora. | ta ponovna i
o nekrologu glasovitoga učenjaka pok. Ben-
dorfa. Takodjer su znamenite pridružene
slike, koje vijerno predočuju sve ono, o
čemu se u knjizi raspravlja, a takodjer tlo-
risi staroga Solina. Cijena je knjizi 10 K.
za tuzemlje, a 12 K. za inozemlje. Učene
njegove radnje tako su poštovane i hva-
ljene od naučenjaka, da bi pohvala s naše
strane bila i suvišna; dosta je ime i mnoge
priznate radnje, da tu knjigu svakomu do-
morodcu preporuče. Obuhvaća 200 stranica.
Ante Anić; Pjesme. Veoma ukusna knji-
žica, u svemu i po svemu na čast naše
Dubrovačke Hrvatske Tiskare. U njoj su
sabrane 24 pjesmice lirične, osim tri, koje
su ballade, a to Čobanica Anka i Pokladi.
Jezik je pribran, naravne i ako ne odviše
poletne, stihovi u višem dijelu zvučni a
takodjer i srokovi. Od svijeh pjesama naj-
Kad se zadnja ..., Januar, Dosmrtno čustvo,
Nevinčetu, Posmijeh i Uskrs, u
kojem zvonko zvuči žica domoljublja. Rekli
| smo,
% na našu pokrajinu. Dopokon raspravlja
da većinom stihovi su dobri i zvučni,
jer smo naišli na neke, koji su posve pro-
više nam se dopadaju one pod naslovima: |
A
krvna uvrijeda ministra Wekerla nije
ganula gospodu koalicijonaše, da se
jednom sa Peštom raskrste, da polože
svoje mandate i prepuste narodu odaz-
vati se nametnoj sili Magjara.. Ne samo
to, nego se sami nugjaju na kojekakve
dogovore s Wekerlom i ostalijem mi-
nistrima. Pokušali su doći do dogo-
vora mimo bana Saucha, jer bi se
pred narodom na vijeke osramotili kad
bi se u dogovore upustili onakovim
zloduhom, kakav je ban Rauch. To
je bila mala ili nikakva utjeha u na-
šoj narodnoj nevolji, ali ni tu malu
neznatnu utjehu nijesu dostigli; mini-
star Wekerle svečano je izjavio, da
ako se hoće dogovarati to može biti
jedino preko bana Raucha, koga je
obasuo svijem mogućijem pohvalama.
I tu su grku jabuku gospoda koalici-
jonaši progutali, nijesu se u taj čas
makli, i eto mjeseca i mjeseca da mi
gledamo, kako je Hrvatska bez ustava,
bez sabora, bez narodne uprave i bez
svake slobode, a da u toliko njezini
prestavnici idu na poklone u Peštu i
vrebjau priličnu zgodu, da se bilo
kako bilo sa ministrima dogovore; a
jer ta igra dugo traje, a gospodi mi-
nistrima navlaš ni malo ne žuri se,
glasila koalicije prepuna su sad da je
»ban pao u nemilost kralja,« sad da
je »ministarstvo u Pešti odlučao jega
se lišiti,« a sve te vijesti ili su izmiš-
ljene i raširene da zavaravaju narod,
ili — ako imadu kakvoga temelja — taj
sastoji u tome, da Magjarska, ako njega
makne, tražiti će takove naknade ka-
kove bi Hrvatsku posve polčinile ma-
gjarskoj vladi. Ove smo sve nabrojili
činjenice dobro poznate svakome, a
sad ostavljamo našijem čitaocima da
sami prosude: nijesmo li imali razloga
kad smo kazali, da je poslovanje za-
stupnika u Pešti prosta obmama i op-
sjena. '
Jedan izlazak ostaje narodu, a taj je:
raskrstit se sa svojim tlačiteljima i poz-
vati zastupnike, da polože mandate, te
poduzeti narodnu borbu bez zastupnika,
bez vlasti, bez uprave, dok mu ne
priznadu barem onoliko slobode, ko-
liko ju uživaju ostali narodi.
se
zaični, n. pr. »Da plešu moja čustva vrela
— Tako Anku oborili jadi, što joj srce
stisli — Što svijetom kreće i vodi ga k cilju
— u svijetlo se ne utopiš dana« —; ta-
kodjer smo rekli, da se srokovi ne podu-
daraju, n. pr. »jala popadala — nadizale i
male — veselo i splelo — svom i priro-
rodom« i t. d. Cijena je knjižici 1 K. Ko
ju kupi neće se pokajati, jer ipak naći će
mnogo lijepijeh kitica, moralne poduke i
zgodne opaske. Naručbe na spisatelja:
Mlini (Župa Dubrovačka).
Život Isusa Krsta. Napisao O. Radoslav
Glavaš. Cijena 4 K. Mostar. Hrvatska Dio-
nička Tiskara. Ocu Radoslavu iz srca česti-
tamo s dva riizloga: prvi, jer mješte pre-
voda dao nam je izvornu radnju, a drugi
jer je ta radnja po naj boljijem izvorima,
skroz učevna, a ipak krasnijem jezikom
tako izragjena, da ju lako može shvatiti
sitelja, i to u prvom dijelu skromni a u
drugom dijelu javni Njegov život; u trećem
dijelu Njegova mika a u četvrtom dijelu
Borba i popustljivost
bokeških Hrvata.
Kotor, mj. Junija.
B.
Hrvati u Kotoru imali su žilavu političku
borbu kad su dobili u svoje ruke općinu,
koja je bila u srpskim rukama; i tako hr-
vatska se je svijest u to vrijeme potpuno
razvila, u Kotoru i cijeloj Boki Hrvati po-
stadoše moćni faktor. S druge strane znali
dobro raspiriti razdor megju Hrvatima, ali
još nije bio došao za to zgodan čas. Još
su oni znali lukavo obilaziti oko nekih,
mrskim u njihovim srcima, latina, kao n.
pr. Viskovića, Ivanovića, Gjurovića i drugih.
I ovi su postali »srbi« sasvim da im je bila
poznata ona srpska rečenica: »Nema srpstva
bez tri prsta!« Od toga srbima mala korist,
ali doći će možđa vrijeme, doći će možda
razdora, popustit će njima sami Hrvati!
I zbilja je došao takovi čas, pojaviše se
prvi traci razdora u hrvatskim redovima. U
Kotoru mnastadoše neke nesuglasice, a to
zbog nesretnih opć. izbora god. 1905., tako
da je kod onih Dobroćana, koji su hoćeli
po što po to sjesti na stolice općine kotor-
ske, nastao politički preokret, u njima osob-
nost i ambicija nadyladala patriotičku svi-
jest, proglasiše narodu jedno novo, prora-
čunano ali neiskreno geslo: slogu — sa
srbima! Uvjerem Hrvati o tomu ni da čuju,
ne iz fanatizma već na to ih je nukala svi-
jest i iskustvo; da, ali oni narod ne slu-
šaju, prkose mu i prijete a s druge strane
vvuceaJU svije +bosv u u s. poma
pomoću te nove zajednice ili kako ju oni
zovu »sloge«, jer zbilja ne sklopiše ju oni
iz ljubavi spram Srbima već iz prkosa, što
su potvrdili riječima M. R.: »ako je i sra-
motno, kad je korisno!« Imali su oni još
veću snagu da sprovedu svoju cilj, kad je
u to vrijeme bio nastao preokret kod nekih
hrv. novina, a to pod novom etiketom »hr-
vatske stranke«, dok se je kasnije i ne-
kakva »riječka rezolucija« pojavila na hrv.
političkom polju. Nesretna pak kod nas u
Boki preokreta, da čistom hrvatstvu počnu
potkopavati jamu negdašnji hrv. vogje i
borioci! I kad bi bilo Srbina, odavle tamo
do kraj Slavonije, koji bi radio iskreno sa
Hrvatima za slobođu Hrvatske, stalni smo
a znadu to dobro i slogaši, da takovoga
Srbina naša Boka nema, niti će imati! Sklo-
piti slogu sa Srbima a ne štetovati hrvat-
stvu bilo je nemoguće, ali pustimo da su
to učinili (što nijesu) takovom nakanom,
oni su morali držati se jaki, očuvati hr-
vatsko obilježje i ponos, u koliko im je
mogla dozvoliti novoskovana »ravnoprav-
nost.« O ne, oni klonuše, spopade ih po-
litički san... Nakon sklopljene sloge Srbi
postadoše »sve i svuda«, nastaviše oni njima
u brk borbu proti hrvatstvu, i ako ne toliko
Uskrsnuće i uzašašće Gospodinovo. U knjizi
se usporegjuju evangjeliste; donaša se sve
ono, što su proroci i stari zavjet po Isu-
krstu prorekli; i po glavnijem egzegetima
zamršene tačke posve se bistre i povjest
Spasiteljevog života sladi kršćansku
zna pridružiti takove misli i tako pobuditi
uzvišena ćustva, da svakoga vijernika na-
vede ne samo da tačno zna ko je bio i što
je uradio mili Spasitelj, nego da ga obljubi
svom dušom, kako onoga koji mu je raj-
ska vrata otvorio i dušu otkupio. Eto knjige
pribrane i blagoslovljene svakoj kršćanskoj
obitelji ; eto štiva najprikladnijega
duši, da pozna komu se klanja, koga dvori;
eto primjera svakomu poštenjakoviću, da se
nauči poznati krepost i kreposno živjeti.
su Srbi da bi za proširenje srpstva biloj
|ispitavati odakle je
dušu i ko da ju zamamljuje, jer spisatelj |
javno kao tajno, 4 “rukavicama, dok im
naši slogaši u svemu popustiše. Tada se je
pojavio razdor još veći kod Hrvata na ve»
liku utjehu Srba, a Hrvati odvojeni od hrv.
ustanoviše Štedio-
Hrv. Bokeljsku
obuzeo politički san, da me tečemo što
drugo. U općini kotorskoj vidimo da srpska
manjina u svemu imponira hrv. većini, a #
Budvi i Erceg-Novome Srbilne popuštaju Hr-
vatima ni za dlaku! Na općini kotorskoj
ispunile su se one riječi srpskog popa Jova:
»Neka nas puste makar u kojem broja,
poslije smo mi gospodari!« Pa što se ne
dogagja kraj te »sloge« i »ravnopravnosti« |
Prestavnici bokeškog srpstva na sva usta
bilo u skupštinama ili u javnoj štampi pro-
glasuju Boku »zemljom srpskom,« i zova
ju »srpskim bosforom.« Njihovi saveznici
oni Hrvati pod točkom ravnopravnosti, ne
ustaju proti tomu, već im to dapače i pot-
vrgjuju. Pustili su pak i hrvatsku
Kotorsku glazbu Srbima u ruke, i ako je
ta bila krvavim hrvatskim novcem
muta. A koliko još drugih stvarčica što ovdje
ne iznosimo !
A što vidimo danas kroz Boku u našem
političkom životu? Vidimo onaj nesretni
razdor megju Hrvatima, gdje Hrvat Hrvata
krivim okom gleda, a uzroke kad bi stali
taj potekao, neišli bi
na javne činjenice da je potekao iz »učenih«
mekih gospodskih glava. Kad je prošle
godine kod nekih Hrvata u Kotoru potekla
misao da se organizuju u starčevićansku
stranku prava, ko je u da! tobož uništi
so VU u... Ćua“u Mi as. oaze O prve
tomu Srbi, jer oni računaju da su predobili
hrvatstvo u Boki, kad smo mi razdvojeni,
već Hrvati slogaši usladoše, ali čim, sleve-
tanjem, podmetanjem i izmišljenim podoa-
lama. Megjutim su pravi Hrvati stupili s
pravaško kolo, osnovali i svoju glazbu. Pe
uza sve to da. smo u dvije vojske okup-
ljeni, da je bilo sreće i rodoljublja zar se
isto nije moglo raditi zajednički; ali lo nekoj
gospodi »od sloge« nije stojalo u račumu!
Kad bi se osvimmuli ma ekonomski sad
Bokelja, vidjeli bi da su Srbi mnogo usa-
dili i rade, dok Hrvati malo i nimalo. Srbi
otvoriše svoju štampariju (u čemu su im
na žalost i neki Hrvati pomogli!) što smo
mi imali za to zgodnije prilike, U pome-
nutoj štampariji izdaju srpski list,
ako sasvim mršav ipak dobro dolazi
Još su u pitanju velike
prevarili »slogaše» ali
:
el
naša, okupljena ogromnom većinom u pra-
uharna mladeži, da izbije iz glave maoge
hude pojmove, koje prima čitajući svako-