METEO U DUBROVNIKU 25. Jula 1908 NOMEN i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne Vrati “fist kid miu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K. 9 — Ko GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Ii Pretplata ! oglasi šalju se Administraciji. Pisma*i dopisi Uredništon, — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 30 para po ređiu a- koji se više puta tiskaju po pogođbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefraskirani ne primaju se. — Pliativo 1 utužijivo u Dubrovniku. Slavenska uzajamnost. Često je čuti u narodu, kako se kaže, da je na Slavenima očito pro- kletstvo; jer ako su na okupu dva Slavena raznoga nariječja, nikako mira ni primirja; stranke i strančice ubijaju naj bolju narodnu snagu i jedino teški tugjinski bič može da nešto reda i primirja poluči. Tako se govori ; a stvar izgleda istinita po onomu što vigjamo u slavenstvu da se dogagja, i ako ne možekić prištati toj narodnoj rečenici, jer, je naj više do. nas ako ne umi- jemo biti složni niti u onijem pitanji- ma, na kojijem počiva opće javno naše dobro. Kako i ostali narodi znadu sa- moprijegorno se žrtvovati za skupno dobro, tako da ! ustajit kao jedan: čo- vjek kad se radi za obraniti svoje sve- tinje, tako bi smo mogli i mi Slaveni kad bi izmegju .nas bilo .nešto više ljubavi, povjerenja a nadasve samoza- taje. Eto i: ovijeh dana sve je Slavenstvo na okupu u zlatnomu Pragu: uz Rusa Poljak, uz Poljaka Rusin, uz Hrvata Srbin, uz Slovenici “Slovak, Čeh i Bu- gar; naj vigjeniji ljudi, prestavnici svi- jeh slavenskijeh plemena. Tu se vije- ćalo, raspravljalo, grlilo i, ljubilo, a nadasve ..se ushitno napijalo slozi i ljubavi ..svijeh grana Slavenstva. Ko površno to čita zaključio bi, da je da- kle sloga Slavjanska 'stvar gotova, ali bi se ljuto prevario: to je prosta pa- rada, od koje neće biti utjehe ni ko- risti: a takav je bio prvi slavenski kongres nakon bune godine 1848; ta- kav je-bio opći slavenski kongres u Moskvi — bili su i prošli su, a Sla- veni su ostali isto razdijeljeni, prede- živi, ozlovoljeni i zavagjeni ako ne gore ali svakako kako su i prije bili. Kuća se ne gradi s krova nego iz temelja : a uprav zovemo graditi s kro- va kad se.hoće doštigriuti u ukupno- sti što se neda: dostignuti u pojedino- stima i u djelovima. Ako želimo da riječ slavjanska bude tvrda kao ocjelo, jaka kako grom, imamo nastojati da uklonimo razmirice barem u onijem pitanjima, koja utištu sav narod i sve Slavjanstvo.. Kad. budemo znali pret- postaviti .opće dobro težnjama pojedi- nijehljskupina, kad budemo zagovarali PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj ovijesti Dubrovni # pui VE Dubrovčanina). 2 O školama pako u staroj dubrovačkoj re- publici, kao i o onim u današnjem dubro- vačkom okrugu, Ružičić (str. 137-140) do- slovce piše: koe pal sa nila oi arođu su ubijafi kod 'uče- narodnoj, ideji. Učitelji nika duh i ideje narodne, a a. ih na jezuitizam, koji je slabio duh. + juna- te dovedoše republiku i štvo, nadasve u mladeži onaj ponos, kojim se Francuz diči jer je Francuz, ili Ni- jemac jer je Nijemac, kad budemo sporove ublažiti i gledati proširiti uza- jamno povjerenje: kad nam bude pred očima lebdio jedan cilj i jedna svrha narodnijem našijem borbama, tad ćemo moći rijeti da smo postavili tvrdi te- melj Slavenskoj uzajamnosti, da smo tek počeli graditi onaj velebni dom, koji bi se zvao dom Slavenski, ali smo na žalost od toga cilja veoma daleko. Svrnimo časkom okom iz Praga, gdje sve kliče jedinstvu, slozi i ljuba- vi, na pojedina plemena koja se _po- Inose slavenskim imenom, pak što vi- \gjamo ? Vigjamo Rusiju gdje ne do- \pušta ponosnoj Poljskoj da uživa bla- \godati ustava, da ima onu samoupra- vu, koja joj se po pravu pristoji. Vi- \gjamo Poljake i Rusine gdje se glogju kO dva razjarena psa, i mržnja je tako imemilo ozlojedila ta dva plemena, da lje sam namjesnik pao žrtvom tć poli- \tičke strasti. Pogledajmo naše Slavene \u parlamentu: nigda zajedno, nigda \skupa, nigda dogovorno: Slaveni ne \samo da ne štede svoga brata, ne sa- mo kad neće bratinski da ostanu neu- \tralni, nego skupa sa Nijemcima gle- \daju osujetiti pravedne namjere i zah- tjeve braće svoje, kako smo onomadne posve razložito požalili, a i danas još većma žalimo jer imamo znameniti slu- čaj slavenske razvratnosti i nesloge. U parlamentu je bilo-predloženo, da budu imenovana još tri podpresjednika, kako bi i manje skupine imale svoga pre- stavnika u upravi; sva je prilika bila da će »jugoslavenska sveza« dostignuti što je željela i što su sam razbor i pravednost zahtijevali; Slovenac je Po- gačnik imao bit imenovan podpresje- dnikom, ali rusinski zastupnici podu- prli su svojim glasovima Talijanca Con- ci, i tako sve osujetili da izbor nije mogao slijeđiti. Nije ništa bolje u sla- venskim državicama na Balkanu: Tur- čin im je za vratom; velevlasti za svoje sebične interese gledaju ih oslabiti; narodi njihove krvi, koji stenju pod turskim gospodstvom, vape ruku po- moćnicu da se oslobode, da oživu: vlastiti bi ih interes imao nagnati da složno i dogovorno rade i nastoje, nih škola u Nemačkoj, nekim krajevima Austro-Ugarske i Srbije, i osnovnih škola u primorju takva je razlika, kao što je .razli- ka izmegju sveučilišta i niže gimnazije. U- čitelji osnovnih škola ne mogu se sa zna- njem ravnati s učiteljima gore pomenutih država. Oni istina uče preparandiju, ali u ovu ulaze iz osnovne škole, i tamo ne do- bijaju bogzna kakvog znanja, niti se to od njih i traži. Osnovne škole traju šest godi- na, a podeljene su na tri razreda. | smelo možemo tvrditi, da se šestoškolac ne može ravuati našem gjaku iz MI. irat' ostiovite škole. Sreća je što su im gimnazije bolje, te tamo koji produži, nadoknagjuje što je propustio u osnovnoj školi. Gimnazije su doduše, uregjene po programu stranih gi- mnazija, zbog stupanj na sveučilište; ali bismo ipak rekli đa mnogo zaostaju od “ svojih drugarica u drugim krajevima. Ipak 4-4 nisu gore — ako još nisu bolje od naših. Bogoslovski zavodi ne mogu se ničim pohvaliti. Gragjanske škole, koje su nalik na naše niže realke, ne samo da se ne mogu ničim osnov-| pohvaliti nego, rekli bismo, da nemaju ni kako bi obranili i sačuvali svoju slo- bodu, svoj promet, svoje dobrostanje; kako bi složno pružili ruku onijem, koji su se smrti zavjerili da se Turčina oslobode, kako bi složno nadmudrili nesložne velevlasti i potisnuli polumje- sec preko Bospora otkle je i došao, ali od svega toga nema ništa; Bugar- ska nesložna, sebična, precijenjiva svoju snagu; Srbija rastrojena bez uprave, bez stalne vlade gleda podmećati kli- pove Bugarskoj i junačkoj Crnoj Gori; Crna Gora slaba, jer su se pojavile divlje strasti i tako mješte jedne jake skupine pobratimske, koja bi mogla mnogo važiti na jugu Evrope, imamo tri državice, koje gledaju rinuti brato- ubilački nož u grudi pobratima i spo- bornika za iste svetinje, za iste slo- bode, a ta je hajka tako žestoka i ne- mila bila, da je morala sama Rusija zaprijetiti oštrijem mjerama, ako nč budu utažile očite svoje svagje. Slavenska uzajamnost i jest stvar sveta, plemenita, oko koje bi imala sva slavenska plemena svom dušom poraditi, ali koliko god željeli nećemo ju dostignuti, dok_ju ne budemo gojiti izmegju sebe, priglavili svome pleme- nu, utvrdili u svome narodu: ako to budemo proveli onda će slavjanska uzajamnost doći po sebi, kao što plod dogje u svoje doba, kad je stablo do- bro njegovano. Parlamenat. Kad se gleda na razmak vremena, u ko- jemu je parlamenat vijećao, biva od 2. a- prila do danas, imalo bi se zaključiti da se je baš pošteno naradilo; ali nije baš tako, jer su svega česa gospoda zastupnici održali 54 sjednice, a u tijem je bilo 140 hitnijeh predloga, 3700 predloga i 910 pre- dloga u raznijem javnijem pitanjima. Po poslovanju reklo bi se, da je dosta dobra postignuto; ali kad se promisli da je viši dio upita i predloga bilo :navlaš stavljeno | da se omete redoviti t6k vijećanja; kad se promisli da su to bile namijerne utaknrice pojedinijeh stranaka i strančica, kako bi bo- lje izložile ministarstvo i riješenje zaplele; kad se promisli da je nevoljno pitanje Wahr- mundovo pozobalo viši dio tijeh sjednica, bez ikakve podloge, jer taj profesor nije proti vjeri i crkvi govorio sa svoje katedre, gdje je tobože zastupao movopečeno zna nje, nego je vrijegjao u javnijem skupšti- nama i u pamtietima, koje je kriomčario iz cilja, niti ikakvog2značaja. Žalibože onu de- cu, što se u njoj maltretiraju . . . .. Jedino »škole marine« odgovaraju svome cilju. One daju dobre mornare, kormanoše i kapetane ma brodovima. Ovih u dubro- vačkoj bivšoj republici ima najviše, a to je i vrlo pametno i za narod vrlo korisno. Jer, nijedna škola ne daje toliko korisnoga pro- centa, koliko ova škola. Brodovlje — pa- robrodstvo — toliko je razvijeno u celom svetu, da se činovništvo parobrodsko bro- jem može ravnati s državnim činovnicima. Samo Lojdovo društvo ima činovnika i slu- žitelja. koliko jedna država. Megjutim su Srbi primorci najviše Bogom obdareni za te dužnosti. Zato njih i ima u celom mor- skom svetu. Oni prvenstvo imaju svuđa na ispražnjena mesta svih zvanja na galijama i parobrodima. ai ve pri- morci koji odlaze u svet za pečalbom, vra- dajući se domovini pod starost a i inače, i umose ga u narod. blici Milnchena: može se zaključiti, da je jako slaba bila parlamentarna žetva. Još jedna stvar otskače u poslovanju parlamenta, a ta je da tamo postoji pravo trgovanje i ko- rupcija; svaka i najmanja stvar daje povo- vi a nadasve su za to zgodni hitni predlozi, te je ministarstvo prisiljeno dogo- ce ili koristi, a to sve škodi javnomu do- bru, jer završuje u prosto natjecanje kako će jedni izrabiti druge, bilo za kakav pro- bitak, bilo za kakav hir, a nadasve velike skupine uživaju take pogodnosti, koje su na štetu malijeh skupina. Ministarstvu pu- na glava misli i briga kao i zastupnicima, koji bi rada nešto poraditi; neprestane raz- mirice i svagje, koje često dopru do prave gungule i do takijeh prizora, prigovora i rječetina, da veoma nizoko pane čast i sla- va parlamenta: to je što najviše otskače u puna tri mjeseca parlamentarnoga rada ! Ipak mešto.se uradilo, a s narodnoga gle- dišta i dobra učinilo: takovo je novo mi- nistarstvo javnijeh radnja, koje će nastojati da odregjene i odlučene radnje ne zapinju, što nadasve u našoj pokrajini češće se do- gagja; koje će bolje osvetit se onim po- boljšicama te su stvarne i veoma korisne; primio se je zakon da se nadoknade tro- škovi i dadu potpore obiteljima onijeh, koji su pozvani da vrše propisane vojničke vjež- be za ono doba, kad im vojnička služba bude uskratila raditi i teči za prihraniti se- be i svoje; takovi su još neki pomanji za- koni na dobro naroda. Grehota da zakon o ćanje, koje dopokon podnašaju po siromasi, jer im vlasnici kuća najamninu povisuju; šteta da se nije proveo zakon ko- ji bi obezbijedio iznemogle radnike i pru- žio im načina da u starosti ne skapaju, ali je nadati se, da će se i to postignuti, jer \parlamenat ima dobrijeh i vrijednijeh sila; ima ljudi vigjenijeh koji će gledati opće dobro: ako jedna stvar ne bude učinila par- lamenat nesposobnim da posluje i radi, a ta je, kako smo naznačili, korupcija i trgo- vanje u javnijem poslima. Mi želimo da parlamenat, koji je odgogjen, u svoje se doba sakupi i srčano poradi za javni inte- res, jer će tijem najbolje vršiti svoj mandat i steći javno priznanje. Posle »atentata« i prekoga suda. Beogradski list »Slovenski Jug«, organ istoimenog kluba u Beogradu, u zadnjem broju 27. donaša ovaj članak pod7gornjim naslovom, što prenašamo jer.lijepo crta kneza Nikitu i njegov »ustav«. Takodjer su zani- budžeta uživaju ljudi na »upravi«, koji su mal da ne sami svojaci Nikitini i oni koji šte je narod po prirodi darovit i lako pri- ma obrazovanje, pošto škola, gotovo, i ne- ma, niti su mu ove što ih ima mogle dati nužnog znanja i vaspitanja. U današnje doba u Dubrovniku i negda- šnjoj njegovoj republici postoje ovi prosve- tni zavodi: I. U Dubrovniku i dubrovačkom okrugu malaze se ovi zavodi: a) jedna katolička bo- |goslovija s četiri razreda; b) u Dubrovniku, Gružu, Cavtatu, Mletu, Stonu, Županu i Lo- pudu velika gimnazija s 8 razreda; škola nautike — marine u Dubrovniku, Gružu, Cavtatu, Mletu, Zatonu, Rijeci i Stonu; v) preparandija ženska; d) gragjanska škola (u (Dubrovniku), u Gružu »agrama škola«; e) muških i ženskih osnovnih škola katoličkih (ima ih 24) i muških i ženskih škola pra- [voslavnih. U. U okrugu korčuiskom ima šest škola nautike — marine, i to u Korčuli, Kani, Lastvi, Orebiću, Trpnju i Velegradu. Jedna |gregjanska u Korčuli i 20 muških i šenskih |osnovnih škola u selima. il. U okrugu koarskom ima: 'pet škola nautike — marine u: starom gradu, Jelsi, da strankama, da gledaju osujetiti redovito | zalogaja varati se, popuštati, dati pojedine povlasti- | nekoji kućarinama nije još bolje snizio veliko pla- mive brojke, koje donaša, po kojim,se o- . |čito vidi da skoro jednu trećinu cjelokupnog mu na sve, pa bilo i neznamo što, kliču ; amen! Tako oni na »upravi«; a Nikita, sve bude potpuno, troši silne sti i pakljeni trgovci svoga naroda. Članak glasi : tvačkim kovčegom kraljevim išao je njegov sin, današnji kralj Italije Emanuilo, njegov tast knez Nikola, kraljevska i pratnja, diplomatsko telo, izaslanici vlada i pojedinih dvorova i ostale muogobrojne kor- poracije Radoznali svet bio je načičkan po prozo- rima i ulicama da vidi pratoju. Sprovod je prolazio jednom ulicom gde su na jednoj kući, koja se opravljala bile zidarske skele. Svet se bio ispeo i na ove skele. Što se pratnja bliže primicala, to je komešanje mase bilo jače, a teret na skelama sve veći. Kad je pratnja došla, skele popuste, ču se krc- kanje dasaka i skele se sruše. Knez Nikola, misleći da je ovo nov anarhistički atentat izvuče sablju i stane njome vitlati iznad glave mladog talijanskog Kralja, kličući ko- liko ga grlo donosi: »A/, Crnogorci, ne čovek videći u čemu je stvar, uhvati svoga tasta za ruku i umoli ga da metne sablju u kanije. I pratnja i masa gledalaca primetiše šta je knez učinio i ova inače tužna svečanost pretvori se u jednu smejuriju i šalu na ra- čun kneza Nikole. vek, sigurni smo, da bi komedija »o sten- tatu« i anarhističnoj zaveri bila sveđena na njenu pravu meru. Ali Gospodara suu tome času okruživali perjanici (interesantno je da knez Nikola slabo mari za društvom inteligentnih ljudi). | siromašne