Br. BI. Ait dii. Pi a kaiiki polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko | ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto snika Uga Foscola, koji je rekao : gospar stvom D.ra Pera # ona bi uspijela. pod tako čijamal., : Čitajuć-članak:g: Dra Pera Čingri- je, što je izašao u br. 61 »Crvene Hr- vatske«, sjetili smo se znamenitih rije- či velikog talijanskog patrijote i pje- »I ako:su gotovo svi Talijani čeznu- li za. nezavisnošću, ipak imahu tako malo vjere jedan u drugoga, bijahu ta- ko nesložni u biranju srestava i tako neodlučni u zamisli, da je opet zado- biju, da se dapače i magistrati i gra- gjani i svjetina i vojska zavjeriše, da učvrste podložnost domovine svoje«. . . Članak Dr. P. Čingrije nije nas ni najmanje iznenadio, jer mi odavna po- znamo gospara Pera, poznamo ga kao čovjeka vrlo odvažna i iskrena, koji se ne boji kazati ono što mu leži na srcu; NE se ipak čini, da se je o preveć prenaglio i da ni- je ni najmanje taktično, kada bivši vo- gja jedne stranke, na: onakav način ot- kriva neprijatelju mane one stranke, koja se je začela pod auspicijama isto- ga gospara Pera. Ispovijedamo da oz- biljan političar onakovu optužbu proti svojoj . stranci, u današnjim okolnosti- ma, na javu ne bi iznosio; on bi tra- žio načina da se nesuglasice, koje mož- da u stranci opstoje, izravnaju u sa- moj stranci, tim više što je bila na- javljena nekakova skupština »hrvatske stranke«. Kazali smo takogjer, da nije bic zgodan čas, da gospar Pero na onaj načim:javno: objegjuje svoju stran- ku. Budtić izbori na vratima, a svaka stranka nastoji da u izbore stupi kom- paktna, gospar, Pero, kao negdašnji vogja »hrvatske stranke« morao je pri- čekati :da izbori progju, pa da vidi po- litičku sposobnost -svoje stranke i sto- prv tada da osjeće bez obzira svoje nazore. Jednom je prigodom pok. Mi- ho Klaić, preko »Narodnog Lista« ka- zao, da u politici vrijedi zlata ona; »ne laži nikad, istinu ne govori svegj« — a gospar Pero; koji se rado pozi- vlje ria Miha Klaića, bilo bi dobro da je ovom prigodom uvažio ovaj njegov princip, .Inače, neka nam oprosti. gospar Pero, ako onom iskrenosti, koja i nje- ga odlikuje, otvoreno kažemo: da je njegov ispad proti vlastitoj stranci, ko- je je on bio višegodišnji vogja, pra- vi politički sablazan. »Ako to ni- je staračka slabost, onda je. hotimična izdaja..svoje stranke, samo da se od njezinih ruševina : obogati naprednja- štvo« — pisao je otrag malo dama je- (U dan list; a u tome se i mi slažemo. »Narodrti stranka« prova je pod vod- ingrije, »hrvatska stranka« pod istim vodstvom .bankso-| lirala je; jer je falilo iskrenosti — bilo bi nam: veoma: milo: kađa bi se'Dr. Čingrija: stavio sada“ i na čelo demokratske stranke«, bez sumnje i dobrim auspi- Nećemo danas raspravljati o uzroci- ma, koji su doveli »hrvatsku stranku« do rastila, o Ovorie ćemo opširno pro- govorit! dtigom prigodom; ali mislt:| GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. ki U DUBROVNIKU &. Avgusta 1908 i Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. NA ČLANAK D.3_P. ČINGRIJE. gospar Pero. nacije gospara Pera proti »hrvatskoj koji su se za »hrvatsku stranku« i za Dr. P. Čingriju najviše izložili i žrtvo- vali, da oni progovore. Jer, ako je itko bio od dubrovačkih političara izigran, budimo iskreni i priznajmo, to su: Dr. Trumbić i Bijankini, koji su za volju Dr. Pera Čingrije žrtvovali ćak i svoj pravaški program. Stari spljetski naro- dnjaci bili su u tome mudriji i okre« tniji, te predvigjajuć bankrot »hrvatske stranke« pod vodstvom Dr. Pera Čin- grije, iz stranke su već prije istupili. Pristaše t. zv. »hrvatske stranke« sjegurno moraju osuditi neoprezni ispad Dr. P. Čingrije proti vlastitoj stranci — ali mi pravaši moramo biti zahvalni gosparu Peru, gdje je baš on glavom zapjevao De: profundis nad stran- kom, koja se bila svim silama urotila proti pravaškoj misli u našoj pokrajini. S toga hvala gosparu Peru na onim ri- ječima: »hrvatska stranka postaje nekom utvarom, koja opstoji u svijetu pojmova, a zaman je tra- žiš u realnom životu kao djelu- jućeg čimbenika«. Ali, ako nas ne interesira vele ispod Dr. P. Čingrije proti »hrvatskoj stranci«, zanimaju nas njegovi nazori o demokratskoj i o na- šoj stranci. To je javna tajna da go- spar Pero simpatizira sa »demokrat- skom naprednom« strankom. Izgleda ne- kako čudnovato, da stari narodnjak, koji je vas svoj politički život sproveo u društvu sa pok. Klaićem, Pavlinovi- ćem i družinom, koji se ćak ponosi da je nasljednik političke ostavštine pok. Miha Klaića — pak da može sim- patizirati sa političko-socijalnim načeli- ma »napredno-demokratske« stranke. U prvi mah ovo izgleda kao jedna o- krutna ironija. Varao bi se ko bi mi- slio, da je taj preokret kod gospara Pera posljedica dubokog osvjedočenja ; ne, on je posljedica ambjenta, koji go- |spara .Pera zaokružuje u Dubrovniku. -Gospar Pero; i ako žarki i iskreni ro+ doljub kakvih je malo, ipak; on se dade lako od ambjenta sugestijonirat. Budite sjegurni on bi u Zadru bio vatreni pra- vaš, u Spljetu bi bio. ostao uz Milića i Borčića i stare svoje drugove u borbi, u Dubrovniku pod strogom pažnjom uredništva »Crvene Hrvatske« on pruža ruku demokratima. Ovo se razabire i iz njegova članka, a čitajte redovito mo da ni malo ne pretjeravamo, ako o- »Crvenu Hrvatsku« i mnogo toga biti x a ku upropastila neiskrenost ne- kih dubrovačkih političara: — Potajno šurovanje dubrovačkih|nja i kod političkih neprijatelja — a političara sa demokratskom stran-| mnogo toga treba mu oprostiti, jer po kom, na štetu svoje stranke, do-|smrti pok. Klaića i Bulata on je o- velo je »hrvatsku stranku« do|stao potpuno izoliran, bez njihove de- bankrota. Ovo je činjenica, koju ni|snice kao da se izgubio. »Crvena Hrvatska« ni Dr. Pero Čin- grija neće uspjeti nikada pobiti. A je li| kompaktni i ujedinjeni, koji u zatvo- ovo politički opravdano? — ima riječ|renim redovima idu k svome cilju«, stranci«, jer nas kao pravaše ni naj- manje ne interesuju — prepuštamo \je jedan naš političar — i sva politika Dr. Trumbiću i Don Juri Bijankiniju, svijeta, ne ima drugoga cilja već da ingrija simpatična je ličnost, njegova kuraža i iskrenost stjeće mu poštova- tvoreno kažemo: »hrvatsku je tone vam jasno. Ipak sasvim tim, Dr. P. »Naprednjaci su — veli gospar Pero Je li baš to tako — da vidimo ! Nećemo se osvrtati ni na rekrimi- e * * Cijela socijalna znanost — napisao pospješi i unapredi razvitak čovječan- stva, da pretvori i poboljša društvene odnošaje. Nu tko hoće da to učini, mora da dobro zaviri u kozmične za- kone, da se oboruža svim mogućim orugjem antroposofije, da proučava plan razvitka, a osobito temelje na kojim je ljudsko društvo sagragjeno, jer ako ne poznaje temeljne osnove, neće moći dopuniti nacrt, i što bude gradio neće biti u suglasju sa temelji- ma, pa će oni koji nadogju trebati ru- šiti njegov rad i graditi iz nova. Po- vjest čovječanstva to je temeljna o- snova. Tu su svi putevi, sve niti, svi stupovi koje priroda podigla; tu usje- čki nagomilani od onoga kamenja, što ga je za gradnju isklesala; to jest to su narodi koji sačinjavaju čovječanstvo, i prah onih, koje je eliminacijom, kao nepotrebne izbacila. Ko hoće da go- vori o budućnosti čovječanstva i na- roda, mora prije temeljito poznavati njegovu prošlost. Svaki pojedini čo- vjek manje ili više djeluje i priprema budućnost. Što je čovjek jači umom i voljom, jače djeluje na budućnost, a genij je tako silan, da se istakne nad svim onim mirijadama svijesnih i ne- svijesnih sila, i tako ih krene na put koji im svojom voljom naznači, da da- je obilježje vremena i stvara epohu. Takav čovjek dobro prouči razvitak svih onih sila u prošlosti, procijeni o- kolnosti u sadašnjosti, i na temelju to- ga stvori budućnost. Ali na žalost ima ih koji su obmamljeni svojeljubljem i precjenjuju svoje sile i svoje zvanje. Takovi su smiješni u ljudskome dru- štvu, višekrat i ludi, jer imadu fiksnu ideju, a djeluju pogubno, jer imade koji do njih drže i pomagaju ih u po- grešnom radu, Geniji su rijetki, talen- ti su mnogo običniji, a Dom Kihota nove vrsti, koji mješte da: teže za o+ življenjem prošlosti, kao omij iz Estre- fmađure, koji se je zvao »Alotizo \el bueno« teže za nekom nejasnom | ne- shvaćenom budućnosti, imade. ih na pretek u. svako doba. To. je: lako ras (poznati po konfuznosti ideja, a još vi- še po načinu kojim misle: te ideje o- |životvoriti. Takovi su upravo u: našem političkom životu 'oni mlagli ljudi, bez ozbiljne spreme i kulture, i nazivlju se, za veću ironiju, kojekakvim naprednja- cima, a okupiše se u nekakvu »napre- daju na one, koji neće da se pokore dnu pučku demokratsku stranku«. Je li njihovoj megalomaniji. Oni su za njih potrebito u naše doba novih ideja, no- | plitki bigoti, natražnjaci, klerikali. S4- vih genija da vode hrvatski marod|mi sebe pak smatraju modernim nao- prama boljemu stanju od onoga u ko- | braženim ljudima, aristokracijom duha. jem se nalazi? Jedan dio hrvatske mla-|Val pozitivizma i materijalizma, koji dosti misli u zadnje vrijeme, da je ta|se već gubi u zaboravi nosi ih na svo- uloga nju zapala, i stala je na sve grlo joj pjeni u ništetnu zaborav. Njih ne dira propovjedati neke nove ideje. Pošto |razvoj ljudske misli, koji se budi iz inku- je vika te nedozrele mlagje generacije | ba materijalizma, razočaran od neuspje- odjeknula širom domovine, i pošto je|ha eksaktnih znanosti, od kojih se više dapače našla odjeka i odobrenja i kod |tražilo nego su mogle dati. One jadni- starijih nekih pensijoniranih političara, ke taj novi duh nije dotaknuo i osta- treba vigjeti jesu li to Don Kihoti bu- (še tugji novome vapaju čovječanske dućnosti, ili proroci spasitelji naroda.|duše, Ništa im nije ostalo nego pre- Već od nekoliko godina opaža se kod |zirni posmjeh neznalice, kojim hoće da hrvatske mladosti hlepnja za novotari-|Ošine onoga, kojega vidi pod' sobom, još slabijih od njih, šoji im vjeruju, | jama; opaža se neko tašto pregnuće da pod svu silu stvori nešto nova, da zbaci sa sebe lance ideja, koje je pra- vaštvo neodoljivom elementarnom si- lom bacilo na mladost i povuklo je li- stom za svojom strujom. Istina je da mladost mora obnoviti malaksale sile staraca, a ako joj je sugjeno donijeti i nešto nova. nešto boljega. Nu ona mladost, koja pod uvjerenjem da mo- ra donijeti u život nešto nova, igje u potragu za tim novitetom, neće ga sje- gurno naći ni donijeti, nego će uloviti kakav fantazam, kojim će opsjenuti sebe i lakovjerne. Novost, koju mladost do- nosi u svijet, mora u njoj biti urogje- na, nametnuta njezinome umu i srcu silom nagona, skoro bez njezine svi- jesti. Ideja nova koju propovijeda i za koju se bori, mora joj biti posvema ja- sna u glavi, nu ta ideja: ne smije biti tražena, ne smije biti ishittena, mora se malo po malo sama u glavi poro- diti, ojačati, zasjati, zakupiti sav um, postati dominantnom. Takova ideja ne nikne odjedared u glavi kao gljiva po- slije oluje. Ono što se rodilo u glavi naših naprednjaka, jeli takova ideja, jeli nadahnuće genija, ili otrovna glji- va? Suvišno bi bilo na ovome mjestu navagjati neke vjerske i socijalne ide- je iz programa naših t. zv. naprednja- ka, jer uvjereni, da su našoj: javnosti dobro poznate. Te ideje niti su nove, niti su jasne, niti su izvedive, niti vo- de najkraćim putem do sreće naroda, nego bi ga ku. Te ideje nijesu ništa drugo nego kukavna i nezrela mladenačka megalo- manija. To nije ništa drugo nego pre- kuhana čorba megalomanije, koja se pojavljuje u mozgu onih, koji neće da proučavaju prošlost, ili je ne mogu shvatiti, a s činjenicami sađašnjosti ne računaju, već gledaju šarovite oblake, kako jure: nebom, i prama sugestiji Hamleta vide u njima razne utvare. Sve su ove utvare dobro došle našim dušmanima, jer dok nas“ s njima za- bavljaju preko, bluna, koje se nameću za proroke narodu, dobivaju vremena | da nas jače kvače i gule, da kopaju jamu hrvatskoj budućnosti, Ovakovi| sjegurno ljudi u taštoj urilšljenosti, da su shva- tili sve kozmične pojave, a tamo ne- poznata su im i opća načela filozofije, dižu visoko nos i nekim prezirom gle-| kao dijete mjesec u vodi, i do koje- ga taj sardonični posmjeh ne može do- prijeti. Takovi su vam «od prilike za- snivaći »napredne demokratske stran- ke«. | ti duševno paralitični ljudi htjeli bi se nametnuti za političke vogje hr- vatskome narodu! Oni misle da su mo- derni, oni, koji u dvadesetom vijeku ispovijedaju ideje enciklopedista i ne znaju za izmučeno valovito gibanje ljudskoga diha, koje se od pamtivije- ka propinje put nebesa na krilima vjere i mističnog instinkta, pak očajano s neuspjeha pada u dubine razočaranja, indiferentizma, cinizma, bezvjerja, da se opet pridigne iz tog očajnog stanja, i opet gjisne put nebesa; kamo ga vje- čni i neodoljiv nagon tjera. Kađa ovi ljudi tolikom neozbiljnošću govore o najvećim problemima, koji od početka mišljenja zanimaju i muče ljudsku mi- sao, kako će ozbiljno govoriti u poli- tici? Pitanje biti ili ne biti muči Ham- leta i muči pastira, nu njih ne muči; oni su se u svojem epikureizmu odre- kli te najviše nade. Čovjek kojemu ni- je stalo do svoje sudbine, malo može mariti za sudbinu naroda, Onaj, koji se ne bavi ozbiljno o budućnosti svo- ga »ja«, već traži da mv bude dobro u sadašnjosti, ne može se baviti ozbilj- no ni o budućnosti naroda. Razumije se da naši t. zv. ,,napred- njaci“ ne usugluju se sa ovakovim i- dejama izači pred prosti naš narod, jer bi ih naš narod prezreo; ali s toga, pred neuk narod oni izlaze sa kojekakvim socijalnim neizvedivim utopijama, e bi ga tako predobili, nadajuć se kašnje mu (nametnuti i svoj vjerski credo. Kada bi ova struja zagospodovala našim ja- vniim životom, nema sumnje, hrvat: skome bi narodu prijetila gora pogi» belj, nego li mu prijeti od Nijemaca i Magjara. A ipak g. Pero sa ovom strujom slinpatizira, iu svomie' članku veli: ,,da dobro dolazi i da će bitno uplivati na dalji razvitak našeg stranačkog živo- ta“, Da ustane iz groba pok: Miho Klaić u»haslijedniku svoje političke ostavštine“: bi upravio? Quafittum mu- tatus ab illo..... zi Dr. P. Čingrija u svome članku ra- |spravlja i o našoj stranci, ali na takav