a Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. UI godišnje K. 9 — Ko GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. U DUBROVNIKU 14. Avgusta 1908 NEM M NMM God. IVY. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. bici biće Hroskeiri. Rodoljub preko Velebita šalje nam ovaj članak, kojega rado donašamo, jer se ne kosi sa našim programom, nego ga dapače upotpunjuje; radnja je politički dobro promišljena i izve- dena, s toga molimo naše novinstvo da bi se na isti osvrnulo i svoje cije- njene opaske vrhu sadržaja i shodno- sti iznijelo. U svemu smo saglasni sa gospodinom piscom; jedino ne odo- bravamo nove pokušaje sa bahatijem Magjarima, koji su nas uvijek bezo- brazno izigravali. Osim krune Hrvati bi imali oteti se i Nijemcima i Magja- rima i glasno uvijek iznositi nepravde koje trpe, i svojom pasivnosti prisiliti krunu, da im dogje u susret. Čitali smo u »Našem Jedinstvu« ra- zloge navedene od g. D.ra Mangjera, kojega u velike častimo, gdje kaže da bi pasivnost bila veoma škodna našoj stvari, jer da ne bi Hrvati imali forum, gdje bi naglasivali nepravde koje po- dnašaju. Neka nam oprosti veleučeni doktor, ali mi smo posve protivnoga uvjerenja, jer smo narod, imamo no- vinstvo, sabore i odbore, koji bi svi vapili na nepravdu a naša mila Hrvat- ska ne bi mogla dugo trajati lišena od svijeh pravica ustavne dobe, a pasiv- nost prisilila bi glavni faktor, da ivijer- nomu svomu narodu dogje u susret. Ugledni rodoljub piše; Iz Banovine, svrhom Srpnja. »Bratstvo oružja«, koje bi riječka re- solucija kao bojni poklik napisala na zastavu — je pokopano. Jaz izmegju Hrvata i Magjara nije možda nikada bio tako širok i dubok kao sada na- kon tog bratimljenja. Ni ista godina 1848. ne dokazuje ovolikog antagoni- zma, kao što je evo sada nastupio. Magjari su izvrsni patrijote, ali vrlo loši političari. Što izvojšte svojim pa- triotizmom i svojom odlučnošću, to kvare svojom politikom. Možemo li inače nazvati magjarsku politiku, kada se bore već skoro pot- punih 100 godina, da Hrvatima name- tnu gvoj jezik! Ni neprilike 1833 ni potresi godine bi bio morao iza pogrešaka svoga oca najviše naučiti, predlaže i profurti- mašuje zakon o jeziku na željezni- cama. Onaj bolni vapaj hrvatskih de- legata, — onaj suglasni memento nje- ga ne otrijezne, — nego kao bijesan pojuri naprijed i konačno profurtimaši taj zakon na način do sada u parla- mentarnoj povjesti skoro nečuven. Za vrijeme rasprava proživiše hrvat- ski delegati mnogo gorkih časova, is- piše mnogu trpku. Magjarski lexikon neima skoro psovke, koje nesasipaše u lice naših ljudi!!! Zar magjarska politika nije mogla uviditi, da te uvrijede, ako su i u pr- vom redu namijenjene našim delega- tima, padaju u lice cijelokupnog hrvat- skog naroda? Zar se može označiti dobrom poli- tikom kad Dr. Wekerle sa ministarske predsjedničke stolice Hrvatima prijeti sa svojom armaturom, — a zatim naviješta cijelom svijetu, da je ban hr- vatski eksponent magjarske vla- de, koji ima dužnost samo razvijati i takovu politiku !? Spada li u pojave dobre politike kad bivši ministar presjednik Dr. Banty propagira stvorenje magjarske nacijo- nalne države mačem i vatrom, — pa makar s vami onaj, koji je tomu pro- tivan, na kolcu dovršio ? Nije li loša politika, one Slovake, koji se žele pomoliti Bogu na svom jeziku, a ne samo na nerazumljivom magjarskom, — zato proganjati, uta- mničiti i konačno ih dati osuditi na znatne kazne? Nije li loša politika, kad Magjari u isti čas rat vode na dvjema frontama: naprama Beču i Hrvatima, —a skoro su preslabi, — da se održe barem na jednoj strani? S tom svojom politikom proigraše naši saveznici svaku vjeru ovostran Drave, da su oni kadri i voljni i- kada održati ugovore, koji ne po- vlagjuju njihovu hegemoniju — napo- se magjarski imperijalizam. Evo ono malo prava, koje nam pru- žiše u nagodi 1868., oni su bezobzir- no oskvrnjili, Hrvatsku pretvorili u ma- gjarsku satrapiju i pomoćju željezničkih 1848 ih ne opametiše. Dapače sin o-|činovnika počeli tjerati politiku kolo- nog istog velikog Lajoša Košuta, koji PODLISTAK. rr , Prvi nastup žene kao glumice. Prof. W. baron Ljubibratić, Prvi nastup žene na pozornicu nije samo osobito poglavlje u povjesti kazališta, već je takogjer i konac one borbe protiv više ili manje čvrsto ukorijenjenih predrasuda, $ kojih žena moraše biti isključena iz ja- vnoga života, a njezino djelovanje ograni- čeno na kućni, obiteljski rad, Kazalište. i nizacije sa magjarskim elementom. Na pripadaše ženi veoma malena uloga. Osim toga bijahu zahtijevi, te se protagonisti po- stavljahu takovi i toliki, da bi žena teško mogla odoljeti onom silnom naporu. Glu- mac moraše tako glasno, a pri tome jasno i ritmično govoriti, da ga svi slušaoci u onom ogromnom i nepokrivenom prostoru uzmognu sasvim dobro razumjeti. Na licu imaše obrazinu, od platna ili od drva; o- dijelo mu bijaše dugačko i puno nabora; da izgleda krupniji podmetaše pod odijelo jastuke; da bude viši stajaše na visokim « |drvenim potplacima. Pošto se glumac ne kretaše uvijek u umjerenim koracima, već | željeznici dotjeraše tako daleko, [da je Hrvat mogao postati jedva straža- rom, i to tek onda, kada se pokazao dostojnim izrodom (uz male iznimke). Ne spada li megju abnormalne po- jave u jednoj pravnoj državi, i u sre- dini prosvijetljene Evrope, da je ban Khuen-Hedervary svakog onog, koji se iskazao revnim u progonu dobrih Hrvata, promovirao, uopće nagradio, a rodoljube proganjao? Sva ova i slična otvoriše oči i sli- jepcima, pa dapače i sami članovi biv- še »narodne stranke« moradoše Ma- gjarima doviknuti: do ovdje, ali dalje ne! Uzevši u obzir sva ova, slijedi sa- mo po sebi, da je nadošao čas kad mi Hrvati moramo sa Magjarima za uvijek prekinuti ovaj nenaravni savez. Sad samo nastaje pitanje: Što onda? Rane, što ih je Beč Hrvatima zadao nakon usluga učinjenih mu g. 1848., bile su preteške, a bile bi zacijelile. Antipatija prama Beču skoro je jedna- ka onoj prema Pešti. To je i razlog, da se naše novine neprestance izjavljivahu: ni za Beč ni za Peštu. Nemamo ali moramo, — jer bez druga ni u nebu nebi zado- voljstvo bilo. Beč je jači, — ali s Magjarima nas ipak vežu neki bliži materijalni inte- resi, — i neka vrst historije. Kamo dakle da se obratimo? Nema skoro ne- zahvalnijeg posla nego kad mi obični smrtnici iz diagnoze dosadašnjih poli- tičkih i socijalnih odnošaja činimo pro- gnozu glede budućeg razvitka dapače i — budućeg konačnog resultata. Ne- predvidivi čini mogu nam pomrsiti sta- novite puteve, račune pobrkati, — i evo kombinator je blamiran. Dakako velikani 4 la Napoleon, Ca- vour, Bismark, e tutti quanti, daklen ljudi zrela pogleda a daleka vida, — uz to koji drže u ruci klupko diplo- matičkih saveza, od kuda pletu sud- binu narodima, mogu često u neposre- dnoj budućnosti vigjeti ono, što mi drugi, kojim je onemogućeno približiti se diplom. kuhinji opaziti ne možemo, — Ali biva da i takove velikane izne- nadi kakova vehementarna nezgoda, a la požar u Moskvi Napoleona, & la predaja grada Metza Nijemcima (1870.) i t. d. nju žene sa pozornice za svojim učiteljima. Osim toga poznata republikanska strogost u moralnom pogledu ne dozvoljavaše ženi da se pokaže na pozornici. Dapače samo pohagjanje kazališta, i ako ne bijaše žena- ma izričito zabranjeno, ipak se rado ne gledaše, a u mnogim slučajevima sama o- kolnost, da je žena bila vigjena u kazalištu, davaše njezinom mužu pravo, da se od nje rastavi. Tek kad se počeše predstavljati mimi; kad na koncu republike a na po- četku carstva predvlada sve veća razuzda- nost i čin nijesu predvigjale, u jedan hip — kao mjehurići od sapunice se rasplinu. kviru, uvaženja prirodnih sila psiholo- ških inklinacija (event. deklinacija:) — — ter državnih interesa nećemo po- čajeva se 95 puta obistine naše pro- rom računati mora, — što narodna znatno je poskočila, — što jasno do- kazuju pojavi u Dalmaciji ter Istri, — stva kroz nekoliko vijekova posebne samo u toliko povukao u okvir svojih težnja, u koliko one same pronagju za nužno sjediniti se sa hrvatskim zem- ljama. lište. Ne samo da je on predstavljao naj- različitije, a mnogo puta i najgnusnije ulo- njegovih istih razuzdanih savremenika naj- veće ogorčenje. Iz dobe su nam istočno- rimskoga carstva poznata imena od neko- liko glasovitih plesačica, kao Rhodokleja i Anthusa, te odvajahu ne samo sa svoje lje- pote, već i sa svoje bezprimjerne razuzda- nosti, Sa zloglasnom Teodorom dogje glu- mica na bizantinsko prestolje. Premda su tijekom vremena mnoge glumice došle do velike znamenitosti; premda i u puku i Evo sve kombinacije, koje ovakov Ali ako se kombinacije kreću u o- historičkog razvitka. i načela selekcije, griješiti ako ustvrdimo da u 100 slu- gnoze, — dočim onih ostalih 5 slu- čajeva kao iznimka će potvrditi sveopće pravilo. Baš ta historija i neko uobičajeno čuvstvo nas i ovaj put upućuje, da još jednom pokušamo sa Magjarima. Prvi putokaz nam pruža program Starčevićeve hrv. stranke prava, zasno- van 1894. Nema dvojbe da je taj program gra- gjen na osnovu svih, gori istaknutih uvjeta; psihologije, selekcije (narodnog jedinstva) simpatije i antipatije i naših prirodnih sila, — dakle uvaženjem naše fizične i moralne snage. Taj program vidi se, može smatrati kao prirodni produkt težnja hrvatskog naroda. A pošto će se ta težnja još uz dal- nje probugjenje narodne svijesti dano- mice jačati, predvidivo jest, da će se ona za 2-3 decenija evolucionarnom snagom manifestirati. S tim faktorom računati mora svaki političar a i oni koji tu diplomatičku peć lože, griju ili ohladnjuju. Tim više se s tim fakto- svijest (otkada je stvoren taj program) a ne manje i-u Bosni. A što znači taj program? Hrvatska Hrvatima, — rectius: hrvatske zemlje Hrvatima. Pod tim hrvatskim zemljama razu- mijevamo osim banovine: Dalmaciju, Bosnu sa Hercegovinom, — da ne govorimo o slovenskim zemljama, — koje su nekoč bile sastavni dio hrvat- skog kraljestva. Ali jer svijest zajedin- uprave znatno je jenjala, — zato i jest program od g. 1894. slovenske zemlje ge, već je silio i rimske matrone da opo- našaju njegov primjer, što izazva i kod -«|za koje umjetnost ne bijaše nego plašt, da Ihu na mspoloženju, da megju aristokracijom, dapače i megju okru- njenim glavama strast za kazališna predsta- vljanja bijaše preotela mah, ipak zakon još za mnogo i mnogo godina postavljaše glu- mice u istu kategoriju kao i bludnice i svodnice. Uzrok tome bijaše da veći dio glumica bijaše potekao iz staleža ropkinja, prekriju manje pošteni zanat. moralu vijernika od gnusnih kazališnih pred- Imajući ovo “na umu, rekosmo: po- kušajmo s Magjarima još jedanput, ali na temelju skroz nove nagodbe. Dosadašnju im otkažimo jednostav- no s tim, što otklonimo izbor delega- ta u zajednički sabor, — a s tim ča- som je vrat skrhan toj staroj nagodi. Dakako doći će opet sirenskih gla- sova, koji će vabiti dobroćudne Hrva- t& na tanak led u Budimpeštu, — a za predviditi je, da će braća u oružju ponuditi reviziju nagobe, ali po svo- ju, jer samo stim načinom mogu iza- ći iz tog klanca jadikovca. Razumije se da se moramo čuvati te ljubavi. Sad nastupa čas pitati se, kako ima izgledati ta nova nagodba? Prvi od- govor glasi da ona ima odgovarati ne samo našim interesima, nego i na- šoj časti, ter našim ciljevima. (Svršit će se). Dvije propagande. Ovijeh dana sve su novine pune i pre- pune objavljenja Gjorgja Nastića, onoga, koji je veliku reklamu u Srbiji sebi pravio glasovitim i izmišljenim napadajem na D.ra Stadlera i na bosanske jezuvite. Ta grozna propaganda, koja ne postoji, kako najbolje svjedoče statistike bosanske vlade, raspli- nula se je u ništa, jer nije ni imala temelja. Sad po Gjorgju Nastiću postojala bi u cije- loj Hrvatskoj a i u našemu Dubrovniku druga propaganda, koja bi težila ništa manje nego na opći prevrat svega jugoslavenstva. Kako Nastić kaže, postoji zakonik i uredba općeg ustanka, uragjena od Milana Pribi- čevića sa znanjem i privoljenjem srpskog ministra Nikole Pašića i presjednika Naro- dne Skupštine profesora universe Ljuba Jo- vanovića. Ta organizacija je imala zahvatiti sve naše strane, raditi sa odborima i štam- pom a nadasve strahovanjem, jer su se za to navlaš radile bombe u Kragujevcu, a kako on kaže, pristajanjem prestolonasljednika Gjorgja. Iz njegove knjige proizlazi da je sve to napereno osobito proti Austriji, i da je u Dubrovnik bio otposlat Milan Vasić, srpski kapetan, da sastavi točag plan dizlo- kacije austrijskijeh vojnika, i da je isti sta- novao u Dubrovniku šest mjeseca. Ove vijesti donašamo reservom, jer ne vjerujemo da može tako bit, tim više kad je isti Nastić toliko toga izmislio o prvoj »propagandi«, biva »jezuvitskoj« u Bosni. Prenašamo vijesti samo kao kroničari, a na predmet ćemo se povratitigad se bude bolje razgalilo i sine u svoj svijetlosti prava i- stina. A da će se stvar razjasniti sva je pri- lika, jer su imenito spomenuti toliki orga- pohagjanja kazališta. Ali u tome slabo u- spje i za to se odluči, da upriliči crkvena prikazivanja, čiji predmet bijaše uzet iz ži- vota Isusa i Svetaca. Kada su kazališna pri- kazivanja ovako opet poprimila sakralni ha- rakter, bijaše naravno, da su žene ponovno bile odalečene sa pozornice. Djevica Marija, Marta, Madalena pokajnica, Eva, te vjere- nica u svatbi od Kane bijahu predstavljene od glatko obrijanih mladića. Ali i taj obi- čaj ne potraja dugo. Već iz druge polovine 15. vijeka imamo vijesti, da je u misteriju Sv. Katarine Sijenske jedna mlada lijepa 18-godišnja djevojka igrala glavnu ulogu. Hroničari, koji nem zabilježiše tu vijest, znadu nam pripovijediti, da je mlada glu- mica pobrala burno odobravanje sa strane publike; da je bez ikakove pogreške odglu- mila svojih 2300 stihova. Kao najstariji primjer današnjih kazališnih ugovora možemo smatrati kontrakt sklo- pljen godine 1546. izmegju neke Marije Fariet i principala jedne putujuće kazališne družine, Alt to bijahu samo pojedini slu- čajevi, koji nas nipošto ne ovlaštuju da u- stvrdimo, da je ženi pozornica bila opet stava, upotrijebi sva sredstva, koja joj bija- odvrati vijernike od | otvorena.