Br. 186. PRAMA CRVENA HA U DUBROVNIKU 12. Septembra 1908 za inozemstvo Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno ; — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | polugodište. godišnje K. 9 GLASNIK STRANKE PRAVA u IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. God. IV. IMS Pretplata i oglasi šalju se DALMACIJI. ; Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TiSKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za Skori izbori. spoda hvale da su »riječkom rezoluci- jom« -pitanje sjedinjenja postavili na Da je sreće i pravoga otačbeništva, naj pozitivnije i naj uspješnije stano- vigjeniji bi ljudi u pokrajini pregli da se dogje do sporazuma i uzajamne akcije, pak bilo i pod devizom koju je istaxnuo stari naš načelnik Dr. P. Čingrija: za sjedinjenje! | ako taj poklič ne bi smio da bude podloga općem radu, jer cijenimo da nema ro- doljuba koji ne goji takovu želju, te i ne radi koliko može u tome smislu što je odavna posve očito u svijem zborovima i u svijem sastancima, ipak bila bi izlika koja bi pružila prigodu ljudima od raznijeh stranaka da se ba- rem porazgovore. Pala je riječ ali se ništa uradilo nije da i ta riječ bude plodonosna. Gospoda osakaćena i pri- lično umanjena i razočarana sakupila se u Dubrovniku; bilo je, kako kažu, i povuci i poteži, a zaključak je bio da će raditi o sebi i pozvati skupšti- nu svojih pristaša u Spljet, a o želje- nom općem dogovoru nije se ni progovorilo. | »Narodni List« je udrio u iste talambase i izbacio krila- tu riječ, da bi se ipak nešto moralo učiniti da se dogje do dogovora, ali dočim po strunama gudi ljubezne ri- ječi mira i dogovora, da prostodušne zavara, dotle, što znamo, Don Jure u Dubrovniku o tome progovorio nije, a u Zadru kupi i roti ortake da po- novi i ove godine lanjske pokudne pokušaje. Uhitila se u kolo i naša su- sjeda »C. H.«, koja priznaje da je do sada pobijegjivala samovolja i pritisak, vlade ili pojedinijeh mogućnika; pristupio i »Velebit« a dokrajčio opet Don Jure, koji veli: »ako borbe mora da bude, onda bar neka se vodi pošteno«. Glavni naš organ »Hrvatska Kruna« više je puta do danas rukopipateljno dokazala, ka- kova je i od koje je vrste ta bor- ba, koju vode perjanice bivše »hrvat- ske stranke«; hametom je potukla pi- skarale oko »Narodnoga Lista«; mno- go je toga razjasnilo i dokazima pot- krijepilo »Naše Jedinstvo«, ai mi smo doprinijeli i ako mali kamićak razja- šnjenju nevoljne pokrajinske politike poznatih mešetara. Ali da, ta se go- PODLISTAK. OTOK BLIZU TIVTA. Skitio : Ivan Petković. Posred čar. bnog tivatskog zalijeva u Boci leži, kao veliki usidreni brod, mali otočić, koji se zove: Otok. Dug je oko stotinu a širok trideset metara. Njegovu malu povr- šinu ispunja starinski samostan sa svojim dvorom, spremištem i vrtom, uz kojega se podiže svetište: »B. D. Marije od Milosti«, prama kojemu narod iz naokolo posijanih sela, bez razlike vjeroispovijesti, goji oso- bitu pobožnost, koja dostiže do svog vr- hunca svake godine na 15. kolovoza. / Kad se je Kotor vlađao slobodno po svo- jem zakoniku, a u Boci cvala trgovina i o- brt. Otok, bijaše njegovo vlasništvo. Ostala nam je od toga samo mila uspomena, i da- nas se Otok nalazi u opsegu Krtoljske Općine a vlasništvo je katoličke kotorske biskupije. U prošlosti jedini mu stanovnici bijahu samostanci. Danas pako na njemu ljetnikuje Presvijetli Frano vitez Uccellini, kotorski bi- skup, gdje on na ladanju okuplja oRo sebe nadu kotorske biskupije. Ko je i kada je sagradio crkvu i samo- vište, jer su i Magjare za to angažo- vali; dočim mi prosti umrlici znamo, da je »riječka rezolucija« odgagjala na neizvjesno vrijeme svako državoprav- no pitanje, dakle i ono sjedinjenja. Ovo smo sve nabrojili ne da pri- govaramo, nego da otvorimo oči na- šemu narodu, kojega lako mogu zani- jeti zamamne riječi mira, dogovora, prividno izbrajanje zasluga itd. Može nam se prigovoriti, zašto naša stranka nije iskreno poradila, da se dogje do dogovora? Odgovaramo: da su to morali pokrenuti oni, koji kažu da ra- spolažu sa većinom mandata; a mi smo posve osvjedočeni da bi bila na- ša stranka pristala kad bi na to bila pozvana a opet naša stranka doživje- la je tako sramotnijeh barketa, da je posve pravo da stoji daleko barem od nekih poznatih meštara. S toga u prisutnosti uglednog potpresjednika na- njemo —, mi dragovoljno prepuštamo Srbija i Austrija. d6 katova do Sud. seen zaći Po otkriću Nastićevu u Beogradu jem sumišljenicima pravašima, da Se se rovarilo, a to rovarenje kao nit u- oni sami po sebi izmegju sebe dogo- paljiva baruta pružalo se u našijem vore i opredijele svoje kandidate, bez zemljama, te je Srbija doživjela zaslu- ikakvoga našega utjecaja, i da nam sa- ženo poniženje ; morala je uredovno mi jave za koga su se dogovorili gla- Priznati da o svemu tome nije znala i ; i \ništa i morala je svoga ministra prvi- sovati, komu misle predati u ruke na- jenca Milovanovića odaslati u Beč, da rodnu stvar; to jedino na dušu im se ispriča i opravda pred austrijskim stavljamo da izaberu ljude okretne, i- ministrom spoljašnjijeh posala i da da- skusne, a nadasve značajne, koji će de sve one izjave u raznijem novina- znati dokazati, da rade za opće dobro, ma, koje za stavno nijesu na čast tč i ihati _ nevoljne zemlje. To je sve dobro, ali da ne znadu pisati, pregibeti se u ka \cijenimo da nije dostatno, dok Srbija kom ij raaqvoc, ispričati se S ne bude uzela i razložite korake pro- kojekakvijem »prilikama«, nego otvo- tiva Pribičevića i ostalijem mahnitijem reno, iskreno i odvažno — bilo što glavama, koje nastoje uvestit požar u bilo — zastupati prave koristonosne tugju kuću, kako bi bilo plača i ne- zahtijeve onijeh, te su im povjerenje volje i žrtava. Kad Srbija bude i to dali, te ući i u naj žešću borbu, da uradila, stoprv onda će dokazati da su oposluju kako bi se značaj zemlje od riječi Milovanovićeve živa istina a ne | i \ svakoga poštovao i toli željeno sjedi. | Prost Ee. njenje svijeh djelova majke Hrvatske, Talijan g. Cesana o Hrvatima. uključivo Bosna i Hercegovina, Rijeka| Tršćanska se »Edinost« osvrće u članku i Megjumurje sa Hrvatskom sajedinili, »Oponašaoci heroja treće Italije« na lažno Mili sumišljenici u našijem kotarima, | izvješćivanje talijanskih novina i mnavagja še stranke u Dubrovniku, g D.ra M. kako sami znate, položaj našega naro- Drinkovića, ustanovilo se da će pra- da težak je i trudan, mal da ne oča- vaši posve o sebi boriti se u svijem jan; silni neprijatelji okolo nas i iz- izborništvima, pak bilo i kojim god megju nas gledaju da nas rastroje, a kad uspjehom; da stranka kao takova ne bi bilo moguće da nas i unište; sve misli i neće kandidate narinjivati na-|se stranke dapače i pojedini ljudi do- rodu, nego braneć svačiju slobodu govaraju i svu snagu upiru da nas ba- dopuštit će da se vigjeniji ljudi iz ce u nazadak; doba je dakle da se o- pojedinijeh općina bratski dogovore i opredijele svoje kandidate, koje će pak Upravni Odbor odobriti i pri- znati kao svoje kandidate. Od tih kan- didata pak tražit će se samo to, da su članovi naše organizacije, da prime, priznadu i potpišu naš program i naš ustav, kojeg je usvojila i odobrila ovo- godišnja opća skupština naše stranke u Spljetu. Po tome dakle mi smo se po- stavili kao stranka u skorim izborima na podlogu posve demokratičku, pra- ve slobode i pravice. Jer ne želimo da i naša stranka strada, kako je već stradala »narodnjačka« i »hrv. stranka«, koje su se oslanjale na volju malo po- glavitih ljudi, kako smo mnogo puta vigjeli svojijem očima, a ti bi ljudi činili da narod glasuje pod moraš, ako se nijesu oslanjali i na nekoga trećega — koga ne treba da spomi- stan na Otoku ne zna se, jer nam to pro- šlost krije u svojoj utrobi, zastrtoj gustom koprenom. Nagagja se pak, da kad je Lo- krum u XII. stoljeću postao rasadnikom be- nediktinskog reda u dubrovačkoj republici, benediktinska loza odtud bi prisagjena na Otok. Kratko im stanovanje bijaše tu. Ko- tor došavši silom okolnosti pod zaštitu Ne- manjića u XIII. st. ovi prisvoje Otok za sebe, odagnavši Benediktince, Uzalud se Kotorani pozivahu na svoja očita prava, jer gdje sila gospoduje s razlogom ne hodi. Pošto su i drugi benediktinski samostani po Boci bili oteti za vlade Nemanjića, papa Klement VI. na molbu kotorskog biskupa Srgja, piše dne 6. siječnja 1346. caru Dušanu Silnomu, da se povrati Benediktincima što je njihovo. Jeli se Dušan Silni odazvao papinoj želji, nije poznato. Ako nije, tad se je to dogo- dilo kad je Kotor bio pod zaštitom bosan- skog kralja Stjepana Tvrtka ili pod Mletci- ma, jer papa Pio ili Pavao II. (1458.-71.) namjesti na Otok Celestince sv. Jurja iz Alge, mletačke zadruge, — Celestinci s po- četka su se zvali pustinjaci sv. Damjana. Kasnije kad je njihov utemeljitelj bio iza- brat papom i nagjenuo sebi ime Celestin V. dne 14. rujna 1294., prozovu se i oni nje- mu na čast, pustinjaci Celestina pape, ot- svijestimo, a nadasve da radimo i da se dogovaramo. Okružni odbor stran- šoj volji uznastoji kako bi se u poje- dinijem općinama složno radilo, da nam uspjeh bude dobar i čestit: istomu se obratite za savjet i dogovor, ili, ako vam je pogodnije, slobodno se obra- tite središnjemu odboru stranke u Za- dru: samo radite, radite muževno, do- goygrno i neprestano, jer vam je do obraza i do poštenja kad vam stranka pušta slobodne ruke u izboru, da do- kažete e ste pravaši od glave do pe- te, pravi otačbenici, pravi pregaoci, pravi Hrvati. Ispadak će sam pak naj bolje osvijetlati vaše domoljublje, i do- kazati vaš rad i vaše nastojanje. Mi mu želimo najbolji uspjeh! s kuda Celestinci. Po odjelu sličili su Dome- nikancima, a po ustavu svoga reda Bene- diktincima. Sličnosti ove radi, njeki pogri- ješno misle da su Celestinci ogranak bene- diktinskog reda. Prvi starješina Celestinac& u samostanu Ima Otoku bijaše otac Cvijetko. On popravi, \podigne i preudesi prvobitni samostan na Otoku prama tadašnjoj potrebi. Uslijed o- voga smatraju ga drugim utemeljiteljem sa- mostana na Otoku. Pustinja, samoća i uda- ljenost od svijeta na Otoku, koji kao da je naročito sazidan, za provogjenje svetoga ži- vota, Celestincima se brzo oinrazi. Lahorić povjetarca i morski valovi, jedini im gosti, nijesu mogli da se s njima pobratime. Kotorani saznavši za zlovolju Celestinaca, radi zatočja stadoše ugovarati s Franjevcima da ih ma Otoku namjeste i isposluju po- tvrđu od pape Siksta IV. dne 21. listopada 1480. Ovo bi uzrokom da su stare razmi- rice megju Celestincima i Franjevcima jače se raspirile, Celestinci upotrebe sva moguća srestva da se Franjevci ne dosele na Otok. Zauze- tnošću svoga duha, potpomaganog 'od već stečenog prava, nemarnost svoju opravda- vajuć okolnostima vremena, postignu da Otok ostane u njihovoj vlasti, a novim sta- ke u Dubrovniku spravan je da po va- \ovaj list iz povijesti. »Za naše ljude, — \veli »Edinost«, koji ne znadu kakove uči- | telje imituju »Piccolo« i »Indipendente«, pre- \našamo par redaka iz zlatne knjige talijan- \skoga novinara g. A. Cesana: »Ricordi di \un giornalista (1821. do 1851)« U toj knji- zi opisuje Cesana — koji je požrtvovno \djelovao za slobodu svoje domovine — \iskreno kako i zašto su pisali talijanski žur- naliste o »strahovladi barbarskih »Croati« ! U Turinu je izlazio list »Concordia«. U \tom listu je Cesana pisao rubriku: »Lutti di Lombardi« : »lo dovevo narrare — veli Cesana — ai lettori della Concordia tutte le prepotenze, le atrocita, le infamie eccetera eccetera, che commeteva il barbaro croato in Lombardia ; ma per rendere pii interessante la rubrica, io ci mettevo anche le prepotenze, le atro- cita, le infamie ecc. ecc. che il barbaro croa- to non comimetteva e non pensava nemme- no a commettere. Cio serviva a tener vivo il sentimento della patria e |' odio contro |' esoso straniero ! Bisognava preparare gl' italiani alla ris- cossa ! Dio mio ! Dio mio ! Quanta gente ho fatto impicare, fucilare, bastonare, incatenare ! Quanti bambini ho fatto infilzare dalle i. r. baionette ! Quante case saccheggiare, quan- te vergini . . . ma via, lasciamola lil... »E il publico beveva quelle mie fantasti- che invenzioni, e gli altri giorni le riprodu- Cevano ...«. rješinom imenovahu oca fra Nikolu de Pe- legrina, kotorskog vlastelina. Kotorani prijekim okom i žalosnim srcem gledahu odsad unaprijed Celestince na O- toku, držeć se lozinke: »Ko se ne osveti, taj se ne posveti.« Franjevci pako ožalo- šćeni, jer se ožilitnuše, cilja ne pogodiše, brojahu svaku stopu Celestincima. U dobru je lako dobrim biti, na muci se poznaju junaci. Novi starješina, svijestan svoga prava i svoje dužnosti, dvadeset go- dina je upravljao samostanom na Otoku, uz silne suprotivnosti. Fra Nikola istrošen dugom borbom, a oslabljen starošću, da bezkorisne borbe isčeznu, a u isto vrijeme da se osujeli mogućnost, da Otok dogje u franjevačke ruke, pokloni ga Domenikancima u Kotoru dne 6. lipnja 1516., zamijenivši uslov nadarbeništva sa pravom vlastništva i prisvojivši moć i vlast raspoloživanja, koja jedino pripada poglavici reda. Franjevci, koji budnim sokolovim okom praćaliu svaku stopu Celestincima, a njihovi pristaše vrebahu na njih kao zmija u pro- cjepu na svoj plijen, jedino dočekaše tu zgodu protivnu svakom pravu i pravici, za- boravivši istodobno, da darovština, bez prava učinjena od nesposobnoga, nema nikakve vrijednosti, jer stvar pripada vlasniku, koji Ovo bi u prevodu značilo: »Ja sam mo- rao — kaže Cesana — čitaocima »Concor- die« pripovijedati sva nasilja. okrutnosti, zločine i t. d. i t. d., koje bi varvar Hrvat u Lombardiji činio, ali, da članak bude zanimljiviji, ja bi od svoje nadostavio i nasilja i okrutnosti i zločinstva i t. d. i t. d., koja varvar Hrvat me samo nije činio nego mu se nije ni snijevalo činiti. To je služilo da se uspiri rodoljublje i mržnja na prokletog inostranca. Trebalo je pripraviti talijance da se pobune. »Bože moj! Bože moj! Koliko sam ih činio objesiti, prostrijeljati, tući, utamničiti ! Koliko sam dječice činio proparati ć. kr. bajonetama! Koliko kuća oplijeniti, koliko djevica ...... ali dospimo, ostavimo !..... »A publika je vjerovala sve tć moje izmišljotine, i drugi su ih listovi prena- šali!....« Iz novina. Ovijeh dana u našijem glasilima i- zlaze veoma krasni članci, nadasve u »Hrvatskoj Kruni«, koja pomlagjena hrli dvostrukim pospješnim krokom, da rasčisti okužen zrak i političku bor- bu svede u pristojnu granicu. Bege- namo i »Našem Jedinstvu«, koje u (članku pod naslovom »Svršimo s (komedijama« zgodno opaža da mi \sami privedemo kraju pitanje jezika; \kad svi mlagji budu zadahnuti pravim \otačbeništvom, stvar će svršiti, kako je svršila i za župnike, koji su jednostav- no počeli i nastavili uredovati hrvat- ski, Pravedan je i posve razložit zah- tijev istoga lista, da bi prošla u Dal- maciju vrhovna pomorska vlast iz Tr- sta, a očiti su razlozi koliko bi to bilo pokrajini a i istoj vladi korisno. Posve nam se svigja i novi projekat, koji bi proveo željeznicu kroz Ramu u Sara- jevo; ali gdje bilo da bilo samo da se taj spoj izvede, jer bi to oživjelo sve pruge u našoj pokrajini i mnogo proširilo promet i trgovinu. Francusko-Češko bratimstvo. Dok se sastancima baruna Aehrenthala sa Tittonijem, te Sch&nom manifestira ide- ja trojnog saveza, ilo u isto doba u Pragu dva krvna dušmanina Nijemaca — Česi i Francuzi — učvršćuju svoje bratimstvo. Kako naime iz Praga javljaju, priredio je grad Prag dne 5. ovoga mjeseca dele- gatima grada Pariza veliku čast u restau- rantu praške izložbe. Načelnik Groš naz- dravio je francuskim gostima i završio sa: »Vive la France ! Živjelo naše prijateljstvo!« Onda je izrekao zdravicu presjednik pa- riškog municipalnog vijeća Cherioux zahva- je jedini vlastan s njom raspolagati, a što fra Nikola nije bio. Suprotivnost darovštini sa strane Franjevaca i njihovih pristaša, sa- svim opravdana, postigne da Domenikanci dne 12. prosinca 1524. povrate Celestincima Otok kao zakonitim nadarbenicima. Da je- dnom za vazda prestanu razmirice radi O- toka, kotorski biskup Tripo Bisanti, kotor- ski vlastelin, posjeti Otok i učini kraj sva- koj daljnoj prepirci, Od tog doba Celestinci mirno uživahu Otok sve dok ne izgine nji- hova matica sv. Jurja u Algi, kad se Fra- njevcima ispuni davni san, da se oni na- stane na Otoku. * Za franjevačkog naseljenja na Otoku, Turci, koji su bili zauzeli Grbalj, žitnik ko- torske vlastele, opljene i zapale samostan i crkvu oko god. 1645. Franjevci samopri- jegorom i nastojanjem samostanskog sta- rješine fra Jerolima, uz pripomoć bogolju- bnih duša iz okolice, usprkos svih supro- tivnosti, donekle opravdanih, radi okolnosti neprilika vremena, poprave crkvu i samo- stan. — Burni početak prošloga vijeka, kad je oko Otoka križalo brodovlje raznih evro- sa velevlasti, pogibelj da se ne zamjere ilo kojoj, prisili Franjevce da za uvijek ostave Otok, svoje mezimče. Na njima se ispuni ona: »vremena se Ire i mi s njima«, (Svršiće se).