Br. 187. U DUBROVNIKU 19. Septembra 1908 God. IV. FRAMA CRIENA MRMATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. godišnje K. 9 — Ko He je predbrojen i za došasto | koa IZGREDI U ZADRU. | G. načelnik Dr. Ziliotto u saboru je. jednom javno priznao, da je budućnost. onijeh, koji se Talijancima nazivlju, a opet su većinom sinovi ove zemlje i po porijetlu Hrvati u sporazumu sa'| ogromnom većinom Slavljana. Vjeru- jemo D.ru Ziliottu, i proglas koga je on dao na zadrane naj bolje dokaži- va po njegovomu priznanju, da je baš tamo leglo takove mafije, koja sra- moti i grdi onaj grad, kako je sramo-. tila i grdila južne krajeve ltalije. Pri-. znajemo i to, da je naj teži položaj, D.ru Ziliottu, jer je izimegju dvije va- tre; ako postupa oštro u pogibelji je, da ga proglase »izrodom« i »kamaril- cem«; ako li blago izlaže se pogibelji da se zamjeri vladi i da općina — to mezimče vladino — pregje u ruke, koje ne bi tako nježno raspredale za- mršeno klupko strasti i zloporaba, ko- je se tamo neprestano dogagjaju. Čast dakle D.ru Ziliottu, ali istodobno ne možemo a da iz sve duše ne osudi-, mo prostačke, divlje napadaje pretvo- renih Talijanaca, koji ko divlji bikovi, pobijesne na svaki i najmanji kret, pak bio i posve bezazlen, od mirnijeh Hr- vata, koji i ako u takom broju da bi mogli zgnjaviti t& nevoljne ljutice iz procijepi, koje n&prestano sikću glavom kako bi ustrcale jčd i otrov u zdravo, hrvatsko tijelo; trpe izgledno nepresta- na zadirkivanja a još po vrhu divljač-; ke nasrtaje obješenjaka. Naši sokolaši | su imali doći u pohode svojoj braći zadarskijem sokolašima; zadarski ire- dentiste digoše takovu viku, da je vla- da zabranila sokolski slet. Pitamo: u kojoj smo zemlji, kad eto jedno dru- štvo ne smije pohoditi drugo jer se temu priječe nevoljni dotepanci? Nije li to očita bespravnost, kad se zabra- njuje cijeloj jednoj pokrajini stotinama društava da posjete glavni grad iste zemlje, jer je tamo leglo nekolicine bjesomučnika? Nije ovo prvi put da se to dogagja, nego ima već nekoliko godina da se sustavno i sve oštrijim tonom to zbiva: od bezobraznih na-, srtaja nijesu bili poštegjeni ni Zemalj- ski Odbor, ni Sabor, ni zastupnici, niti ijedna uglednija osoba te se Hrvatom priznavala; ni nastavnici, ni učitelji, PODLISTAK. OTOK BLIZU TIVTA. Skitio Ivan Petković. (Svrha). dopokon ni iste žene i djeca. Samo maćeha visoka vlada ostala je neozle- gjena i nenapadnuta, i zato valjda tr- pi da urotnici gone sramotnu svoju igru i da draže cijelu pokrajinu, dok jednom ne dogori i u krvi dospije sa- movolja s jedne strane i prokušano ustrpljenje s druge. A ipak, ako igdje, u Zadru bi se stvar dala urediti, jer mal da ne dvije trećine tijeh zadirki- vača ili su hranjeni vladinim novcem kao činovnici ili se tove od činovnič- kijeh plata. Neka jednom prestane ta grozna nepravda, ta grdna ljaga; mi smo i od prije kazali našu: neka Ze- maljski Odbor, Sabor i sve seli iz Za- dra, neka tako prisili vladu da uvede onaj red i da dade onu zadovoljštinu pokrajini, koju već ima godina i go- dina da vapi; neka raspusti i rasprši to leglo nemirnjaka, a da Zadar, hr- vatski grad hrvatske pokrajine ne bu- de na sramotu cijeloj . pokrajini, Do- pokon ne smije bez groznijeh poslje- dica dopuštati, da šaka ljudi zapreda cijeloj pokrajini. U toliko donašamo izvješće, koje smo primili od osobitoga izvjestitelja o zlosretnim izgredima u Zadru; (Priprave za doček).*) Od nazad neko- liko dana talijanaška uličarska rulja ne- umorno radi da dočeka naše sokolaše onako kako oni sami umiju i kako ih uči njihova »coltura«, koju hoće svukud da istaknu. Ne samo u Zadru već i na Rijeku dadoše štampati razne revolucijonarne proglase, ko- jim prednjače sve iredentističke novine Rije- ke, Trsta i Pulja, donoseći i one proglase, kojim pozivlju svoju uzdanicu, talijansku rulju, da osvjetlaju lice. Oko za oko, zub/ za zub, kliče iredentistički »I' Indipendente«. Cijeli Zadar pliva u tim oglasima. Kako je naša iredenta izgubila glavu dosta je kad vam spomenem da je neki Nani iz Zadra čitajuć na parobrodu te »patriotske« oglase, koji su bili poslati iz Rijeke, zaboravio da se parobrod odalečio od kraja i tako sa svim oglasima pošo u Spljet, gdje je pak bio uapšen i predan u ruke Suda. Napro- tiv naši su ovamo bili mirni i ako im je krv vrela. Naši pak »oci domovine« nijesu se do sada ni makli. Ta zašto bi oni radi tih »malenkosti« hodili zanovetat visokoj vladi pred izbore ! : (Oružnici i vojska u pripremi). \z po- krajine je stiglo jedno stotinjak oružnika, a kažu nam da je bila konsinjirana i vojska u slučaju potrebe. Kamo god si se okrenuo *) Op. Ur.: Donašamo danas jer kasno primismo. za prošli broj. sipa Raffaelli-ja, ostavivši u životu, Božjom providnošću, njegovog sudruga Gverini, du- šobrižnika Krtola. Tragična smrt svakoga u Boci preseneti, a najviše Krašićane, koji na crni glas svi listom pohitiše na Otok, da u tuzi, suzama i jecanju oplaču nenadnu smrt svoga neza- GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. === === =a uu = o u = u u u ć O == uuu m uuu u uu u — [[[ [o [um IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJl 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništva. — Za i zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku | koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. vidio si žandarski bodež. Zbilja, lijep do- (Nemoć vlasti i partajičnost). | ovom opširnim izvješćem i ovu noticu: Kod ije- ček za sokolaše !! zgodom je dalmatinska vlada pokazala da karne Brčić nekoliko branitelja »dell' avita (Dolazak sokolaša). Već par sati prije je nemoćna. A to nam potvrgjuje i slučaj culiura« htjedoše navaliti na učitelje, koji dolaska bila je blokirana oružništvom cijela slovenskog slavlja u Trstu, gdje je Sloven- dogjoše na pokr. učit. skupštinu, ali srećom nova obala. Nitko nije imao pristupa. Me- cima bilo dozvoljeno u povorci od 10.000 na vrijeme dogjoše ostali i zapriječiše čin. gjutim se je rulja već sakupljala na zele- proći slobodno kroz glavne ulice Trsta u Učitelj B. Matijača zatražio je asistenciju nom trgu i ribarnici kod »Hrv. Čitaonice«. sred bijela dana, dočim Zadarska Vlada ni- oružnika, ali mu ovi ne mogoše pomoći, |Dok su oružnici čuvali pustu novu obalu je bila u stanju da ukroti stotinjak zadar- jer su imali »nalog da ostanu gdje su«. \u gradu su se uličari junačili, napadnuvši ske fakinaže. O Poglavarstvu da i ne go- Posvuda gdje bi susreli učiteljice talijanaši Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. nekoliko naših ljudi, bez da ih je imo ko \ obraniti, jer je općinska policija u ovims luča- jevima ćorava. Na 9 sati stigne parobrod sa sokolašima. Dočekaše ga mnoge lagje sa obližnjih otoka i iz samoga Zadra, okićene |trobojnicam a u njima puno Hrvata i Hr- vatica, koji su klicali sokolaškoj braći. To je bio jedini doček, jer se drugo nije ni moglo, pošto je bio svakomu zabranjen pristup na obalu. Jer je vlast zabranila da se iskrcaju sokolske čete, izašli su samo staroste, kojim pogjoše u susret zastupnici Klaić, Biankini i Dulibić. Megjutim dogje četa zadarskih i novigradskih sokolaša, koji su bili pozrravljeni sa parobroda urnebe- snim »Zdravo«. Sa prozora kuća na obali i sa terase »Hrv. Čitaonice« mahalo se rup- cima a sa broda se klicalo i pjevalo, dočim je rulja odgovarala zvižđanjem i zvonjenjem omicajuć rogove itd. i kličuć svega i svačesa. Kad se je parobrod od kraja odmaknuo, sa prozora i lagja su mahali rupcima i klicali Sokolu, a oni odvratili narodnom himnom. Bijaše čas pravog narodnog ganuća. Ovdje moram spomenuti, da su svi pravi rodolju- bi bez razlike stranaka zamjerili, da zadar- ski starosta Dr. Klaić i presjednik knez Bo- relli, nijesu pratili u sokolskom odijelu četu a i prisustvovali sletu, kako to uvijek hva- levrijedno čini starosta Spljetskog sokola Dr. Majstrović. (Navala na »Hrv. Čitaonicu«). Uprav o- naj čas kad je parobrod prolazio pred »Či- taonicom« i ova ga pozdravljala sa iroboj- nicom a Hrvati i Hrvatice patriotičnim po- klicima, rulja sakupljena ma ribarnici navali kamenjem. Nasta užasna strava a nadasve \kad raniše kamenom nekolicinu a jednoga o dlaci i na smrt. Razlupaše sva cakla i vratija, tako da je u dvorani bila gomila kamenja pomiješana sa komadima cakla. Oružništvo je bilo nemoćno, jer iznenada navališe, a suviše nije ih bilo nego samo dva, koji su morali samo motriti kako se rulja junači. (Demonstracije pred stanom sabor. predsj. \lučevića). Nakon odlaska parobioda rulja zadarske fukare dovuče se ispred stana g. Ivčevića i priredi mu demonstraciju, kliču- ći: »Fora le cavre! Fora il primo dei ca- vroni!« uz zvonjavu ovnujskih zvona. Da vam rečem svu istinu, kako sam čuo od drugih, i zaslužio je takovu serenadu sa strane talijanaša, koje on i onako voli. Sad će mu gospogja poslati veći obol za »Le- u se spoštovanjem i dandanas rado spomi- nje. Fra Petar Perentini, rastavši se za uvijek suncem, Otok izgubi svaku nadu, da bi na njemu mogla stanovati ikada živa duša. Otok ostade pust, a gospodar mu svak. 'Nješto more, svaki ga dan glodeć, nešto Katolička duhovna vlast u Kotoru, da|boravnog duhovnog pastira i da mu zavape nemilosrdna čovječja ruka pustošeć ga, spra- uzdrži bogoljubnost okolnog pučanstva pra- pokoj vječni, te "suzama orose njegov grob. vljahu mu grob u kojega će ga položiti. ma svetištu, namjesti, uslijed odlaska Fra- Ovaj nemili slučaj bi uzrokom, da odsad |Drača mu bijaše već oplela mrtvački vije- njevaci, dušobrižnike iz Krtola i Krašića na unaprijed dušobrižnici Krašića i Krtola pre- nac, a crna kukavica dolećaše, da mu opoji Otok, gdje im odtad bijaše sjedište. Nu! kao da zao udes progoni stanovnike Oto-: ka, te im ne da, da dugo i mirno na nje. sti i timasti oblaci nadvili se nad tivatskim zalijevom i zastrli cijelo obzorje, Mrtva ti- nesu svoje sjedište posred svojih župljana i da Otok opusti. Nastojanjem pobožnih duša crkva i zvo- mu stanuju ! — Due 27 siječnja 1844 gu- nik buđu popravljeni, dok samostan ostade. ruševina. U pustinji vuk gospodar .... Katolička Imrtvačko opijelo !... Tako vrijeme prola- \zaše!... Komu je vijek, tomu je i lijek, govori narod. — U Boku iznenada banu mjeseca ožujka 1900. otac Jerotej Olszewski, samo- \stanac reda sv. Bazilija iz Bučca u Galiciji, šina zavladala okolicom. More se iz dubina duhovna vlast u Kotoru, da predusretne sva- tt nadi, da Otok bude ustupljen njegovom vorim! Počam sa poglavarom a svršiv sa su za njima išli izgovarajući svakojake rje- | policajnim agentom svi su zgoljni talijana- četine dostojne njihove »kulture«. Gospoda |ši. Kad sam vam to reko možete me lako učitelji sakupljeni iz sve Dalmacije uvjerili razumjeti kako nas brane i kako će strogo su se na svoje oči, što se grozna zna u Za- kazniti izgrednike!! dru dogagjati. Neka pripovijede doma i drže (Ponovni izgredi u ponedjelnik u večer). na pameti, kad budu izbori i kad im se U ponedjeljnik u večer je glazba svirala u budu preporučivali gospoda na Zemaljskom vrtu voj. zapovj. Varešanina, kod »Hrv. Či- Odboru, dok je jednoglasno mnijenje u \|taonice«. Koliko je ovdi protežirana rulja, | Zadru, da ongje, na Z. O., leži naša? grdna dosta vam je znati da to večer nije bilo o- rak-rana. ružnika u blizini, tako. da su naše ponov-, (Nezadovoljstvo megju hrvatskim gra- no napali kamenjem i neke nalupali. Po-|gjanstvom). Ovamo hrvatski gragjani kipe sredovanjem jednog upravitelja »Citaonice« | od gnijeva ne toliko proti rulji i fakilaži, dogjoše oružnici. Nakon svršene glazbe ru- koliko proti Vlasti, Zem. Odboru i zastu- lja se razigje po gradu napadajuć lijevo i pnicima, koji se nijesu ni makli da zapri- desno. Tako su napali jednog učitelja koji ječe ove gadne i nesnosne izgrede, budući je došao na pokraj. učit. konferencu i na- im ugrožen i život od plaćene i pijane fa- mlatili ga da je panuo u nesvijest. Ostale kinaže. Još većma su se svi uzrujali kad su pratili zviždanjem i insultima iz njiho- su ćuli, da je predsi. Ivčević na tužbu je- vog kulturnog riječnika. Jednog vojničkog dnog napadnutog, uzmaknuo plećima i ka- \dobrovoljca istukoše i baciše u more uz zao mu: »Što ćete da vam ja učinim, ču- pjevanje Danteove himne. Zar nč, »lijepi« vajte se sami«! Kad ovako govori glavar a prizor! da što će onda ostali, možete sami zaklju- (Načelnikovproglas na gragjanstvo. Prah čiti! Zato sve kipi, te je bilo odlučeno da u oči). Po višem komandu načelnik Ziliotto se predsj. Ivčeviću i nekim zastupnicima izdao je u utornik u jutro proglas na gra- večeras priredi demonstracija u znak pro- gjanstvo, u kome ga pozivlje na mir, ali svjeda, ali bila je osujećena jer je vlast o- istodobno megju retcima i insultira Hrvate. paznala i zapriječila. Megjutim je rulja već Vidi se da je lukav čovo. Htio bi sjedati bila spravna da navali na naše u slučaju ina dva stolca. Ugoditi i vladi i rulji. Grad \da su poduzeli demonstraciju. Kad je Vin- je u trzavici. Neki ozbiljniji odobravaju, do- ,ko Kosovac čuo da spremaju serenadu nje- čim se rulja ruga sa proglasom i prijeti da, govom gosparu, kazo je da bi želio, da fu- će se osvetiti na povratku sokolaša. Radi- | kara dobro naše namlati, Živjeli pravi pa- \kalniji elementi potpirivaju vatru. — lza- \slanstvo pokraj. učit. konferencije izaslalo je deputaciju na Namjesništvo i Zem. Od- bor, da prosvjeduje proti napadajima na uči- telje. Primili su ih uz obična obećanja! (Povratak sokolaša). U Srijedu u jutro na 7 sati stigao je parobrod na novu oba- lu sa sokolašima, koja je ponovno bila blo- kirana oružnicima. Malo svijeta jer se nije znalo za tačan sat povratka, Neki naši htjeli da idu u »Čitaonicu«, da sa terase pozdra- ve Sokole, ali oružnici krče put u nju. Zai- sta lijepa sloboda! Nema niti ciglog upra- \vitelja društva da prosvjeduje. Ta još je ra- trioti za patakun! Imao bi vam još mnogo potankosti, ali znam da je prostor lista o- graničen, s toga za danas prekidam. Bosna i Hercegovina. Sudbina tih dvaju znamenitih zema- lja — koje su tvrdo zalegje i obrana našoj Dalmaciji — visi još u zraku. Vlada ne zna se odlučiti da ih pripo- ji, i tako skrajni elementi imadu teme- lja da, bez da se ogriješe o zakonito- no, spavaju! U susret sokolima na paro-. Sti, protežu svoje želje na ono što se brod otišli su narodni zastupnik Don Ivo | kosi sa interesima dapače s uzdržanjem \Prodan, Dr. Skvrce i još neki, koji su bili | naše pokrajine. Davno je vlada mogla burno aklamirani a nadasve naš zaslužni tomu doskočiti, ali najviše unutrnje tr- zastupnik. Rulja je zviždala kao obično. Na- | zavice i možda suvišni obziri nijesu ši se iskrcaše, a zatim parobrod krenu uz o i i \joj dali izvestit što je imala s prve u- |pjevanje i klicanje hrvatskom Zadru. : : (Navala na učitelje i učiteljice). Sada initi. Iznenada se u Turskoj dogodi | prevrat, koji uvede ustav, i tutnja pre- izašla »Hrv. Kruna« donaša megju ostalim sa svim tim priopći ga svom suputniku ... ČEDNI ISKAZ OPĆE ZAHVALNOSTI Pregoocu Bog mohune daje, narodna je VIJERNOM PASTIRU, OCU DOBROTVORU. riječ. On izvede svoju namisao uz naporni Dne 2 Kolovoza 1907 ploča bi svečano rad, brigu, žrtvu, o kojoj je svak, a možda otkrivena, da se proslavi 60-godišnjica 10- i on sam dvojio, preko svakog očekivanja, gjenja uskrisitelja Otoka. podignuvši u sred mora krasni spome-' nik. Ne samo što je samostan podigao is-. Ž st pod ruševina, već je na okolo obalu i rib- | _»Stalna na tom svijetu samo mjena jest«, njak ogradio. Otok se tim pomladi i pro-|Pjeva naš hrvatski pjesnik Preradović.... cvijeta boljim i novijim životom .... Otok je vidio, štono riječ u narodu, dobra Svećenstvo kotorske biskupije, uvažujuć| m zla ! Sreća prevrtljiva luta plašljivim trud i muku oko uskrisenja Otoka, da se! Sorakom, jer kako poje Ovidij : oduži za takav napor svom starješini, pre- »Omnia sunt hominum tenui pendenti filo svijetlom i općeljubljenom Franu vitezu et subito casu, quae valuere, ruuni,« Uccelliniju, koturskom biskupu, u znak pri- s toga iz svega svoga srca želim, da Otok znanja, harnosti i ljubavi postavi mramornu |ne stigla nikad više prijašnja sudbina, već ploču na Otoku, u podignutom dvoru, da vijekom cvijetao i bujao na korist pleme- potomstvu priča, što postojana volja može | nite namisli, kojoj je posvećen, te na 'čast uz pripomoć Božju, sa slijedećim natpisom : i diku svoga Uskrisitelja, kojemu su ovi Kk ki + izmiješalo i pocrnilo..... Grmljavina stala ku igru prava posjeda, susretnošću Franje. redu, koji bi se dragovoljno tu naselio. Pre- se oriti vrliovima bokeljskih vrleti, a iz gu- vaca samostana sv. Klare u Kotoru, postavi svijetli Frano vitez Uccellini s njim u dru- stih i tmastih oblaka učestale munje sjeca- na Otok, kao čuvara, fra Petra Perentini-ja. štvu pohodi Otok, s namjerom da se molbi ti, križajuć se na sve četiri strane, dok je-|On je jadan tu kuburio sam samcat svoje odazove, Nu, čovjek snuje a Bog odregjuje. dna ne puče i udari u zvonik na Otoku, dane, Bogu posvećene u postu i molitvi, Stupivši nogom na Otok, nikne mu misao te, proletivši kroz crkvu i samostan, ostavi prigradivši u jednom ćošku razrušenog sa- u pameti, da ga namijeni plemenitoj svrsi, za sobom razvaline, ko svoga groz- mostana svoju malu izbu, živeći od milo: | potrebi svoje biskupije, podignuvši ga ispod zakopa du- | stinje, što bi isprosio u okolici, kojoj je! ruševina, Naum pretežak za onoga, koji se - uspomene Jo- još i danas u živoj pameti i koja ga/ jedino uzda: »u se i u svoje kljuse«, ali! U OSVITU XX. STOLJEĆA NA SLAVU OTKUPITELJA SVIJETA PRIDIGNU OVAJ DOM PRES. | PREP. PRANO VITEZ UCCELLINI ODREDIO GA ZA PREČE POTREBE SVOJE CRKVE KATOLIČKO SVEĆENSTVO | PUČANSTVO BOKE DANAS, 2 KOLOVOZA 1907, KAD ON SRETNO ISPUNJA 60 GODINA ŽIVOTA OVU SPOMEN:PLOČU POSTAVLJAJU skromni retci posvećeni, u znak odanosti, |harnosti i sinovske ljubavi uz duboko što- vanje. Blagoslovio Bog, te bilo sretno i beri- ćetno ! i | e