Br. 188. U DUBROVNIKU 26. Septembra 1908 PRAIA GRIENA KRTATSMI Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. === === = S = uu u o [[—- == = = u u u > =mR == a u u Oo uuu === IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. God. IV. rec i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uređništvu. — Za ram i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Iz SrRANKE PRAVA. Na sastanku uprave Stranke Prava dne 21. ov. mj. odlučilo se je, da Stranka Prava stupi samostalno u na- stajnim saborskim izborima, i da upravi proglas na, narod, u komu će biti ja- vljeni kandidati Stranke Prava. Izborni odbori po pokrajini imadu stati u neposrednoj svezi sa upravom stranke, i svoje odluke glede izbora i kandidata javljati istoj, na ruke pre- sjednika Don Iva Prodana. # *o# Proglas će naznačit rad i nastojanje onijeh, koji budu pozvani da aktivno . sudjeluju u saboru; a svakom odjelku . izbornijeh kotara potpuna je sloboda da se dogovaraju i ustanove koga će predložiti kao kandidata i za koga će glasovati. Ne da uplivišemo na slučaj- ni izbor kandidata, nego da kažemo nešto, što je veoma važno i na što po svoj prilici izbornici neće se gi o- svrnuti; dočim nam je veoma drago da predlože i izaberu kandidate, koje cijene da su najbolji prama njihovijem prilikama, dužnost je naša da upozo- rimo birače, da barem ovaj put dužnu pažnju obrate stanju naše stranke; te po tome da žrtvuju samoljublje i mje- sno koristoljublje općoj stvari i opće- mu dobru: jer mi ne možemo nego računati na ograničeni broj zastupnika, a kad je tako cijenimo da je sveta dužnost svakoga pravoga rodoljuba, da gleda i nastoji kako bi njegovi pre- dloženici odnosno kandidati bili naj vr- .snije sile što imamo u stranci, jer bi te vrsne sile i ušutkale napadaje pro- tivnijeh stranaka, i svijesno i muževno zagovarale naš program i njihove želje, te bi tako dostignule da sitno crno- gorušnice, kakovo je naša stranka u saboru, ponaraste u golemo stablo, koje bi okupilo narodnu snagu i upo- ravilo sve napore na dostignuće onih idejala, za koji protivna naša stranka radila je po vijeka prilično mlohavo, a svakako bez vidljivog uspjeha, te je doživjela da postane nakaza ili utvara, PROSVJETNI GLASNIK. »Danica“. Koledar društva Svetojeronim- skoga, za prostu godinu 1909. Veoma za- služno i popularno Društvo Sv. Jeronima, osim što svake godine izdaje više poučni- jeh, zabavnijeh i stručnijeh knjižica, izdaje takodjer već veoma omiljeli kalendar »Da- nicu«, a svake godine najvišim marom i pomnjom nastoji, da svojim kalendarom za- dovolji i odobrovolji cijelu pupliku : Nastoji svake godine da iznese što zanimivije pje- sme, pripovijetke, smiješice i svaštice, tako taj kalendar bude naj prikladnija spomen- knjiga a istodobno naj ugodnije štivo sva- komu, a nadasve unom ogromnom broju seljaka, koji se prama svome siromaštvu zadovoljuju kad kupe kalendar, tu naj mi- liju zabavicu kad ih radnja ne umara. Da nabrojimo sve ono što sadržava ta veleko- risna knjiga, u preko tri stotine stranica, bismo oduljili, zato zaključujemo: — svi vi, koji čitate naš list, gledajte raspro- straniti taj uzorni kalendar, a mi vam jam- da kako se mi ne kajemo narodu ga preporučiti, tako se ni vi nećete ka: ako ga što više možete budete proši- i U žE i! djetetu hoće se više njegovatelja, tako i našoj stranci, koja svaki dan to bolje raste, hoće se vrsnijeh sila; ove će prokrčiti put gdje je posve nepri- stupačan ili veoma tegoban; a kad prokrče put prosto i blagoslovljeno da pristupe i sile ne posve iskusne, jer trudno je zasaditi i urediti, a lasno je zasadu dobro uregjenu držati u redu. Neka naši sumišljenici na to promi- sle, i bez dvojbe će odobriti ovu po- sve umjesnu opasku, koju smo učinili za opće naše dobro. Oni i mi. Osvjedočeni smo da svi oni, koji ljube ovu hrvatsku grudu, u kojoj su se rodili, već su na čistu kud im je krenuti i kome svoje povjerenje pre- dati. Oni sa »riječkom resolucijom« temeljili su, da su »najbolje osjegurali narodne probitke«; mi, kad se svukud orila ta zamamna pjevanija, temeljili singjir oko vrata našemu narodu — i vrijeme poštenjačina, posve nam je pravo dalo: oni su kaživali da su slo- žni,hdogovorni i jednodušni; mi po- znavajući razrožne težnje i misli neko- licine njih, imajući na pameti onu lije- pu našu narodnu: oj turčine, za nevolju kume, pelili smo da će se resolucijonaši u kratko doba razići — i tako se baš dogodilo: u izborima bili su nesložni; u vijećanjima bili su nesložni; u misli i u tendenciji bili su nesložni; ta je nesloga kako razarajući potok svaki dan to više rasla; nasipi su se provalili i nastao je opći potop. Glavni stupovi t& stranke, Dr. Pero Čingrija, morao je otstupiti zbog sra- motnih intriga; Dr. Trumbić postao je nemogućan; Dr. Marović, odmetnik naše stranke, doveo je do rasula ju- načku sinjsku krajinu; Don Jure Bian- kini okaljao se radi profita; jedina o- soba, kojoj bi iz uvjerenja danas ski- nuli klobuk i duboko se poklonili, bio bi Dr. Mihaljević, koji je i na knjiže- vnom i na ekonomskom polju mnogo O. U. Talija: Humanitarna djela, pa- trijotizam, vjera u dubrovačkoj prošlosti. — Tiskom hrvatske dubrovačke tiskare, 1908 Strana 48. Cijena 80 para. — Ovo su tri govora, što je veleč. pisac držao uoči sv. Vlaha. On se je ponešto odalečio u ovoj prilici od običajnoga predmeta. Odabrao je da govori o humanitarnim djelima, o patri- otizmu i vjeri starih dubrovčana i trkimice pobirajući glavnije iz dubrovačke povjesti dokazao je ožetošću svoga sloga, koji inače ne škodi nimalo jasnoći, da su dubrovčani svoja dobrotvorna djela oslanjali na kršćan- sku ljubav, da im je patriotizam bio pro- žet kršćanskim moralom, da je njihov pri- vatni i javni život imao zasagjen korjen u vjeri njihovih otaca. A praktični zaglavak, do koga je sašao govornik, jest da prošlost dubrovačka u mnogo čemu može i sada biti primjerom i sadanjim generacijama; jer i ako se vremena mijenjaju, ne mijenjaju se vječiti principi istine, dobrote i krasote, kad se ne mijenja ni ljudska narav. — Za- što se je govornik odalečio od običnoga načina govora, on nam kaže u svomu pred- govoru. »Ja san — piše — mislio i pisao pod pritiskom tlaka društvenih prilika u ko- jim sada živimo; one su, a ne ja stvorile ove moje besjede avakove, kakove su i sa- držajem i formom«. — Htio je pisac kazati da se u današnjim prilikama valja otresti od nekih stereotipnih forma, koje i ako su smo da je »riječka resolucija« novi a svoje ego iznosio; nije se gradio da uvijek spravni da otstupimo netom o- je noli me tangere; jedini je bio! kader u Spljetu okupiti oko sebe sve snage, sve ljude osim onijeh razvra- tnika, koji bi htjeli sve uništit; njego- vo znanje i dobro ponašanje navelo je skupštinu da ga izabere presjedni- kom stranke, a to je dalo povoda da su dubrovčani iz stranke istupili, ne samo nego i kidisali na novoga pre- sjednika. »Narodni List« prigovara Dru. Peru Čingriji, da ima i kod njega mnogo krivine, jer se stranka razišla; mi nećemo da sudimo nego prepušta- mo njihovoj stranci da mrtvi pokopaju svoje mrtve, jedino mi konstatujemo šio jest u njihovoj stranci, a pukotine u toj trošnoj zgradi takove su i toli- ke, da će u kratko doba bez dvojbe srušiti se cijela zgrada, i ako ispod svojijeh ruševina ne zakopa Trumbiće i Biankine, ostaviće ih tako okrva- \vljene glave i smetena mozga, da će \ostati ko da ih i nema. Oni već se \ne obraćaju narodu nego kupe načel- imike, koji ne mogu izostati jer im je iza vratom Zemaljski Odbor, to je sva njihova snaga! Mi se obraćamo naro- du, priznavajući ovomu da je jedina snaga, koja može spasiti domovinu, je- dini kvas koji može začiniti narodni kruh. Oni nameću sebe kao spasitelje, kao jedino srestvo da se tužna Hrvat- ska oslobodi svojih nevolja: mi pu- štamo slobodne ruke narodu, da pre- dade svoje uvjerenje kome hoće. U takovu rasulu kad po riječima Dra. Pera ne postoji program narodne stranke, kad njihova »pravaška stran- ka« ostupila je mnogo čemu od pra- voga svoga programa, kad vigjaju da u zborovima i skupštinama ne mogu biti složni, da u listovima jedni pišu jednu a drugi drugu, da su još za ži- vota dali opjevati opijelo kao Karlo V., šlo im je ostalo drugo nego se povuči sa političkoga poprišta, a kamo li kao usprkos htjeti na silu da budu vogje narodne i glavni faktori u iz- sjetimo da su nas mase i domorodci zapuštili. i da posve propane. Kako nestašnomu |za narodnu stvar privriježio, a nije se|u programu smo jednodušni, u skup-|jesu od jednom baš sada nikle, nego su do lani isticao niti je po što po to štinama i zborovima posve složni; stare i poznate već odavna prije. Pa eto, bilo je doba, kad bi mi bili puno lakše mogli uzbuniti te pogranične zemlje nego li danas. Bila je i neka godina 18:8. Tekla je i nekriva krv, ali i onda sesdizali pri- Neka izbornici dobro na sve Qvo |govori, koji se i danas još vuku i traju. promisle ; neka razaberu svojom bi- Ipak su tadašnji vlastodršci Srbije uzdržali strom pameti, da je neoporeciva isti- prijateljstvo sa monarkijom i nijesu se slo- na što god smo kazali, te neka se po tome vladaju u skorijem izborima. Ne- ka ustanu i svijesni svoga prava i svoje dužnosti kao čestiti ljudi i dobri do- morodci, neka stupe na izbore pod lozinkom : Nećemo nametnika ! Veleizdajnička afera. Progoni i uapšenja bila su završena, ali ponovno je sud proizveo premetačine i u- apsio nekolicinu. Tako i prošlih dana su bili uapšeni: u Vrginmostu učitelj Joco O- reščanin, u kotaru Vrginmost pop Nikola Milić, paroh u Stipanu, Vaso Lukač, trgo- vac u Vrginmostu, Milovan Momčilović, u- čitelj u Stipanu, Amtonije Srnić, učitelj u Korinu, Gjuka Jovanović, seljak u Boviću, te Petar Petrović, učitelj u Skadru, kotara Vojnić. Zatim su uapšeni u Topuskom pri- staše srpske samostalne stranke Petar Vu- jaklija, trgovac, Dmitar Miljević, trgovac i Gajo Živković, pekar. Srpski ministar izvanjskih posala Milova- nović ne samo da je nastojao nekako o- pravdati srpsku vladu pred ministrom Ehren- thalom, ne samo da je izjavio u mnogim bečkim listovima, kako sadašnja srpska vlada »osugjuje opako nastojanje zanešenjaka«, i nekako htio da opravda Pašićevu pristra- nost, nego je ovijeh dana suradniku »Pe- ster Lloyda« izjavio megju ostalim i sli- jedeće: »Meni je upravo drago, što mogu baš i s obzirom na položaj dati neka razjašnjenja o predmetu, koji se je do sada navlačio ne- kako zasjedno, iz mraka, od neodgovornih i tamnih faktora. »Po tim kazivanjima, kod nas ljudi, koji vode odgovornu aktivnu politiku, bavili su se mišlju, da na takav način pobune pogra- nične krajeve susjedne monarhije, da ovi padnu maloj Srbiji kao zreli plod bez muke u krilo. Ali ove iste zemlje nalaze se da- nas u istim rukama i u istoj državi, gdje su se nalazile i prije 10, 40 i 60 godina. Dunav i Sava nas dijele od njih kao i prije. U tim zemljama žive danas isti puk nama borništvima i u općinama: dočim mi nekada uspješno utjecale na slušače, danas | ih čeka sudbina hladna susretaja. Izdanje je krasno, a cijena je prama izdanju umjere- na. Može se nabaviti kod knjižare Pretner u Dubrovniku i kod samoga pisca. Luigi Pavia: HHissn Algebel; novela a- rapsko-španjolska. Prema drugom tatijan- skom izdanju preveo Ivan Andrović. Izda- nje E. pl. SChonfelda, Zadar. U predgovoru kaže se, da je djelce navlaš pisano kako bi bilo od zabave, i po tomu ni najmanje ne dosadilo, a još manje da sili čitaoce na mu- čno mozganje, G. profesor, dobar i čestit prijatelj nas Hrvata, što je želio to je i po- lučio. Novela je dobro razregjena, živi su i zamamljivi opisi, saglasno su harakteri istaknuti, u prozi ima mnogo istočne poe- zije, dogogjaji brzo lete i podižu napetost sve to više dok se cijelo djelce ne pročita. Zemlja žarkoga sunca, krasota i bujnoga roda, kakova je Španjolska, pozorište je gdje se dogogjaji izvršuju. Borba otražaka Maura sa kršćanstvom slikovito je natuknu- ta; ljubomornost i nježna ljubav, odvažnost i osobno junaštvo, borba izmegju vjere i nevjere, u ljubakanju i u obiteljskom krugu živo su opisane; glavna ličnost i što god je oko njega nasilnom smrti dospjela, a to bez ikakvoga natezanja nego posve prosto i naravno, kako je i sva prilika da je bilo. S toga živo preporučamo djelce, jer ko god srodan kao i prije, i težnje toga puka ni- blagoslovit će ono malo novaca što bude potrošio: toli više jer je poznati naš knji- ževnik Ivan Andrović znao posve izgledno novelu prevestiti u naš jezik i okititi svim ljepotama našega jezika. Praktični ,Pučki Odvjetnik“, za vogje-| nje najpotrebitijih posala kod kotarskih su- dova. Priredio Josip Janković, c, k. sudbeni oficijal u Supetru na Braču. Spljetska Druš- tvena Tiskara. Cijena Kr. 2; ko pošalje no- vac unaprijed dobiva knjigu franko. Ko je taj da dandanas nema ,posla sa Sudom? Osim parnica pletipravda mnogo toga vrši se na Sudu, što siluje mal da ne svakoga da češće tamo zalazi. Savjeti su odvjetnika prem slani a da ih čovjek upotrebi, a opet pojedinac koliko god bio pameću nadaren, ne može znati sudbene formalnosti, zato je ovo djelce veoma zgodno dapače neopho- dno. svakomu, pa se taj ponosio kapom ili klobukom, a nadasve učiteljima i svećeni- cima, koji imađu narod svjetovat. U djelcu posve po pučku nanizani su propisi zakona | i posve zgodni uzorci, po kojim da se pi- sanje vodi. S toga preporučamo svijem : ka-| pujte praktičnog »Pučkog Odvjetnika«! Izabrane Poslanice Sv. Jeronima, Pre- veo i izvornim bilješkama popratio O. Ivan Marković, doktor bogoslovlja. Svezak prvi. Cijena Kr. 4. Tiskom Katol. Tiskovnog Dru- štva; Zagreb. Strana 312. Taj čedni i veo- ga pročita naći će se posve zadovoljan, i ma zaslužni franjevac od mnogo godina o- žili sa protivnicima njenim, niti su te po- granične zemlje, koje su onda bile bez za- štite, spojili sa Srbijom. »Bila je i jedna godina 1866. Srbi gra- ničari su onda vojevali u Českoj i u Italiji. Granica je bila bez vojske. I ni onda nije Srbija upala ni posegla za tim krajevima. I ne treba puno tražiti, da se nagju potvrde, da su nas u svoj formi jake velevlasti, koje su ratovale proti monarkiji, pozivale, da na- padnemo ovu iza legja. »Oni, koji su nas onda pozivali protiv monarhije, sada su saveznici njeni. Cijela Europa upravo kategorički želi mir uzdr- žati. I mi da danas ozbiljno mislimo na u- pad u pogranične krajeve? Naši vlastodršci, koji imadu toliko briga i posala kod kuće i toliko nevolje oko sebe, zar bi ti mogli imati toliko malo srca, da u ovim prilikama i uz ovakove izglede idu buniti supleme- nike u prograničnim krajevima i turati ih u smrt, na vješala i u tamnice. »Što se tiče Bosne, to mi stojimo na sta- novištu, da u njoj monarkija vrši europski mandat, da Srbija nema niti pravo niti mo- gućnost da u tom vršenju monarkiju sprije- čava ili smeta. Našoj braći tamo mi dono- simo živi interes simpatije, kao i svoj dru- goj suplemenoj braći. Želimo živo, da o- čuvaju svoja nacijonalna prava i svoj na- rodni posjed, da steknu slobodu nacijonalnu i da žive sretno. Ako pod »velikom Srbijom« razumijevate osjećaj solidarnosti suplemenjaka, bez obzira na granice, onda postoji veliko srpstvo. Da- nas kad se dogagjaju velike stvari na Bal- kanu, naravno je, da se mi brinemo jedni za sudbinu drugih, da drhćemo jedni nad drugima i to ne tajimo....« Demonstracije. " Izjavljamo prije svega, da demonstracije uopće nijesu nam po ćudi. No nije s toga da ne shvatamo, e stanovite prilike i stano- vita vremena mogu da uprav nagone grad, pokrajinu, narod, na demonstrativna očito- vanja. Kao god što pojedinac protiv uvrede nanesene mu ili protiv nepravde pretrpljene protestuje bilo to usmeno, bilo putem vla- *) Op. Ur. Od ugledne osobe izvan uredništva. braduje vanredno učenim, duboko smišlje nim djelima, koja istodobno su pisana na dobro vjere i na dobro naroda. U njemu je sinteza napora veoma zaslužnih franje- vaca od vajkada; sinteza koja je i slavnoga Strossmayera kroz cijeli život vladala: za vjeru i za domovinu. Poznato je svako- mu, da je u crkvi Božjoj glavni naučitelj naš sveti Jeronim; jer mu crkvu sama daje taj naslov: poznato je, da on napisao zla- tnom latinštinom prijateljima i znancima mnoge listove, koji jesu s forme uzor, te mogu časno stati uz listove Ciceronove; a opet s mnogo čega veoma važni za povjest, za bogoslovlje, za arheologiju, za sv. Pi- sve smo: da ih je za to crkva sabrane mnogo i mnogo puta u raznim izdanjima raspro- stranila; da su najbolji izraz velikoga uma Svetiteljeva, nježnoga njegovoga srca, ne- odvisnog njegovoga prosugjivanja. Tako i biser koji je za nas dvostruko dragocijen, pruža učeni franjevac uz skroz pribranoj hrvaštini našoj publici, koja će bez dvojbe razgrabiti to dragulje, sabrano od velikoga Svetitelja. Cijenimo da nam nije potreba |preporučati djelo, jer i ono malo što smo kazali dostatno je da svakoga krene a na- dasve svećenstvo i učenu ruku, da se do sitina napoji na tom vrutku životvoreće vode. a dale uta Žuža