e MINA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko nesvrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU 10. Oktobra 1908 GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. === == === = == ===. _ m = m PM A1, DADA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. NENA MRVNTSKA God. IV. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništva. —zZa zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit tetku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. polugodište. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. HRVATSKI NARODE! Tugjim upravam podložen, gospodarstveno osiromašen i prikraćen nijesi| pad zvan, da biraš zastupstvo tugjem skrbništvu podvrgnute. Kroz malo dana imati ćeš, da izabereš zastupstvo Dalmacije po izbor-\qne uy Spljetu. On je dragovoljno kan- potpunu svoju volju. Imati ćeš da biraš 4. tica | đ ' pod pritiskom onih koji su predstavljali većinu u zemlji i u ime njezino sa O: ET O ODN nom redu koji Ti nedopušta izreći vlastodršcima mešetarili i služili im. Nu vidio si, da djelovanje njihovo i njihove stranke nije ni ovoj po- krajini ni ostaloj Tvojoj domovini donijelo koristi na nijednom polju naro- dnog života. Vidio si, da stranke, zadnje doba bili prisiljeni, da sami svoje djelo unište. Tvoje volje, Narode, nijesu poštivali, vjere u Tvoju snagu nijesu imali, k Tebi se nijesu obraćali, ni Tvoje povjerenje tražili, zato oslone u Tebi ni- jesu imali niti ga imaju, a što još hoće da Ti se nameću nije nego želja i namjera, da Ti zapriječe, te slobodno progovoriš i Tvoje povjerenje dadeš stranci prava složnoj i ujedinjenoj. Ti, Narode, shvaćaš stranku prava, jer je ova iz Tvoje duše izašla, Ti je poznaš po iskustvu, jer je ona jedina s To- bom i u Tebi živjela, irpila i stradala. Progonjena i ozloglasivana od svako- ga, ona se je samo Tebi uticala i s Tobom vidala rane domovine naše od svakoga zapuštene. Ona odavna žive u Tebi i radi bez ikakve druge nade nego da se u Tebi i po tebi ojača i s Tobom pristupi riješavanju velikih Tvojih potreba i oživotvorenju Tvojih narodnih i ljudskih prava. U nedalekom vremenu riješavati će se sudbonosna pitanja za cijelu tvo- ju budućnost, Narode, i ako Te to vrijeme ne nagje pripravna na obranu, odvažna u navali, složna u zahtjevima, i nadalje ćeš ostati potlačen, razdvo- jen i podložan svim mogućim tugjinskim upravama, koje će Te kao i do sa- da spriječavati u svakom napretku. Stranka prava jedna i složna od Raba do Spiča u oviri sidbonosnim i veoma teškim časovima za budućnost cijele domovine naše, smatra svojom dužnosti, da od Tebe, Narode, pita i primi poslanstvo i zastupstvo Tvoje. Ona će tražiti i raditi, da ne da sam sebi gospodariš i daješ. Ona će tražiti i raditi, da u Tvojoj zemlji Tvoj jezik bude gospodovao, Tvoji sinovi na upravam budu postavljeni. Ona će tražiti i raditi, da u javnim poslima svaki odrasli sin naroda bu- de imao glasa i utjecaja. Ona će tražiti i raditi, da se Tvoji dnevni posli, Narode, posli privrede, težaštva, radništva, pomorstva i trgovine tako urede, da ne budu velikoj ve- ćini na teret, a samo pojedincima na korist, nego neka od radnje svoje ima- de najveću korist onaj koji radi. Ona će tražiti i raditi, da se blagostanje Tvoje pridigne, i prosvjeta pro- širi na način da budeš moći stati u kolu drugih naprednijih naroda. Ova će poduprta od Tvoga povjerenja, i po Tebi jaka, s Tobom traži- ti i postići, da Ti, Narode hrvatski, budeš ujedinjen i sam na svomu zemlji- štu gospodar. Stranka Prava u riješavanju ovih pitanja niti dok ih ne izvojšti. Narode! Neokaljana zastava Stranke Prava, njezin opstanak, njezin raz- vitak, najbolje su Ti jamstvo, da će Stranka Prava ispuniti sve ono za što žive i za što radi i za što sama sebe zalaže. Nu za to je njoj potrebita Tvoja snaga i Tvoje povjerenje, koje ćeš, ako Ti je do bolje budućnosti, u nastajnim izborima dati njezinim predloženicima. Dana 4. Listopada 1908, budeš zavisio od milosti gospodara, nego će uzmaći niti popustiti, Uprava Stranke Prava. toku, eno se je pod brdom kao u strahu smjestilo selo Vrućica a dalje poput kukova proviruju vršci r&tskih brdija i brežuljaka. Sunce se je već prilično bilo diglo te svim svojim silama uprlo, da žarkim zra- kama stopli i užari još od noći studenu ze mlju, a mi sakriveni iza jedne litice stado- smo doručkovati. Umorni uzesmo pohlepno jesti i ako prem rano, Kad bijasmo gotovi, PODLISTAK. IZLET NA ,VIPERU“. (Putopisna crtica. Piše V. D.) Tamo se doli ispod nas pružila divna zelena ravnica povrh Orebića, a pred njom se je poput ravnoga polja protegnuo ubavi korčulanski kono, miran i gladak kao mra- mor i u njemu se kao u ogledalu odsijeva grad Korčula, koja ti sa svojim starim sre-|počesmo se dalje uspinjati. kulama okolo pruža romantični| Što više uzlazimo, to nam se vidik sve .|većma otvara... Eno već oku na dohvatu čuli kao bijela krila ljepirica rasijana sela bijelih kamenoloma na otoku Verniku i o+ žmovska a put istoka susretaš divno zeleno | kolo njega, koje bi čovjek, da ih nije ni- lumbardijsko polje - Blato, kojemu se, na gda vidio te da nezna za njih iz ove dale- desnu kao oaza megju kitnjastim maslinama | čine držao za kakav novi grad s lijepim du- pružilo: maleno ali krasno seoce Jović. gim varošem. Njima na istoku eno naše mile 'preko otoka Korčule usred | Lumbarde zelenilom okićene . .. . Odmah na poput kakove ogromno duge ribe prvi pogled čovjek opazi na njoj toliko čar- Lastovo sa silesijom malenih |nih prirodnih ljepota, da ih nije moguće ni udaljenosti najvještijemu peru opisati... Ta priroda se je u njoj očitovala u najsavršenijoj svojoj krasoti ... Obala te njezina, uzduž koje se domovine ujedinjene i slobodne, nego pokrajine |kandidaturu na temelju našega progra- (će biti koje su oni stvarali, nijesu Tvoju volju zastupale,|teresa mile ove naše zemlje i Općina nego su iz jednog zla padale u drugo, dok evo začetnici njihovi nijesu u|u kojim stanujemo; a ja nalazim da, NAŠ KANDIDAT. | Kako smo u našem listu bili nazna- | (čili, mi smo prepustili slobodne ruke 'izbornicima, da izaberu koga god ho- \će, kako im se bude bolje svigjalo € korisno njima koji mu svoje \povjerenje davaju, uz poklik: Neće- mo nametnika, mi smo ih pozvali da se dogovore; oni su se dogovorili, \iznijeli seljaka bistre pameti, otvorene \ćudi, kućevića u Konavlima, izobraže- i is i i \na; svi su se sreli na njegovo ime, Meni mislite povjeriti obranu i za- | na što Bog dade i sreća junačka! govaranje vaših narodnih ćustava i in-|* već znamo unaprijed da će stano- '\viti listovi vikati na »kamarilstvo«, da pije tg izim Q4\ce nam prigovarati jer smo »sklopili sam dužan vašoj ljubavi i povjerenju, | kompromis«. Da ne zavaraju malodu- jim prihvat manđali, naglasiti so slijedi : zn nalazimo shodno da izjavimo što | i o zemljadjelac ui " Svim te“ giijedi: Gosp. Pero Vuković tako je skim težačkim poslom radit ću koliko | onosit i obtazan, da nije moguće ni budem mogao i koliko će dopusti pomislit e bi bio čigova stafaža: nje- iri slabe sile, koje ću ipak sve upo- Gosp. Peru Vukoviću pok. Nika iz ovčića naši u Konavlima ponudiše ma, odobrenog od skupštine ove go- Hrvati Pravaši! sreza izvanjskih općina dubrovačkih. i a \ga šalje narod i on zna da će narodu tri, . MEN došivoštanje Ši odgovoriti za podano mu povjerenje; Mi s napredak : si: Vag, koji ste on sam jamči da će zagovarati ne sa- mi povjentnje poda M, Istodobno do- mo probitke svojih izbornika nego i |govona " sumilijesicim na doPro| ideal našega naroda; a kad on sam (E pne ppm Hrvatske. Gi (jamči mi mu potpunijem pouzdanjem | Kako katolik tad čit evolinjt 2480“. vjerujemo; znajući da je narodni za- (MM me dieapuć pokore slobodu |stgpnik, on neće okaljati svoj položaj | drugih vjeroispovijesti. : likakvim činom koji ne bi odgovarao | Kako rodoljub u današnjem raspu njegovomu položaju i njegovomu po- političkih simeneka, oglkio 55 pri- štenju, a njegov će rad najbolje svje- druži se stranci, koja se kupi oko dočiti, da smo sretno predali mandat vetitoa oga Don IVA PRODANA, ko-Iy poštene i značajne ruke. Tako ot- ja ima Jom program. bistra 1 čista no pada prvi slučajni prigovor zlobnika. čela i koja najbolje zagovara rodolju- Kompromisa, odma velimo, nije bilo, bno naše pravo dobro. i Zato istodobno kad sam prihvatio Vašu časnu ponudu, opremio sam pi- smo Velečasnom Don Ivu Prodanu, u kojem javljam i zalažem poštenu mo- ju besjedu, da ću na temelju i pro- gramu te stranke udesiti moje javno poslovanje kako zastupnik i Vaš oda- navljana, koja se kupi oko gospodina načelnika, ne pripada kojoj političkoj stranci, jer stare »narodne stranke« ne- ma, kako je izjavio sam bivši presje- dnik iste. Uz rezolucijonaše nijesu pri- stali, pravašima nijesu se pridružili: o- stali su prosti Hrvati, bez zaveze stran- branik. i i 4 ke a ke. Naši su dakle ugovarali sa prosti- e Vam javljam, te se nazivljem Vaš jem Hrvatima; oni su sami ponudili svoj glas a prepustili slobodne ruke predloženiku, da poradi slobodno, što cijeni da bi bilo dično i pošteno i nji- Isti je najavio veleč. gosp. Don Ivulma korisno. Tako je stvar slijedila: s Prodanu, presjedniku naše stranke, da njihove strane bez ikakvog uvjeta, bez stupa u naš klub, bude li izabran, i da ikakvog pisma, te baš za to i velimo (će raditi dogovorno sa našim zastupni- da nije bilo kompromisa nego da su \cima; a odnosno pismo donijet ćemo čestiti Hrvati Konavljani svojevoljno 'netom »Hrvatska Kruna« bude ga o- ustupili svoje glasove čovjeku, koji je \bjelodanila. Značaj, poštenje i vrline toga česti- \toga seljaka za nas jesu najbolje jam- me javnome radu, a naš program \stvo da će izvršiti svoju besjedu i se- ko putokaz svojemu pregnuću. Prigo- bi i svojoj krajini osvijetlati lice. \vori dakle niti će smetati nami ni na- Gruda, 3. Listopada 1908. Vuković Pero pok. Nika, iz Radovčića. Kao oblak na obzorju, ukazuje nam se, da ga jedva možemo okom sazrijeti daleko onamo, gdje otok Korčula svršava krasni otok Vis a skrenuvši okom malo na desnu ugledaš sjeverni dio pitomog Hvara. Evo nas na čistini ispod Viperinog vrška \... Njezin nas kuk nekakvom neodoljivom silom vabi k sebi. Ostavismo s toga put, pak se stanemo uzbrdice po hridinama i okrnu- tim kamenima penjati k njemu. Teško je doista to bilo, ali mi ipak toga ne osjetismo već poput vjeverica ne pazeći niti da se kogod rani poskakasmo k vrhu. Na tom se putu I. složi megju dvije hridi te lupivši sa svojim staklenkama, koje je nosio u torbaku, o kam razbije ih i prolije vino ... Vrijedno je ovgje zabilježiti jedan neobični vic našeg inače ozbiljnog N. Idući jadan uzbrdo, opuze mu se noga preko je- dnoga kamena i pane. Mi nijesmo odmah opazili tu ajegovu nesreću, jer je on bio zadnji, već kad smo čuli riječi: »Ko je bio tako lud te pošo potezat ovoliko kamenja \nižu mnogobrojna krasna kupališta, uprav PREAE ,.. Nema tu one visoke vrleti, koja te na prvi pogled napunja strahom i uža- som, već je ona niska, ravna i bijela rek bi umjetna; ima u sebi nešto osobita, što te knjoj vuče ... Divno njezino ravno, ze- leno polje, koje s jedne i s druge strane do- pire do mora, rek bi, samo je more zelene boje, a maleni brežuljci, puni bujna zele- nila kao i polje, na kojima se poredaše kuće marnih seljana, izgledaju kao da su stvo- reni, da završe onaj divni, sklad prirodnih ljepota. Po moru eno rasijanih otoka na sve strane a najveličanstveniji megju svima krasna Boddia sva zarasla gustom šumom, ima po srijedi još kao oazu zeleni vinograd, preko kojega iz dubine proviriva vršak zvo- nika samostana Franjevaca. Malo naprijed i eno otvoreno onamo ne- gdje u uvalici pokraj mora kršno Račišće, a povrh njega nazrijevamo mjesto kameni- tog Pupnata. |šemu kandidatu: on će muževno od- \ govoriti na osvade otvorenim i česti- itim svojim radom. | Petre Vukoviću, naš predloženiče! (Potpunim pouzdanjem mi ćemo li dati \naše glasove: nosićemo te ma svoja \ramena, prodičit ćemo tvoje ime i tvo- je Konavle, a ti ćeš bez dvojbe ispu- niti svaku našu nadu: zato ti iz sve- ga grla kličemo: Petre Vukoviću, Ko- navoska diko, naš budući zastupniče, živio nam! Čudne. poiooe u. malo dama! | Kroz malo dana u našem javnom životu zbili su se neki dogogjaji, koji moraju da porazno djeluju na svakog \ iskrenog rodoljuba, bilo Hrvata ili Sr- 'ba, jer takovi dogogjaji ostavljaju za sobom kobne posljedice. Poznato je \maime da hrvatski narod u našoj po- krajini, već od mnogo godina, bori se \da izvojšti svome jeziku ono pravo, \koje mu pripada kao jeziku ogromne \većine naroda naše pokrajine. Vlada \više ili manje našijem zahtjevima opi- \rala se je, ona nije htjela rastužiti onu “šačicu zadarskih autonomaša, koje sa- ma »premilostiva« umjetno podržava \u glavnome gradu jedne hrvatske po- '\krajine. Nu, rek bi, da je i ovome bio I\došao konac. Autonomaši do danas \posjedovahu na dalmatinskom saboru i to s očitoga razloga jer većina Ko-|šest mandata, skupinu koja nije odlu- čivala u saboru, ali ipak dostatno ja- ka da služi vladi kao srestvo za ra- zne intrige proti hrvatskim aspiracija- ma naše pokrajine. Nu prigodom ovih izbora opazilo se je, da bi udruženi Hrvati i Srbi mogli bez ikakovih po- teškoća oteti dalmatinskim »talijanima« četiri mandata iz veleporezničkog sre- za za sudbene kotare sjeverne Dalma- cije. Po tom bi autonomaška grupa spala na sama dva mandata, koji se u saboru ne bi ni brojili, jer dva mandata ne mogu da poduzimlju ni- kakove saborske akcije. Autonomaška stranka u Dalmaciji bila bi potpuno uništena i zakopana. Ova vijest obra- dovala je sve rodoljube u našoj po- krajini i hrvatski narod preko svojih po razboru slobodnom voljom odabrao | predstavnika stupio je odmah u do- našu stranku kako najbolje srestvo svo-| govore sa srpskom strankom da se po- ka- |duzme zajednička izborna akcija u o- vome smislu. Ali nakon malo eto o- \krutnog iznenagjenja! Srpska stranka Ina ovu visinu«, okrenemo se, kad vidimo |njega kako se ispod jedne griže iz jednog | grma, u koji je za njegovu sreću slučajno \bio pao, kopa. Svi se grohotom nasmijemo, svaki pridoda onako po studentsku po koju tricu u bar njegovoj nezgodi, pak nastavimo |naše uspinjanje. | Tihi i blagi povjetarac, koji nas je ugo- dno hladio do vrha, zapriječivao je jakim | sunčanim zrakama pustiti onoliki žar i vru- ćinu kao u ravnici, a opet nas se je hla- dnija temperatura na brdu, pored svaki- dašnje nesnosne vrućine, osobito ugodno doimala. Što smo bliži vrhu, to nam srce sve to većma kuca i željeli bi imati krila, da brže tamo stignemo. Ipak nijesmo dugo ni na to čekali jer eno prvoga gdje već stoji na mjestu i skinutom kapom nepomično i nijemo gleda naokolo te se čudi krasnom i veličanstvenom prizoru. Stupivši do njega, nijesmo ni riječi pro- govorili, već zapanjeni s nepomnjivo divnog