Me

Č

 

_

U DUBROVNIKU 17. Oktobra 1908

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za  fnozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

godišnje K. 9 — Ko ODO
je predbrojen i za došasto |

 

 

 

ATA GRVEMA 1

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

God. IV.

NMM

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi še ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Mi smo u Dubrovniku uvijek zago-
varali slogu i ljubav Hrvata bez razli-
ke stranaka u općinskim poslima, a
dogovor i sporazum u političkim pi-
tanjima a nadasve u izborima. Doži-
vjeli smo da su stanovita gospoda vo-
ljela tugjoj stranci i tugjijem ciljevima ;
doživjeli smo na žalost i to, da su
nas bijedili »kamarilstvom«, da su nas
nazivali »gjeneralašima«. Puni ljubice
prama Magjarima, puni mržnje prama
Beču, skloni na svaki popust gospodi
Srbima, uz zaplečje mnoštva novina
podigoše kuku i motiku na nas, koji
smo umjereno ali stalnim pravcem ra-
dili po programu naše stranke i krčili
sebi uprav trnoviti put do osviješćenja.

Nije dugo trajalo i Magjari su ih
ostavili na cjedilu, a u istoj stranci po-
jave se dvije struje u odnosu s Be-
čom: jedna radikalna, koja je htjela

 

dovestit narod do teškoga iskušanja;
druga tobože umjerena a uprav posve.
prilagodljiva zahtijevima Beča. | u od-|
nošajima sa Srbima vladale su dvije,
struje ; jedna koja je htjela dati Srbi-
ma slobodne ruke da šire srpski ire-
dentizam ; druga, koja je kumovala'
sa Srbima a gledala kako bi ih izigra-
la i dočepala se s njihovom pomoći
stanovitih položaja. Ni to nije dugo
trajalo : i u starodrevnom Dubrovniku
sluči se onaj prelom, koji je Dubrov- |
čane odijelio od ostalijeh Hrvata i pri- |
silio ih da samostalno, neodvisao iz-
jave se kao stranka i pristupe na or-
ganizaciju svojih sumišljenika, Nevolja
htjede da se to kržljavo dijete pri po-
rodu nagje mrtvo. Po starom receptu
gospoda službeno pozvaše na sasta-|
nak gospodu načelnike i prisjednike
iz našega Kotara i iz onega korčuian-
skoga. Gospoda načelnici i prisjednici
barem u dobrom dijelu uvjereni da ne
prestavljaju niti mogu prestavljati mi-
sli i želje svojih općinara, kao prosti
čin udvornosti dogjoše u Dubrovnik ;
ali falile su neke općine, a neke su
prividno bile zastupane, n. pr. Ore-

 

PODLISTAK.

HOČE
Cvijetak na grobištu u Lapadu.

Pobijesni oluja i razvali kršni hrvatski
hrast, Po hrastu visjela zelena mladika : ve-
hnula i vehnula dok je izginula.

Hrast bio nigda dosta neprežaljeni naš
prvak, hrabri i odvažni Dr, Roko vit, Miše-
tić, Mladika bila najmlagji mu sin Pero
Mišetić, kog eto na veliku žalost zoblje ono
pusto polje u Lapadu, koje čuva ostatke
vrloga mu oca.

Angjeoske ćudi, puka dobrota, posmiješ-
nim licem u kojemu se zrcalila njegova
rajska duša; on je iz djetinjstva svoga u
boli i u jadu rastao ljubavi milijem svoji-
jem, koji su u njemu gledali kućnoga an-
gjela; on je sa čestijem nemoćima nepre-
stano mamio suze dobromu ocu svomu,
miloj majci, čestitoj braći, ljubljenoj sestri i
i uglednoj svojti, koji su svi bdili vrhu nje-
govoga zdravlja, kao da o tome zavisi nji-
hova sreća. Ovijeh dana suze nijesu presa-
hle: u gorkomu plaču, u ljutoj nevolji gle-
dali su ga kako gine, kako čezne kao uzor
svoj našoj mladosti, i u vjerskom uvjerenju
i u meizmjernoj ljubavi tužnoj domovini
našoj. | uzor je bio ! Pratili smo neizmjer-
nom tugom njegovo skončanje do zadnjega

 

izdisanja, i bez i malo pretjeranosti može-

: F : +
.. .— . i&

bićka, koja je dala glas nepovjerenja
svome zastupniku, i velemožna općina
Cavtajska, koja niti je koga uputila
niti uoblastila da stupi u tako šere-
metno kolo.

Stanovita su gospoda mogla odma
vigjeti na kojem se sklizavom putu
nalaze; vigjala su da je otvorena pro-
past ispred njihovijeh noga, ali pouz-
dana u svoju staru sreću ili bolje u
svoje stare manovre, najaviše cijeloj
pokrajini, da će se oni samostalno i
neodvisno organizovati. Hude ironije!
Može se rijeti da se još nije crnilo
osušilo na pompoznoj njihovoj izjavi,
kad evo izbora za pokrajinski sabor,
da im dokaže kako su račune činili
bez krčmara, kako su hotjeli podignuti
zgradu solidnu i uregjenu bez pravaša,
koji uza se imadu sav narod, sav puk,
a uživaju potpunu simpatiju i onih
oficijelnih krugova, koji se dubrovač-
koj čabi klanjanju.

U utornik ove sedmice slijedili su
izbori biranijeh birača na Grudi i u
Luci Šipanjskoj, na ta dva kraja du-
brovačkoga kotara : Stanovita gospoda
izmučila su se po sedam zakona, tr-
kala su i skakala, plela i zaplićala ; na
Luci prisilila su nekolicinu našijeh su-
mišljenika da bježe i da se kriju is-
pred biča nekijeh trgovaca i kamatnika;
prisilila su kojega uglednika da sramež-
ljivo pristupi izboru ; pokušala su da
nam podmetnu kao biranog birača ko-
jega nevaljalca, koji je k nami prido-
lazio u odjeći ovčijoj, a tamo bio gra-
bežljivi vuk, ali uz sve doskočice i
tako dalje i tako dalje..... —
naši su sjajno pobijedili i dokazali, da
općina Šipanjska neće da zna za or-
ganizaciju dubrovačke gospode. Kad
su sve to uradili u maloj općini Ši-
panjskoj, čitatelji mogu lasno pomisliti
što li nijesu poduzeli i kakove li ma-
novre nijesu upotrebili u velevažnoj
i odlučujućoj Konavoskoj općini! Ta-
mo su se skupštine obdržavale, aran-
žirali se cavtajski Srbi a na glavi im
gospar Vlaho: nastojalo se oko Klaića
i ostalijeh gospodara; letjeli ulaci, pri-

mo kazati, da nas je njegova sveta smrt
preko načina zadivila.

I učio si jadniče! Učio si neprestano ko-
liko su ti slabe snage dopuštale; a da se
domogneš malo više krepčine plovio si si-
njim našijem morem, divnim našim zrakom,
e bi ti vidao slabašne prsi: 'rvo si se, ali
nijesi do'rvo.

Mukotrpao i kršćanski trpio je silne boli,
koje su kosile mlad njegov život, slabu nje-
govu snagu ; okružen slikama svetitelja svo-
jijeh i obranitelja, sklopljenijeh ruku držeći
svoj molilvenik, iza kako je primio sva
Svetotajstva i svu duhovnu utjehu, uprtijem
očima tamo gdje se nebo otvara, dugo i
dugo molio se je Onomu, od kog se na-
dao utjehi i spasenju; vapio je onu dobru
Majku, koju sav svijet slavi u ovomu mje-
secu, i to tako spokojno, tako bogoljubno,
da smo svi trnuli koji smo oko njega bili.
A kad bi odložio svoj molitvenik i obratio
svoj pogled na okolo stojeće, onda bi dje-
tinskim zanosom ogrlio milu svoju majku
i milu svojtu svoju, na dugo bi ih, na du-
go celunuo, kao da zna da ide daleko od
njih na konačni nepovratak. Što bi mu preo-
stajalo vremena potrošio bi ga u ispitiva-
nju mile hrvatske stvari, koja mu je u srcu
ponikla i svega ga obuzela: kao da gleda
proricao je bolje i sretnije dane tužnoj do-
movini, i, kako je sam govorio, od Boga je
prosio da mu produlji život samo za to e

 

jetili trgovci, grozili se lihvari i ban-
kijeri, uputio se sa dugom povorkom
kočijg poznati dubrovački mešetar ; raz-
dvojili Grudu, koja je uvijek u narod-
nijem borbama prednjačila svijem Ko-
navlima, pak — ulovili šaku muha; do-
čim mi koji smo se smijali tijem ludijem
naporima, pobijedismo sa znatnom ve-
ćinom glasova, i ako se je nekolicina
razišla kad je vigjela da su oni svu
snagu iscrpili a ništa postigli nijesu.
»Crvena Hrvatska« priča, da su iz

(listina bili isključeni neki njezini privr-

ženici: Kocelj, Miljas i t, d.; mi bi

smo pak imali uzroka dvostruko se
tužiti, jer su iz listine bile isključene

najbolje obitelji pravaške; Skurića, Ar-

bulića i t. d. Smiješna je gdje se »Crv.

Hrv.« tuži, da su naši protivnici iz

svoje liste isključili ponajbolje njihove

perjanice; to je živa istina: pak da

su lijepo naši protivnici pobijedili bili

bi ostavili na cijedilu vajnu dubrovačku
organizaciju! Pitaju nas, gdje su nam

još trista glasova, a isto pitanje postav-

ljamo mi njima, koji su velikim pa-
rangalom otišli loviti glasove ; a da
nam je bilo potreba, bili bi ih naši vrli
Konavljani dobro poslužili.

Ne spominjemo Lopudsku općinu,

jer tamo gospoda mogu sakupiti koji

šugavi glas, ali ozbiljno se upuštiti u
borbu niti u snu, jer je Lopud soko-
lovo pravaško gnijezdo, Najbolje nam
se prilike pružaju i u Rijeci Dubro-
vačkoj, gdje ili ćemo pobijediti, ili za
koji glas izgubiti. Ona općina pristupila

je tobože organizaciji, ali će joj narod

po svoj prilici dati glas nepovjerenja,
jer će naši birani birači, uhvamo, sjaj-
no pobijediti.

Osobitim veseljem i neizrecivom ra-
dosti bilježimo i potpunu našu pobje-
du u Oraškoj općini, koja je iza Ko-
navala najnapučenija i najvažnija op-
ćina u ovome kotaru. Hvala zauzetno-
sti i valjanosti čestitijeh pravaša u toj
općini, mi smo slavno pobijedili te su
naši svi birani birači. Tijem vrlijem ju-
nacima, koji su svojevoljno i požrtvo-
vno, ugledno i slavno izvršili rodo-

bi dočekao sretni dan da vidi spokojnu i
blaženu milu svoju domovinu. Najvišom
brigom i ljubavi priupilivao je za sudrugo-
ve, za svoje prijatelje, i ovi bi po njegovoj
želji tužna lica pridolazili njegovoj samr-
tnoj postelji, da se još jednom nagledaju
onoga lica, koji je bio najbolji izražaj ne-
vinosti i dobrote, | uzdisao bi jadnik, jer
su nekoliko njegovijeh milijeh bili još da-
leko od njega, i njegov je vapaj u nebo se
dizao da mu bude života dok ih ogrli. Oh,
kako su veselo zatitrale njegove oči, kad ih
je ugledao oko sebe ; grlio ih i ljubio ih
bez prestanka i spravljao se miran i spo-
kojan u svojijem željama zadnjijem trenut.
cima svoga života, i dobri Bog spusti na
njega obilatu zraku svog milosrgja; mlad
dobom ali pun ustrpljena i zasluga on mirno
kao janje ostavi tijelo, a njegova duša na
vitkijem krilima ode ubrati neuvehli vijenac
slave i dražesti u raj. '
Čestita mladeži, naša uzdanice ! Eto ti iz.
glednog primjera da se izgledaš. Goji u svo-
me srcu kršćanske vrline i kreposti kako i
rajnik, i onda čas tvoje smrti biti će ti sre-
tan i čestit; njeguj pravu domovinsku ljubav
rodoljuba, i onda će domovina od tvoga
pregnuća i zauzimanja crpiti nepresahne ko-
risti : slijedi tvoga prijatelja, miloga pokoj-
nika, i zaslužit ćeš da pri tvome grobu
plaču svi koji buđu uza te i hvale i uzvi-
suju pošteno tvoje ime, a ti mili rajniče,

 

ljubnu svoju dužnost, iz svega srca
kličemo : Živjeli, i dao Bog da se na-
gjemo u jednom kolu i u budućijem
borbama.

U izvanjskoj općini Dubrovnika ni-
jesmo se makli, a posve malen broj
onijeh koji su glasovali najbolje svje-
doči, kako bi smo i tu izvojštili pobje-
du da smo hotjeli stupiti u borbu.

Gospoda su dobra humora, te kažu,
da je »sva naša vojska sastojala u Du-
brovniku od popova i g. Muhoberca«,
i ako se smiju preko volje, mi ih hitamo
u besjedi, i čekat ćemo prvu zgodu,
koja neće daleko doći, da im doka-
žemo koliko nas ima pravaša baš on-
dje, gdje oni cijene da nam se trag
umeo! Gospodo; za ovi put bilo je
docna, ali pružiti će se prigoda, da ot-
kupimo riječ koju smo vam danas za-
dali! Jednu bi smo stvar željeli, a ta
je da nemate općinsku vlast, pak bi
smo onda htjeli vigjeti koliko bi bi-
rača glasovalo za vas! Uvjereni smo
da malo ili nimalo.

Kad se pak učini obračun svega
ovoga što smo po istini kazali, svaki
aeprestrani ima doći do ovega zaključ-
ka: gospoda su dubrovačka navijestila
organizaciju samostalne, ogromne, ne-
pobjedive stranke; ali su doživjela pot-
punu likvidaciju 4& umišljene stranke ;
izmakle su im se sve općine, a »ozlo-
glašena« Stranka Prava, stranka tobože
gjeneralaša, svaki dan okuplja to
bolje svoju snagu, da zagospoduje bez
takmaca u svijem stranama.

Mi smo već kazali i pošteno zajam-
čili, da će naš kandidat poraditi po-
šteno kao zastupnik pravaški, te osvi-
jetlati sebi i nami lice, a bezobrazni
»Narodni List«, koji mjeri svakoga
svojim laktom, prigovara nam da je
g. Vuković »kandidat Crnice« i »gje-
neralaš«. Mi odbijamo takovu objedu,
jer g. Vuković i ako seljak neće se
upuštiti u kojekakve sumnjive spletke;
on će dokazati da seljak poštenjačina
zna sve pregorjeti a obraz ne okaljati ;
on koji je svojevoljno primio od nas
mandat, uz uvjete i s programom, koga

kad legneš pokraj dobroga oca svoga, po-
zdravi ga i kaži mu da pravaši dubrovački
niti su niti će zaboraviti slavno njegove
ime ; ti na vječnoj istini sklopi svoje ruke,
upri svoje oči kako si i na samrtnoj postelji,
i živom tvojom vjerom, blagom tvojom mol-
bom isprosi nam od Boga milost, koju si ti
već stekao, a toli ljubljenoj tvojoj Hrvatskoj
isprosi sreću i blagodat za kojom si iz sve
duše čeznuo kako preodani nje sin, e da
bi jedan dan sretna Hrvatska naricivala na
tužni tvoj grob, gdje si kako mladi pupoljak
legao na vječni san.

Donašamo ovu prigodnu žalobnu pjesmicu,
koja, jer je čisti izraz ganuta srca, stalno
će Sven ugoditi, a tužnoj ucvijeljenoj obi-
telji ublažiti tešku bol:

NAD GROBOM
PERA MIŠETIĆA
MATURANDA Ć. K. NAUT. ŠKOLE U DUBROVNIKU.

Zašto si se preselio
Tako brzo k svom babajku
I još teže ojadio
Udovicu tužnu majku?
Čuj kako ti braća tuže,
Kako seja suze lije,
Kako nam se, mili druže,
Oko srca tuga vije . . .
Gdje je bila divna snaga
Tvoje mlade, vrele krvi,
Preko mora, nama draga,
Da nam kažeš pute prvi?

 

 

smo imi donijeli, biti će kao stanac
kamen koji se ne da maknuti nego
odbija nasrtaje zlohudnih napadača.
Doći će dan, da ćemo pitati od »Na-
rodnog Lista«: je li njegov gospodar
bio tako dosljedan kako je bio naš
pravaški zastupnik! Vrijeme, koje je u
mnogočemu opravdalo naše nastojanje,
opravdat će i u tome, jer smo pošte-
no i iskreno postupali.

Oduljili smo jer bismo željeli da
mnoge i čestite osobe u našijem  ko-
tarima, koje su iz osobnog poštovanja
izjavile se za neodvisnu organizaciju,
otvore oči i uvjereni da ako se budu
držali broda koji već tone, potopit će
i njih; neka se osvijeste i pristupe k
onoj stranci, koja već okuplja najbolje
ljude u pokrajini i orijaški kroči do
narodne pobjede i do jedinstva svijeh
Hrvata za dobro i spas mile domo-
vine u preteškijem ovijem časovima.

Na dokaz da smo dobro obrazložili ka-
kovo je stanje tužne »samostalne, neodvisne
organizacije Hrvatske Stranke« u Dubro-
vniku, donašamo ove brzojave, koji su nam
stigli iz kotara našega i korčulanskoga :

Slano : Pravaši pobijedili biračima. Slava
Starčeviću !

ii
Orašac : Izabrano velikim oduševljenjem
9 biranih birača, koji će glasovati za pra-
vaškog kandidata. Živjela Stranka Prava !

Janjina : Pravaška lista pobijedila jedno-
glasno. Opće oduševljenje.

Velaluka: Javljaju nam odonud: Sli-
jedilo je imenovanje biranih birača, i zlo-
glasni D.r Bendoni i njegovi janjičari »na-
prednjaci« na mezevu niti su se ukazali,
ko da ih je zemlja progutala. Kad su se
živi zakopali — nikud bolje: tako je trage-
dija svršila u komični smijeh. U Blato od
Korčule dvije su stranke; ali ne u pravomu
narodnomu smislu, nego kako i kod vas:
stranka gospode. Jedan kraj poteže načel-
nik Kunjašić, a drugi kraj drpe Kalogjera
Ivo i Stijepo. Za danas ova dva slova, a
koliko prije potanko izvješće od svega što
se slučilo kroz izbore,

Što te n'jesu ustavile
Tvoje dobi zlatne nade,
Da nam rodu badiš vile,
Nek mu šire grudi mlade?
Što zapade sunce sjajno
U cik svoje zore rujne;
Zašto svenu, cv'jeće bajno,
U pupoljku bašte bujne? . .
— Ne tužite, mili druzi,
Oterite grozne suze
I mislite svegi u tuzi:
Bog je dao — Bog i uze.
Na ovom se sv'jetu živi
Boreći se sa sto sila,
A i tko je soko sivi,
Napokon mu padnu krila.
Tko je nježan ne ustraje
Na čemernom ovom sv'jetu :
Ruža divna malo traje
U najljepšem svome cv'jetu.
Zaluđu se vapaj ori,
Što ga šalju prsa bolna;
Što je živo, sve smrt mori,
Gluha, kruta, neumolna.
Ja sam sada na istini,
A odavle svak nek čuje:
Što Bog čini, dobro čini;
Taj vas nauk umiruje!
Dubrovnik, 15. Oklobra 1908.
Sudrugovi,
aaRmRlnmn =