Me Č _ U DUBROVNIKU 17. Oktobra 1908 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za fnozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. godišnje K. 9 — Ko ODO je predbrojen i za došasto | ATA GRVEMA 1 GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. God. IV. NMM Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi še ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Mi smo u Dubrovniku uvijek zago- varali slogu i ljubav Hrvata bez razli- ke stranaka u općinskim poslima, a dogovor i sporazum u političkim pi- tanjima a nadasve u izborima. Doži- vjeli smo da su stanovita gospoda vo- ljela tugjoj stranci i tugjijem ciljevima ; doživjeli smo na žalost i to, da su nas bijedili »kamarilstvom«, da su nas nazivali »gjeneralašima«. Puni ljubice prama Magjarima, puni mržnje prama Beču, skloni na svaki popust gospodi Srbima, uz zaplečje mnoštva novina podigoše kuku i motiku na nas, koji smo umjereno ali stalnim pravcem ra- dili po programu naše stranke i krčili sebi uprav trnoviti put do osviješćenja. Nije dugo trajalo i Magjari su ih ostavili na cjedilu, a u istoj stranci po- jave se dvije struje u odnosu s Be- čom: jedna radikalna, koja je htjela dovestit narod do teškoga iskušanja; druga tobože umjerena a uprav posve. prilagodljiva zahtijevima Beča. | u od-| nošajima sa Srbima vladale su dvije, struje ; jedna koja je htjela dati Srbi- ma slobodne ruke da šire srpski ire- dentizam ; druga, koja je kumovala' sa Srbima a gledala kako bi ih izigra- la i dočepala se s njihovom pomoći stanovitih položaja. Ni to nije dugo trajalo : i u starodrevnom Dubrovniku sluči se onaj prelom, koji je Dubrov- | čane odijelio od ostalijeh Hrvata i pri- | silio ih da samostalno, neodvisao iz- jave se kao stranka i pristupe na or- ganizaciju svojih sumišljenika, Nevolja htjede da se to kržljavo dijete pri po- rodu nagje mrtvo. Po starom receptu gospoda službeno pozvaše na sasta-| nak gospodu načelnike i prisjednike iz našega Kotara i iz onega korčuian- skoga. Gospoda načelnici i prisjednici barem u dobrom dijelu uvjereni da ne prestavljaju niti mogu prestavljati mi- sli i želje svojih općinara, kao prosti čin udvornosti dogjoše u Dubrovnik ; ali falile su neke općine, a neke su prividno bile zastupane, n. pr. Ore- PODLISTAK. HOČE Cvijetak na grobištu u Lapadu. Pobijesni oluja i razvali kršni hrvatski hrast, Po hrastu visjela zelena mladika : ve- hnula i vehnula dok je izginula. Hrast bio nigda dosta neprežaljeni naš prvak, hrabri i odvažni Dr, Roko vit, Miše- tić, Mladika bila najmlagji mu sin Pero Mišetić, kog eto na veliku žalost zoblje ono pusto polje u Lapadu, koje čuva ostatke vrloga mu oca. Angjeoske ćudi, puka dobrota, posmiješ- nim licem u kojemu se zrcalila njegova rajska duša; on je iz djetinjstva svoga u boli i u jadu rastao ljubavi milijem svoji- jem, koji su u njemu gledali kućnoga an- gjela; on je sa čestijem nemoćima nepre- stano mamio suze dobromu ocu svomu, miloj majci, čestitoj braći, ljubljenoj sestri i i uglednoj svojti, koji su svi bdili vrhu nje- govoga zdravlja, kao da o tome zavisi nji- hova sreća. Ovijeh dana suze nijesu presa- hle: u gorkomu plaču, u ljutoj nevolji gle- dali su ga kako gine, kako čezne kao uzor svoj našoj mladosti, i u vjerskom uvjerenju i u meizmjernoj ljubavi tužnoj domovini našoj. | uzor je bio ! Pratili smo neizmjer- nom tugom njegovo skončanje do zadnjega izdisanja, i bez i malo pretjeranosti može- : F : + .. .— . i& bićka, koja je dala glas nepovjerenja svome zastupniku, i velemožna općina Cavtajska, koja niti je koga uputila niti uoblastila da stupi u tako šere- metno kolo. Stanovita su gospoda mogla odma vigjeti na kojem se sklizavom putu nalaze; vigjala su da je otvorena pro- past ispred njihovijeh noga, ali pouz- dana u svoju staru sreću ili bolje u svoje stare manovre, najaviše cijeloj pokrajini, da će se oni samostalno i neodvisno organizovati. Hude ironije! Može se rijeti da se još nije crnilo osušilo na pompoznoj njihovoj izjavi, kad evo izbora za pokrajinski sabor, da im dokaže kako su račune činili bez krčmara, kako su hotjeli podignuti zgradu solidnu i uregjenu bez pravaša, koji uza se imadu sav narod, sav puk, a uživaju potpunu simpatiju i onih oficijelnih krugova, koji se dubrovač- koj čabi klanjanju. U utornik ove sedmice slijedili su izbori biranijeh birača na Grudi i u Luci Šipanjskoj, na ta dva kraja du- brovačkoga kotara : Stanovita gospoda izmučila su se po sedam zakona, tr- kala su i skakala, plela i zaplićala ; na Luci prisilila su nekolicinu našijeh su- mišljenika da bježe i da se kriju is- pred biča nekijeh trgovaca i kamatnika; prisilila su kojega uglednika da sramež- ljivo pristupi izboru ; pokušala su da nam podmetnu kao biranog birača ko- jega nevaljalca, koji je k nami prido- lazio u odjeći ovčijoj, a tamo bio gra- bežljivi vuk, ali uz sve doskočice i tako dalje i tako dalje..... — naši su sjajno pobijedili i dokazali, da općina Šipanjska neće da zna za or- ganizaciju dubrovačke gospode. Kad su sve to uradili u maloj općini Ši- panjskoj, čitatelji mogu lasno pomisliti što li nijesu poduzeli i kakove li ma- novre nijesu upotrebili u velevažnoj i odlučujućoj Konavoskoj općini! Ta- mo su se skupštine obdržavale, aran- žirali se cavtajski Srbi a na glavi im gospar Vlaho: nastojalo se oko Klaića i ostalijeh gospodara; letjeli ulaci, pri- mo kazati, da nas je njegova sveta smrt preko načina zadivila. I učio si jadniče! Učio si neprestano ko- liko su ti slabe snage dopuštale; a da se domogneš malo više krepčine plovio si si- njim našijem morem, divnim našim zrakom, e bi ti vidao slabašne prsi: 'rvo si se, ali nijesi do'rvo. Mukotrpao i kršćanski trpio je silne boli, koje su kosile mlad njegov život, slabu nje- govu snagu ; okružen slikama svetitelja svo- jijeh i obranitelja, sklopljenijeh ruku držeći svoj molilvenik, iza kako je primio sva Svetotajstva i svu duhovnu utjehu, uprtijem očima tamo gdje se nebo otvara, dugo i dugo molio se je Onomu, od kog se na- dao utjehi i spasenju; vapio je onu dobru Majku, koju sav svijet slavi u ovomu mje- secu, i to tako spokojno, tako bogoljubno, da smo svi trnuli koji smo oko njega bili. A kad bi odložio svoj molitvenik i obratio svoj pogled na okolo stojeće, onda bi dje- tinskim zanosom ogrlio milu svoju majku i milu svojtu svoju, na dugo bi ih, na du- go celunuo, kao da zna da ide daleko od njih na konačni nepovratak. Što bi mu preo- stajalo vremena potrošio bi ga u ispitiva- nju mile hrvatske stvari, koja mu je u srcu ponikla i svega ga obuzela: kao da gleda proricao je bolje i sretnije dane tužnoj do- movini, i, kako je sam govorio, od Boga je prosio da mu produlji život samo za to e jetili trgovci, grozili se lihvari i ban- kijeri, uputio se sa dugom povorkom kočijg poznati dubrovački mešetar ; raz- dvojili Grudu, koja je uvijek u narod- nijem borbama prednjačila svijem Ko- navlima, pak — ulovili šaku muha; do- čim mi koji smo se smijali tijem ludijem naporima, pobijedismo sa znatnom ve- ćinom glasova, i ako se je nekolicina razišla kad je vigjela da su oni svu snagu iscrpili a ništa postigli nijesu. »Crvena Hrvatska« priča, da su iz (listina bili isključeni neki njezini privr- ženici: Kocelj, Miljas i t, d.; mi bi smo pak imali uzroka dvostruko se tužiti, jer su iz listine bile isključene najbolje obitelji pravaške; Skurića, Ar- bulića i t. d. Smiješna je gdje se »Crv. Hrv.« tuži, da su naši protivnici iz svoje liste isključili ponajbolje njihove perjanice; to je živa istina: pak da su lijepo naši protivnici pobijedili bili bi ostavili na cijedilu vajnu dubrovačku organizaciju! Pitaju nas, gdje su nam još trista glasova, a isto pitanje postav- ljamo mi njima, koji su velikim pa- rangalom otišli loviti glasove ; a da nam je bilo potreba, bili bi ih naši vrli Konavljani dobro poslužili. Ne spominjemo Lopudsku općinu, jer tamo gospoda mogu sakupiti koji šugavi glas, ali ozbiljno se upuštiti u borbu niti u snu, jer je Lopud soko- lovo pravaško gnijezdo, Najbolje nam se prilike pružaju i u Rijeci Dubro- vačkoj, gdje ili ćemo pobijediti, ili za koji glas izgubiti. Ona općina pristupila je tobože organizaciji, ali će joj narod po svoj prilici dati glas nepovjerenja, jer će naši birani birači, uhvamo, sjaj- no pobijediti. Osobitim veseljem i neizrecivom ra- dosti bilježimo i potpunu našu pobje- du u Oraškoj općini, koja je iza Ko- navala najnapučenija i najvažnija op- ćina u ovome kotaru. Hvala zauzetno- sti i valjanosti čestitijeh pravaša u toj općini, mi smo slavno pobijedili te su naši svi birani birači. Tijem vrlijem ju- nacima, koji su svojevoljno i požrtvo- vno, ugledno i slavno izvršili rodo- bi dočekao sretni dan da vidi spokojnu i blaženu milu svoju domovinu. Najvišom brigom i ljubavi priupilivao je za sudrugo- ve, za svoje prijatelje, i ovi bi po njegovoj želji tužna lica pridolazili njegovoj samr- tnoj postelji, da se još jednom nagledaju onoga lica, koji je bio najbolji izražaj ne- vinosti i dobrote, | uzdisao bi jadnik, jer su nekoliko njegovijeh milijeh bili još da- leko od njega, i njegov je vapaj u nebo se dizao da mu bude života dok ih ogrli. Oh, kako su veselo zatitrale njegove oči, kad ih je ugledao oko sebe ; grlio ih i ljubio ih bez prestanka i spravljao se miran i spo- kojan u svojijem željama zadnjijem trenut. cima svoga života, i dobri Bog spusti na njega obilatu zraku svog milosrgja; mlad dobom ali pun ustrpljena i zasluga on mirno kao janje ostavi tijelo, a njegova duša na vitkijem krilima ode ubrati neuvehli vijenac slave i dražesti u raj. ' Čestita mladeži, naša uzdanice ! Eto ti iz. glednog primjera da se izgledaš. Goji u svo- me srcu kršćanske vrline i kreposti kako i rajnik, i onda čas tvoje smrti biti će ti sre- tan i čestit; njeguj pravu domovinsku ljubav rodoljuba, i onda će domovina od tvoga pregnuća i zauzimanja crpiti nepresahne ko- risti : slijedi tvoga prijatelja, miloga pokoj- nika, i zaslužit ćeš da pri tvome grobu plaču svi koji buđu uza te i hvale i uzvi- suju pošteno tvoje ime, a ti mili rajniče, ljubnu svoju dužnost, iz svega srca kličemo : Živjeli, i dao Bog da se na- gjemo u jednom kolu i u budućijem borbama. U izvanjskoj općini Dubrovnika ni- jesmo se makli, a posve malen broj onijeh koji su glasovali najbolje svje- doči, kako bi smo i tu izvojštili pobje- du da smo hotjeli stupiti u borbu. Gospoda su dobra humora, te kažu, da je »sva naša vojska sastojala u Du- brovniku od popova i g. Muhoberca«, i ako se smiju preko volje, mi ih hitamo u besjedi, i čekat ćemo prvu zgodu, koja neće daleko doći, da im doka- žemo koliko nas ima pravaša baš on- dje, gdje oni cijene da nam se trag umeo! Gospodo; za ovi put bilo je docna, ali pružiti će se prigoda, da ot- kupimo riječ koju smo vam danas za- dali! Jednu bi smo stvar željeli, a ta je da nemate općinsku vlast, pak bi smo onda htjeli vigjeti koliko bi bi- rača glasovalo za vas! Uvjereni smo da malo ili nimalo. Kad se pak učini obračun svega ovoga što smo po istini kazali, svaki aeprestrani ima doći do ovega zaključ- ka: gospoda su dubrovačka navijestila organizaciju samostalne, ogromne, ne- pobjedive stranke; ali su doživjela pot- punu likvidaciju 4& umišljene stranke ; izmakle su im se sve općine, a »ozlo- glašena« Stranka Prava, stranka tobože gjeneralaša, svaki dan okuplja to bolje svoju snagu, da zagospoduje bez takmaca u svijem stranama. Mi smo već kazali i pošteno zajam- čili, da će naš kandidat poraditi po- šteno kao zastupnik pravaški, te osvi- jetlati sebi i nami lice, a bezobrazni »Narodni List«, koji mjeri svakoga svojim laktom, prigovara nam da je g. Vuković »kandidat Crnice« i »gje- neralaš«. Mi odbijamo takovu objedu, jer g. Vuković i ako seljak neće se upuštiti u kojekakve sumnjive spletke; on će dokazati da seljak poštenjačina zna sve pregorjeti a obraz ne okaljati ; on koji je svojevoljno primio od nas mandat, uz uvjete i s programom, koga kad legneš pokraj dobroga oca svoga, po- zdravi ga i kaži mu da pravaši dubrovački niti su niti će zaboraviti slavno njegove ime ; ti na vječnoj istini sklopi svoje ruke, upri svoje oči kako si i na samrtnoj postelji, i živom tvojom vjerom, blagom tvojom mol- bom isprosi nam od Boga milost, koju si ti već stekao, a toli ljubljenoj tvojoj Hrvatskoj isprosi sreću i blagodat za kojom si iz sve duše čeznuo kako preodani nje sin, e da bi jedan dan sretna Hrvatska naricivala na tužni tvoj grob, gdje si kako mladi pupoljak legao na vječni san. Donašamo ovu prigodnu žalobnu pjesmicu, koja, jer je čisti izraz ganuta srca, stalno će Sven ugoditi, a tužnoj ucvijeljenoj obi- telji ublažiti tešku bol: NAD GROBOM PERA MIŠETIĆA MATURANDA Ć. K. NAUT. ŠKOLE U DUBROVNIKU. Zašto si se preselio Tako brzo k svom babajku I još teže ojadio Udovicu tužnu majku? Čuj kako ti braća tuže, Kako seja suze lije, Kako nam se, mili druže, Oko srca tuga vije . . . Gdje je bila divna snaga Tvoje mlade, vrele krvi, Preko mora, nama draga, Da nam kažeš pute prvi? smo imi donijeli, biti će kao stanac kamen koji se ne da maknuti nego odbija nasrtaje zlohudnih napadača. Doći će dan, da ćemo pitati od »Na- rodnog Lista«: je li njegov gospodar bio tako dosljedan kako je bio naš pravaški zastupnik! Vrijeme, koje je u mnogočemu opravdalo naše nastojanje, opravdat će i u tome, jer smo pošte- no i iskreno postupali. Oduljili smo jer bismo željeli da mnoge i čestite osobe u našijem ko- tarima, koje su iz osobnog poštovanja izjavile se za neodvisnu organizaciju, otvore oči i uvjereni da ako se budu držali broda koji već tone, potopit će i njih; neka se osvijeste i pristupe k onoj stranci, koja već okuplja najbolje ljude u pokrajini i orijaški kroči do narodne pobjede i do jedinstva svijeh Hrvata za dobro i spas mile domo- vine u preteškijem ovijem časovima. Na dokaz da smo dobro obrazložili ka- kovo je stanje tužne »samostalne, neodvisne organizacije Hrvatske Stranke« u Dubro- vniku, donašamo ove brzojave, koji su nam stigli iz kotara našega i korčulanskoga : Slano : Pravaši pobijedili biračima. Slava Starčeviću ! ii Orašac : Izabrano velikim oduševljenjem 9 biranih birača, koji će glasovati za pra- vaškog kandidata. Živjela Stranka Prava ! Janjina : Pravaška lista pobijedila jedno- glasno. Opće oduševljenje. Velaluka: Javljaju nam odonud: Sli- jedilo je imenovanje biranih birača, i zlo- glasni D.r Bendoni i njegovi janjičari »na- prednjaci« na mezevu niti su se ukazali, ko da ih je zemlja progutala. Kad su se živi zakopali — nikud bolje: tako je trage- dija svršila u komični smijeh. U Blato od Korčule dvije su stranke; ali ne u pravomu narodnomu smislu, nego kako i kod vas: stranka gospode. Jedan kraj poteže načel- nik Kunjašić, a drugi kraj drpe Kalogjera Ivo i Stijepo. Za danas ova dva slova, a koliko prije potanko izvješće od svega što se slučilo kroz izbore, Što te n'jesu ustavile Tvoje dobi zlatne nade, Da nam rodu badiš vile, Nek mu šire grudi mlade? Što zapade sunce sjajno U cik svoje zore rujne; Zašto svenu, cv'jeće bajno, U pupoljku bašte bujne? . . — Ne tužite, mili druzi, Oterite grozne suze I mislite svegi u tuzi: Bog je dao — Bog i uze. Na ovom se sv'jetu živi Boreći se sa sto sila, A i tko je soko sivi, Napokon mu padnu krila. Tko je nježan ne ustraje Na čemernom ovom sv'jetu : Ruža divna malo traje U najljepšem svome cv'jetu. Zaluđu se vapaj ori, Što ga šalju prsa bolna; Što je živo, sve smrt mori, Gluha, kruta, neumolna. Ja sam sada na istini, A odavle svak nek čuje: Što Bog čini, dobro čini; Taj vas nauk umiruje! Dubrovnik, 15. Oklobra 1908. Sudrugovi, aaRmRlnmn =