.-

U DUBROVNIKU 24. Oktobra 1908

God. IV.

 

 

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo .
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

godišnje K. 9 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

 

IZLAZI SVAKE "SUBOTE. — POJEDINI — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.

KATA GRVENA 1

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

 

 

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

NMM

 

Pretplata i oglasi šalju se

 

 

 

 

 

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

Administraciji. Pisma i dopisi Urednišivu. — Za

 

 

 

U LI I
Bistri se!

Riječka resolucija imadjaše biti bakcil
smrtonosni, koji je imao usmrtiti hra-
bri hrvatski organizam : jer nas je na
jednu stranu predavao u ruke Magjara,
da s nama vitljaju kako ih je volja,
a s druge strane davao je povoda Sr-
bima da se ojačuju, da se utvrde i da
gledaju s naše dobrote rasprostranit se
u našijem stranama a nadasve u Her-
ceg-Bosni, i svojatati i ono što je od
pamtivijeka bilo naše.

Tvrdi hrvatski organizam mješte da
podlegne otrovnomu i smrtonosnomu
bakcilu, u svojoj krepčini izbaci ga i
danas koraca potpunomu ozdravljenju,
na pravu stazu narodnoga dobra i
sreće. Viši did rodoljuba već uvigja
udesni i štetonosni korak, kog bijaše
učinio, te se povraća na onaj sveti i
blagoslovljeni program, koga su pot-
pisale pri umoru drhtajuće ruke veli-
kog našeg rodoljuba, oca domovine,
narodnog proroka Dra. Ante  Starče-
vića. | s ove i sone strane Velebita
iza dvije godine neizvjesnosti i odur-
ne magle i tame, već se bistri, i pra-
vaštvo slavodobitno okuplja narodnu
vojsku, koja će, nema dvojbe, posve
pročistiti okuženi zrak i približiti nas
pravaše jedinomu i konačnomu _naše-
mu cilju : jedinstvu i slobodi mile naše
postojbine. Najbolji dokaz za to jesu:
divno veselje bosanskijeh Hrvata, koji
u aneksiji već postaju naši suborci i
čestiti naši saveznici u narodnoj borbi,
a na glavi im odvažni Dr. Mandić,
Dokaz jesu plemeniti članci u sarajev-
skom »Hrvatskom Dnevniku«, koji mu-
ževno zagovaraju hrvatsku stvar, a još
znamenitiji članci hrvatskoga organa
pravaša u koaliciji »Hrvatske«, koja
u sadanjim brojevima piše tako iskre-
no, tako odvažno u pravaškomu smi-
slu, da bi svaki i najokorjeliji pravaš
dragovoljno i harno potpisao sve ono
što piše taj list. To nas silno raduje,
jer je »Hrvatska« organ nesebičnih i
pravih patrijota, koji ako proslijede pu-
tem kojijem su krenuli, najviše će do-
prinijeti da Hrvatska domovina ožive
i da im harna ostane. Istom strujom
plovi frakcija, koja se kupi oko Dra.
Mile Starčevića, koji je dapače iznio
plemeniti predlog, da bi se imali glavni
faktori iz svijeh stranaka sakupiti i u
narodnom vijeću utemeljiti što da se
uradi za dobro Hrvatske. I ako pred-
log nije se još ostvario, nadati se je
da će se izvršiti ako sve pravaške
frakcije budu i dalje koracati srećnom
stazom narodnoga osviješćenja.

Treba nam još spomenuti obzirno
pisanje »Hrvatskoga Prava« i čestitog
nastojanja onijeh, koji se kupe oko
Dra. Josipa Franka.

Tako je preko Velebita: a sove
strane Velebita izgledi su još bolji, još
_udesniji. Koliko god izbori za pokra-
jinski sabor bili skučeni i spučeni, kako
bi stanovite ruke mogle raditi u svoju
korist i za svoje svrhe, ipak nam se
zm čini da će zi tako jasno i glas-

se jasnije i glasnije
iš može ni a Od Raba do Spiča
pobjeda za pobjedom očito kaže, da
je narod za pravašku stvar, da je na-
rod za pravaški program; te ako su

 

3

 

 

do danas samo dva glasa zagovarala
svete naše pravice u dvorani sv. An-
tuna u Zadru, ovijem izborima ta će
dva glasa ponarastit, i mješte dva spo-
bornika ući će u sabor odabrana četa
onijeh, koji će po pravaškomu pro-
gramu odriješito zahtjevati da u poslu
uredovnoga jezika jednom izagje se
na kraj a da se ništa ne popušti oni-
jem strujama, koje bi htjele da i da-
lje slijedi neizvjesnost i  polutanstvo
u narodnom zahtijevu; da se svom
snagom poradi kako bi Hrvat u svo-
joj zemlji uživao potpuna svoja prava,
na divanu svoga kralja posve jednak
i Nijemcu i Magjaru ; da se hrvatstvo
ne samo utvrdi na političkomu polju,
nego nadasve na kulturnomu polju,
koje najbolje čini jedan narod pleme-
nitim ; u svakom napretku, prometu,
trgovini, kako bi smo oživjeli ne samo
moralno nego takogjer i materijalno.
Ovo nas neizmjerno veseli, jer u
ovijem dogogjajima očito vigjamo pr-
ve zrake one rujne zore, koja navješta
da će sunce pravice i dobrobiti zasjati
na našem pragu, koji, bude li sreće i
nastojanja, moći ćemo u dogledno vri-
jeme iz snažnih naših prsiju pobjedo-
nosno kliknuti: Živjela Hrvatska !

 

Naši birani birači.

Ne pišemo ovo malo riječi, da diramo u
ranu koja se je u našijem stranama prika-
zala, kad su se na žalost Hrvati razdijelili
u dva tabora i pokosili onu snagu, kojom
se hrvatstvo u našijem stranama bilo osna-
žilo na vanredni i primjerni način. Pišemo,
jer smo dužni zahvaliti čestitomu puku na-
šega kotara, koji se je srčano i preko svake
nade oduševljeno odazvao, te je svojim gla-
som zasvjedočio, da želi i hoće biti sam
gospodar u kući svojoj. Hoćemo da zahva-
limo, jer sami od sebe bez nagovora, bez
ikakvog spletkarenja svojoj se je dužnosti
odazvao i letio je kako na pir na izborno
polje, da iznese birane birače, koji će je-
dnoglasno glasovati za čestitoga kandidata,
uglednoga seljaka, koga je narodna volja
kako svoga prestavnika iznijela u ovome
kotaru. Otkad postoje narodne borbe nigda
znamenitijega glasovanja, boljega dogovora,
ljubavi i jedinstva. Svijesnomu dakle na-
rodu, koji nas je tolikijem dobrom podario,
harna naša zahvala; svijem vrlijem općinari-
ma Konavala, Rijeke, Orašca, Lopuda i
pana naše svako priznanje, vječita naša har-
nost, jer je narod osviješćen po njima .na
stazi, da steče najvišu želju, najviši ideal,
za koji cijeli smo naš vijek vojevali, | ista
»Crvena Hrvatska« priznaje svoj poraz,
bez okolišanja ga ispovijeda, i ako nado-
stavlja neke riječi, koje ne odobravamo, jer
neistinite, Svakako je i to narodno dobro,
tđn kojim piše taj list od nazad nekoliko
doba. Budemo li objektivno i bez strasti i
unaprijed raspravljali o našijem stvarima,
možda dogje opet onaj sretni dan, kad smo
dogovorno i izgledno amo vojevali u naro-
dnijem borbama.

Objektivno ćemo se osvrnuti i na one ri-
ječi toga lista, gdje kaže, da ona iskreno
ispovijeda ove godine svoj poraz, dočim da
smo mi lani kliktali na pobjedu i ako smo
bili poraženi. A to nije tako; mi smo lani
prigodom izbora za carevinsko vijeće po-
tvrdili živu istinu, da i ako smo u općijem
kotarima podlegli, jer je najvažniju ulogu
igralo pitanje Suda u Blatu, u našem smo
kotaru iznijeli priličnu većinu glasova, te
smo tijem mogli razložito kazati, da je mo-
ralna pobjeda s naše strane, dočim o mate-
rijalnoj pobjedi nije bilo ni moguće govo-
riti, dok je protivnik našemu programu i
našemu nastojanju slavio pobjedu. Dakle to
nije bila mistifikacija, nego prosto kazivanje

i|stupaju pripojenje Bosne -i

 

onoga, što je bilo istinito i što je svak mo-
gao tegnuti rukom netom, bi usporedio broj
glasova u našem kotaru naše i njihove
stranke. A osim toga cijenimo da smo imali
toliko više prava osvrnuti se na tu veleva-
žnu činjenicu, kad sam »Dubrovnik« temelji,
da Dum Jure Bijankini ako je uspio naj-
više ima zahvaliti srpskijem glasovima -u
Dubrovniku. Ipak, ako smo to spomenuli,
ostavljamo neka se naša susjeda tješi lanj-
skom pobjedom, koja je postala najgori po-
raz po nju kad joj je isti njezin miljenik
legja okrenuo. Mi se tješimo znamenitom
pobjedom našom ovijeh dana, i poručujemo
našoj susjedi: neka se ni malo ne ljuti šio
se je i sad dogodila ona značajna talijanska
rečenica: chi ride ultimo, ride ben!

 

Zajednička akcija !

Aneksija Bosne-Hercegovine dok je uni-
štila kojekakve utopije Srba na Balkanu,
rek bi, da je poremetila političku busulu i
kod nekih hrvatskih političara, koji, za lju-
bav Srba, već odavna pogaziše čiste hrvat-
ske interese. To se lako dade opaziti čita-
jući neke zagrebačke rezolucijonaške novine,
koje i ako otvoreno ne napadaju na anek-
siju, ali ipak izmegju redaka razabire se,
da im je neizmjerno žao, gdje okupirane
pokrajine nijesu.potpale pod upravu srpskog
orla. Dok se dade shvatiti nezadovoljstvo
srpske štampe zbog aneksije, ali mislimo
da baš ničim neki hrvatski političari mogu
svoje nezadovoljstvo nad aneksijom oprav-
dati. Istina je, da je Bosna anektirana Mo-
narhiji, a ne Hrvatskoj. _Ali_mi smo potpuno

'uvjereni, da čin aneksije na ovome nije svr-

šio; provizorij, koji će se za neko vrijeme
za Bosnu uvesti, nemože dugo trajati i mo-
rati će se doći do definitivnog uregjenja
državnopravnog odnošaja anektiranih po-
krajina. Sjedinjenje Bosne sa Hrvatskom
mora da bude definitivni čin uregjenja dr-
žavnopravnih odnošaja anektiranih pokrajina.
Aneksija je dakle prvi korak oživotvorenju
naših težnja i našega programa. Budući
stvari ovako stoje, što nam je raditi? Svi
hrvatski političari Dalmacije, Hrvatske, Istre
i Bosne treba da povedu zajedničku akciju
u ovome smislu, t. j. da se čim prije anek-
tirane pokrajine sajedine sa materom Hrvat-
skom. Zastupnici pako :hrvatskoga naroda
u prvome su redu pozvati, da takovu akciju
zapodjenu u Beču i Budimpešti. U ovako-
voj zajedničkoj akciji zastupnici hrvatskoga
naroda ne bi bili osamljeni. Kršćanska so-
cijalna stranka u carevinskom vijeću, izjavila
se jasno i odlučno ne samo za pripojenje
Bosne i Hercegovine monarhiji, nego i za
njezino sjedinjenje sa Hrvatskom. Isto sta-

-|novište zastupaju i poljski konservativci, pa

i ostale poljske stranke; a Poljaci su po-
slije kršćanskih socijala najbrojnija skupina
na carevinskom vijeću. Česki agrarci, uz sve
svoje simpatije za Srbe, ipak odlučno za-
Hercegovine
k Hrvatskoj. Kako se vidi, zajednička akcija
svih hrvatskih političara, pomoću ostalih sla-
venskih naroda naše monathije, pospješila
bi sajedinjenje anektiranih pokrajina k Hr-
vatskoj. Hoće li hrvatsko-srpska koalicija u
Zagrebu biti sklona da zapodjene takovu
akciju? Sumnjamo. Hrvatski koalirci u Ba-
novini, za volju Srba prepravni su uvijek
žrtvovali hrvatsko stanovište, to se iz cijelog
njihovog političkog rada razabire, A Srbi
teško da će pristati na sjedinjenje Bosne-
Hercegovine sa Hrvatskom, a to s toga, što
se srpska politika temelji na kojekakvim
neizvedivim utopijama. Dr. Mile Starčević
bacio je lozinku: »hrvatsko-srpska koalicija
ili neka bude hrvatska ili neka se razigje«.
»Srbobran« je za to žestoko napao na Dr.
Starčevića. »Hrv, Sloboda« odgovara »Sr-
bobranu«: »Srbobranu« nije pravo, što Dr, M.
Starčević tjera koaliciju u aut-aut, naročito
uslijed položaja, koji je nastao aneksijom
Bosne. »Srbobran« se ugiblje jasnoći u po-
gledu pitanja Bosne, a istodobno mu je ne:

izmjerno stalo, da koalicija ostaje zajedno.

Koliko mi znamo raspoloženje hrvatskoga

 

naroda i njegove inteligencije, polutanstvo |
u pitanju narodnog programa, najljuće bi
se moglo osvetiti hrvatskim strankama u
koaliciji; zato se one moraju izvesti na či-
stac sa samostalcima. lii — ili. Ili koalicija
mora odgovoriti aktuelnim težnjama hrvat-
skoga naroda ili nije više savremena, pa je
ne treba da bude. Jer gospoda bi morala
znati, zašto i na kojem su se temelju ko-
alirala, kao što i to, da se je taj temelj ra-
spao i da je svrha postignuta. Temelj je
bio riječka rezolucija, t. j. modus vwivendi
s Magjarima u okviru nagodbe, koji bi se
postepeno imao proširiti. Svrha je bila u-
klonjenje onakovog magjaronskog režima,
za koji se mislilo, da može biti vječan. Toga
režima više nema. Što su Rauch-Czernko-
vich ovdje, to nije režim i nikad neće do-

\biti karakter režima. Za to njihov odnos

prema magjarskoj vladi kao i prema hrvat-
skome narodu danas je isti, kao što je bio
i 15. siječnja 1908., gospoda su se pribli-
žila narodu samo kod stola punog obeća-
nja i vina. A time se ne da trajno djelo-
vati. Riječka je rezolucija postala bezpred-
metom. Sporazum s Magjarima je nemoguć ;
ko bi pak htio nješto polučiti u okviru na-
godbe, taj spada u ludnicu, a ne u sabor-
nicu. Kako dakle danas stvari stoje, koali-
cija bi mogla imati razlog samo na temelju
narodnog programa sjedinjenja svih hrvat-
skih zemalja, i utu svrhu sustavnijega rada
sa predstavnicima naroda u Dalmaciji, Istri
i Herceg-Bosni. Na osnovu dosadanjeg pro-
grama koalicije složan rad sa zastupnicima
Istre i Dalmacije je nemoguć. Gospoda su
mogla razabrati, da su bila sporazumna samo
3., 4. i 5. listopada 1905., naime za prvih
dana stvorenja riječke rezolucije. Od onda
do danas bivao je jaz megju rezolucijona-
šima sjedne i s druge strane Velebita sve
veći, danas ga može zatrpati samo iz teme-
lja promijenjena politika. Sa tom se politi-
kom grčko-istočni (Srbi) živalj neće moći
tako b«zo sprijateljiti. On još mora doživjeti
nekoliko razočaranja, da dogje posve k pa-
meti. Cemu s toga za sve ovo vrijeme mu-
čiti sebe i druge t. zv. hrvatske stranke, kad
bi ih to moglo i glave stajati«. Ovim rije-
čima Dr. Mile Starčevića ne treba ništa na-
dodati. I stoga baš mi sumnjamo da li će
hrvatsko-srpska koalicija biti sposobna po-
duzeti uspješnu akciju za sjedinjenje Bosne
sa Hrvatskom. Ovo bi morala biti baza
svake hrvatske politike, ne postavi li se na
ovu bazu hrvatsko-srpska koalicija, tad neka
izbaci iz svoga programa i sjedinjenje Dal-
macije sa Hrvatskom. Prije aneksije koali-
cija je mogla kojekakvim sofizmima, za
ljubav Srba, opravdati svoje stanovište pre-
ma Bosni, ali danas više ne može ni sa so-
fizmima. Hrvat, koji ne bi u svoj program
stavio kao giavnu tačku sjedinjenje Bosne
sa Hrvatskom, bio bi izrod i najveći izda-
jica svoje domovine.

Hrvatski političari neka poduzmu u tom
smislu jednu zajedničku akciju, te prije ili
poslije Bosna mora da se sjedini sa mate-
rom Hrvatskom.

Misli li vlada pomoći?

S Brača, mj. Oktobra.

Već smo se približili zimskoj dobi i po
običaju nazivamo ga: po jematvi. Jematva,
koja je tužno za donji kraj Brača svršila,
teško se dojimlje svakoga, koji se ogleda i
pita: a sada što ćemo i kako ćemo? Sav
donji Brač bio je uništen krupom, a k to-
mu pripomogla suša. Vina malo, cijena ni-
kakva, masline propale, u što da uhvamo !
Svaki i manje razuman vidi da su nastu-
pila teška vremena, kušnje za siromašnog
težaka i malog posjednika. Kriza je tu:
nerodica, slaba cijena, nadodaj osiromaši-
vanje zemlje sa sve to većim iseljivanjem,
a ko je u prvom redu pozvan da liječi, od-
govaramo : onaj faktor, komu služimo, t. j.
vlada, država. Mi uzdržavamo državu do-
prinosom n novcu, snagu njezinu i moć
šaljući svoje sinove u vojsku, a čim nam
se odvraća ? Vladina obećanja ne vide kraja.

 

Početkom ove godine u »Dalm. Smotri« či-
tali smo cijelu krunicu radnja za pitku vodu;
dočim smo na koncu godine pak niti nema
mijernika da ustanovi potrebito. Za poljo-
djelstvo čujemo, da je vlada doznačila koju
stotinu hiljada Kruna. Čitamo u novinama,
da se digao iz bijeloga Beča g. Dragutin
Portele, da vidi što se je do sada učinilo.
Zar obične komisije ?

Dakie ipak država nješto radi, a mi sve-
ga toga rada ne vidimo ili nećemo da ga
priznamo, vele nam sa strane. Mi hoćemo
facta, a ne brojaka i komisija, a da nama
ostaju same čistice ništice, jer ne vrijede
ako nemaju sprijeda koju znamenku od 1-9.

Ove smo godine puki siromasi. Eto je
na domaku čas, kada je svaki poljodjelac
morao pripraviti zemljište za amerikansku
lozu. Koliko je vlada odredila potpora za
svakoga koji će ove godine zasaditi stalni
broj amerikanica? — Ni riječi! Koliko je
uzor vinograda podigla ? Kolikim težacima
obećala baš sada pomoć, kada sami nemo-
gu, jer nemaju ni da živu, za nasad ameri-
kanice ?

Na donjem Braču u 7 mjesta postoje Seo-
ske Blagajne, u 2 ne; pitamo : je li i jednoj
vlada pritekla u pomoć? Cijenimo, jednoj
samoj. Za druge niti Zemaljski Odbor ne-
ma sredstava. Kamo bezkamatni zajmovi
Seoskim Blagajnama? Treba li da ga i same
pitaju? I tada dobiće za odgovor, ne dao
Bog: nema se sredstava. Danas država po-
dupire preporučene pojedince u pouzećima,
a kuda većeg, kamo korisnijeg od Seoskih
Blagajna! Što država čeka, da nas kamata
isisa, a dijelom jest, da samelje u prah ove
dvije suhe kosti. Država, koja pomaže opći-
nama, nek pomože Seoskim Blagajnama
bezkamatnim zajmom, jer je to najeftinija
i najbolja pomoć. Nek država udijeli zajam
bezkamatni recimo jednom mjestu od 20.000
Kr. plativo u 4 godine, računajući kamatu
za vladu 4%, dala je u 4 godine 2.000 Kr.
a koristila je narodu u kamati najmanje uz
10%, i daj mi naći, valja biti bradatu
5.000 Kr.!

Težaci, pitajte pripomoći za nasad ame-
rikanice; Seoske Blagajne nek traže bezka-
matne zajmove, jer svoje članove nemogu
suncem nahraniti, a država mora pripomoći!
|— Starina.

 

 

Izbori na Grudi i ,,Crvena“.

Pišu nam iz Konavala:

Čingrijin organ nemože nikakovim argu-
mentima da pobije živu istinu o ispatku iz-
| bora, pa se hvata svog starog zanata: iz-
mišljanja. Kad je poznati dotur vidio, da
ne može sakupit ni toliko glasova, koliko
ima biranih birača, povuko se i — da za-
vadi Konavljane, prepusti da kandidira sa-
ino u Konavlima g. Vuko Glavić, Konav-
ljani su odma vigjeli varku i isključili iz
listine biranih birača Anića-Kocelja, Čingri-
jinog skutonošu i još dva tri, da ovi ne bi
u slučaju da njihova listina prodre, glaso-
vali za Ćingriju. I tako je Čingrija ostao na
cjedilu. Uzalud se Kocelj mučio i trudio
toliko dana, nije se preko noći promijenila
većina u manjinu, već njihove većine nije
ni bilo.
| Usve je bilo jedno 400 birača, jer ih je
od 580 tipisanih do 200 što mrtvih, što i-
zočnih. Kad se uzme da ih je glasovalo za
našu stranku 136, za Čingrijinu, zapravo
Glavićevu 110, a da ih je 12 vladin povje-
renik odbio (našijeh), te da je poslije po-
dne još naših prispjelo preko 20, ali kasno,
jer je izbor bio zaključen, tada se može
»Crvena« uvjeriti, gdje je još 300 birača o
kojim bunca.

Vladin je povjerenik očito pristajao uz
njihovu stranu, dok je toliko krat protesti-
rao proti odluci izborne komisije; dok je
našeg odbornika koji je imao pravo da pri-
govori kad jedna osoba dogje 2 puta gla-
sovati, poslao na ne lijepi način vanka, a
njihovi prigovaratelji galamili su i stajahu
tu. »Crvena« to sve znađe, ali premučava.
A što to znači? Da je ista vlada bila im u