.- U DUBROVNIKU 24. Oktobra 1908 God. IV. i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo . ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po godišnje K. 9 — Ko je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE "SUBOTE. — POJEDINI — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. KATA GRVENA 1 GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. NMM Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma i dopisi Urednišivu. — Za U LI I Bistri se! Riječka resolucija imadjaše biti bakcil smrtonosni, koji je imao usmrtiti hra- bri hrvatski organizam : jer nas je na jednu stranu predavao u ruke Magjara, da s nama vitljaju kako ih je volja, a s druge strane davao je povoda Sr- bima da se ojačuju, da se utvrde i da gledaju s naše dobrote rasprostranit se u našijem stranama a nadasve u Her- ceg-Bosni, i svojatati i ono što je od pamtivijeka bilo naše. Tvrdi hrvatski organizam mješte da podlegne otrovnomu i smrtonosnomu bakcilu, u svojoj krepčini izbaci ga i danas koraca potpunomu ozdravljenju, na pravu stazu narodnoga dobra i sreće. Viši did rodoljuba već uvigja udesni i štetonosni korak, kog bijaše učinio, te se povraća na onaj sveti i blagoslovljeni program, koga su pot- pisale pri umoru drhtajuće ruke veli- kog našeg rodoljuba, oca domovine, narodnog proroka Dra. Ante Starče- vića. | s ove i sone strane Velebita iza dvije godine neizvjesnosti i odur- ne magle i tame, već se bistri, i pra- vaštvo slavodobitno okuplja narodnu vojsku, koja će, nema dvojbe, posve pročistiti okuženi zrak i približiti nas pravaše jedinomu i konačnomu _naše- mu cilju : jedinstvu i slobodi mile naše postojbine. Najbolji dokaz za to jesu: divno veselje bosanskijeh Hrvata, koji u aneksiji već postaju naši suborci i čestiti naši saveznici u narodnoj borbi, a na glavi im odvažni Dr. Mandić, Dokaz jesu plemeniti članci u sarajev- skom »Hrvatskom Dnevniku«, koji mu- ževno zagovaraju hrvatsku stvar, a još znamenitiji članci hrvatskoga organa pravaša u koaliciji »Hrvatske«, koja u sadanjim brojevima piše tako iskre- no, tako odvažno u pravaškomu smi- slu, da bi svaki i najokorjeliji pravaš dragovoljno i harno potpisao sve ono što piše taj list. To nas silno raduje, jer je »Hrvatska« organ nesebičnih i pravih patrijota, koji ako proslijede pu- tem kojijem su krenuli, najviše će do- prinijeti da Hrvatska domovina ožive i da im harna ostane. Istom strujom plovi frakcija, koja se kupi oko Dra. Mile Starčevića, koji je dapače iznio plemeniti predlog, da bi se imali glavni faktori iz svijeh stranaka sakupiti i u narodnom vijeću utemeljiti što da se uradi za dobro Hrvatske. I ako pred- log nije se još ostvario, nadati se je da će se izvršiti ako sve pravaške frakcije budu i dalje koracati srećnom stazom narodnoga osviješćenja. Treba nam još spomenuti obzirno pisanje »Hrvatskoga Prava« i čestitog nastojanja onijeh, koji se kupe oko Dra. Josipa Franka. Tako je preko Velebita: a sove strane Velebita izgledi su još bolji, još _udesniji. Koliko god izbori za pokra- jinski sabor bili skučeni i spučeni, kako bi stanovite ruke mogle raditi u svoju korist i za svoje svrhe, ipak nam se zm čini da će zi tako jasno i glas- se jasnije i glasnije iš može ni a Od Raba do Spiča pobjeda za pobjedom očito kaže, da je narod za pravašku stvar, da je na- rod za pravaški program; te ako su 3 do danas samo dva glasa zagovarala svete naše pravice u dvorani sv. An- tuna u Zadru, ovijem izborima ta će dva glasa ponarastit, i mješte dva spo- bornika ući će u sabor odabrana četa onijeh, koji će po pravaškomu pro- gramu odriješito zahtjevati da u poslu uredovnoga jezika jednom izagje se na kraj a da se ništa ne popušti oni- jem strujama, koje bi htjele da i da- lje slijedi neizvjesnost i polutanstvo u narodnom zahtijevu; da se svom snagom poradi kako bi Hrvat u svo- joj zemlji uživao potpuna svoja prava, na divanu svoga kralja posve jednak i Nijemcu i Magjaru ; da se hrvatstvo ne samo utvrdi na političkomu polju, nego nadasve na kulturnomu polju, koje najbolje čini jedan narod pleme- nitim ; u svakom napretku, prometu, trgovini, kako bi smo oživjeli ne samo moralno nego takogjer i materijalno. Ovo nas neizmjerno veseli, jer u ovijem dogogjajima očito vigjamo pr- ve zrake one rujne zore, koja navješta da će sunce pravice i dobrobiti zasjati na našem pragu, koji, bude li sreće i nastojanja, moći ćemo u dogledno vri- jeme iz snažnih naših prsiju pobjedo- nosno kliknuti: Živjela Hrvatska ! Naši birani birači. Ne pišemo ovo malo riječi, da diramo u ranu koja se je u našijem stranama prika- zala, kad su se na žalost Hrvati razdijelili u dva tabora i pokosili onu snagu, kojom se hrvatstvo u našijem stranama bilo osna- žilo na vanredni i primjerni način. Pišemo, jer smo dužni zahvaliti čestitomu puku na- šega kotara, koji se je srčano i preko svake nade oduševljeno odazvao, te je svojim gla- som zasvjedočio, da želi i hoće biti sam gospodar u kući svojoj. Hoćemo da zahva- limo, jer sami od sebe bez nagovora, bez ikakvog spletkarenja svojoj se je dužnosti odazvao i letio je kako na pir na izborno polje, da iznese birane birače, koji će je- dnoglasno glasovati za čestitoga kandidata, uglednoga seljaka, koga je narodna volja kako svoga prestavnika iznijela u ovome kotaru. Otkad postoje narodne borbe nigda znamenitijega glasovanja, boljega dogovora, ljubavi i jedinstva. Svijesnomu dakle na- rodu, koji nas je tolikijem dobrom podario, harna naša zahvala; svijem vrlijem općinari- ma Konavala, Rijeke, Orašca, Lopuda i pana naše svako priznanje, vječita naša har- nost, jer je narod osviješćen po njima .na stazi, da steče najvišu želju, najviši ideal, za koji cijeli smo naš vijek vojevali, | ista »Crvena Hrvatska« priznaje svoj poraz, bez okolišanja ga ispovijeda, i ako nado- stavlja neke riječi, koje ne odobravamo, jer neistinite, Svakako je i to narodno dobro, tđn kojim piše taj list od nazad nekoliko doba. Budemo li objektivno i bez strasti i unaprijed raspravljali o našijem stvarima, možda dogje opet onaj sretni dan, kad smo dogovorno i izgledno amo vojevali u naro- dnijem borbama. Objektivno ćemo se osvrnuti i na one ri- ječi toga lista, gdje kaže, da ona iskreno ispovijeda ove godine svoj poraz, dočim da smo mi lani kliktali na pobjedu i ako smo bili poraženi. A to nije tako; mi smo lani prigodom izbora za carevinsko vijeće po- tvrdili živu istinu, da i ako smo u općijem kotarima podlegli, jer je najvažniju ulogu igralo pitanje Suda u Blatu, u našem smo kotaru iznijeli priličnu većinu glasova, te smo tijem mogli razložito kazati, da je mo- ralna pobjeda s naše strane, dočim o mate- rijalnoj pobjedi nije bilo ni moguće govo- riti, dok je protivnik našemu programu i našemu nastojanju slavio pobjedu. Dakle to nije bila mistifikacija, nego prosto kazivanje i|stupaju pripojenje Bosne -i onoga, što je bilo istinito i što je svak mo- gao tegnuti rukom netom, bi usporedio broj glasova u našem kotaru naše i njihove stranke. A osim toga cijenimo da smo imali toliko više prava osvrnuti se na tu veleva- žnu činjenicu, kad sam »Dubrovnik« temelji, da Dum Jure Bijankini ako je uspio naj- više ima zahvaliti srpskijem glasovima -u Dubrovniku. Ipak, ako smo to spomenuli, ostavljamo neka se naša susjeda tješi lanj- skom pobjedom, koja je postala najgori po- raz po nju kad joj je isti njezin miljenik legja okrenuo. Mi se tješimo znamenitom pobjedom našom ovijeh dana, i poručujemo našoj susjedi: neka se ni malo ne ljuti šio se je i sad dogodila ona značajna talijanska rečenica: chi ride ultimo, ride ben! Zajednička akcija ! Aneksija Bosne-Hercegovine dok je uni- štila kojekakve utopije Srba na Balkanu, rek bi, da je poremetila političku busulu i kod nekih hrvatskih političara, koji, za lju- bav Srba, već odavna pogaziše čiste hrvat- ske interese. To se lako dade opaziti čita- jući neke zagrebačke rezolucijonaške novine, koje i ako otvoreno ne napadaju na anek- siju, ali ipak izmegju redaka razabire se, da im je neizmjerno žao, gdje okupirane pokrajine nijesu.potpale pod upravu srpskog orla. Dok se dade shvatiti nezadovoljstvo srpske štampe zbog aneksije, ali mislimo da baš ničim neki hrvatski političari mogu svoje nezadovoljstvo nad aneksijom oprav- dati. Istina je, da je Bosna anektirana Mo- narhiji, a ne Hrvatskoj. _Ali_mi smo potpuno 'uvjereni, da čin aneksije na ovome nije svr- šio; provizorij, koji će se za neko vrijeme za Bosnu uvesti, nemože dugo trajati i mo- rati će se doći do definitivnog uregjenja državnopravnog odnošaja anektiranih po- krajina. Sjedinjenje Bosne sa Hrvatskom mora da bude definitivni čin uregjenja dr- žavnopravnih odnošaja anektiranih pokrajina. Aneksija je dakle prvi korak oživotvorenju naših težnja i našega programa. Budući stvari ovako stoje, što nam je raditi? Svi hrvatski političari Dalmacije, Hrvatske, Istre i Bosne treba da povedu zajedničku akciju u ovome smislu, t. j. da se čim prije anek- tirane pokrajine sajedine sa materom Hrvat- skom. Zastupnici pako :hrvatskoga naroda u prvome su redu pozvati, da takovu akciju zapodjenu u Beču i Budimpešti. U ovako- voj zajedničkoj akciji zastupnici hrvatskoga naroda ne bi bili osamljeni. Kršćanska so- cijalna stranka u carevinskom vijeću, izjavila se jasno i odlučno ne samo za pripojenje Bosne i Hercegovine monarhiji, nego i za njezino sjedinjenje sa Hrvatskom. Isto sta- -|novište zastupaju i poljski konservativci, pa i ostale poljske stranke; a Poljaci su po- slije kršćanskih socijala najbrojnija skupina na carevinskom vijeću. Česki agrarci, uz sve svoje simpatije za Srbe, ipak odlučno za- Hercegovine k Hrvatskoj. Kako se vidi, zajednička akcija svih hrvatskih političara, pomoću ostalih sla- venskih naroda naše monathije, pospješila bi sajedinjenje anektiranih pokrajina k Hr- vatskoj. Hoće li hrvatsko-srpska koalicija u Zagrebu biti sklona da zapodjene takovu akciju? Sumnjamo. Hrvatski koalirci u Ba- novini, za volju Srba prepravni su uvijek žrtvovali hrvatsko stanovište, to se iz cijelog njihovog političkog rada razabire, A Srbi teško da će pristati na sjedinjenje Bosne- Hercegovine sa Hrvatskom, a to s toga, što se srpska politika temelji na kojekakvim neizvedivim utopijama. Dr. Mile Starčević bacio je lozinku: »hrvatsko-srpska koalicija ili neka bude hrvatska ili neka se razigje«. »Srbobran« je za to žestoko napao na Dr. Starčevića. »Hrv, Sloboda« odgovara »Sr- bobranu«: »Srbobranu« nije pravo, što Dr, M. Starčević tjera koaliciju u aut-aut, naročito uslijed položaja, koji je nastao aneksijom Bosne. »Srbobran« se ugiblje jasnoći u po- gledu pitanja Bosne, a istodobno mu je ne: izmjerno stalo, da koalicija ostaje zajedno. Koliko mi znamo raspoloženje hrvatskoga naroda i njegove inteligencije, polutanstvo | u pitanju narodnog programa, najljuće bi se moglo osvetiti hrvatskim strankama u koaliciji; zato se one moraju izvesti na či- stac sa samostalcima. lii — ili. Ili koalicija mora odgovoriti aktuelnim težnjama hrvat- skoga naroda ili nije više savremena, pa je ne treba da bude. Jer gospoda bi morala znati, zašto i na kojem su se temelju ko- alirala, kao što i to, da se je taj temelj ra- spao i da je svrha postignuta. Temelj je bio riječka rezolucija, t. j. modus vwivendi s Magjarima u okviru nagodbe, koji bi se postepeno imao proširiti. Svrha je bila u- klonjenje onakovog magjaronskog režima, za koji se mislilo, da može biti vječan. Toga režima više nema. Što su Rauch-Czernko- vich ovdje, to nije režim i nikad neće do- \biti karakter režima. Za to njihov odnos prema magjarskoj vladi kao i prema hrvat- skome narodu danas je isti, kao što je bio i 15. siječnja 1908., gospoda su se pribli- žila narodu samo kod stola punog obeća- nja i vina. A time se ne da trajno djelo- vati. Riječka je rezolucija postala bezpred- metom. Sporazum s Magjarima je nemoguć ; ko bi pak htio nješto polučiti u okviru na- godbe, taj spada u ludnicu, a ne u sabor- nicu. Kako dakle danas stvari stoje, koali- cija bi mogla imati razlog samo na temelju narodnog programa sjedinjenja svih hrvat- skih zemalja, i utu svrhu sustavnijega rada sa predstavnicima naroda u Dalmaciji, Istri i Herceg-Bosni. Na osnovu dosadanjeg pro- grama koalicije složan rad sa zastupnicima Istre i Dalmacije je nemoguć. Gospoda su mogla razabrati, da su bila sporazumna samo 3., 4. i 5. listopada 1905., naime za prvih dana stvorenja riječke rezolucije. Od onda do danas bivao je jaz megju rezolucijona- šima sjedne i s druge strane Velebita sve veći, danas ga može zatrpati samo iz teme- lja promijenjena politika. Sa tom se politi- kom grčko-istočni (Srbi) živalj neće moći tako b«zo sprijateljiti. On još mora doživjeti nekoliko razočaranja, da dogje posve k pa- meti. Cemu s toga za sve ovo vrijeme mu- čiti sebe i druge t. zv. hrvatske stranke, kad bi ih to moglo i glave stajati«. Ovim rije- čima Dr. Mile Starčevića ne treba ništa na- dodati. I stoga baš mi sumnjamo da li će hrvatsko-srpska koalicija biti sposobna po- duzeti uspješnu akciju za sjedinjenje Bosne sa Hrvatskom. Ovo bi morala biti baza svake hrvatske politike, ne postavi li se na ovu bazu hrvatsko-srpska koalicija, tad neka izbaci iz svoga programa i sjedinjenje Dal- macije sa Hrvatskom. Prije aneksije koali- cija je mogla kojekakvim sofizmima, za ljubav Srba, opravdati svoje stanovište pre- ma Bosni, ali danas više ne može ni sa so- fizmima. Hrvat, koji ne bi u svoj program stavio kao giavnu tačku sjedinjenje Bosne sa Hrvatskom, bio bi izrod i najveći izda- jica svoje domovine. Hrvatski političari neka poduzmu u tom smislu jednu zajedničku akciju, te prije ili poslije Bosna mora da se sjedini sa mate- rom Hrvatskom. Misli li vlada pomoći? S Brača, mj. Oktobra. Već smo se približili zimskoj dobi i po običaju nazivamo ga: po jematvi. Jematva, koja je tužno za donji kraj Brača svršila, teško se dojimlje svakoga, koji se ogleda i pita: a sada što ćemo i kako ćemo? Sav donji Brač bio je uništen krupom, a k to- mu pripomogla suša. Vina malo, cijena ni- kakva, masline propale, u što da uhvamo ! Svaki i manje razuman vidi da su nastu- pila teška vremena, kušnje za siromašnog težaka i malog posjednika. Kriza je tu: nerodica, slaba cijena, nadodaj osiromaši- vanje zemlje sa sve to većim iseljivanjem, a ko je u prvom redu pozvan da liječi, od- govaramo : onaj faktor, komu služimo, t. j. vlada, država. Mi uzdržavamo državu do- prinosom n novcu, snagu njezinu i moć šaljući svoje sinove u vojsku, a čim nam se odvraća ? Vladina obećanja ne vide kraja. Početkom ove godine u »Dalm. Smotri« či- tali smo cijelu krunicu radnja za pitku vodu; dočim smo na koncu godine pak niti nema mijernika da ustanovi potrebito. Za poljo- djelstvo čujemo, da je vlada doznačila koju stotinu hiljada Kruna. Čitamo u novinama, da se digao iz bijeloga Beča g. Dragutin Portele, da vidi što se je do sada učinilo. Zar obične komisije ? Dakie ipak država nješto radi, a mi sve- ga toga rada ne vidimo ili nećemo da ga priznamo, vele nam sa strane. Mi hoćemo facta, a ne brojaka i komisija, a da nama ostaju same čistice ništice, jer ne vrijede ako nemaju sprijeda koju znamenku od 1-9. Ove smo godine puki siromasi. Eto je na domaku čas, kada je svaki poljodjelac morao pripraviti zemljište za amerikansku lozu. Koliko je vlada odredila potpora za svakoga koji će ove godine zasaditi stalni broj amerikanica? — Ni riječi! Koliko je uzor vinograda podigla ? Kolikim težacima obećala baš sada pomoć, kada sami nemo- gu, jer nemaju ni da živu, za nasad ameri- kanice ? Na donjem Braču u 7 mjesta postoje Seo- ske Blagajne, u 2 ne; pitamo : je li i jednoj vlada pritekla u pomoć? Cijenimo, jednoj samoj. Za druge niti Zemaljski Odbor ne- ma sredstava. Kamo bezkamatni zajmovi Seoskim Blagajnama? Treba li da ga i same pitaju? I tada dobiće za odgovor, ne dao Bog: nema se sredstava. Danas država po- dupire preporučene pojedince u pouzećima, a kuda većeg, kamo korisnijeg od Seoskih Blagajna! Što država čeka, da nas kamata isisa, a dijelom jest, da samelje u prah ove dvije suhe kosti. Država, koja pomaže opći- nama, nek pomože Seoskim Blagajnama bezkamatnim zajmom, jer je to najeftinija i najbolja pomoć. Nek država udijeli zajam bezkamatni recimo jednom mjestu od 20.000 Kr. plativo u 4 godine, računajući kamatu za vladu 4%, dala je u 4 godine 2.000 Kr. a koristila je narodu u kamati najmanje uz 10%, i daj mi naći, valja biti bradatu 5.000 Kr.! Težaci, pitajte pripomoći za nasad ame- rikanice; Seoske Blagajne nek traže bezka- matne zajmove, jer svoje članove nemogu suncem nahraniti, a država mora pripomoći! |— Starina. Izbori na Grudi i ,,Crvena“. Pišu nam iz Konavala: Čingrijin organ nemože nikakovim argu- mentima da pobije živu istinu o ispatku iz- | bora, pa se hvata svog starog zanata: iz- mišljanja. Kad je poznati dotur vidio, da ne može sakupit ni toliko glasova, koliko ima biranih birača, povuko se i — da za- vadi Konavljane, prepusti da kandidira sa- ino u Konavlima g. Vuko Glavić, Konav- ljani su odma vigjeli varku i isključili iz listine biranih birača Anića-Kocelja, Čingri- jinog skutonošu i još dva tri, da ovi ne bi u slučaju da njihova listina prodre, glaso- vali za Ćingriju. I tako je Čingrija ostao na cjedilu. Uzalud se Kocelj mučio i trudio toliko dana, nije se preko noći promijenila većina u manjinu, već njihove većine nije ni bilo. | Usve je bilo jedno 400 birača, jer ih je od 580 tipisanih do 200 što mrtvih, što i- zočnih. Kad se uzme da ih je glasovalo za našu stranku 136, za Čingrijinu, zapravo Glavićevu 110, a da ih je 12 vladin povje- renik odbio (našijeh), te da je poslije po- dne još naših prispjelo preko 20, ali kasno, jer je izbor bio zaključen, tada se može »Crvena« uvjeriti, gdje je još 300 birača o kojim bunca. Vladin je povjerenik očito pristajao uz njihovu stranu, dok je toliko krat protesti- rao proti odluci izborne komisije; dok je našeg odbornika koji je imao pravo da pri- govori kad jedna osoba dogje 2 puta gla- sovati, poslao na ne lijepi način vanka, a njihovi prigovaratelji galamili su i stajahu tu. »Crvena« to sve znađe, ali premučava. A što to znači? Da je ista vlada bila im u