Br. 193.

Konavlima, oni su nam naznačili kao svo-
ga kandidata spomenutog gospodina Pe-
ra Vukovića, a mi smo kao stranka pri-
stali na taj izbor uz one zahtijeve i ogra-
de, koje su nam namećale dužnosti prama
svome programu. Kako smo već gnušanjem
s prve odbili potvoru »Narodnoga Lista«,
da je g. Vuković bio nam »nametnut od
načelnika g. Maguda i od preč. g. kano-
nika Crnice«, tako i sad odbijamo riječi
naše susjede, koja kaže, da je g. Vuković
»kreatura vlade i Crnice«. Sve su Konavle
najboljim svjedokom, da to nije bilo maslo
stanovitih osoba, nego baš želja Konavos-
koga puka; a mi smo se toj želji poklonili,
jer su u kotaru sami Konavljani odlučivali
o izboru, jer njih bilo dvaestorica, dočim
ostalijeh biranijeh birača ostala sedamnaesto-
rica.
»Crvena Hrvatska« veli, da g. Pero Vu-
ković »nije izučen seljak«, i da je " »odviše
smjelo od njega očekivati da će on pomoći
seljaku«; a mi tvrdimo da je g. Vuković
pismen čovjek, bistre pameti, kućević, od
naravi obilato nadaren, da bude svojski i
pametno radio za dobro svojih izbornika.
I sama stvar, koja čini dvojben njegov iz-
bor, njemu je na čast. To je stara kuća
Konavoska, koja od pamtivijeka žive u za-
druzi, po starinskom običaju (a takovih
ima priličan broj u Konavlima) i kao tako-
va plaća poreze i prireze kao kuća a ne
kao pojedine osobe. Što je bio od prije g.
Vuković, ne haje nam se znati; to mi je-
dino znamo da je piavi poštenjaković i ha-
rakter, i da nije ni u snu kader prekršiti
riječ: kao takovomu mi smo u Listu njemu
obratili svoju riječ, i o njemu kazali ono,
što pošprdno donaša »Crv. Hrv.« Zar da
oni prigovaraju čovjeku, koji je uvidio da
je naš program posve patriotičan, značajan
i-spasonosan za naš narod; oni koji su
se stapali i pretapali po toliko puta; oni,
koji su šurovali sa raznijem strankama i
prelazili s jednoga stanovišta na posve pro-
tivno ? Barem bi imali biti toliko čedni, da
ne podižu prigovore baš u onomu, u čemu
su oni najviše griješili.

Stvar je izabranoga g. Vukovića a ne
naša, da uzme onu odluku koja mu se bu-
de najpriličnija pokazala: njegova odluka
biće nam mila i sveta, kako nam je bila
mila i sveta njegova izjava, kojom je otvo-
reno i iskreno prigrlio naš program.

Iz života kralja Petra.

Donašamo po »N. Wiener Tagblatt-u«,
od 18. o. mj.:

»,Erdgeist“ je već donio, kako je knez
Aleksandar Karagjorgjević bio sudbeno o-
krivljen radi umorstva kneza Mihajla Obre-
novića g. 1868., i da je njegov sin Petar
sudjelovao, pak — kako se već na temelju
tolikih dokaza drži — da je on znao i za
umorstvo Aleksandra. Sada Franjo Leopold
piše o nastupu na vladu kralja Petra:

Bosna i Hercegovina bijaše mu uvijek
mimo sve ostalo na pameti. Toliko je o
njoj sanjao, da se je g. 1908 srpski kralje-
vić jednom publicisti izjavio, još u prisu-
stvu tadanjeg ministra vanjskih posala: »Bo-
sna mora naša biti. Austrijska vojska nam
je deveta briga. Srpsko-hrvatski regimenti
neće na nas pucati. To mi se je sasvim

prihvati, pogleda na omot, prepozna ruko-
pis, veselo otvori i stane čitati :
Srce Moje!

Ako me ne vidiš kao obično, ne žalosti
se. Drugi put opširnije ; sad sam  zaposle-
na. Tvoja uvijek Te ljubeća

Zorka.

Pročitavši ga, nije znao, da riješi ovo
kratko pismo. Ne otigje u ured, već ga vi-
dimo, gdje luta po poljani i »Stradunu«. Ali
uzalud tumara tamo i amo, nigdje ne vi-
gja za čim neprestano čezne. Razne su mu
misli šumile glavom, i one riječi — ne ža-
losti se — mješte da ga utješe, ove su ga
većma mučile. Pomisli da na »Gracu« ne bude
sretniji, pa brzim korakom otigje tamo, ali
uzalud, nada ga prevari. Sjede na klupu i
utone u razne misli. Koja je to nenadna
promjena ? Pa ono tako kratko pismo !
Bože | uzdahne duboko tužni Zvonimir. Či-
nilo mu se je, kao da se sve oko njega
kreće. Sve mu je smetalo, pa i nježni pjev
malenih ptićica, koje su lepršale oko njega
i milim cvrkutom pozdravljale proljetno ju-
tro. Svud je tražio mira, ali ga nije mogao
naći. Misao na Zorku bila mu je nerazdru-
živa pratilica.

U takom smatrenju jutro je već bilo od-
imaklo, pa ne veselim licem krene u grad.

Dogje u ured, sjedne na svoje mjesto i
počne da obavlja svoje uredovne poslove.
Vas je bio zabunjen, nešto od posla, ali
najviše od čeznuća za svojim idealom. Ju-
tro mu se činilo godinom. Napokon odbije
sat, opremi se i otigje na objed. Pojede
nešto preko volje, pa pogje u spavajuću
sobu, tu se baci na postelju ne bi li usnuo.

(Svršiće se).

 

|
|
|

pouzdano reklo«. Kad se je radilo o kru-
nitbi, svjetovalo se je kralja, da već sim-
boliše unaprijed buduću državu, pomazavši
se kao »prvovjenčani kralj svih Srba«, te
uzevši u državni grb u bosanskoj nošnji
prikazana čovjeka sa visokom bosanskom
zastavom. Jesu li to tek nevine igre sa sim-
bolima? Nego je jedan tadašnji poslanik
Srbije u Sofiji još jasnije iskazao izragjeni
»politički kraljev: program«, što se je sa
simbolima mislilo. Tu bijaše: Vojni ugovor
i zajednica poreza sa Bugarskom, podre-
gjenost Crnegore Beogradu, pripojenje Bo-
sne, zaštita i pomoć svim rastavljenim frak-
cijama protiv Austrije, revolucijonarna pro-
paganda megju bosanskim i hrvatsko-srp-
skim četama Austrije i — veoma uspješna
pamiletistička literatura.

Još kroz dane krunitbe Pašić je jednog
francuskog pamfletistu u audijenciju primio,
odlikovao i novcem bogato nadario, da iz-
da jednu knjigu o Bosni, a materijal mu
je dalo ministarstvo vanjskih posala, — o
čemu se je znalo po svim evropskim kabi-
netiina. Sam predgovor je bio originalan,
kojeg je Francuz sastavio. To se štampalo
u Parizu, a raspačavanje je preuzeo mini-
starstveni odjel propagande u Beogradu. Je
li za sve ovo znao kralj Petar? Ko hoće,
neka vjeruje, da nije«.

 

Dogogjaji i progonstva
austrijskih podanika u Srbiji.

Izgon austro-ugarskih trgovaca iz Sr-
bije, Zastupnik jedne bečke tvrtke, g. Schon-
wald, koji se je ovih dana povratio iz Ze-
muna, priopćuje, da su ga uapsili kad je
stigao u Kragujevac, premda je iskazao svoj
pasoš u redu. I posebno odobrenje političke
oblasti u Kragujevcu nije mu ništa pomo-
glo i odnosni je komisar rasparao cdobre-
nje, riječima: »Danas je takovo doba«.
Kragujevcu zadržan je čitavi dan, a onda
sa oružničkom pratnjom odvežen je u Be-
ograd, gdje je u redarstvenom uredu morao
sprovesti još nekoliko sati. Premda je za-
htijevao, da se austro-ugarski konsulat oba-
vijesti o njegovom uapšenju, e da isti po-
sreduje kod srpske vlade, ta mu je molba
ipak odbijena. U Beograd stigla mu pošta
nije mu bila predana. Napokon otpratiše ga
oružnicima do Zemuna. Schonwald veli, da
se je to isto dogodilo ovih dana u Srbiji
mnogim drugim austro-ugarskim trgovcima.
Istodobno s njim dopraćena su u Beograd
tri druga agenta. Schonwald se je preko
jednog zastupnika obratio ministru izvanj-
skih posala, da mu za neopravdano uapše-
nje pribavi zadovoljštinu.

Pesimistička dispozicija u Srbiji. Iz Ze-
muna javljaju bečkoj »Allg. Ztig.«: Oduše-
vljenje, što je nastalo bilo, kad se je do-
znalo, da prijestolonasljednik Gjorgje pu-
tuje u Petrograd, počinje uzmicati pred skep-
ticizmom. Ne zaboravljaju ovgje, da Rusija
pred trideset godina ne samo da nije htjela
spriječiti okupaciju Bosne i Hercegovine po
austro-ugarskoj monarkiji, nego da je to
upravo unapregjivala, a od onda se Rusija
nije promijenila. Što da se Srbija nada od
Rusije, koja ne može ni svoje probitke šti-
titi te je tek nedavno poražena u pitanju
Dardanella? Povratak srpske politike u ru-
sku kolotečinu može Srbiji prije škoditi,
nego koristiti, jer bi se ona morala više o-

e

|slanjati na liberalne države zapada. Naro-

čito ratoborna stranka u Srbiji gleda s ne-
pouzdanjem u putovanje kraljevića u Ru-
siju, jer se ova stranka boji, da će car sa-

\vjetovati čuvanje mira, pa će Srbija morati

slušati savjet, što će ga car dati srbijan-
skomu prijestolonasljedniku. | čiujenica, što
je car pristao, da primi srpskoga prijesto-
lonasljednika tek na posredovanje crnogor-
skoga kneza Nikole, ozlovoljuje pristaše rata,
jer ovi ne drže, da je crnogorsko prijatelj-
stvo) iskreno te se boje, da crnogorski knez,
koji za cijelo nije zaboravio tek nedavno u
Srbiji udešavane spletke protiv Crne Gore,
ne misli iskreno, pa da je njegovo ratobor-
no držanje u povodu aneksije bilo tek pro-
računano, da mu se digne ugled u srpstvu.

Spaljena austro-ugarska zastava. Kao
obično u nedjelju, tako se je i prošle ne-
djelje u Smeđerevu izvjesila na ustro-ugar-
skom konsulatu austro-ugarska zastava. Je-
dan srbijanac prolazeći mimo  konsulata,
istrgne zastavu i spali je. Srpski je mini-
star presjednik Dr. Velimirović bio kod a-
ustro-ugarsl:oga poslanika grofa Forgača,
izraziv mu svoje sažaljenje i molio za opro-
štenje. Dr. Velimirović brzojavno je naredio
načelniku smederevskom, da to isto izrazi
i austro-ugarskom konsulatu u Smeđerevu,

Otpuštenje austro-ugarskih pripadnika
iz službe. Vrhovna uprava kr. srpskih dr-
žavnih željeznica otpustila je sve austrijske
i ugarske , namještene kod že-
ljeznice bez ugovora.

protiv Au-

 

Gradsko vijeće beogradsko
stro-Ugarske, Gradsko je vijeće u izvan:

PRAVA CRVENA HRVATSKA

rednoj skupštini zaključilo, da se svi pri-
padnici Ausro-Ugarske imađu iz službe ot-
pustiti.

Malo razočaranje. Iz Beograda javljaju,
da su tamošnji uplivni krugovi ozlovoljeni
radi slaboga dočeka, što ga je doživio mi-
nistar Milovanović u Rerlinu i Parizu. Srbi
su mislili, da će_vlasti reći: »uzmite novo-
pazarski sandžak, kano otštetu za Bosnu i
Hercegovinu«, a kad tamo o tom ni govora!

Protuaustrijski iskazi u Beogradu. Ob-
uržavala se je u Beogradu pred narodnim
pozorištem velika pučka skupština, koju su
upričile beogradske gospogje, da  prosvje-
duju proti aneksiji Bosne i Hercegovine.
Skupštini je prisustvovalo preko 10.000 go-
spogja i muškaraca. Jednoglasno je prihva-
ćena rezolucija, u kojoj se pozivlje cijeli
srpski narod, da »bezobzirno bojkotira au-
stro-ugarsku i njemačku robu«. Zatim je
pročitan meimorandum, što je upravljen* na
gospogje Francuske, Rusije, Engleške, lta-
lije i Rumunjske. U meimorandumu pozivlju
se gospogje ovih zemalja, neka jednodušno
prosvjeduju proti nasiljima (?) Austro-Ugar-
ske. Tečajem skupštine mnoštvo se je po-
dvostručilo, te krenulo pred tursko, fran-
cusko i rusko poklisarstvo, kao šio i pred
palaču kralja Petra i prijestolonaslijednika
| Gjorgja, gdje su posvuda priregjene mahnite
| ovacije.

i

| Neodgojen prijestolonasljednik.  Lon-
\donski listovi javljaju : Uslijed opetovanih
| opomena poslanika stranih vlasti, da se us-
[ Pošto mir u beogradskim ulicama, bilo je
u ponedjeljak vijećanje izmegju kralja i mi-
\ nistra te nekolicine viših časnika srbijanske
| vojske. Kada je došla na red opasna dje-
\latnost prijestolonasljednika, prizvan je ovaj
u sjednicu, te ga je otac ukorio pred pri-
sutnom gospodom. | ministri su mu_ rekli
u lice, da vodi zemlju u propast. Prijesto-
lonasljednik nije se mogao svladati, već je
kao bijesan htio mavaliti na svoga oca. Bio
bi ga udario šakom u lice, da ga nije je-
dan od prisutuika uhvatio u pravi čas za
ruku. Na to je nastala gužva te je princ
formalno istisnut iz sobe. Na to je nasta-
vio kralj sa svojim savjetnicima konferen-
ciju, ali se nijesu mogli složit u tom, na
koji bi način začepili usta prijestolonasljed-
niku. Prijestolonasljednik pošao je zatim u
skupštinu mladih časnika, gje je izrekao
jednu šovinističku govoranciju. Rekao je, da
»ne će nikada dopustiti, da njegov otac suz-
bije narodni pokret za oslobogjenje Bosne
i Hercegovine ispod austrijskoga jarma«.
Po Beogradu se govori, da će ekstremna
narodna stranka, koja se sastoji ponajviše
od mladih ljudi i nezadovoljnih političara,
svrgnuti kralja Petra i proglasiti prijestolo-
nasljednika kraljem.

 

Poziv na srpske djake. Dne 23. ov. mj.

 

su pitomci srednjih škola obdržavali jednu
skupštinu : glasovali su dnevni red, sa ko-
jim pozivaju svoje saučenike u Londonu,
Parizu, Petrogradu i Rimu, neka bi prire-

dili demonstracije proti Austro-Ugarskoj. |

Što se radi u Beogradu. »Wiener Allg.
Zeitung« dobiva iz Zemuna ovu brzojavku:
Što se je poslijednja tri dana odigralo u
ulicama Beograda, to naliči anarhiji. Orga-
nizovane plaćene bande zaposjele su ulice,
koje. vode do austro-ugarskih poslova, pri-
jete trgovcima i napadaju na svakoga, ko
bi se usudio kupiti što u takovom poslu.
Oni otimlju mušterijama robu, te ju uništuju
ili otimlju za se. I to se sve zbiva u glav-
nim ulicama na očigled redarstva. Ugro-
ženi trgovci traže zaštitu kod austro-ugar-
skoga poslaništva. Poslovogja poduzimao
je opetovane korake kod vlade, koja je o-
bećala pomoć, nu do sada nije ništa po-
duzela za zaštitu teško oštećenih interesa
austro-ugarskih pripadnika. Kako se ne mo-
gu ozbiljno uzeti obećanja vladina, doka-
zuje činjenica, da redarstvo usprkos izda-
vanja naredaba, kojim se zabranjuju sakup-'
ljanja na ulicama, mije do sada ništa po-
duzelo, da rasprši bande po ulicama, već
ih pušta, neka mirno rade što hoće. Nekoji
trgovci zatvorili su poslove i otišli iz Beo-
grada, drugi se spremaju, da isto učine.

Pasoši | protest austrijskog poslovo-
gle. Opet je uvedena prinuda sa pasošima.
Bivši miu. predsjednik Stojan Novaković
otputovao je u Carigrad, a Nikola Pašić u
Petrograd. — Na protest austro-ugarskog
poslovogje zbog izgreda protiv austro-ugar-
skih trgovaca, odgovorila je srpska vlada
sa notom, u kojoj izjavljuje, da će se svim
oštećenim trgovcima »isplatiti oišteta u vi-
| sini, koju austro-ugarsko poslanstvo označi«

Neuspjeh D.ra Milovanovića, Javljaju iz
Berlina: Srpski ministar izvanjskih posala
dr, Milovan Milovanović, vele diplomatski
'krugovi, imade dvostruki neuspjeh: jedno,

Billow, a drugo što mu nije dao audijenci-

 

što ga nije primio državni kancelar knez |jedn

 

ju njemački car Vilim.

Vijesti iz naroda.

Iz Cavtata.

(Odlazak vrijednog čiuovnika). Prelpro-
šle sedmice odijelio se od nas g. Lucijan
Gazzari, ć. k. porezni činognik, te krenuo
na svoje novo mjesto u Hvar. Nije bio na-
šeg političkog mišljenja, ali je poštovao
svačije osjećaje, te se politikom nije isticao.
S narodom je bio ljubezan kao malo ko, te
ostavlja najljepšu uspomenu. Svak ga je
volio, ne samo kao činovnika na svom mje-
stu, već kao čovjeka poštenjačinu od glave
do pete, kao uzor supruga i iskrenog pri-
jatelja. Njegova vesela ćud, njegov zdravi
humor, toplo prijateljstvo i prijaznost kojom
te susretao, privlačilo te k njemu. U njemu
si našao druga, brata. Na uspomenu nje-
gova boravka ovgje, prijatelji su mu poklo-
nili čednu uspomenu, da ga sjeća Cavtata,
kojega je on tako volio. Na polasku sku-
pilo se malo i veliko da mu još jednom
stisnu desnicu i zažele sretan put. Dirljiv je
bio rastanak. Zbogom dragi Lucijane! Na-
uživao se svake sreće s tvojom milom su-
prugom, s tvojim malim angjelima, milcm
ti dječicom i sjećao se pravih tvojih prijatelja.

Megju nama će ipak trajati duševna veza

i ono trajno i iskreno prijateljstvo, koje ni-
gda uvenuti neće. — Pravi prijatelj.
Iz Lopuda.

(Još o parobrodu pruge Ston-Gruž). Mo-
limo da nam uvrstite ovo par redaka u na-
šu milu »Pravu«.*) Čitasmo dopis o paro-
brodu društva S. O. J. pruge Ston-Gruž,
pa evo i nas da nadodamo. Jučer na 26.
o. mj. putovalo nekoliko Lopugjana za Du-
brovnik. Uzeli i platili prvo mjesto. Otišli
gore gdje i drugi putnici, kad na njihovo
veliko iznenagjenje stao ih novi kapetan
(jer drugoga imena nezuamo) da ih vraća,
da idu u treći razred. Oni nehtjeli, i u ne-
ku pokazali kartu I. raz. Navališe na njih
oba kapetana ko pomamni, ko da su naj-
gori lopovi, što je svakoga zgadilo, pa i
dva kapetana duge plovitbe, koji slučajno
putovaše za Dubrovnik. Rečeni putnici tu-
žiše ih u, ravi eda ih malo umiri, pa i mi
to isto poručujemo upravi a osobito gosp.
Stupariću, koji u svojoj nervoznosti, stane
prijetiti, da ako mu ko što odgovori da će
ga vezati prid arbuo — pa neki dan i jed-
noj gospojici, to je isto kazao kad mu je
rekla: čemu ovoliko zakasnuća, što je imala
potpuna razloga. — Lijepa »reda«! — Pre-
poručujemo nek bude imalo mirniji — jer
svaka sila za vremena — a takogjer i no-
vomu kapetanu — jer nek dobro promisle
da ona oba dva koja su oni zamuknjivali
i prot' njima neuljudno postupali — da i
ako nemadu ispita male plovitbe — da ipak
ih gospoda kapetani parobroda Ston-Gruž
nebi imali u čemu podučiti, jer u kulturi
i u svemu nebi bilo nikakve razlike. Za
danas dosta! — Nekoliko Lopugjana.

*) Uvršćujemo u ime nepristranosti, uvje-
reni da će ugl. Ravnateljstvo doskočiti, te
da ćemo mješte prigovora slušati svake
hvale, što iskreno želimo, jer je rečeno druš-
tvo naše, skroz domaće. Stalni smo tako-
gjer da ovo par redaka braća Lopugjani
upravljaju u dobroj namjeri, po onoj: da
je kritika više od koristi nego li od štete.

(Uredništvo).

 

 

Domaće vijesti.

Spomen-kamen Luki Botiću.
Sutra dne 1. Novembra biti će u Djakovu
svečanim načinom otkrit nadgrobni spomen-
kamen, što ga harni narod postavlja na
grob slavnom i neumrlom hrvatskom pje-
sniku Luki Botiću. — Presjednik je sveča-
nosnog odbora g. Dr. Angjelko Voršak.

Svim onima, koji su uslijed
stečaja Franka Zotti-a ošteće-
mi, Hrvatska Poljodjelska Banka izjavila
se je već pripravnom svim našim zemlja-
cima, koji su stečajem Franka Zotti-a ošte-
ćeni, po mogućnosti doći na ruku. — S$a-
da im poručuje, da tražbinu može prijaviti
samo onaj, koji je novac odaslao, a ne onaj,
koji je novac imao primiti. Odašiljači dakle
koji su se kući povratili neka pošalju Hr-
vatskoj Poljodjelskoj Banki (Zagreb, Prera-
dovićeva ulica broj 5) dokazala o svojoj
tražbini, koja u rukama imadu, i istodobno
neka polože iznos koji odgovara 5 po sto
njihove tražbine, a povrh toga još K 50.—
Taj novac služi za pokriće troškova, pa ako
što ostane, vratiti će se stranci natrag. Ame-
rikanskim advokatima ide u ime troška 5
po sto od prijavljene tražbine, a K 50 treba
za možebitne druge troškove, napose za
troškove punomoći i ovjerovljenja iste kod
komsulata. Radi tih dosta velikih troškova
ne će se isplatiti manje tražbine prijavlji-
vati. Dalje upute slijediti će naknadno.

Bilo je i vrijeme U Napokon je vla-
da dozvolila Slovencima u Trstu pravo na
u slovensku pučku školu ! Dakle samo
jednu ! Ima pak 25 godina da se za ovo
braća Slovenci bore.

God. IV.

Snijeg. Sa više strana stižu vijesti o
velikoj studeni i o snijegu. Tako u Bosnoj,
Slavoniji i dr. Kod nas naprotiv u Dubro-
vniku vrijeme da ne može biti ugodnije ;
još je svak u ljetnim odijelima.

Srbijanski špijuni na bosan.
skoj granici. Javljaju iz Bjeline, da
su oblasti na granici duž Drine na bosan-
skom ilu uhvatile 24 srbijanska špijuna.
Dvojica.su bila odjevena u ženska odijela,
pa kad su ih vodili svezane, privjesili su
im suknje preko ruku, da narod vidi, ka-
kove su to »žene«.

Velikosrpska propaganda. |
nadalje slijede uapšenja Srba radi veleiz-
daje. U Okučanima je uapšen učitelj Vaso
Bogdragović, te spraćen u belovarske tam-
nice. U Staroj Gradiški su uapšeni učitelj
Milan Vukelić, paroh Dositej Kutuzov i tr-
govac Jovan Kalafatić. Megju grčko-istoč-
njacima u Staroj Gradiški je ogorčenje na
njihovog učitelja Dumića, jer da je on odao
njihova veleizdajstva. Još ih je nekoliko op-
tuženo, a dvojica da su na vrijeme odma-
glili preko granice. U Zemunu je policija
| uapsila filozofa Žarka Markovića, koji se
\vratio iz Beograda; zatim ga je pustila, ali
\ga osudila na 14 dana tamnovanja i 200
K globe.

Srpskom Sokolu“* zahranje-
no nošenje srpskog barjaka.
»Hrvatski Branik« javlja: »Srpski Sokol« u
Mitrovici imao je u Nedjelju poslije podne
u bašči Gragjanske streljane svoju javnu
vježbu sa podmladkom. Društvu je bilo za-
branjeno ići pod srpskom zastavom, a tako
ni podmladak nije smio razviti zastavice,
s kojima je izvagjao vježbe.

Trgovcima winom. /z bračkoga
Gornjeg Humca pišu nam, 26. ov. mj.: U-
slijed obilne i dobre jematve imamo na pro-
daju u selu stolitara 3640 bijeloga vina od
stup. 10'/a do 12, a opola stolitara 2150
od 10 do 11/2 stup. Ovoliko na ravuanje
onim trgovcima koji žele izvrsnom vrstom
vina trgovati.

Jedna 400-godišnjica. Pišu nam
iz Kotora : Na 9 novembra ov. g. navršuje
se čeliristogodišnjica blaženog preminuća
našeg domorodca, bl. Gracije iz Mula kod
Kotora. Naši rodoljubi Muljani, koji služe
za uzor okolici kotorskoj u hrvatstvu i ka-
tolištvu, pripravljaju se da proslave što sve-
čanije ovaj radosni god. S Muljanima i
ostali hrvatski narod, širom naše hrvatske
domovine, radovat će se i preporučit vruće
svom zagovorniku kod Boga za dobrobit,
slobodu i sreću svoje cjelokupne neujedi-
njene Hrvatske.

Poštanske vijesti. Na 27 o. mj.
otvorio se poštanski ured u Mrcinam. Ovaj
će poštanski ured biti u poštanskoj svezi
tri put na sedmicu preko pješačke pošte
Mrcina-Gruda. Okružju će novog ureda pri-
padati sela: Mrcine, Dunava, Zastolje, Pav-
ljebrdo i Vodovogja, koja će sela bili u
svezi s poštanskim uredom u Mrcinam pre-
ko seoske pošte tri puta na sedmicu.

Svraćamo pažnju na oglas pro:
daje sapuni u korist družbe sv. Ćirila i Me-
toda, ua IV. strani.

 

Sa izbora.

Uspjeh izbora nije mogao bili sre-
tniji i čestitiji za našu stranku, koja će u
sabor ući potrostručenom snagom. U vanj-
skijem općinama, osim naše, u Zadru iza-
gjoše časni naš presjednik Don Ivo Prodan
i P. Matulina; u Šibeniku časni naš pod-
presjednik Dr. Mato Drinković; u Imotsko-
mu Dr. Mladinov; u Sinju Pero Šimunović.

Od rezolucijonaša izagjoše Dr. Ivan Ma-
rović, Dr. Katnić, Antun vit. Vuković, Dr, Iv-
čević, Dr. Trumbić i A. Radić, Od Srba biše
izabrani V, vit. Simić, Dr, Baljak, Dr. L.
Bakotić, J. vit. Kališić, Dr. A. Mitrović i na-
čelnik Budve Srzentić, U srezu gradova za
Dubrovnik Dr. Pero Čingrija; u Šibeniku
pravaš Dr. Dulibić; u Makarskoj Don Niko
Ribičić; u Kotoru načelnik Radimiri; u Kor-
čuli Dr. Zaffron; u Spljetu Dr. Mihaljević;
u Zadru Dr, Ziliotto; za Hvar i Starigrad
Don Juraj Biankini.

U Trgovačkoj Komori za Dubrovnik Dr.
Milorad Medini; za Zadar Dr. E. Salvi; za
Spljet prof. Lovro Borčić.

\z nam javljaju: Ogromna ve-
ćina pravaških birača uočivši vladinu igru
nijesu se prikazali na biralište u gradovima.
U znak prosvjeda odlučilo se je odustati
nositi svoga kandidata u izborništvu vele:
poreznika. Na 'svoje vrijeme osvrnut ćemo
se na osobitu vrst ovih izbora.

izbor Kunjašićev, Pišu nam iz
Blata na Korčuli: Vijest, koja stigne oko
11 sati pr. podne, da je izabran g. Joakim
Kunjašić, razveseli svakoga bez razlike stra-
naka. Oštroumnost i učenost g. Kunjašića,
kao i njegova radinost za hrvatske svetinje

 

>