Br. 193. Konavlima, oni su nam naznačili kao svo- ga kandidata spomenutog gospodina Pe- ra Vukovića, a mi smo kao stranka pri- stali na taj izbor uz one zahtijeve i ogra- de, koje su nam namećale dužnosti prama svome programu. Kako smo već gnušanjem s prve odbili potvoru »Narodnoga Lista«, da je g. Vuković bio nam »nametnut od načelnika g. Maguda i od preč. g. kano- nika Crnice«, tako i sad odbijamo riječi naše susjede, koja kaže, da je g. Vuković »kreatura vlade i Crnice«. Sve su Konavle najboljim svjedokom, da to nije bilo maslo stanovitih osoba, nego baš želja Konavos- koga puka; a mi smo se toj želji poklonili, jer su u kotaru sami Konavljani odlučivali o izboru, jer njih bilo dvaestorica, dočim ostalijeh biranijeh birača ostala sedamnaesto- rica. »Crvena Hrvatska« veli, da g. Pero Vu- ković »nije izučen seljak«, i da je " »odviše smjelo od njega očekivati da će on pomoći seljaku«; a mi tvrdimo da je g. Vuković pismen čovjek, bistre pameti, kućević, od naravi obilato nadaren, da bude svojski i pametno radio za dobro svojih izbornika. I sama stvar, koja čini dvojben njegov iz- bor, njemu je na čast. To je stara kuća Konavoska, koja od pamtivijeka žive u za- druzi, po starinskom običaju (a takovih ima priličan broj u Konavlima) i kao tako- va plaća poreze i prireze kao kuća a ne kao pojedine osobe. Što je bio od prije g. Vuković, ne haje nam se znati; to mi je- dino znamo da je piavi poštenjaković i ha- rakter, i da nije ni u snu kader prekršiti riječ: kao takovomu mi smo u Listu njemu obratili svoju riječ, i o njemu kazali ono, što pošprdno donaša »Crv. Hrv.« Zar da oni prigovaraju čovjeku, koji je uvidio da je naš program posve patriotičan, značajan i-spasonosan za naš narod; oni koji su se stapali i pretapali po toliko puta; oni, koji su šurovali sa raznijem strankama i prelazili s jednoga stanovišta na posve pro- tivno ? Barem bi imali biti toliko čedni, da ne podižu prigovore baš u onomu, u čemu su oni najviše griješili. Stvar je izabranoga g. Vukovića a ne naša, da uzme onu odluku koja mu se bu- de najpriličnija pokazala: njegova odluka biće nam mila i sveta, kako nam je bila mila i sveta njegova izjava, kojom je otvo- reno i iskreno prigrlio naš program. Iz života kralja Petra. Donašamo po »N. Wiener Tagblatt-u«, od 18. o. mj.: »,Erdgeist“ je već donio, kako je knez Aleksandar Karagjorgjević bio sudbeno o- krivljen radi umorstva kneza Mihajla Obre- novića g. 1868., i da je njegov sin Petar sudjelovao, pak — kako se već na temelju tolikih dokaza drži — da je on znao i za umorstvo Aleksandra. Sada Franjo Leopold piše o nastupu na vladu kralja Petra: Bosna i Hercegovina bijaše mu uvijek mimo sve ostalo na pameti. Toliko je o njoj sanjao, da se je g. 1908 srpski kralje- vić jednom publicisti izjavio, još u prisu- stvu tadanjeg ministra vanjskih posala: »Bo- sna mora naša biti. Austrijska vojska nam je deveta briga. Srpsko-hrvatski regimenti neće na nas pucati. To mi se je sasvim prihvati, pogleda na omot, prepozna ruko- pis, veselo otvori i stane čitati : Srce Moje! Ako me ne vidiš kao obično, ne žalosti se. Drugi put opširnije ; sad sam zaposle- na. Tvoja uvijek Te ljubeća Zorka. Pročitavši ga, nije znao, da riješi ovo kratko pismo. Ne otigje u ured, već ga vi- dimo, gdje luta po poljani i »Stradunu«. Ali uzalud tumara tamo i amo, nigdje ne vi- gja za čim neprestano čezne. Razne su mu misli šumile glavom, i one riječi — ne ža- losti se — mješte da ga utješe, ove su ga većma mučile. Pomisli da na »Gracu« ne bude sretniji, pa brzim korakom otigje tamo, ali uzalud, nada ga prevari. Sjede na klupu i utone u razne misli. Koja je to nenadna promjena ? Pa ono tako kratko pismo ! Bože | uzdahne duboko tužni Zvonimir. Či- nilo mu se je, kao da se sve oko njega kreće. Sve mu je smetalo, pa i nježni pjev malenih ptićica, koje su lepršale oko njega i milim cvrkutom pozdravljale proljetno ju- tro. Svud je tražio mira, ali ga nije mogao naći. Misao na Zorku bila mu je nerazdru- živa pratilica. U takom smatrenju jutro je već bilo od- imaklo, pa ne veselim licem krene u grad. Dogje u ured, sjedne na svoje mjesto i počne da obavlja svoje uredovne poslove. Vas je bio zabunjen, nešto od posla, ali najviše od čeznuća za svojim idealom. Ju- tro mu se činilo godinom. Napokon odbije sat, opremi se i otigje na objed. Pojede nešto preko volje, pa pogje u spavajuću sobu, tu se baci na postelju ne bi li usnuo. (Svršiće se). | | | pouzdano reklo«. Kad se je radilo o kru- nitbi, svjetovalo se je kralja, da već sim- boliše unaprijed buduću državu, pomazavši se kao »prvovjenčani kralj svih Srba«, te uzevši u državni grb u bosanskoj nošnji prikazana čovjeka sa visokom bosanskom zastavom. Jesu li to tek nevine igre sa sim- bolima? Nego je jedan tadašnji poslanik Srbije u Sofiji još jasnije iskazao izragjeni »politički kraljev: program«, što se je sa simbolima mislilo. Tu bijaše: Vojni ugovor i zajednica poreza sa Bugarskom, podre- gjenost Crnegore Beogradu, pripojenje Bo- sne, zaštita i pomoć svim rastavljenim frak- cijama protiv Austrije, revolucijonarna pro- paganda megju bosanskim i hrvatsko-srp- skim četama Austrije i — veoma uspješna pamiletistička literatura. Još kroz dane krunitbe Pašić je jednog francuskog pamfletistu u audijenciju primio, odlikovao i novcem bogato nadario, da iz- da jednu knjigu o Bosni, a materijal mu je dalo ministarstvo vanjskih posala, — o čemu se je znalo po svim evropskim kabi- netiina. Sam predgovor je bio originalan, kojeg je Francuz sastavio. To se štampalo u Parizu, a raspačavanje je preuzeo mini- starstveni odjel propagande u Beogradu. Je li za sve ovo znao kralj Petar? Ko hoće, neka vjeruje, da nije«. Dogogjaji i progonstva austrijskih podanika u Srbiji. Izgon austro-ugarskih trgovaca iz Sr- bije, Zastupnik jedne bečke tvrtke, g. Schon- wald, koji se je ovih dana povratio iz Ze- muna, priopćuje, da su ga uapsili kad je stigao u Kragujevac, premda je iskazao svoj pasoš u redu. I posebno odobrenje političke oblasti u Kragujevcu nije mu ništa pomo- glo i odnosni je komisar rasparao cdobre- nje, riječima: »Danas je takovo doba«. Kragujevcu zadržan je čitavi dan, a onda sa oružničkom pratnjom odvežen je u Be- ograd, gdje je u redarstvenom uredu morao sprovesti još nekoliko sati. Premda je za- htijevao, da se austro-ugarski konsulat oba- vijesti o njegovom uapšenju, e da isti po- sreduje kod srpske vlade, ta mu je molba ipak odbijena. U Beograd stigla mu pošta nije mu bila predana. Napokon otpratiše ga oružnicima do Zemuna. Schonwald veli, da se je to isto dogodilo ovih dana u Srbiji mnogim drugim austro-ugarskim trgovcima. Istodobno s njim dopraćena su u Beograd tri druga agenta. Schonwald se je preko jednog zastupnika obratio ministru izvanj- skih posala, da mu za neopravdano uapše- nje pribavi zadovoljštinu. Pesimistička dispozicija u Srbiji. Iz Ze- muna javljaju bečkoj »Allg. Ztig.«: Oduše- vljenje, što je nastalo bilo, kad se je do- znalo, da prijestolonasljednik Gjorgje pu- tuje u Petrograd, počinje uzmicati pred skep- ticizmom. Ne zaboravljaju ovgje, da Rusija pred trideset godina ne samo da nije htjela spriječiti okupaciju Bosne i Hercegovine po austro-ugarskoj monarkiji, nego da je to upravo unapregjivala, a od onda se Rusija nije promijenila. Što da se Srbija nada od Rusije, koja ne može ni svoje probitke šti- titi te je tek nedavno poražena u pitanju Dardanella? Povratak srpske politike u ru- sku kolotečinu može Srbiji prije škoditi, nego koristiti, jer bi se ona morala više o- e |slanjati na liberalne države zapada. Naro- čito ratoborna stranka u Srbiji gleda s ne- pouzdanjem u putovanje kraljevića u Ru- siju, jer se ova stranka boji, da će car sa- \vjetovati čuvanje mira, pa će Srbija morati slušati savjet, što će ga car dati srbijan- skomu prijestolonasljedniku. | čiujenica, što je car pristao, da primi srpskoga prijesto- lonasljednika tek na posredovanje crnogor- skoga kneza Nikole, ozlovoljuje pristaše rata, jer ovi ne drže, da je crnogorsko prijatelj- stvo) iskreno te se boje, da crnogorski knez, koji za cijelo nije zaboravio tek nedavno u Srbiji udešavane spletke protiv Crne Gore, ne misli iskreno, pa da je njegovo ratobor- no držanje u povodu aneksije bilo tek pro- računano, da mu se digne ugled u srpstvu. Spaljena austro-ugarska zastava. Kao obično u nedjelju, tako se je i prošle ne- djelje u Smeđerevu izvjesila na ustro-ugar- skom konsulatu austro-ugarska zastava. Je- dan srbijanac prolazeći mimo konsulata, istrgne zastavu i spali je. Srpski je mini- star presjednik Dr. Velimirović bio kod a- ustro-ugarsl:oga poslanika grofa Forgača, izraziv mu svoje sažaljenje i molio za opro- štenje. Dr. Velimirović brzojavno je naredio načelniku smederevskom, da to isto izrazi i austro-ugarskom konsulatu u Smeđerevu, Otpuštenje austro-ugarskih pripadnika iz službe. Vrhovna uprava kr. srpskih dr- žavnih željeznica otpustila je sve austrijske i ugarske , namještene kod že- ljeznice bez ugovora. protiv Au- Gradsko vijeće beogradsko stro-Ugarske, Gradsko je vijeće u izvan: PRAVA CRVENA HRVATSKA rednoj skupštini zaključilo, da se svi pri- padnici Ausro-Ugarske imađu iz službe ot- pustiti. Malo razočaranje. Iz Beograda javljaju, da su tamošnji uplivni krugovi ozlovoljeni radi slaboga dočeka, što ga je doživio mi- nistar Milovanović u Rerlinu i Parizu. Srbi su mislili, da će_vlasti reći: »uzmite novo- pazarski sandžak, kano otštetu za Bosnu i Hercegovinu«, a kad tamo o tom ni govora! Protuaustrijski iskazi u Beogradu. Ob- uržavala se je u Beogradu pred narodnim pozorištem velika pučka skupština, koju su upričile beogradske gospogje, da prosvje- duju proti aneksiji Bosne i Hercegovine. Skupštini je prisustvovalo preko 10.000 go- spogja i muškaraca. Jednoglasno je prihva- ćena rezolucija, u kojoj se pozivlje cijeli srpski narod, da »bezobzirno bojkotira au- stro-ugarsku i njemačku robu«. Zatim je pročitan meimorandum, što je upravljen* na gospogje Francuske, Rusije, Engleške, lta- lije i Rumunjske. U meimorandumu pozivlju se gospogje ovih zemalja, neka jednodušno prosvjeduju proti nasiljima (?) Austro-Ugar- ske. Tečajem skupštine mnoštvo se je po- dvostručilo, te krenulo pred tursko, fran- cusko i rusko poklisarstvo, kao šio i pred palaču kralja Petra i prijestolonaslijednika | Gjorgja, gdje su posvuda priregjene mahnite | ovacije. i | Neodgojen prijestolonasljednik. Lon- \donski listovi javljaju : Uslijed opetovanih | opomena poslanika stranih vlasti, da se us- [ Pošto mir u beogradskim ulicama, bilo je u ponedjeljak vijećanje izmegju kralja i mi- \ nistra te nekolicine viših časnika srbijanske | vojske. Kada je došla na red opasna dje- \latnost prijestolonasljednika, prizvan je ovaj u sjednicu, te ga je otac ukorio pred pri- sutnom gospodom. | ministri su mu_ rekli u lice, da vodi zemlju u propast. Prijesto- lonasljednik nije se mogao svladati, već je kao bijesan htio mavaliti na svoga oca. Bio bi ga udario šakom u lice, da ga nije je- dan od prisutuika uhvatio u pravi čas za ruku. Na to je nastala gužva te je princ formalno istisnut iz sobe. Na to je nasta- vio kralj sa svojim savjetnicima konferen- ciju, ali se nijesu mogli složit u tom, na koji bi način začepili usta prijestolonasljed- niku. Prijestolonasljednik pošao je zatim u skupštinu mladih časnika, gje je izrekao jednu šovinističku govoranciju. Rekao je, da »ne će nikada dopustiti, da njegov otac suz- bije narodni pokret za oslobogjenje Bosne i Hercegovine ispod austrijskoga jarma«. Po Beogradu se govori, da će ekstremna narodna stranka, koja se sastoji ponajviše od mladih ljudi i nezadovoljnih političara, svrgnuti kralja Petra i proglasiti prijestolo- nasljednika kraljem. Poziv na srpske djake. Dne 23. ov. mj. su pitomci srednjih škola obdržavali jednu skupštinu : glasovali su dnevni red, sa ko- jim pozivaju svoje saučenike u Londonu, Parizu, Petrogradu i Rimu, neka bi prire- dili demonstracije proti Austro-Ugarskoj. | Što se radi u Beogradu. »Wiener Allg. Zeitung« dobiva iz Zemuna ovu brzojavku: Što se je poslijednja tri dana odigralo u ulicama Beograda, to naliči anarhiji. Orga- nizovane plaćene bande zaposjele su ulice, koje. vode do austro-ugarskih poslova, pri- jete trgovcima i napadaju na svakoga, ko bi se usudio kupiti što u takovom poslu. Oni otimlju mušterijama robu, te ju uništuju ili otimlju za se. I to se sve zbiva u glav- nim ulicama na očigled redarstva. Ugro- ženi trgovci traže zaštitu kod austro-ugar- skoga poslaništva. Poslovogja poduzimao je opetovane korake kod vlade, koja je o- bećala pomoć, nu do sada nije ništa po- duzela za zaštitu teško oštećenih interesa austro-ugarskih pripadnika. Kako se ne mo- gu ozbiljno uzeti obećanja vladina, doka- zuje činjenica, da redarstvo usprkos izda- vanja naredaba, kojim se zabranjuju sakup-' ljanja na ulicama, mije do sada ništa po- duzelo, da rasprši bande po ulicama, već ih pušta, neka mirno rade što hoće. Nekoji trgovci zatvorili su poslove i otišli iz Beo- grada, drugi se spremaju, da isto učine. Pasoši | protest austrijskog poslovo- gle. Opet je uvedena prinuda sa pasošima. Bivši miu. predsjednik Stojan Novaković otputovao je u Carigrad, a Nikola Pašić u Petrograd. — Na protest austro-ugarskog poslovogje zbog izgreda protiv austro-ugar- skih trgovaca, odgovorila je srpska vlada sa notom, u kojoj izjavljuje, da će se svim oštećenim trgovcima »isplatiti oišteta u vi- | sini, koju austro-ugarsko poslanstvo označi« Neuspjeh D.ra Milovanovića, Javljaju iz Berlina: Srpski ministar izvanjskih posala dr, Milovan Milovanović, vele diplomatski 'krugovi, imade dvostruki neuspjeh: jedno, Billow, a drugo što mu nije dao audijenci- što ga nije primio državni kancelar knez |jedn ju njemački car Vilim. Vijesti iz naroda. Iz Cavtata. (Odlazak vrijednog čiuovnika). Prelpro- šle sedmice odijelio se od nas g. Lucijan Gazzari, ć. k. porezni činognik, te krenuo na svoje novo mjesto u Hvar. Nije bio na- šeg političkog mišljenja, ali je poštovao svačije osjećaje, te se politikom nije isticao. S narodom je bio ljubezan kao malo ko, te ostavlja najljepšu uspomenu. Svak ga je volio, ne samo kao činovnika na svom mje- stu, već kao čovjeka poštenjačinu od glave do pete, kao uzor supruga i iskrenog pri- jatelja. Njegova vesela ćud, njegov zdravi humor, toplo prijateljstvo i prijaznost kojom te susretao, privlačilo te k njemu. U njemu si našao druga, brata. Na uspomenu nje- gova boravka ovgje, prijatelji su mu poklo- nili čednu uspomenu, da ga sjeća Cavtata, kojega je on tako volio. Na polasku sku- pilo se malo i veliko da mu još jednom stisnu desnicu i zažele sretan put. Dirljiv je bio rastanak. Zbogom dragi Lucijane! Na- uživao se svake sreće s tvojom milom su- prugom, s tvojim malim angjelima, milcm ti dječicom i sjećao se pravih tvojih prijatelja. Megju nama će ipak trajati duševna veza i ono trajno i iskreno prijateljstvo, koje ni- gda uvenuti neće. — Pravi prijatelj. Iz Lopuda. (Još o parobrodu pruge Ston-Gruž). Mo- limo da nam uvrstite ovo par redaka u na- šu milu »Pravu«.*) Čitasmo dopis o paro- brodu društva S. O. J. pruge Ston-Gruž, pa evo i nas da nadodamo. Jučer na 26. o. mj. putovalo nekoliko Lopugjana za Du- brovnik. Uzeli i platili prvo mjesto. Otišli gore gdje i drugi putnici, kad na njihovo veliko iznenagjenje stao ih novi kapetan (jer drugoga imena nezuamo) da ih vraća, da idu u treći razred. Oni nehtjeli, i u ne- ku pokazali kartu I. raz. Navališe na njih oba kapetana ko pomamni, ko da su naj- gori lopovi, što je svakoga zgadilo, pa i dva kapetana duge plovitbe, koji slučajno putovaše za Dubrovnik. Rečeni putnici tu- žiše ih u, ravi eda ih malo umiri, pa i mi to isto poručujemo upravi a osobito gosp. Stupariću, koji u svojoj nervoznosti, stane prijetiti, da ako mu ko što odgovori da će ga vezati prid arbuo — pa neki dan i jed- noj gospojici, to je isto kazao kad mu je rekla: čemu ovoliko zakasnuća, što je imala potpuna razloga. — Lijepa »reda«! — Pre- poručujemo nek bude imalo mirniji — jer svaka sila za vremena — a takogjer i no- vomu kapetanu — jer nek dobro promisle da ona oba dva koja su oni zamuknjivali i prot' njima neuljudno postupali — da i ako nemadu ispita male plovitbe — da ipak ih gospoda kapetani parobroda Ston-Gruž nebi imali u čemu podučiti, jer u kulturi i u svemu nebi bilo nikakve razlike. Za danas dosta! — Nekoliko Lopugjana. *) Uvršćujemo u ime nepristranosti, uvje- reni da će ugl. Ravnateljstvo doskočiti, te da ćemo mješte prigovora slušati svake hvale, što iskreno želimo, jer je rečeno druš- tvo naše, skroz domaće. Stalni smo tako- gjer da ovo par redaka braća Lopugjani upravljaju u dobroj namjeri, po onoj: da je kritika više od koristi nego li od štete. (Uredništvo). Domaće vijesti. Spomen-kamen Luki Botiću. Sutra dne 1. Novembra biti će u Djakovu svečanim načinom otkrit nadgrobni spomen- kamen, što ga harni narod postavlja na grob slavnom i neumrlom hrvatskom pje- sniku Luki Botiću. — Presjednik je sveča- nosnog odbora g. Dr. Angjelko Voršak. Svim onima, koji su uslijed stečaja Franka Zotti-a ošteće- mi, Hrvatska Poljodjelska Banka izjavila se je već pripravnom svim našim zemlja- cima, koji su stečajem Franka Zotti-a ošte- ćeni, po mogućnosti doći na ruku. — S$a- da im poručuje, da tražbinu može prijaviti samo onaj, koji je novac odaslao, a ne onaj, koji je novac imao primiti. Odašiljači dakle koji su se kući povratili neka pošalju Hr- vatskoj Poljodjelskoj Banki (Zagreb, Prera- dovićeva ulica broj 5) dokazala o svojoj tražbini, koja u rukama imadu, i istodobno neka polože iznos koji odgovara 5 po sto njihove tražbine, a povrh toga još K 50.— Taj novac služi za pokriće troškova, pa ako što ostane, vratiti će se stranci natrag. Ame- rikanskim advokatima ide u ime troška 5 po sto od prijavljene tražbine, a K 50 treba za možebitne druge troškove, napose za troškove punomoći i ovjerovljenja iste kod komsulata. Radi tih dosta velikih troškova ne će se isplatiti manje tražbine prijavlji- vati. Dalje upute slijediti će naknadno. Bilo je i vrijeme U Napokon je vla- da dozvolila Slovencima u Trstu pravo na u slovensku pučku školu ! Dakle samo jednu ! Ima pak 25 godina da se za ovo braća Slovenci bore. God. IV. Snijeg. Sa više strana stižu vijesti o velikoj studeni i o snijegu. Tako u Bosnoj, Slavoniji i dr. Kod nas naprotiv u Dubro- vniku vrijeme da ne može biti ugodnije ; još je svak u ljetnim odijelima. Srbijanski špijuni na bosan. skoj granici. Javljaju iz Bjeline, da su oblasti na granici duž Drine na bosan- skom ilu uhvatile 24 srbijanska špijuna. Dvojica.su bila odjevena u ženska odijela, pa kad su ih vodili svezane, privjesili su im suknje preko ruku, da narod vidi, ka- kove su to »žene«. Velikosrpska propaganda. | nadalje slijede uapšenja Srba radi veleiz- daje. U Okučanima je uapšen učitelj Vaso Bogdragović, te spraćen u belovarske tam- nice. U Staroj Gradiški su uapšeni učitelj Milan Vukelić, paroh Dositej Kutuzov i tr- govac Jovan Kalafatić. Megju grčko-istoč- njacima u Staroj Gradiški je ogorčenje na njihovog učitelja Dumića, jer da je on odao njihova veleizdajstva. Još ih je nekoliko op- tuženo, a dvojica da su na vrijeme odma- glili preko granice. U Zemunu je policija | uapsila filozofa Žarka Markovića, koji se \vratio iz Beograda; zatim ga je pustila, ali \ga osudila na 14 dana tamnovanja i 200 K globe. Srpskom Sokolu“* zahranje- no nošenje srpskog barjaka. »Hrvatski Branik« javlja: »Srpski Sokol« u Mitrovici imao je u Nedjelju poslije podne u bašči Gragjanske streljane svoju javnu vježbu sa podmladkom. Društvu je bilo za- branjeno ići pod srpskom zastavom, a tako ni podmladak nije smio razviti zastavice, s kojima je izvagjao vježbe. Trgovcima winom. /z bračkoga Gornjeg Humca pišu nam, 26. ov. mj.: U- slijed obilne i dobre jematve imamo na pro- daju u selu stolitara 3640 bijeloga vina od stup. 10'/a do 12, a opola stolitara 2150 od 10 do 11/2 stup. Ovoliko na ravuanje onim trgovcima koji žele izvrsnom vrstom vina trgovati. Jedna 400-godišnjica. Pišu nam iz Kotora : Na 9 novembra ov. g. navršuje se čeliristogodišnjica blaženog preminuća našeg domorodca, bl. Gracije iz Mula kod Kotora. Naši rodoljubi Muljani, koji služe za uzor okolici kotorskoj u hrvatstvu i ka- tolištvu, pripravljaju se da proslave što sve- čanije ovaj radosni god. S Muljanima i ostali hrvatski narod, širom naše hrvatske domovine, radovat će se i preporučit vruće svom zagovorniku kod Boga za dobrobit, slobodu i sreću svoje cjelokupne neujedi- njene Hrvatske. Poštanske vijesti. Na 27 o. mj. otvorio se poštanski ured u Mrcinam. Ovaj će poštanski ured biti u poštanskoj svezi tri put na sedmicu preko pješačke pošte Mrcina-Gruda. Okružju će novog ureda pri- padati sela: Mrcine, Dunava, Zastolje, Pav- ljebrdo i Vodovogja, koja će sela bili u svezi s poštanskim uredom u Mrcinam pre- ko seoske pošte tri puta na sedmicu. Svraćamo pažnju na oglas pro: daje sapuni u korist družbe sv. Ćirila i Me- toda, ua IV. strani. Sa izbora. Uspjeh izbora nije mogao bili sre- tniji i čestitiji za našu stranku, koja će u sabor ući potrostručenom snagom. U vanj- skijem općinama, osim naše, u Zadru iza- gjoše časni naš presjednik Don Ivo Prodan i P. Matulina; u Šibeniku časni naš pod- presjednik Dr. Mato Drinković; u Imotsko- mu Dr. Mladinov; u Sinju Pero Šimunović. Od rezolucijonaša izagjoše Dr. Ivan Ma- rović, Dr. Katnić, Antun vit. Vuković, Dr, Iv- čević, Dr. Trumbić i A. Radić, Od Srba biše izabrani V, vit. Simić, Dr, Baljak, Dr. L. Bakotić, J. vit. Kališić, Dr. A. Mitrović i na- čelnik Budve Srzentić, U srezu gradova za Dubrovnik Dr. Pero Čingrija; u Šibeniku pravaš Dr. Dulibić; u Makarskoj Don Niko Ribičić; u Kotoru načelnik Radimiri; u Kor- čuli Dr. Zaffron; u Spljetu Dr. Mihaljević; u Zadru Dr, Ziliotto; za Hvar i Starigrad Don Juraj Biankini. U Trgovačkoj Komori za Dubrovnik Dr. Milorad Medini; za Zadar Dr. E. Salvi; za Spljet prof. Lovro Borčić. \z nam javljaju: Ogromna ve- ćina pravaških birača uočivši vladinu igru nijesu se prikazali na biralište u gradovima. U znak prosvjeda odlučilo se je odustati nositi svoga kandidata u izborništvu vele: poreznika. Na 'svoje vrijeme osvrnut ćemo se na osobitu vrst ovih izbora. izbor Kunjašićev, Pišu nam iz Blata na Korčuli: Vijest, koja stigne oko 11 sati pr. podne, da je izabran g. Joakim Kunjašić, razveseli svakoga bez razlike stra- naka. Oštroumnost i učenost g. Kunjašića, kao i njegova radinost za hrvatske svetinje >