Br. 195. RAM) (RIEN 1 im ma aim maria je a s MOR LA siti avatišatstslišiatanania - . U DUBROVNIKU 14. Novembra 1908 i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K. 9 — Ko GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. u OŠ HAM s 5 i God. IV. IM Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nefrankirani ne primaju se, — Plativo i utužljivo u Dubrovniku Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za Rukopisi se ne vraćaju. Listovi RUSIJA i BALKAN. »Svjataja« je Rusija omekšala na vapaje tužne Srbije i nevoljne Crne Gore, koje su aneksijom Herceg- -Bosne ostale osakaćene, ako ne u posjedu svome, svakako u prekomjernijem svo- jijem željama, i koje su podigle uža- snu graju ko da ih je gordi švabo po- valio i tvrdom batinom izlemo im ko- sti. Njihove želje, uvjereni smo, ne bi se ograničile na samu Herceg-Bosnu; taj ih zalogaj ne bi bio zakusnio, ne- go po onoj poslovici talijanskoj: »I' ap- petito viene mangiando«, one bi gle- dale što prije da proždru i naše Pri- morje pak i istu Banovinu. Na Primo- rju su vrata prometa i trgovine, put + na sve strane svijeta; a Banovina po- sjeduje bogate šume, te bi se Srbi potkožili amo trgovinom, onamo in- dustrijom, i tako bi vascelo srpstvo na Balkanu zavladalo. Dobra maćuška Rusija, koja je u kako najbolje svjedoči udesni rusko- japanski rat; koji su više puta, jer su prem otvoreno izjavljali . svoja ćustva, stradali kod austrijske policije, a najbo- lji je dokaz: najviši Hrvat prošloga vijeka, slavni Strossmayer. Velika je Rusija sve to zaboravila, i na vapaj Srbalja javlja, da neće pri- znati aneksiju Herceg-Bosne. Istina, da u tomu ima jednoga ortaka, a to je Englešku, koja je na Balkanu novcem i lukavim zapletajima istrošila Slavene, razdijelila ih i uzdržala tursku silu, da ih i dalje tlači i mrcvari. Zakletog toga dušmanina odavna poznaju svi Slaveni, a nadasve Rusija, koja što je onako nemilo stradala ima zahvaliti engleš- komu novcu i uplivu u Japanu. Tako su se uortačili proti nami Irud i Pilato, da dopušte nametnicima kako bi raski- nuli nerazdijeljivu haljinu naše mile po- stojbine. Ne zamjeramo Engleškoj, koja očito u slavenstvu vidi svoju propast; ido nevolje joj je da uzdrži svoju ege- San Stefanskomu miru Srbiju žrtvovala, moniju u Aziji i prvenstvo na moru; koja uzdržaje Crnu Goru u svojstvu, ali zamjeramo Rusiji, koja posve par- u kojemu su sredovječni signorotti tajično ustaje uz jedan dio Slavena uzdržavali prkosite svoje »brave«: ta \proti drugom dijelu takogjer Slavena. Rusija, koja je dogovorno postupala s [Rusija zna dobro da dopokon Srbija i našom Monarhijom, koja je ponavljala Crna Gora uživaju potpunu slobodu i neprestano stare ugovore, koja je uvi-i|sve blagodati slobode, a zna da nas jek naglašivala svoju neograničenu lju- ; bav, svoju žarku privrženost na dobro | amo tišti nadmoć Nijemca i Magjara: \pak da je sreće i prave slavenske lju- jedati svoju vjeroispovijest, a nadasve zloglasni spor radi sv. Jeronima, kad su prisilile sv. Stolicu da uskrati kato- licima Hrvatima sveto pravo glagoljice | i više duhovne izobrazbe. Rusiju naveo da pri aneksiji Bosne i Hercegovine ustane proti željama Hr-. vata katolika, nije bio napredak sla- venstva nego jedino tijesnogrudni iz- lijev grčko-istočne intolerancije. U ime te intolerancije ona je privriježila u svoj siju. Istina, da omrcvarena i oslabljena morala se je zadovoljiti tom izjavom, jer je istodobno »velikodušno« izjavila, da aneksija za nju nije casus belli, ali da je prave slavenske ljubavi ona bi bila zakrčila o jednom put budući- jem aspiracijama Srbije i Crne Gore, dočim tako nepriznanjem aneksije u- desni ratni mač visi o dlaci povrh na- šijeh glava, i trudno da na Balkanu bude mira dok ruske predstraže Srbija i Crna Gora budu zavidnim okom gle- dale preko naše granice, vrebajući čas da nas zaskoče i, usvoje, Ako Austrija bude toliko pametna da na$ udobrovolji i podijeli nam ono svijeh Slavena, jer je sebi nadijevala bavi, Rusija bi svoj veliki upliv upo- jedinstvo i onu slobodu, koju mi ne- časni naslov »Slavenske obraniteljice i trebila da osvijesti našu Monarhiju, kako prestano vapimo, tad će ujedinjena Hr- zagovornice«, danas ko da zaboravlja bi se oslonila na Slavene i dala im po- vatska biti najtvrgji prsobran naše Mo- da je u našoj Monarhiji većina Slave- jednake slobode i prava, koja uživaju narhije a grabežljivi naši susjedi uza- na, a da su na Jugu oni Hrvati, koji \ povlaštena plemena magjarska i nje- lud će vrebati čas, da nas zaskoče, jer su uvijek simpatično pratili svaki na- mačka. Na to bi Rusija imala još se, čelik: -grudi Hrvata doskočit će svakoj predak ogromnoga ruskoga carstva ; više obazirati, jer zna da Slaveni koji. zasjedi, a hrabre hrvatske desnice oda- koji su na svaki dopušteni način is- su u Austriji, niti žele niti bi se pri- gnat će svakoga nametnika, koji bi u-! kazali svoje radovanje kad bi Rusija lagodili vladavini one kraljevine i one stajao na njegove svetinje. ostala slavodobitnica u svojijem rato- vima, a sućutno tugovanje kad bi na polju junačkomu potegla tanji kraj, PODLISTAK. Tamo sam želio doći, da na svoje oči vi- dim, kakovo je raspoloženje sad, kad su zapletaji na vrhuncu, te Banovina stenje pod pritiskom magjarskoga eksponenta, kad je- su zastupnici ali ne mogu da vijećaju i da brane narodne probitke, sad kad je Herceg- Bosna ne više zemlja zapremljena, nego sastavni dio naše inonarhije. Mogo bi mi kogod rijeti; pak što je slu- žilo zato otići u Zagreb? Ako u ičemu dru- gomu, naša je Hrvatska bogata na listovima: ima ih velikijeh i malijeh, dnevnih i mje- sečnih, od svake vrste, od svake dlake, od svake misli: hoće se ustrpljenja, sjestit i pomnjivo pozobat svu tu hrpu hartije, pak da se u svome zakutku osvjedočiš kako ko misli, kako ko postupa. A baš zato želio sam u Zagreb: jer današnje stanovito no- vinstvo tako tendencijozno, tako prefrigra- no, tako razbojnički piše, da bi mnogo pu- ta i u puklo podne čeljađe podvojilo da li je dan, ili noć, Cinizam stanovite štampe dopire dotle, da što je u naravi posve bi- jelo, za neke mora bezodvlačno da posta- ne crno, i tako obratno. Jednom kad sam se našao u Zagrebu, bilo mi je odabrati kojoj ću skupštini tamo pristupiti, jer, kako da su se dogovorile, sve su stranke istodobno onaj dan držale svo- je skupštine ili svoja vijeća. Naprednjacima, čigov je program uništenje vjere, naravno ber mogao pristupiti; koaliciji, koja je Sie resoluciji« izdajnički izložila na- šu domovinu, takogjer ne; pravašima, koji kneževine, koje su se uvijek pokazale | do kraja intolerantne prama Slavenima | katolicima, kako najbolje svjedoči či- se drže koalicije ko pijan plota, i još ma- tije, jer dopokon ti će ljudi najviše biti kri- vi svojim polutanstvom, svojom neodlučnošću za sve jade, koje će zadesiti našu milu domo- vinu. Zar Milinoj stranci? Ali bi tijem potvrdio da je pravo radila ta stranka kad je rinu- la bratoubilački nož u čila prsa Starčevićeve stranke prava, a to rodoljub za živu glavu ne smije. Ostajali su tako rečeni Starčevićanci neutralci: ali su i oni eto sretno uvigjeli, da u današnje doba kad su strasti toliko uzavrele, a domovina u očaju vapi prešnu pomoć, nije moguće stati sa strane, te su po riječima preč. Jemeršića došli do sre- tnoga zaglavka; da ugju u staru maticu, koja mirno ali postojano plovi da blagodatno na- topi i učini rodne sve djelove mile naše Hrvatske. Po svojoj želji i po osvjedočenju, i po izričitom nalogu naše organizacije u ovijem stranama, pristupio sam u skupštinu pravijeh Starčevićanaca, koji se kupe oko dične o- sobe D.ra Josipa Franka. Rekao sam, da sam tamo stupio po svo- me osvjedočenju; i istina je. Naši starčevi- ćanci amo u Dalmaciji, bili su ustanovili, ta će se ponašati neutralno prama stranka- ma u Banovini: to je bilo opravdano i ra- zložito, dok je Herceg-Bosna pripadala bilo i po imenu Sultanu; dok se nije hotjelo te- gnuti u osinjak, znajući kako misle i ću- stvuju Srbi i sove i s one strane Velebita ; dok je koalicija izrazito naglašivala naro- dna prava i radila, kako bi okolišanjem ba- rem došla do narodnoga dobra: ali danas kad je aneksijom sudbina Herceg-Bosne od- je|lučena na dobro Hrvatske; kad je koali- cija posve nemoćna da ikakovo narodno do- bro steče; kad je Srbima ili poraditi za Hr- | vatsku ili pokušati takav skok, koji bi ih lako mogao upropastiti: danas, kad u kratko doba tolike sudbonosne činjenice jesu sa- vršeni fakti, neutralnost bila bi veoma po- gubna za narodnu našu stvar. Tijem ja ne namećem svoje mišljenje nikomu, ali i ne dopuštam nikomu da mi zaveže ruke, što cijenim da je za dobro i za spas mile mo- je Hrvatske, kojoj sam mlad odvjetovao svu moju snagu i sav moj rad. Cijenim, da ti- jem ne kršim neutralnost, koja nam je na- metnuta, jer dopokon osobno osvjedočenje, ako nećemo da budemo robovi, 'svakomu ostaje uvijek vlastito. * I nijesam se pokajao. U divnomu Zagre- bu bile su skupštine ini" vijeća svijeh stra- naka, a na svom poštenju mogu svjedočit da nijedna nije bila prestavnica cijeloga na- roda prave hrvatske želje; nijedna nije ima- la ni stoti dio narodne uzbugjenosti, naro- dnog ushićenja kao stranka pod vodstvom D.ra Franka. »Hrvatsko Pravo« donijelo je obilni iz- vještaj svega onega što se pretresalo i ra- spravljalo na skupštini; a bilo bi suvišno da ja ponavljam što je ongje istaknuto: ra- gie ću spomenuti utiske, koje sam doživio gledajući ponajbolje spobornike i perjanice u toj stranci. O Dru. Franku prešutjet ću, da mi ne reku da laskam. Dr. Bošnjak, stepen čovjek, zagasite boje, vatrenih očiju, punijeh obraza, slatko i brzo govori, njegove su misli sre- gjene, duboko promišljene, zaodjenute ple- menitom fo! a tako postepeno progo- varaju pameti | srcu, da obujme posve slu- šatelja, koji ne može da se ne divi učenom razloženju, a ne može s manjega a da us- hitom povlagjuje znamenitije djelove dubo- » Zamjerali nam stotinu puta, mi ipak otvoreno kažemo: jedini razlog, koji je skut Srbiju i Crnu Goru, radi te into- lerancije ona nije htjela priznati anek-' s nevoljnoga tata a još više s prevrata, njenica, da ovi ne mogu javno ispovi- ona bude sokolila nametnike, koji hoće Srbija i da nam dom razvrgnu, steći će naro- dno proklestvo; prisilit će nas, da se | predamo u naručaj onoga švabe, u kome \ona vidi najopasnijega svoga takmaca \i protivnika. A i oni Srbi — koji hoće tako da se nazivlju — te živu skupa snama, videći opako i bezumno po- stupanje Srbije, Crne Gore i »svjataje« Rusije, imali bi svim silama uprijeti za \ sjedinjenje naše Hrvatske, gdje bi uži- \vali blagodati mira, napretka i sreće. Džamija u Zagrebu. »Muslimanska Svijest«, neodvisni organ »Muslimanske Napredne Stranke« za Bosnu i Hercegovinu, donaša u br. 8: Ideja, da se sagradi jedna džamija u Za- \|grebu datira ima već ima nekoliko godina \koju je jedan narodni hrvatski zastupnik u (javnost iznio. Toga puta je ostala samo dnevnom vijesti, nu danas se ta ista stvar prilikom aneksije naše domovine tu ideju obnovio i ona je našla ovoga puta svoga pravoga odziva. Predlog o gradnji džamije u Zagrebu udario je na odobravanje u Hr- vatskoj naročito u partiji Starčevićanaca, te je u to ime održana i jedna konferencija, na kojoj se je o tome raspravljalo. Na toj konferenciji se naročito zagrijano“ istaknuo Gjuro Džamonja iz Mostara, koji je slučaj- no došao u Zagreb, naglasivši, da bi dža- lakše odlučivali, da svoju djecu šalju u Za- greb na nauke. Osim Džamonje i drugi su govornici naročito to obrazložili i sa poli- tičkih razloga, te je na koncu. izabran ovaj odbor, kome će se ta stvar povjeriti : Ade- mage Mešić, Esadefendija Kulović, Avdaga Šahinagić, Alibeg Firdus."Ova gospoda fun- giraće kao"protektori čitava"poduzeća, to jest, ako prime taj izbor." Kao eksekutivni odbor fungiraće ova gospoda : Tančica," Huseina- gić,Demirović,E Handžić, Dr. Fattori, Zatlu- ka, Maras, Fiirst i Singer. Rad oko ostvarenja |ove ideje započeće sa pravom snagom i to u LA E o si gro | najkraćem roku."Mi s naše strane pozdravlja- tila u svakom poduzeću, dočim dok mo to poduzeće, jerinam se to čini od strane Hrvata potpunom/?vjerskom tolerancijom«. kog i rodoljubnog govora. Ista svojstva ima | i Dr. Horvat, visok čovjek, blijedim ali po- sve izrazitim licem. Pravi je »tribunus ple- bis« Dr. Elegović, visok, tankovit: oči mu se smiješkaju, riječi padaju kao ubojita zr- na iz bojne kuglje, koja se rasprša. Zna primamiti, zna zavestit, zna ushititi; kad on govori mnoštvo trepti kao trepti lišće kad vjetar kroz granje puše. Dr. Milan Ogrizo- vić, okretni i obzirni govornik, koji se brzo snagje u svakoj prilici, pri svakoj raspravi, koji zna topli žar svoga srca neopazljivo prenijeti u tugje srce i tako ga ushititi. Dr. Vladimir Frank sretno slijedi stope miloga oca, kako i njega krase ga rijetke vrline uma i srca. Ti su muževi zagovari svetu našu stvar: a kako ? Kako zna i može pra- vi otačbenik, pravi Hrvat. Osim krune ne- priznavaju druge vlasti u Hrvatskoj; traže materom zemljom: spravni su Srbima dati svaku pogodnost na kulturnom i privred- nom polju, ali ne kao osobitom narodu, nego kao Hrvatu pravoslavne vjere; daju sve moguće slobode u vjerskim i kulturnim pitanjima. Ali odvažno ustaju proti onijem Srbima iz kraljevine i iz Crnegore, koji bi htjeli da nam raskopavaju ognjište na te- melju nekakvijeh umišljenijeh prava, i koji javno i otvoreno vrstaju se u razbojničke čete, kako bi zubljom i hangjarom u crno zavili naše kraljeve. Pitamo: je li to bratin- ska ljubav, stvarati takove čete da se bratu po rodu i po krvi otme ono što ga je u dio došlo. Znam, da se govori, da Herceg- Bosna nije bila anektirana za našu ljubav; znam da će Nijemac i Magjar od nevolje dati materi zemlji; ali znam i to da ako budemo radili kao ljudi uz potporu ostali- malo vruće poduzela. Zastupnik Zatluka je|. mija u Zagrebu \čidila, da" bt se <toditelji bezodvlačno sjedinjenje svijeh djelova sa se Crna Gora. Velika uzrujanost u Beogradu. U Beo- gradu je par dana trajala velika uzrujanost. Ruski i engleški poklisari 'bili su u mini- starstvu izvanjskih posala, te su svjetovali vladu, .neka uzdrži narod od svih provoka- cija proti Austro-Ugarskoj, da se osujeti mo- žebitno poremećenje mira. Kolaju po Beo- gradu glasovi, kako vlada ima pouzdane vijesti, da se Austro-Ugarska spremašza na- valu na Srbiju, pa se radi toga biogradska posada drži u pripremi, te je otišla vojska prema Obrenovcu i Semendriji. Duž Dunava i Save pogranične su straže pojačane vojskom. Srpski seljaci proti ratu. Javljaju i iz _ U- žice: Ovgje su oblasti zaplijenile jedan pro- glas seljaka, u kojem se oštro navaljuje na kralja Petra i dinastiju, šlo hoće, da Srbiju upletu u rat sa moćnom habsburškom mo- narhijom i da žele žrtvovati srpske sinove, samo da se ubojice održe na vladi. Proglas završuje s riječima: »Napolje s Karagjorgje- vićima, pa će biti mir u zemljil« Prvi ratni brod Crne Gore. Otputovao je u Crnu Goru parobrod »Cherson«. Taj parobrod poklonio je ruski car Crnoj Gori, a bit će dodijeljen dobrovoljačkoj mornarici. (Taj će parobrod valjda Nikiti vrijediti, za nositi na prodaju — skurine !) Srbija sprema džebanu. Iz Soluna ja- vljaju: Od tvrtke Schneider iz Francuske, prispio je ovamo francuski parobrod sa 70 vagona praskavih tvari za topove. Turske« oblasti iznimno dozvoliše transit. Dalnjih e e a džebane dolaki. Iz Beograda ja- vljaju : o listovi javljaju, u pograničnu stanicu Ristovac došlo je iz Soluna'50 va- gona sa topovima i municijom. Izim toga srpska je vlada kupila u inozemstvu 60.000 brzometnih pušaka i devet milijuna patrona. Listovi beogradski javljaju nadalje, da se \do sada iz inozemstva prijavilo 44.000 (!!) | dobrovoljaca, te da se u Kragujevcu i Šapcu obrazuju djevojački dobrovoljni zborovi. Izjava kraljevića Gjorgja. Jednom no- vinaru u Petrogradu izjavio je kraljević Gjor- gje: »Šuteći ne ćemo da propadnemo. U slučaju, da zaključak“ konferencije onemo- gući mirni razvoj Srbije, pogagjati ćemo se. (Čijem ? Riječima ili bombama po — hartiji!) Nadalje je kraljević Gjorgje još rekao :*»Moja jeh Slavljana, moći ćemo dostignuti sjedi- |njenje : svakako, koliko nas više vapi toliko \je priličnije da će nam se prije što ištemo dati: dočim znam i to, da t& crne čete ne bi nam donijele slobodu niti blagostanje, nego ropstvo, rasap i nesreću. Sude li tako oni, koji pišu da se ne zamjere Srbima ka- ko se ne pristoji pravomu otačbeniku Hr- vatu ? Ti hudi listovi ima mjesec4 da graju, e je Frankova stranka najvijernija saveznica zloglasnoga Raucha, i ako je stranka više puta prokletu osvadu odbila, ipak se takva objeda neprestano ponavlja; ali eto skup- štine, gje su svi prisutnici kroz usta sina Dra. Franka svečano zatražili, da jednom prestane bezvlagje u tužnoj zemlji, da se ukloni eksponent magjarskog zuluma, da se jednom uvede ustavni razvitak i napre- dak zemlje, Cijela skupština zahtijeva, da izborni red promijeni na temelju načela sveopćega, izravnoga i jednakoga prava gla- sa, da se Herceg-Bosna i Dalmacija saje- dine sa materom zemljom. To su glavni utisci sa skupštine, koji će mi do života duboko ostati upečaćeni u duši; ushit, frenetički aplauz, zanos, koji je kroz tri sata od časa do časa rasao, niti se da niti ću pokušati opisati: povratio sam se tvrdim uvjerenjem, da ako se Hrvatska može spasiti može jedino kroz stranku, ko- ja se kupi oko D.ra Franka, koja je sebi uzela za geslo ne riječi velikoga bana Je- lačića: »što Bog dade i sreća junačka«, ne- go ove: što Bog dadei svijesni Hrvati. Ona jedina zagovara: Hrvatska Hrvatom! ae sa. LA E pm,