Br. 196. RAI CRVENA MR . U DUBROVNIKU 21. Novembra 1908 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu preiplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | polugodište. godišnje K. 9 — Ko ši GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. aRR-—_m=m=mmRam=mR=am=mRm=Ra=Ram=m==R====m IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. God. IV. IMS Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma i dopisi Uredništva. — Za Mati se. Ne samo u Istoku prijetila je pogi- bija rata, nego takogjer i u Zapadu. Povod joj bio, da su neki vojnici fran- cuski u Casablanci u Maroku ostavili svoje čete i otišli pod zaštitu njema- čkoga konsula u istom mjestu. Njema- čki je konsul dao ih otpraviti po svo- me činovniku na brod, koji bi ih bio prebacio u Evropu; ali se toj namjeri opriječiše oružanom rukom ostali fran- cuski vojnici ; nasta tučnjava i vojna sila povede zavezane pobjegle vojnike. Njemačka vlada ustane, da traži zado- voljštinu, i spor se bio odalečio, kad neopreznost novina učini da se i još jače stvar zaplete. Sreća da obe vlade nastojaše na dobre se srestiti; a i no- vi duh, koji hvaća sve to više maha i koji ide za tim da obranički sud da- de osudu, kojoj da se prilagode zani- mane stranke, učiniše da je za sada uklonjenja pogibelj rata, koja se ne bi ograničila na samu Francusku i Nje- mačku, nego bi obuhvatila i ostale vlade. Rekli smo za sada, jer ako ne bude velike opreznosti i prave namje- ra, lasno da bi se opet došlo do ne- sporazuma i do borbe. Svakako, oku- pacija jednog dijela Maroka, čemu od- mah s prve Njemačka bijaše protivna, uvijek je napeta puška, koja može planuti od časa do časa. A i na Balkanu je ista neizvijesnost. I ako Rusija oficijelno nagovara Srbi- ju i Crnu Goru da miruju; i ako prvi- jenac ministarstva engleškoga u zna- menitom govoru naglasio je, da se Srbija i Crna Gora nemadu što nadati od strane engleške vlade, a da Austri- ja i Bugarska gledaju na svoju ruku srestit se sa turskom vladom, ipak sama činjenica da se vode dogovori s jedne strane izmegju naše Monarhi- je i Rusije, a s druge strane od naše Monarhije s Turskom, ne dopuštaju procijeniti položaj, kao da je pogodan miru i dogovoru, Pronose se glasovi, PODLISTAK. PROSVJETNI GLASNIK. Primili smo sa zahvalnošću : Sveti Pavao, apostol svijeta i učitelj na- roda. Izdao Dr. Mihajlo Napotnik, biskup lavantinski, preveo Marko M. Majević. Za- greb. Tisak hrv. kat. tiskovnog društva. 1908. — Svaki nas životopis sv. Pavla, apostola, veoma zanima, jer je starinska tradicija u našem narodu, da su poglavice apostola Petar i Pavao u nas utemeljili Isukrstovu vjeru, i jer su dapače veleučeni naši spisa- telji, kao Gjorgjić i Salatić temeljili, da je sv. Pavao pristao na Mljetu. I ako ta tra- dicija nije ispravna, ipak je istina da je u našemu narodu veoma rasprostranjeno od- vjetovanje sv. Pavlu. Biskup spisatelj u ne- koliko poglavlja, držeći se uvijek tvrdo djeli apoštolskih i uzvišenih poslanica sv. apo- stola, koje su s duhovitosti i s učenosti pravo remek-djelo kršćanske nauke, on nam opi- suje gordoga Saula, a pak krotkoga Pavla kako izgled svijeh kreposti, kao apostola svega poznatoga svijeta; njegovo spoznanje sa rimskim filozofom Senekom, njegovu o- gromnu djelatnost, koju je u crkvenoj po- vjesti donekle naslijedio veliki apostol Indija Frano Ksaverij; njegova znamenita pisma; njegove učenike i učenice, koje su prosli- jedili vanredno njegovo djelo i dopokon ju- i vitešku smrt. Koliko je g. spisatelj, i oprezan, da svaku riječ okrijepi svjedočanstvom, toliko zna da mu ii da je u Srbiji buknuo razvrat, ali zadnje vijesti to opovrgavaju, a kada bi istinito to bilo, za opći mir bila bi teška prijetnja: jer kakva god bila srpska vlada, koliko se god knjažević Gjorgje pjevčio ratobor- nijem svojijem govorima, ipak dinastija ne bi dovela stvari dotle, da bi mogla lako izgubiti svoje prijestolje, a opet na redovitu jednu vladu mogu uplivi- sati qgstale vlade, i tako ne dopuštiti da požar zahvati velikoga maha, nego da se ograniči na dobre kakovim sporazumom, a u slučaju, rata da ovaj 'prestane ne- tom bi jedna strana pretrpjela prilični poraz, da se primiri e da ne bude u- ništena: ali jednomu narodu oružano- mu bez redovite vlade, koji bi kidisao na tugju vlast, ovoj ne bi ostalo dru- go, nego da ga posve porazi i da ga zaposjede kroz dugi niz godina, dok bi se razvratne strasti utišale i opet se mogla ustanoviti redovita vlada. Da je uprav pogibeljan današnji položaj radi ustanka Srbije i Crne Gore, dokaz je i u tome jer će parlamenti Austrije i Ugarske biti odgogjeni netom provedu novi zakon, po kojemu aneksija Her- ceg-Bosne biva odobrena, i postaje pra- vovaljana za našu Monarhiju. Kako u svemu tužna Hrvatska je prikraćena u \svakomu svomu ustavnomu pravu, tako je i u tomu, jer niti izjave vladareve spominju sveto pravo Hrvatske krune na zemlje anektirane, niti novi zakon, koji će biti predložen obim parlamen- tima, o tome ne spominje ni riječi. Istina je da se stavlja u izgled, da će se do koje godine urediti državopravna pripadnost Herceg-Bosne, ali riječi gla- sovitoga za nas Hrvate ministra We- kerlea nedadu ništa dobro slutiti: on bo očito kaže, da sami jedan dio, biva stara hrvatska krajina, pripada Hrvat- skoj, dočim ostala Herceg-Bosna da je sastavni dio svete krune Stjepanove, te po tome već javlja što bi se imalo dogoditi: daće Magjari onako »ustavno«, onako »prijateljski«, onako »razložito« tim zemljama vladati, kako su dosle se pruža zgoda nanizati ona ćuvstva, koja pobugjuju ne samo na poštovanje i ljubav prama apostolu, nego i na naslijedovanje velikih njegovih krijeposti, tako da u cije- lom životopisu provejava onaj bogoduhi duh, koji je najbolja začinja u toj vrsti knjiga. Bogoljubnomu našemu narodu preporučamo tu krasnu knjigu. Cijena je Kr. 1 i 20 para. Knjige društva sv. Jeronima, O kalen- daru »Danici« već smo dali svoj sud, a sad ćemo se osvrnut na ostale knjige. Opažamo, da radinost najrasprostranjenijeg društva u Hrvatskoj svake. godine očito i junačkim skokom napreduje, daje u bescjenje mnoga i znamenita djelca, koja su namijenjena na to, da navedu Hrvate na neporočni život, da ga osvijeste u hrvatskomu ponosu pri- branim izvatcima iz hrvatske povjesti; da ga upute kako će valjano gospodariti i eko- nomno napredovati; da mu pruže poučnog štiva; da mu zasladi gorke časove života ugodnijem i živahnijem pripovijestima. Re- kli smo, da društvo daje u bescjenje svoje knjige, jer dopokon nije nego isplatiti 10 Kruna, bilo jednom biio na obroke, a da primiš barem 5 knjiga, od kojih sama »Da- nica« veoma nadmašuje godišnju dobit od tih 10 Kruna. Pak da nijesu uprav ludi mnogi Hrvati, koji sa takovom malom žr- tvom mogli bi u malo godina imati veoma lijepu i zgodnu biblijoteku za sebe i za svoju djecu? Braćo Hrvati u našijem stra- nama! Žrtvujte tu malu svotu, pak će te se sami čuditi viđeći koliki obilati književni brod vam donaša. Svratite vaš pogled i vašu vladali Hrvatskom, namećali se na Ri- jeci, grabili Megjumurje; a sve to da im niko na put ne stane. Takova i to- lika drzovitost imala bi osvijestiti nas Hrvate, da svi bez razlike stranaka u- stanemo braniti sveto svoje pravo hr- vatsko, i suprotstaviti gordom nasilju Magjara čisto i odvažno svoje narodne zahtijeve, od kojih ne bi nas smjela oda- lečiti nikakva razmirica, nikakva stran- čarska strast. Opet se pogovara, da se sakupi na- rodno vijeće, koje bi branilo i zago- varalo narodne probitke; ako se na- zbilj na to misli, ako smo u tomu o- dlučni: da salus republicae su- prema lex esto, onda neka sve stran- ke, koliko ih god bilo, neka sve na- rodne skupine, neka sve vjeroispovi- jesti izaberu svoje prestavnike; koji sa- kupljeni u narodno vijeće neka podi- \gnu svoj glas pred Bogom i pred svi- \jetom; neka naglase svoje pravo i svoju želju za slobodu i sjedinjenje, tako da se svijetla kruna gane, da se osvijeste Magjari i Nijemci videći nas složne i dogovorne, da saznadu prosvijetljene vlade ko nas tlači i kako nas bez ika- kvoga prava izrabljuju, da se sav na- rod oduševi i sve se dotle ne primiri, dok ne dostigne ono što ga ide po pravu i po narodnom načelu. Udesni se dani približuju, kad stra- sti pojedinaca imadu isčeznuti, ako že- limo i hoćemo da budemo ljudi; krov nam gori, a zar da se mi svagjamo, ko će prvi i jače ustati, da pogasi po- žar, koji prijeti razoriti narodnu zgradu sve do temelja? Poslije aneksije.*) Bilo je to g. 1878. u budimpeštanskom parlamentu, kad se je naš hrvatski Homer fra Grga Martić našao na galerijam sabor- skim, pa slušao kako se magjarski depu- tirci prepiru glede okupacije, i rogobore proti; najednoć će on reći latinski: a što se prepiru »Bosnia jam occupata«. Tako bi i sada mogli i mi reći, kada čujemo gala- *) Op. Ur.: Primamo sa strane, i donašamo. pažnju na ovogodišnje knjige toga preza- služnog društva, bez »Danice«, koju smo jur procijenili: 1) Biblijska povjest, knjiga I. Od stvorenja svijeta do Davida. I. Dio. Od stvorenja svijeta do Josue. Krasna i ve- oma zgodna biblijska povjest u velikoj o- smini, sa mnogo velelijepijeh slika i zemljo- pisnom kartom; prostijem ali biranijem je- zikom pučki se pripovijeda sve ono što se dogodilo izabranomu narodu, dok je nakon stradanja u Misiru dopro u svetu zemlju. Učeniku i seljaku najugodnije štivo, koji je od starina uz pjesmaricu u svojoj l:ući va- vijek držao toli hvaljenu Korabljicu. 2). Do- lazak Hrvata, povjesna pripovijest iz VII. vijeka. Svakomu kućevnomu Hrvatu, koji želi da posve na povjesnomu temelju znade otkle su mu ikad fijegovi pregji došli amo, neka pročita tu lijepu knj gu, koja će mu zasladiti nekoliko ura ugodnoga čitanja i najbolje ga obavijestiti da znade društvu i inostranom čovjeku kazati, otkle su mu nje- govi stari. 3). Poučni razgovori, Ill. dio. U istijem raspravlja se o vjeri, veoma učeno i temeljito; davaju se najbolji naputci da očuvaš zdravlje; kaže se što je krvavi uše- nac; predaje se kako se zemlja ima obra- gjivati; veli se poštogod o pčelama i njiho- vom uzgoju; ocijenjuje se djelo Zoranića »Planine«. 4), Hrana | kako se priregjuje. Svi narodi imadu sijaset priručnijeh kojiga, kako će vrijedne domaćice što sočnije i ure- dnije pripravljati hranu. Takova je i ta knjiga, koja ima devet dijelova, u kojijem navedeno je ne samo sve ono što se jede, nego ta- mu, kriku i viku proti aneksiji: K čemu to, kad je već anektirana Bosna? Mi ne misli- mo, da ko osim srpski šovena, može pomisliti e će ko Bosnu i Hercegovinu"mo- narhiji oteti! A ako je ko tako smiješan, te se nada kako će mu se te zemlje na pla- dnju donijeti ma dar... tomu ne ima po- moći; toga će istom vrijeme opametiti. Šumadinci pobijesniše, a Montenegrinci pomahnitaše: pitaju se u čudu, kako se nije njih pitalo; dali se to smije učiniti. A ko je pitao njih g. 1878? To svak znade, da se je protiva njih i bez njih Bosnu i Her- cegovinu okupiralo. Ne zaboravimo na to, da je to učinjeno poslije tolikih okršaja o- svetničkih, gdje su se naročito ustaše her- cegovačke istakli ujedno sa Crnogorcima. Ne zaboravimo, da je okupacija uslijedila poslije kako je ruska »pobedonosjaja ru- skaja vojskaja«, kako se je ono izjavio Igna- tiev, osvanula ispod Carigrada. Prije rata rusko-turskoga nudila je Ruska Bosnu i Hercegovinu Austriji, Nu nije se htjelo pri- |miti jedino iz ruku Rusije, nego se je na berlinskom kongresu primilo iz ruku čitave Evrope. Koliko se sjećamo, bili su za onda u Berlinu i Srbi i Crnogorci i oni su do- \bili svoj zalogaj, začepilo im se usta... i \umiriše se do zgode i pregoriše želju ljutu, zavjetnu misao. Austrija bila je upravo pri- nuždena na okupaciju. Na stotinu hiljada grčko-istočne raje bilo je po Hrvatskoj i Slavoniji. Ustanak u Hercegovini teško bi bio i koji mjesec trajao, da nije bilo izda- šne pomoći iz Dalmacije. Nemojmo ni to zaboraviti, da je u ustanku u Hercegovini 1bilo i katolika Hrvata pod vodstvom Don Ive Musića. Katolički narod i Bosne i Her- cegovine vapio je za okupacijom, a raja grčko-istočna zaboraviv na gostoljublje i Hrvata i Austrije počela se buniti i u Hr- vatskoj i Slavoniji. Sve je to upravo primo- ralo monarhiju na ulazak u Bosnu i Her- cegovinu. Ni Crna Gora a jošte manje Sr- bija nijesu bile u stanju a ma ni iz daleka prisvojiti te zemlje. Morala je doći Austrija. I ona je oružjem zauzela Bosnu i Hercego- vinu uz izdašnu pomoć Hrvata katolika bo- sansko-hercegovačkih. Spomenimo se samo Humcu, na čiji je savjet Jovanović pohrlio prema Mostaru, te iznenadio Muslimane mo: austrijanske vojske na ulasku u Mostar ja- šili franjevci; na čelu im dični fra Nikola | Šimović, za onda župnik mostarski, a sada konsistorijalac Biskupije mostarsko-duvanj- kogjer i razna vrsta pića. O svakoj su iz- ako se ne upotrebe umjereno. Od svake se kaže kad je najprikladnija za tjelesno zdra- vlje i kako da se uredi da bude tčku po- sve ugodna a želudcu ne bude tegotna. Na- šijem vrlijem Hrvaticama to je najbolja pri- ručna knjiga, da postanu vrijedne i valjane domaćice. Izdanja ,Matice Hrvatske“ za g. 1908.: »Posljednje Zrinjske i Frankopane“ po- svećuje »Matica Hrvatska« ovim hrvatskim mučenicima. Prvi naši i odlični historici, (Klaić, Šišić, Horvat) i književnici (Hranilo- vić, Šegvić, V. Deželić, Rožić) i stručnjaci (Laszowski, O. Iveković) podali su potpunu sliku svega onoga, što je dovelo do strašne katastrofe u Bečkom Novom Mjestu (god. 1671.), kao što i onoga, što nam je iza ka- tastrofe ostalo kao neoteta baština. Dobar dio djela zapremaju tužno-poletne rasprave o »uskrsloj slavi ovih mučenika u zahval- noj i ponosnoj uspomeni hrvatskoga naroda sve do najnovijih dana, kadno se je hrvat- ski sabor u osvitu boljih dana jednodušnim zaključkom obratio na najviše mjesto, da se kosti ovih junaka i mučenika s čašću i sla- vom prenesu u ljubljenu domovinu. Djelo je ukrašeno mnogobrojnim (106), djelomice upravo krasnim slikama, a na čelu je djelu krasni savremeni portret bana Petra Zrin- skoga vjerno reproduciran u bojama. Djelo je izdano u velikom formatu, tiskano na do- brom papiru i umjetnički opremljeno, tako da može biti upravo ukras svake knjižnice ske. Ne ćemo spominjati fra Andriju Šara vanju, za onda župnika u Konjicu, nego ćemo naspomenuti Musića i njegovu hrvatsku her- cegovačku četu, kako je kod Stolca i te kako dobro došla Jovanoviću, te ga kasnije pra- tila ćak do Klobuka na granici crnogorskoj. Dakle Hrvati su sudjelovali u okupaciji — ta sve hrvatske regimente bile su u Bosni i Hercegovini — njim su se pridružili i di- čni Hrvati iz Bosne a naročito iz Hercegovine. Et haec meminisse juvabit. Ne treba da ba- rem mi Hrvali na to u ovaj čas zaboravi- mo, kad su preko nas Hrvata naročito onih u Bosni i Hercegovini naša »bratija« Srbi prešli na dnevni red. Neće da znadu za nas! Kao da nas Hrvata ni ne ima u tim zemlja- ma, kao da nikad nijesu naši slavni bani Frankopani i Keglevići vojevali u Bosni i Hercegovini. Treba im dozvati u pamet g. 1878. Bilo je tada Hrvata i pitalo se je tada za Hrvate: t4 u prvoj deputaciji hercego- vačkoj naš je dični Buconjić sastavio adresu, na koju su pristali i Muslimani i Srbi; da se naime te zemlje Bosna i Hercegovina »na prirodno« sjedine sa Hrvatskom kralje- vinom. A to je isto ponovio kod objeda carskog i tadanji Biskup mostarski Kraljević. Hrvati žele a i gledati će, da se na njih ni sad ne zaboravi. Dobro je i to istaknuti: Slavosrpske novine zamjeraju Stranci Prava, i to onom krilu, koje vodi Dr. Frank, što je pozvala Hrvate, da neka se do potrebe priprave i oružjem u ruci pripomoći Hrva- tima u Bosni i Hercegovini, ako bi nebraća Srbi sa bombama počeli oslobagjati tobo- ižnje srpske krajeve. Mi nijesmo znali, što (misli Frank i što će se iznijeti i odlučiti u \Zagrebu: nego mi smo bili tako o tom o- |svjedočeni, da će naročito Hrvati u Herce- \govini sa svojim ako i sijedim Biskupom na čelu, ako bi došlo do provalije crnogor- ske, i sa oružjem se u ruci oduprijeti. Nami (je to bilo tako sigurno, da smo pisali je- |dnom našem prijatelju, uvaženom novinaru, koji aktivno sudjeluje svojim perom u no- \vinama ugarskim, a ujedno opći sa najvi- \gjenijim Srbima, da neka opomene Srbe, \neka se kane ćorava posla, jer bi mogli na- \graisati, naročito u Hercegovini i na do- Presvj. P. Buconjića, za onda gvardijana u | maće branitelje, njihove domaje. Jer Srbi i | zaboravljaju, kako ima u Hercegovini preko 120.000 katolika Hrvata, a da ne spominjemo starske. Sjetimo se i toga, da su na čelu muslimane, koji drže sa Hrvatima. Evo, to je znak, da ta misao nije se rodila samo i jedino u Frankovoj glavi; nego da su na to mislili i drugi, a on je sam to u javnosti iznio. Jer se mora ne samo u monarkiji \i salona. — Današnja financijalna znanost nešene prednosti, a i slučajna škodljivost | vrlo je potrebno djelo svakomu obrazova- [aos čovjeku, i to ne samo političaru i svakomu, ko se za politiku zanima (a ko se danas za nju ne zanima!), nego i svakomu, ko porez, pristojbe, biljegovine i t. d., i t. d., svaki dan plaća, a to smo opet svi. Djelo doduše ne sadržaje nikakovih praktičnih u- puta za svakidanji život, ali zato otvara po- gled u golemo jedno područje državnoga djelovanja, koje u današnje doba duboko zahvata u kulturne i socijalne prilike čita- voga društva. Mi Hrvati, nalazeći se u pot- punoj financijalnoj zavisnosti, imamo mnogo razloga, da se što temeljitije upoznamo s na- čelima današnje financijalne znanosti, ne bismo li tako došli do svijesti, da nam bez financijalne samostalnosti nema ni dugoga opstanka, a kamo li napretka. Ovo djelo, izragjeno po najboljim, posebice francuskim djelima, može nam u tom pogledu izvrsno poslužiti. — Hrvatsko Kolo, naučno-knji- ževni zbornik, knj. IV., sadržaje čitav niz poučnih, književnih i zabavnih prinosa te podaje reći bi sliku čitavoga umstvenoga i umjetničkoga nastojanja gaše inteligencije. U »književnom obzoru« Ističe najznatnije pojave u domaćem i stranom književnom svijetu. — ,Pustolovka“ je zanimljiva pri- povijest iz trgovačkoga života iz pera pok. darovitoga pisca I. Lepušića. — ,Novi rod (Nov)“ jedan je od najzanimljivijih i naj- poučnijih romana glasovitoga ruskoga ro- manopisca Ivana S. Turgenjeva. Tu čitalac na svoje oči gleda, kako je postajala ruska