4 - Br. 197. U DUBROVNIKU 28. Novembra 1908 PRAVA CRVENA KATATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smaira se da polugodište. godišnje K. 9 — Ko je predbrojen i za došasto | GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. === IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. God. IV. Pretplata i oglasi šalju se Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. NARA * David Starčević. Najbolji dokaz, da Božija providnost bdije nad tužnom Hrvatskom, jest po povjesti dokazanom faktu, da baš u ono doba, kad narod strada od tugje nametne sile, te je u položaju da se u očaju predade na milost i nemilost svojih tlačitelja: onda ustane u narodu kakova ugledna ličnost, kakova krijep- ka ruka, koja neda narodu posve oča- jat, i svetim narodnim zahtjevima otva- ra nove pute i nove staze, kud bi se pritisnuti Hrvati izmakli, da na _bolji- jem položajima i u prikladnijem pri- godama opet nastave slavodobitnu svo- ju borbu za svoje pravo, za svoja na- čela. Da ne spominjemo velike i slavne junake, koji su mačem u ruci branili sveto tlo svoje domaje, ograničit ćemo se na one velikane, odvjetke velikih i slavnih narodnih porodica Zrinovića i Frankopana, koji, i ako su glavu iz- gubili, ipak su svojom krvi odgojili oni plemeniti cvijetak koji se zove: pravo hrvatsko. Odgojili su onaj duh, koji gleda na Nijemca kao na dušma- na svojih pravica: spomenut ćemo slavnoga Kvaternika, koji da osokoli pritisnuti narod samovoljom, podigne. bunu u Rakovici da ga iz mrtvila pro- budi; spomenut ćemo dopokon slav- noga Davida Starčevića, koji je Skr-| šen ovijeh dana, nakon silnih patnja, legao u grob da opočine uz najslavni- jega Hrvata strica mu Dra Antuna| Starčevića. Jur ime naslućivalo je, da će taj nepobjedivi branitelj hrvatskih pravica postati glasovit u domaćoj po- ječi, počasti, unosna mjesta, himbu, prijevaru, silu i okrutnost, kako bi za- dušio svaki i najmanji krik ojagjene hrvatske duše. | za nesreću veliki u- movi, veliki spisatelji, ponajbolji iz plemićke i iz gragjanske ruke padoše mu na lijepak. Ali ne doskoči Davidu, jer on iza kako je oživio duh hrvat- ski u raznim skupštinama, na sijelima, u zborovima, kad vidi da ipak sveto nije dostatno da barem donekle zau- stavi korupciju bana nametnika, kad je ovaj pun oholosti stupio u sabor da skrši srčanu opoziciju, čušne ga no- gom i tako učini ga dostojnim naro- dnoga prezira. Skupo je jadnik platio to odvažno svoje patriotično djelo, jer osim podmuklih progonstava bi prisi- ljen okajati to djelo u grdnoj tamnici u Lepoglavi. Ipak to skroz patriotično djelo ovjekovječilo je velikoga pokoj- nika, koji od onda u narodu bio je slavljen i ljubljen skupa sa stricem ka- ko ponajbolji pobornici hrvatskoga pra- va. Tamnovanja i progonstva skršili su lavsku snagu toga velikana; on je poboljevao i eto dne 18. ov. mj. kr- šćanski i Bogom smiren on ispusti ve- liku svoju dušu i zavije narod u crni- nu. Općem žalovanju i mi pristavljamo našu tugu i žalost, nadasve jer od ta- koga plemenitoga borca tužna je Hr- vatska imala neophodnu potrebu u o- vijem udesnijem trenutcima: pridružu- jemo se narodnoj žalosti i, dok vapi- mo pokoj plemenitoj mu duši, kličemo : Slava Davidu Starčeviću! Slava naro- dnom junaku! D.r David Starčević rodio se 1840. u lič- kom seocu Žitniku od roditelja Karla i Mari- je Starčević. Kao dijete od sedam godina počeo je polaziti 1847. osnovnu školu, ali ju morao brzo napustiti uslijed dogogjaja vjesti. i on zaista postane. Žarkom 1i- | god. 1848., jer mu je otac morao ratovati ječi, koja je proizlazila iz žarkoga nje- q italiji i u Magjarskoj. Dalje je polazio . govoga srca, on je znao kroz dugi niz | prve škole u Smiljanu i Klancu, te ih 1851. godina tako oduševljivati mase, da se | dovršio, na što je kao sposobno dijete uzet najviše njemu ima zahvaliti ako se je « graničarski računski ured. Tu je David Hrvatska održala od strašne sile ivan POEA SOLE O gm ij. Gi imao dva odije- okrutnika, koji se zvaše Khuen He- | gjenja: hrvatski i njemački, a Davida a dervary. Taj nesretnik upotrebi svako graničarsko dijete naravno da strpaše u srestvo, svaki način: mito, laskave ri-| njemački odjel. Ali već druge godine, jer a osnutkom »Saveza« stvorismo garancije, da će se izvršiti svi velevažni zaključci na- šega sastanka. Emigracijom sa zagrebačkog sveučilišta »MLADA HRVATSKA“ bijaše prestalo izlaziti naše glasilo »Mlada Dnevi 27. i 28. kolovoza ove godine od | Hrvatska«. Srednjoškolski sastanak smatra- velike su važnosti u životu hrvatskog djaštva | jući neproveđivima svoje zaključke bez svoga uopće, a napose u životu djaštva starčevi- organa, bijaše zaključio, da se u dogovoru ćanskog. Iz svih krajeva hrvatskih sastala se |i zajednici s akademskim dijelom starčevi- mladost, srednjoškolska mladost, ne da na | ćanskog djaštva ima čim prije ponovno iz- raznim banketima niže govore u slavu o-|davati »MI. Hr.« Taj se zaključak evo pro- tadžbine, uz rujno vino, nego da izvrši ne- |veo te »Mlada Hrvatska« stupa preporogjena što drugo, nešto velikog i ako čednoga, dau život, da bude hrvatskom djaštvu glasnica stvori u životu djačkom, a tim i u životu |nove dobe, dobe preporoda, da ga okupi narodnom, novo razdoblje, kad će onaj do|oko zastave starčevićanstva, oko neokalja- sada prezreni srednjoškolac, da stupa na|nog stijega hrvatskih ideala, hrvatske slo- poprište kao društvena jedinica, stupa kao | bode i jedinstva. samostalan faktor u radu i borbi za oživo-| Slavosrbi razapeli bijahu sve svoje mreže, tvorenje, načelo nami svijem svetim. Jer kao |kako bi djačtvo u svoje kolo privukli. Usta- inteligentan naraštaj imamo srce, imamo jalo se spisima, brošurama i novinama megju čuvstvo domovinske ljubavi, te i ako nena-|djaštvom, a »Hrvatski djak« nizao je s druge ravni srednjoškolski sistem nastoji, da su- | strane, tu pogubnu misiju. Osim par radnja zbije naravnu provalu čuvstava i rad oko | sadržaj mu bijaše prazan, pun vječnih, bom- praktične provedbe tih načela, iskoluje se bastičnih članaka o realnom životu i radu. u nami ona latinska : naturam €. furca|Takovi članci ubijahu u mladeži svaki po- ipsa autem reccuret, Osjećasmo svim težinu |let, svako oduševljenje rušeći i cinički se zagušljive atmosfere, koja nas je okruživala |izrugivajući čistom, vedrom idealizmu, bez u našem srednjoškolskom životu i kad ne|kojega rad mlada čovjeka ne može nikad htjedoše drugi da ju pročiste, ustadosmo | uroditi korisnim, pozitivnim «rezultatima. sami, da ju raskužimo te mladenačkim odu- | Mlad, neiskusan djak, koji nije imao prilike, i promišljenom ozbiljnošću raspra- | da iz bližeg promotri taj realan život, mi- vismo sve ono, što zasijecaše u naš život, |slio bi, da ti kobasičari članci sadrže dra- PODLISTAK. je dobro učio, zagovaranjem katehete Autu- | »Reichspost« radi klevete kod kompetentnog na Brodnika bio je primljen u orfanotrofij. | suda. Mi sino čekali sedmicu dana. Ali ne do- Tu nije dugo ostao, pošto je obolio, pa je | čekali ništa. I opet jednu sedmicu — ali opet već treću godinu gimnazija morao SAT. Tada se obavjestili mi kod »kom pe- vati vani, priskrbljivajući se sam za svoje tentnog« suda. Ali tu ni traga o kakvoj op- uzdržavanje davanjem instrukcija. Šesti je tužbi gospode zastupnika Pribičevića i Lu- razred David kao izvrstan djak preskočio, kinića. Megjuto jedna nota hrvatskih novi- sedmi sproveo u sjemeništu, ali se radi na priopćivala je, da su dotičnu optužbu bolesti svukao, dočim je osmi giminazij svr- predali u ruke bečkog advokata Dr. Bach- šio privatno. Tako je dospjeo ma tađanju rach-a. Uvažena ličnost iz hrvatsko-srpske zagrebačku pravoslovnu akademiju, ali je| koalicije saopći nam, da je stranka u skup- istodobno bio suplentom na gimnaziju za štini nazad 12 dana zahtjevala od kompro- hrvatski, njemački i latinski jezik te povjest. \ mitiranih optužbu proti »Reichsposti«, bu- Tri godine obavljao učiteljsku službu, a|duć da nije moguće, da se dotični zastup- onda je radi svršetka juridičkih nauka pošao nici održe u stranci ako se stvar ne razbistri. 1868. u štajerski Gradac. Sva tri doktorska [gta ličnost saopći nam, da je ovlaštenje ispita rigoroza položio je u Pešti, te je 18. glede optužbe za spomenutog bečkog ad- prosinca 1869. bio tu promiran na čast vokata bilo potpisano u njezinoj vlastitoj doktora prava i slijedeće je godine opet nazočnosti. Megjuto je prošao lijepi broj dalje vršio suplentsku službu, dok ga nije dana, te je ovlaštenje moglo stići do Beča. ban Levin Rauch 1. lipnja 1871. proćerao Mi smo se ponovno obratili na Dra. Bach- iz službe povodom demonstracija pred Je- racha, ali ovaj ne zna za nikakovu optužbu lačićevim spomenikom na godišnjicu njego- sa strane gospode Pribičevića i Lukinića. ve smrti 20. svibnja 1871. Tada se David Dakle ta optužba još nije ugledala svijeta, dao na odvjetničko zvanje, te je pošao kao | premda svaki poštenjak, svaki nevin čovjek perovogja jaskanskim odvjetnicima Lencu i|me bi trpio da kroz 24 sata na njega leži Baldaju. Ali već 13. listopada i. g. bio je|ovako teška osvada«. Ovoliko »Reichspost«, utamničen zajedno sa Antom Starčevićem koja zaključuje: »Mi ostavljamo javnosti, radi Kvaternikovog ustanka u Rakovici. Ida prema tome stvara svoj sud«. — Iz zatvora je bio pušten na sam badnjak Ima riječ Supilo, Pribičević i družina, kao 1871., a zatim je prešao u pisamu bjelo- i cijela srpsko-hrvatska koalicija ! varskoga odvjetnika Fochtmana. Godine | - 1883. postao je odvjetnikom u Jaski, a dva- * ž : 4 naest godina poslije, 6. travnja 1885., ože- »Matici Dalmatinskoj“. nio se sa Ivkom Damnjanović. Prve godi- Prošle subote je »Matica Dalmatinska« e braka imala je sirota mlada žena neo- priredila komemoraciju pjesniku S. Kranj- pisivo trpjeti, jer joj je muž oko tri godine ; čeviću, o kojoj zadarski »N.L.« nosi izvje- mićrao. sprovesii u tamišlići. Dalje je njihov“ sće, sMatičin« presjednik R. Katalinic-Jere- brak bio najsretniji. |tov držao je svečani pomen, a Dr. M. Per- RENRAOARANNE ković predavao je o Kranjčevićevom radu. |Po rečenom izvješću Kranjčević je prikazan . | kršćanskim piscem, pjesnikom »inteligenci- »Reichspost Supilo = je«, te našim trećim velikanom uz Strosma- Pribičević et Co. lea Račkoga, s kojima da stupismo u - svezu s Evropom. U svoje«vrijeme bečka je »Reichspost« izni- Kad ovo pročitasmo, zapitasmo se: a gdje jela neka sensacijonalna otkrića o Supilu, se djede naš Cavtaćanine D.ru Bogišiću? Pribičeviću i družini, — otkrića, koja ako On je bio utemeljitelj »Matice Dalmatinske«, istinita ni najmanje nijesu bila častna za on se nje sjetio i u svojoj oporuci; a on je ovu gospodu političare. Supilo i Pribičević bio naša narodna dika od Petrograda do odmah preko svojih novina izjaviše, da će Pariza, on zakonoša slavenski svjetskoga radi onih infamnih kleveta podignuti tužbu glasa, pak ? proti bečkom listu, dapače da su već jed- Ima pravo »Matica Dalmatinska« slaviti nog odvjetnika u Beču na to uovlastili. narodne pjesnike, i to pjesnike »inteligen- Evo što o tome donosi bečka »Reichsposte« cije«; ali držali svečanu sjednicu u pomen u broju 321, 21 Novembra o. g.: Kranjčevića, a totalno iguorovati narodnu di- »Pribičević i Lukinić, koji su se za 12.000. ku po svem svijetu Dra. Bogišića, nehvalice kruna dali u službu Pašića — ugovor je njega premučati i nuzgredice, u času kad slijedio u kući trgovca Zelevca u Zemunu |se spominju veliki narodni pokojnici Rački — javili su na 3 Novembra, da su optužili\ i Strosmayer te Kranjčević, nije nikako u gocjenu mudrost, dok obratno kad bi stu- pio u javni život opazio bi da dogogjaji drugoga dana satiru to razvučeno trabunje- nje u prah. Ovo fantaziranje izmožđenog i nervoznog živčevlja davalo se i daje se za hranu mladim gjacima. Jezgra pak te lažne nauke jest klevetnička, dakle niska i podla, te vigjamo često, da su mnoge vrsne mlade sile, padnuvši u to vrzino kolo, za čitav svoj vijek izgubile istinski duh demokrati- zma, da su posve tugji kucajima narodnog srca, čigov je apel i zahtjev na inteligen- ciju zbit u jednoj izreci: Dajte nam slobodu! Starčevićanska mladost opažajući, da se jezgra te lažne i nepatriotske nauke najbolje zrcali na njezinim rastvornim plodovima, pa osjetivši nestašicu sredstava u borbi za svoje ideale, potpunim pravom jednoglasno je dalo oduška svom opravdanom zahtjevu na sastanku, da ponovno izdavanje »Mlade Hrvatske« bude prva briga »Saveza«, čim ovaj započne svoje djelovanje. Tako naime dobijamo glasilo, koje će starčevićanskim političkim i literarnim pravcem davati djaštvu zdravu hranu i pravi hrvatski odgoj, a u- jedno i jako sredstvo proti svakom nena- rodnom i farizejskom okuživanju. Svoj na- šoj robiji i pocjepkanosti kriv je slavosrpski namet, dakle produkt lošeg odgoja i po- manjkanje stalnog cilja i značaja. Dočim o- vom našom akcijom s listom dosljedno tome i još boljom organizacijom postići ćemo, da ćemo dobiti pravi i u strogo hrvatskom duhu odgojeni naraštaj, te malo po malo pročistiti političku atmosferu slavosrpskog petljanja i sagibanja šije pred svakim. Jer nama treba ljudi spremnih, uvjerenih, oduševljenih, treba nam haraktera. Ljudi, koji će u živolu shva- titi široki zamašaj narodne borbe, ti neka stupe u naše bojne redove, da žrtvuju svoje sile u korist ideje i otadžbine. Na posao dakle! Do nas, do samih nas stoji, hoćemo li uspjeti. Ako cjelokupno starčevićansko djaštvo shvati potpunu va- žnost svoga lista i shvativši ju izvrši svoju dužnost, te će se korisni plodovi ovog pot- hvata već u nedalekom vremenu pokazati. Istina, rad je naš težak. Ali sjetimo se, da je borba život, da bez rada nema uspjeha, da bez žrtve nema pobjede, Vijeće naše stranke pokazalo je, da naš program stupa u fazu realnosti, te baš starčevićanska mla- dost mora žilavo raditi, da pospješi put k nje- govu potpunu realizovanju. Taj rad je danas tim nužniji, kad hrvatski narod rastepen i opkoljen odasvud neprija- teljima, zapravo hijenama, koje razvaljenih čeljusti čekaju, da ugrabe komad po komad hrvatske zemlje, mora da se okupi, da se učvrsti u jake redove, pak da složno vojuje za svoja, narodna i čovječja prava. Sjetimo se, za koju ideju radimo: za svetu, veličajnu ideju ujedinjenja i slobode otač- bine. LEČE OAO redu. Ako »Matica Dalmatinska« ne zna, da joj je Dr. Bogišić s navedenih već uslo- va, pak i s toga, što je započeo svoju slavnu karijeru pravoslovnu, sabiranjem te obragji- vanjem narodnog običajnog prava i time se dovinuo svjetskoga glasa, onda je to ža- lostan pojav. Nas osobito taj žalostni pojav nemilo dira, jer smo se od novog kursa u »Matici Dal- matinskoj« ponadali akciji, kojom bi se is- punila dosle teško ćućena praznina kultur- noga rada u Dalmaciji, to jest, rada speci- jalno o Dalmaciji; i u tom pogledu lijepom pomenu i biografiji našega Dra. Bogišića. A »Matica Dalmatinska« je spram Bogišića na to i dužna. I naše skromno »Boškovićevo« društvance dostojno se je odužilo uspomeni toga na- šega velikana: i Dr. Božo Cvjetković skitio je životopis pokojnika, i tako ga plemenito u svijem tančinama prikazao, da bez laska- nja kažemo, e bi radnja zaslužila da bude objelodanjena po pokojnikovoj sestri, i ra- sijana u narod, da ovaj spozna i kako se pristoji počastit uspomenu velikog pokojni- ka. A ne bi li bilo ishodnije, da »Matica Dalmatinska« tu gotovu radnju objelodani \o svom trošku, i da tako ukaže svoje po- \štovanje prama svome utemeljitelju? 'Još o izbornim korektnostima u stranci Dra. Pera Čingrije. Na članak štampan u broju 194. »Prave Crv. Hrv.«, uskomešahu se /eaderi »samo- H.«, anonimnim pismima, dopisnicama, ru- galicama i sličnim duševnim proizvodima, koji tačno harakterišu niski miveau,, na ko- jemu se nalaze ti ljudi, kojima ništa nije sveto do vlastitih interesa, a koji u politič- koj borbi, a za postignuće svojih ciljeva, ne ustručavaju se (po svojim vlastitim iz- javama) segnuti i za najnemoralnijim i naj- nepoštenijim sredstvima . . . Nego . . . apage Satana! Daleko od nas i pomisao da na ogavnosti ogavnošću odvratimo! Kako smo stvarno počeli tako i nastav- ljavamo, neka se vidi »gdje je vjera a gdje li nevjera«. Pored proizvoda anonimne ko- vačnice imamo i auktoritativni odgovor Dra. R. Arneri, koji očito prisiljenom ironijom kuša da pobija činjenice i starom svojom metodom »kuca po prstima svakoga koji pridigne glavi i otvori oči.« *) *) Vidi članak »na insinuacije«, potpisan |. F.Lu- pis u br. 39 »Prave Crv, Hrv.« godine 1905. (Opaska člankopisca). Sjetimo se riječi Dinka Politea: ujedinjena i slobodna Hrvatska to je cilj mlade Hrvat- ske, Ljubav je to njezine duše, tajna njezi- nih misli, san njezinih noći, težnje naše akcije. Sakupljeni u čvrstu falangu, prodahnuti jednom mišlju, jednom željom, jednom vo- ljom, neustrašivo svakomu doviknimo klik preporogjene »Mlade Hrvatske«: Slobode nam se hoće! — Slobode naroda, slobode puka, slobode države, a zatim i slobode hrvatskog omladinca! Starčevićanstvom k slobodi! U tom znaku evo u prvom uskrsnulom broju našeg čeda; pozivamo sve naše sre- dnjoškolske kolege, da sve svoje sile po- svete »Mladoj Hrvatskoj«, da bude melem našoj boli, suza našeg oka, radost naših duša. Nakon godina srednjoškolskog tamno- vanja, nakon tolikog gušenja našeg glasa, naše svijesti; nakon bezutješnih jecaja, ga- ženih naših osjećaja — prenimo se i kupi- mo oko naših ideja, što se sjaje pod plaštem »Mlade Hrvatske« sve, što se hrvatskim i- menom kiti. e Na posao, kolege srednjoškolci i akade- mičari! Vršimo svoju dužnost prama ideji i domovini ! Dubrovnik, 27/X1, 1908. Srednjoškolac. — stalne " organizacije hrvatske stranke«, Ali '* kako? Niskim anonimnim dopisima_u »Crv. a O