Br. 198. U DUBROVNIKU 5. Decembra 1908 God._IV. PRAMA CRVENI IRANOM GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. — (pretput i ogasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništou. — Za # S ra pere zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. = je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ko godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko o — IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. polugodište. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Jubilej vladanja našega Hrvatskoga Kralja. ijekom ove godine, koja će biti zabilježena zlatnijem slovima u svjetskoj povjesti, a nadasve u povjesti vladajućega našega Doma, u bijelom Beču na Dunavu slijedom se nižu veličanstvene povorke iskrenih posjeta okrunjenijeh glava, odabrana odaslanstva velemoža i staleža. Viteški naš Kralj Franjo Josip I. već je od 60 godina na uzvišenom Prijestolju najslavnije Dinastije, kao naslijednik oni- jeh velikana, čigovo se ime spominjalo i u staromu i u novomu svijetu; onijeh junaka, koji snagom svoje desnice oboriše sil- ne i možne svoje suparnike i protivnike; onijeh umnika, koji su uz ćesarski plašt posvetili svoj um i svoju darežljivu ruku plemenitoj knjizi i lijepijem umjetnostima: i to ne samo kao muške glave nego takogjer kao slabašne žene ali uzvišene pameti i hrabra srca kao utemeljiteljica Lotrinške grane, sretno vladajućega našega Doma. Koliko bijahu srdačni sastanci okrunjenijeh glava i prestavnika vlada i naroda, toliko je više dapače neopisivo ushićenje bez razlike svijeh naroda u ovoj čestitoj zgodi, koji sačinjavaju našu Monarhiju. Zabitna sela, pojedine crkvice, napučene varoši, slavni gradovi: i težak i radnik, ubogar i bogataš, posebnik i posjednik, vlastela i gospoda, crkovnjaci i vojskovogje, knezovi i nadvojvode, svi su uzigrane duše uhitili se u jedno kolo da starcu Vladaru, milomu svomu Ocu i Kralju iskažu svoju radost, svoje veselje, jer je dočekao sretni dan da navrši šesdeset godina vladanja. I mrtva su zvona zazveketala, i tvrda brdija odjeknula su i šuma je od usklika zatrepetala, i milijuni si- tne djece, porasle mladeži, ushićene mladosti, izraslih muževa i žena, pognutih staraca, zaorili iz svega srca gromorno: Živio naš Kralj! I ako iko to je zaslužio viteški naš Kralj. Mlad kao kaplja na ra- tnijem poljanama u Italiji srnuo je kao lav kroz bojne redove, tako da junački Radetzky uprav se pobojao da od taneta neprijateljskoga ne za- dobije preranu smrt, te ga učini s bojišta pozvati. Udesna godina 1848. zateče ga uz dobroga Ferdinanda, koji osta- vlja svoju Prijestonicu, jer je pre- vratna aždaja željna Njegove krvi. Glavni narodi Nijemci, Magjari i Poljaci urotiše se proti svome Kra- lju, da se otcijepe i da raskopaju ono Prijestolje, kojemu su bili pri- vezani tvrdim vezom prisege svoje. Dobri Ferdinando, kad se sve orilo i rušilo oko Njega, položi svoju krunu i postavi je na glatko čelo viteškoga našega Kralja, koji je te- kar navršio osamnaestu godinu. 1848. — 1908. Bolni usklik, koji se tada vinuo iz žalosne duše miloga našega Kra- lja: zbogom moja mila mlade- sti, imao ga je pratiti u muževoj dobi i eto u staračkijem godinama: jer narodne utakmice, gordost i sila moćnih naroda i svakojaki uplivi osujetili su do danas jedinu, najple- menitiju, najuzvišeniju, najsvetiju že- lju našega Kralja, da dožive sreću. mir i poredak kod svijeh svojijeh naroda. Tome uzvišenome cilju On je posvetio sve umne svoje sile, sav naprezni svoj rad, sav muko- trpni svoj trud. |I pokušao je i ok- troirani ustav i apsolutizam i parla- mentarni ustav; prama svojoj moći dolazio je u susret željama milijeh svojijeh podanika, i dobro Mu je srce i samilostna duša i darežljiva ruka stekle Mu ime, koje će proći u povjesti: Kralja viteza! I mi Hrvati ne puštamo da pro- gje ova vanredna zgoda u našoj domaćoj povjesti, a da iskreno i svesrdno ne iskažemo naše veselje, našu radost, naše ushićenje, jer nam je dobri Bog sačuvao krijepka i zdrava miloga našega Kralja i o- basuo ga vanrednom slavom, koju je svojim viteškim djelima zaslužio. Poklanjamo se nice obožavanoj osobi našega Kralja i smijerno Mu kažemo : Svijetla Kruno, mili naš Hrvatski Kralju, čestit Ti ovaj veliki i blagoslovljeni dan. Kako su za Tvoga vladanja naši oci na potoke svoju krv lijevali, da brane prava svoje Hrvatske Krune, koja Ti vladalačku glavu resi, i mi njihovi sinovi spravni smo svoj život podati, da pravedne Tvoje želje, pravedni Tvoji zahtjevi budu izvršeni, a da ih tugja ruka ne prepolovi i ne zamete. Bez dvojbe, Kralju, dobri će Bog nadariti patnički Tvoj život mirom i srećom naroda Tvojijeh, sretna kob Doma Tvoga udaljiti će od svijeh nas prevrat i ratovanje; Tvoja će Očinska pamet doskočiti našijem potrebama, doći u susret našijem željama, a Tvoja hrabra ruka znati će braniti svoje pravo a samilostno srce ukloniti porazne posljedice rata. Na dugo Te Kralju pratila sreća, veselje, ushit ove znamenite godine, i dopustila Ti dosegnuti skrajne granice ljudskoga M a mi vijerni Tvoji Hrvati uz Tvoj jubilej kako najvišu Božiju ia primamo sretnu aneksiju starine naše, ponosa na- a, zapleća našega, dične hrvatske Herceg-Bosne. Uvjereni smo, da je do, Tvoga srca da bi davno mila Hrvatska bila ujedinjena, odna i sretna; znamo da mnoge poteškoće stoje na putu toj našoj želji, ali smo još više zato tvrdo uvjereni, da će viteško Tvoje srce pogledati na nas, podanike Tvoje, i da će ne u daleko ugoditi jedinoj želji našoj: sajediniti, osloboditi, usrećiti milu našu Hrvatsku. U to ime živio Hrvatski Kralj Franjo Josip Prvi!