Br. 201. U DUBROVNIKU 24. Decembra 1908 God. IV. PRAVA CRVENA th i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto godišnje K. 9 — Ko GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IMSMA Pretplata i ogiasi šalju se === === === = u u u u u _ u === IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. wo Božić. Otrag 19 vijekova, onamo sa Istoka, iz malenog Betlema, odjeknuše svije- tom uzvišene riječi: »Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje na zemlji« — Hrist se je rodio! Izvan njega nije bilo spasa ni prije, ni poslije. Hrist preporodi svijet, pre- obrazi fizijonomiju društva. Betlem je središte oko kojeg se okreće sudbina ljudskoga roda. Ovu nam činjenicu po- tvrgjuje i historija i filozofija. Kakova je bila fizijonomija društva kod ondaš- njeg naroda prije nego iz Betlema odjeknuše riječi: Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre vo- lje na zemlji«? Uz 10.000 slobodnih gragjana stajalo je 100,000 robova; ženi u obitelji opredijeljeno zadnje mje- sto; sudbina djeteta, njegovog života ili smrti, u potpunoj otčevoj vlasti. Venera, glavna božica Solona i Lixur- ga, Seneke i Plutarka, Rima i Atine; egoizam glavna krepost, strast jedina zabava. Iz Betlema zasja vječno sunce i svi- jet se preporagja. Nestade osvetnog Marta, oholog Jova, grabežljivog Mer- kura, nečiste Venere; raspršaju se tmi- ne predrasuda, pobudi se kod duha osjećaj k višem idealu, raspali se u srcu: iskra najmilije kreposti. Kazivalo se, da to bijaše produkt književne izobrazbe i ondašnjeg na- pretka. Ta eno nam Grčke: Sokrat predava; Sofokle i Pindar pjevaju; He- rodot i Tucidid prepiru se o prvenstvo u historiji; Perikle dariva svoje ime onom vijeku, kao Aleksandar Grčkoj gospodstvo svijeta — a starci, siromasi, djeca, jednako se žrtvuju nebuloznom božanstvu. Ta, eto nam Augustova Ri- ma. Supersticija i idolatrija kreposti su: Ovidija, Virgila, Tibula, Horacija i sviju pjesnika ; Livija, Salustija, Svetona i sviju povjesničara; Cezara, Hortensija, Cicerona i sviju govornika; senata i naroda, Rima i svijeta. Život Katona i Bruta u jednakoj je cijeni samoprije- goru Decija i kreposti Šipijona; i na znak vestalinke, ginuti će u rimskome anfiteatru gladijator sa očajnim pozdra- PODLISTAK. Ivanko Katjušin. či NA BADNJU VEČER. (Slika sa sela). l Osvanuo vedar, al studen Badnji-dan. Ta Božić je srce zime. U kući starog Luke sve podranilo, prije zore i bijela dana, na noge lagane. — Ti Mare navjesi vodu, a Marko će u to ubit Božu; ti Luce u drva, a ti Mato aj uberi badnjak. Tako je domaćin Luka u zoru badnjega dana naregjivao svojim ukućanima. U mlagjega pogovora nema. Još starina ne doreko, svak bio za svojim poslom. On sam pogje u vrt, ubere naručje lovo- rike te počne kitit kuću. Najprije prage kuće, da svaki božji blagosov uljeze, a svaka zla miso s praga se odaleči. U to Marko opario prasicu, uredio i o- bjesio pod gredu. — Ima li trides, upita Luka. — Ima i triđes i pet, otpovrne Marko. — Baš je ugledna; io bi je i biskup. — Bolja od one njiova Nika, što je na |. materice zaklo za veselja. vom: Ave Caesar, moriturus te salutat. Betlem čovjeka sjeća uzvišene sud- bine. Čovjek kod grčkog i rimskog naroda opstojao je samo za državu, ona je bila njegova svrha. Poginuti za državu bijaše dužnost, slava, heroizam: bez sumnje divno. Megjutim siromah i pošten gragjanin isčezavao je bez nagrade. Evo velike nepravde, koja je svijetom vladala prije nego iz Betlema odjeknuše riječi: »Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre vo- lje na zemlji«. Kakav je danas čovjek pod uplivom Hristove ideje? Čovjek je stvoren za Boga i ne smije biti žrtva ničije zlobe. Ovo je nauka, do koje se nije znao dovinuti ni Peripat ni akademija, ni cijela ostala katerva starih filozofa. Pla- tonova se želja ispunila, Bog je sašao na zemlju, Hrist se je rodio, dao nam je nauku, koja jedina uspjela ljudstvo uzdignuti do vrhunca moralne i inte- lektualne izobrazbe. Priznajemo, da i u umjetnosti sta- rih naroda ima remek-djela, kojima se i mi vidimo. Filozofija Platona i Ari- stotila; pjesništvo Homera i Virgila; zalijeta se k vrhunaravnom idealu, ne- poznatu grčkom i latinskom geniju. Hrist se rodio i ceće se više čuti u Atini i Laciju axčenti jednog Demostena i Tulija, već pod utjecajem Hristove ideje, javiti će se govornički akcenat kršćanskog genija: Bossueta, Bourdalu, Masillona, Segneri, Lakordera. Hrist se rodio: a Ticijan, Ra- fael, Angeliko, Cimabue, zadojeni krš- ćanskom idejom, izmijenuti će seksu- alne afreske poganskog kista. Hrist se rodio: srušiti će se mra- morni kipovi poganskih idola, a nad njihovim ruševinam uzdignut će se ve- ličanstvene bazilike rimskoga i gotič- kog stila: Arnulfa, Bruneleschi, Buo- narotti, Bernini, Giotta. Hrist se rodio; i narodi uskri- suju. Oni neće više biti tlačeni od jed- nog Tiberija, ni prezreni od Kaligole, niti će se obnoviti srdžba MNeruna i Domicijana. | Protumačite nam sav ovaj preokret ; on je najdivniji, najsavršeniji i najtraj- nija revolucija, što no je ikad opsto- jala. Nema nego samo jedno razložito razjašnjenje: Betlemska špilja. Zar pred jednim prostim čovjekom Poncija Pilata u Judeji — nad Betlem- skom špiljom odjeknuše riječi: »Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje na zemlji«. I iz betlemske špilje svanu narodi- ma novo sunce: jednakosti, brat- stva, slobode! Bijedni hrvatski narode, narode po- tlačeni, ali nikad pokopani! Dugo vre- mena uzdišeš, plačeš, tražiš slobodu, svoj narodni preporod, pozivlješ se na zasluge svoje za krst častni i slobodu zlatnu, ali kao da vapaj tvoje krvi još ne doprije do ušiju mogućnika. Isku- šani narode i mučeniče kršćanske pro- svjete, ne smalaksaj duhom. Udruži u tvom srcu kult vjere i kult domovine — i tebi će jednog dana svanuti sun- ce tvoje slobode i neovisnosti! Hrvatski narode: sretan ti pode) | | s . . . Zanimiva slika iz | . ose | drniške krajine. | II. | Neće biti suvišno, ako u kratkim potezi- \ma orišemo kakav mora da bude jedan na- \čelnik. To je nuždno da se znade. Potre- govorništvo Demostena i Cicerona i prignu koljeno neotesani Azijat, lukavi \pito je da imamo jedno mjerilo, po komu nas zanaša. Divili smo se i mi pred|Grk, oholi Rimljanin, ponositi Gal i| ćemo rasugjivati rad naših starešina uopće elegantnim formam Zeusa i Apela, Laokonta i Niobe i Timantove liige- nije; osjetismo i mi sve ljepote uzvi- šenog akcenta Pindara i Livija i lirsku formu Venozina. Divili smo se i za- našala nas je materijalna izobrazba sta- rog svijeta, ipak kod nje naša pamet nije našla zanosa k višim idealima, jer joj falila glavna oznaka, kadra uznijeti ljudski duh i srce — falila joj krepost. To su većinom sensualna djela, tu vlada apoteoza materije nad duhom. Hrist se rodio: nije više Rim i Atina, nije poganska misao, koja u umjetnosti vlada; već kršćanski genij uzdiže se k uzvišenom idealu, do ko- jeg nije znao dosegnuti genij starih naroda. Glavni grad kršćanstva, postaje glavnim gradom izobrazbe. Hrist se rodio: zanijemiti će Ho- racijeva i Ovidijeva muza, oglasiti će se novi kršćanski genij sa Dantom, Tassom, Petrarkom, Miltonom, Klop- štokom — koji, u estatičnom zanosu, — Ne bilo joj uroka, bila je sladokusna, oglasi se iz ognjišta Lukina žena Mare. — Donesi ti malo mantale i dvije smo- kve da se mi napijemo, reći će Luka, kad ugleda Mata gdje ide pro obora s badnja- kom na ramenu; danas se i onako ne jede ništa do: večere. Ako bude sreća bit će i ribe, ako ne, a mi ćemo po bakaljaru. Kad je Mare donijela, uze svaki po dvije smokve i bokunić mantale, te se pošteno napiše svoje miike. Luce, vatrena, lijepa, mlada djevojka od dvadeset,ljeta, dika našega Luke u to na- brala balicu, uprtila se, te stignuvši na ra- skrsnicu ispod seoske škole otpočinu. — Uranila, Luce; neko je pozdravi. Bila to jaranica joj Pave iz susjednog komšiluka. — Dobro moja Pave, a i ti. — Bila u drvima? — Evo jesam. — Dobro moja Luce, a 'oćeš u zoru na Maticu ? — Mislim da 'oću, ako mi uzide Marko. — Pogji, pogji, doć će ti i on. — Ma ko, u čudu će Luce, ali se u taj čas zarumeni do uši. \meslalni Arap? Na, saws Bog mogao nici koji osvetiše smrt Cicerona i slo- gori iz grobova, danas nepoznatih, Aleksandra, Hanibala, Fabija, Šipiona i Augusta? Gdje zakoni: Nume, Likur- ga, Solona i Cezara? — Ova imena, ovi uzori ne zanašaju danas nikoga; zaokupili su svijet jedan dan i na jed- noj tačci, ali ga nijesu zaokružili ci- jela i uvijek; a ljudstvo pod uplivom \njihove spomeni, nije se uzdiglo niti |za jednu lineju. Uzrok je tome, što oni geniji bijahu ljudi i samo ljudi. (Ipak ljudstvo, ima 19 vijekova, živi, ide, ne pada više, ne umire. Ovaj preokret, koji se javio iz Betlemske špilje, zahvatio je cio svijet; on traje i trajati će uvijek. Godine 747. od postanka Rima, za Tiberijeva kraljevanja, pod upravom — Poj da bi ti meni rekla, a? — Nemam ti što rijet, to su ti slagali moja Pave. Ne valja svakomu vjerovat. — Nijesu, ne. Pa lijep mladić oči mi, ej kako ti zavide mnoge. — Meni da zavide, nemaju na čemu, po mojoj duši. — Da, da, vigjet ćemo, brzo su kolende, a tebi jabuka neće manjkat. Što ćeš, danas se sretne udavaju, moja Luce. Sve što je bilo momaka da valja, sve je otišlo u A- meriku. — Bit će tako, ali moja je sreća daleko, vjeruj. Nego idem, ubit će me doma gdje sam. — Dogji ovih festa da poigramo na mi- jendela. — Gledat ću, a vigie ćemo se i u kolu, mislim da će bit na Šćepanj dan u njiovijeh Došavši kući nagje majku gdje mijesi po- gače. Danas je trebalo za dvadni umijesit, jer se na Božić ne smije ni kuća pomesti. I ona rasprtivši drva, prione da rasprema po kući. Ovisoka, tankovita, žute pletenice oko glave presomitila, skokne uza stube u gornju kuću ko vila. je takova šta proizvesti. Gdje su apo-| štoli smrti Sokratove? Gdje svetci na- dahnuti naukom Platona? Gdje muče-; bodu Demostena? Gdje su samoprije- (i u slučaju našeg načelnika Skelina. | položaj, on mora dobro promotriti svoje vr- liue, na pravednu tezulju staviti i tu ih na- gnuti. Pametno čeljade ne smije se nikakve službe tako lakoumno primiti. Kad se ko lakoumno jedne uzvišene teške zadaće za- \uzimlje, taj čini veliki grijeh pred Bogom i pred ljudima. On griješi pred Bogom, jer je to naravni zakon, koga nam u srce Go- spodin postavio, da se ničega ne zauzimlje- mo za što dorasli nijesmo; takav griješi i pred ljudima, jer je uzrokom mnogih ne- daća, koje društvo nepravedno snosi, bu- duć ima pravo da ga odtolen grad ne tuče. Jedan starešina mu je za dobro/društva. ešće puta on treba da žrtvuje svoj vlastiti probitak i da ga dragovoljno žrtvuje na žr- tveniku zajedničkog dobra. Starešina treba da odveć dobro pazi da nebi u čemu opće dobro oštetio. Ne samo to, nego dapače on se mora dnevu i noćju starat, kako će na- rodno dobro unapredit. Ako jedan starešina nebi ovakog samoprije- gora ćutio, tad bi on nitio svoj cilj. Cilj je starešinstva taj da unapredi opće dobro svo- jih članova, i to sa žrtvom vlastitog gubitka; a ne da ga vodi rubu propasti. Danas je neobično vesela, pa tom veselju dade oduška u lijepoj pjesmi, koja se izvi iz njezina grla. Ta srela je jutros Nika gdje ide u C..... , pa joj reče da će po večeri k njima. Ovo nije bez neke, pomišljaše ona u sebi idući kući. A Niko joj bijaše mio, kao nitko na tom bijelom svijetu. Mnogi su je snubili, mnogi željkovali njezinu ljubav, ali ona jedino je našla u Niku ono nešto, što je već sada usrećivalo. Ljubila ga je svom dušom i ne bi za drugoga pošla; ne bi krenula vjerom koju mu je zadala, kako to običavaju mnoge djevojke. Ona je o njemu uvijek mislila; danas pak nadasve, kad je čula da će k njima. | u tim mislima prela- zio joj brzo i onako kratki zimski dan, a prikučila se noć — sveta badnja noć. u. Nebo se osulo zvijezdama. Nad selom vlada tihi, nepomućeni mir, Žive duše nije čuti. Al u onim bijelim kućama tu i tamć rasijanim sve je oživjelo. Svak se okupio oko svog ognjišta da po gjedovskom obi- čaju proslavi ovu svetu noć. Stari Luko prislonio badnjak okićen ze- lenilom k vatri, pa će skinuti kapu i onako svečano prozboriti : Je li naš Skelin pri primanju načelničke časti na ovo pazio? Ako je/pazio, a primio se časti, tad je grozni zločin pred Bogom i ljudima, počinio jer se prama načelima pra- vog starešinstva nije vladao. Ako pak na to nije pazio, tad je, kad je bio upozoren, mo- rao se s mjesta povući za koje opravdanih, potrebitih uvjeta nije imao a niti sada ima. Je li imao Skelin nakanu, kad se je pri- mio načelničke časti, raditi za opće dobro? Jeli on imao nakanu usrećiti ovu jadnu i zapuštenu drnišku općinu? Ko hladno i bez strasti bacijpogled na dosadašnji rad načelnika Skelina,' taj mora sasvim savjesno izjaviti, da on nije radio za dobro naroda. Da se pak vidi i da se p. n. štovano općinstvo osvjedoči, da mi nijesmo od onih, koji se jedino lažno i bezočno/sa šupljim frazama na osobe nabacivaju, navesti ćemo temeljite i tvrđe dokaze, o kojim je velikom većinom i na samom c. k. Sudu govora bilo. Gosp. Skelin uzeo je za program svoj vlastiti interes sa značajnom izrekom: »rič vitar — ja rekao, ja porekao«. Ne ćemo navagjat sve, čim se je načelnik privatno okoristio, nego samo nešto gla- vnoga. Ko pak želi vigjet, neka se potrudi do c. k. Suda u Drnišu i pročita glavnu raspravu dne 2/ViI. 1908. Odio II. Mi ćemo iz te rasprave izvadit nešto, što se je nas vrlo jako dojmilo. Svak znade, da i privatna osoba treba da štiti, koliko je to do nje, javno dobro. Pri- vatno čeljade ne smije se okoristit s onim dobrom, koje je odregjeno da cijelom dru- Čovjek, kad ga se izabire za kakav visoki | štvu ili ti vam cijeloj općini služi. Kad bi se koja osoba tim htjela okoristit, oma bi počinila grdni grijeh, ona bi odnosila ono, što na nju ne spada, na što ona nikakva prava nema. Ako ovo vrijedi o svakom po- jedinom članu općine, koliko to više vrijedi o onim, koji su po svom položaju zvani da štite opće dobro i da nikomu i pod nijedan uvjet ne dopuštaju ga krnjiti niti oštećivati. Zašto g. Skelin, kad je bio pozvan u na- značenoj raspravi, nije još ni danas odgo- vorio na upit, koga je Dr. Buić načelniku bio upravio? Dr. Buić tražio je od g. Ske- lina: je li on ugrabio i na svoju privatnu korist izrabio 11.000 [7] metara u odlomku Drniš-Moseć ? To zemljište nije bilo nika- kva privatnika, nego je bilo dobro drniške općine. Jeli mogao načelnik takovu nepravdu općini nanijeti? On, koji je zvan, da budno pazi na dobro svoje općine, kako je mogao što takova počinit? Da je to učinio kakav zalupani seljak, mi se nebi čudili, ali kad to čini jedna prva ličnost u drniškoj pokra- jini, to nas smućuje! | Skelin ne samo da je to učinio, nego je još nešto gorega htjeo počiniti na Miljevcima |u odlomku Karalići. Svak znade bogatstvo našega načelnika — U ime. Božje, u čas dobar! Na dobro nam ova večer dolazila i sutrašnje sveto Je- zusovo porogjenje naskočilo nas u zdravlju i svakom beričetu, za mnogo ljeta i dobrih godina. Daj nam se mili gospodare Bože veseliti kutnjim mirom, a okićeni ljubavi, kako ovo drvo večeras maslinom i lovorom, a tvojom Bože milosti ponajviše, Gospo- dare Bože rastići mladce, podrži starce koji bi ovim danom vladali a svoje duše ne o- griješili. »Amen« — odgovoriše svi. Pomoli se svak tiho Bogu, a domaćin oškropi blagosovljenom vodom badnjak. Za- tim uzme zdjelu sa pšenicom pa ga posiplje govoreći po tri puta: Mi tebe kruhom i v' nom, a ti nas gojem i mirom. Isto tako oškropi ga vinom, gov je- dnako, pa okadi tamjanom. Koliko Mlagjarija stojeća naokolo -9%€ * zma, toliko M upi, toliko barila Luka uze vodu, a M<X0 Za njim tamjan, da oškrope i okad« Kuću. Mare iznijela -ečeru. Na sred trpeze stoji zdjela pšeni« u koju je zasagjena vošta- nica, znat žive vjere otaca našijeh. se koliko komu bilo za volju, , , Blagovalo i rumenom kapljicom zaslagjivalo jelo. 0 svje % te