Br. 202.

»Dubrovnik““ i »Srpska““ mu.
zika. Unatoč svim dokazima što izneso-
smo, hoće »Dubrovnik« da krsti Dubrova-
čku Gragjansku Muziku »srpskom«, i ako
srpska niti je bila niti se je osnovateljima
o »srpstvu« i snijevalo! »Dubrovnik« u za-
dnjem broju megju ostalim kaže: »... Sva-
ki postariji Dubrovčanin sjeća se, kako su
prije Srbi(?) i Hrvati u Dubrovniku imali
zajednička društva, u kojima su Srbi(?) u-
vijek u ogromnoj većini(!!) i to tri dijela
Srba(!l) a tek četvrti dio Hrvata...« Ha...
ha... ha...! Ima se bit i pisac ovih re-
daka u »Dubrovniku« sit ismijao kad je na
hartiju izbacio ovakovu firadu! Pri svrsi pak
smjelo kaže, da »muzika nije hrvatska ni-
kada ni bila«.žAli u toliko ne usugjuje se
kazati, da »nije« istina da se je »Dubr.
Gragjanska Muzika« kitila samo hrvatskim
trobojnicama, i u svečanostima uvijek je na

prozorima svoje škole stavljala za sagove

hrvatske trobojnice. Zašto bi dakle jedna

»srpska« muzika kitila se samim hrvat-

skim trobojnicama? Zato, jer srpska ni-
kada nije ni bila!
»Dubrovnik« iznaša kao veliki »dokaz«

da je bila »srpska«, jer da je nakon pet

godina svoga osnutka svirala »Rado ide«.

Pak za taj »dokaz« nije mu se trebalo mu-
čiti tražeći i listajući brojeve nekadašnjeg

lista »Gušterica«, jer to nije mikakav do-
kaz o njenom srpstvu!

Dakle tada su i sve ć. i kr. vojničke mu-
zike »čisto srpske«, jer udaraju »Rado ide«!
I dan-danas kada koja hrvatska glazba za-
udara »Rado ide« ona je odmah »čisto
srpska«, a kad koja udara koji talijanski ko-

mad, tad je »čisto talijanska«! To je sve po

»Dubr.« logici!

Kada »Dubrovniku« nijesu bili dovoljni

oni dokazi, koje iznesosmo u pretprošlom

broju, evo mu stoga i ovih neoborivih do-

kazd, a ne praznih riječi:

Kroz nekoliko godina megju ostalim su
i ove osobe sačinjavale upravu »Dubrova-
čke Gragjanske Muzike«: pok. proto Dabro-
vić, Klimo pl. Ghetaldi, Marko Mitrović,
pok. Vjekoslav Pretner, pok. proto?lvo_Ko-
sović, pok. kapetan Margaretić, pok. pl. Gradi,
um. vojnički kapetan i ost. A zar su »Dubro-
vniče« ovi »Srbi«? Zar ovi »nijesu« Hrvati?

Gornji dokaz bio bi sasvim dovoljan, ali
evo još i ovo: Na ono što smo u predza-
dnjem broju iznijeli, kako uprava »Dubrov.
Gragi. Muzike« nije htjela poslati muziku na
molbu nekojih Srba, da u Gružu dočeka
Srbe iz Boke, koji bijahu došli na nekakav
sastanak, nadovežujemo, da im je jedva na

ponovne molbe dala muziku, ali bez uni-
forme, i da muzikanti radnici pogju u svo-

me odijelu od radnje, i to ne u Gruž —
ko što smo kazali — već samo na Pile,
gdje ih je i dočekala. (Srbima iz Boke je

Poglavarstvo bilo zabranilo nositi razvijenu
srpsku zastavu, te su je iz Gruža donijeli
smotanu u kočiji, a zatim se je u hotelu

»Miramar« dogodio metež, stijene su letjele

na sve strane, i Srbe dobro nalemaše isti
muzikanti sa ostalim gragjanima). Kad su
Srbi započeli sa svesrpskim poklicima, go-
spar N. pl. Gradi zapovidi »Dubr. Gragi.
Muzici« da zaudaraju marš Radetzky, a
Srbi rimasero con tanto di naso. (Ove pot-
crtane riječi su uprav iz izvješća o tim škan-
dalima, koje je štampano u broju 65. za-
darskoga »Narodnog Lista« g. 1881. Tom
je izvješću naslov »Omladinska skupština u
Dubrovniku«, a u njemu je i to, da su Srbi
na Pilama »... bili pričekani od cocchieri
i od nekoliko gomnarića«, a da ih niko od
vigjenijih gragjana nije dočekao, a da je
Srba iz Kotora bilo .... »petnest, šesnest sa-
mih ragazzuna«, Iz rečenog izvješća samo
ovo prenašamo, jer nam prostor ne dopu-

šta: ».... Kad su se Srbi vratili u Gruž |
trubili su im dai corni; to je bila strahoća |
čuti. Kad su došli na Pile primili su ih coi

fischi, i dogodio se bulikan, da su ih po-
čeli mlatil, Jednoga bandistu udrili su pe-
stim (a »srpska« muzika!!! Op. »P. C. H.«),
a jadnomu Marinu Valjalu potrgali očale.
Pa došli gjendarmi.... I u caffč pod ko-
munom one iste večeri dogodila se barufa
i tukli se, dok nije policija zatvorila kafe-
tariu. Svi su one večeri pobjegli iz grade;
i nolegjali su vaporić da ih odvede u Ko-
tor. Nekim je žao da je guveran zabranio
skupštinu ludorija, jer smo mogli čuti koju
ridikolezzu. Meni je drago da su ti neskla-
dni ljudi otišli iz našega Dubrovnika. Svi
žale da je akademija za monumenat Gu+-
dulića sinoć kukavo izišla; i da je sve to.
mu kriva »omladina«, koja se i u to ho-
ćela umiešati, pa je učinila fiasco« .. «
»Gušterica« br. 22, godine 1883. u ru-
brici »Dubrovačke vijesti« ima i ovu noticu,
pod naslovom Gracka muzika: »Naša se
muzika preustraja. Uslijed nereda bjehu i-
stjerani svi oni muzikanti, koji su kao ku-
kolj štetili pšenicu. .... Naša Općina (a zar
je ondašnja Općina bila »srpska«?! Op.
»P, C. H.«) koja nikad ne propušta zgodu,
naklona je namijeniti muzici godišnju , pot-

poru da šnjom isplaćuje učitelja, te da se
šnjom dogovore .... bjehu u jednoj sjednici
imenovana gospoda Lujo Klaić i Gjuro Mar-
garetić«. (A zar su i ovi »Srbi«? Što ti se
»Dubrovniče« čini?!)

U »Gušterici« br. 24. g. 1883. ima o mu-
zici, da je »bila sjednica krajanja i prekra-
janja. Upraviteljstvo podalo je svoju ostavku
te predalo ključe upraviteljstvu Radničkog
Društva, koje je pako dalo instrumente biv-
šim muzikantima da nam opeta što posvire.
Što misli Radničko Društvo? Hoće li je samo
izdržavati ili je predati sasvim Općini da se
ona za nju stara?...« Zatim kaže da Ra-
dničko Društvo nije u stanju da ju uzdrži,
jer da i onako slabo sa svojim računima
prolazi.

»Glas Dubrovački« broj 21 god. 1886 do-
naša u prilogu »proglas«, iz kojeg radi o-
graničenosti prostora samo ovo prenašamo:
»Sugragjani ! Dubrovačko Radničko Društvo,
kome je do sada bila prdružena gracka
muzika, prisiljeno od važnijeh okolnosti, u
svojoj zakonitoj skupštini držatoj dne 7 Mar-
ta t. g. (1886) odluči raspustiti je, i u isto
vrijeme imenova nas u odbor promicateljni,
te nas pozva da proučimo koja bi najshod-
nija srestva bila da se sastavi novo društvo
»Dubrovačke Gragjanske Muzike«, i da se
preustroji ustanova... . » Zatim: »... Naša
Općina prima se pokroviteljstva i obveživa
se pružati godišnju potporu od 800 fjorina

 

Tr

...Mi Vam megjutim izlažemo“novi ustav, | koji su opaki lupeži
prokrčili su gvozden
starodrevnom slikom BI. Gospe u vratima
od »Peskarije«, i odnij

koji je poslat Visokoj Vladi za odobrenje .. .
Netom skupimo potpise mi ćemo odmah
pozvati skupštinu novog Društva. Sugragja-
ni... Budite dakle darežljivi! - Dubrovnik,
27 Junija 1886«. Na ovom su proglasu pot-
pisani B. Bačić, L. pl. Bizzaro-Ohmučević,
B. grof Kaboga, I. Kosović i ost.

Zar će »Dubrovnik« sada rijeti, da su i
ovi »Srbi«?! Zar je i ondašnja Općina bila
»srpska«, koja je uzela na sebe muziku i
trošila za istu 800 for. godišnje? Dakle
kada je Dubrov. Gragj. Muzika godine 1886
bila raspuštena, te nakon kakovu godinu
dana nova osnovana, sa novim ustavom,
novim članovima i stavljena pod pokrovi-
teljstvo Općine, kako mogu Srbi slaviti |
»30-godišnjicu«, i to još »srpske« muzike«,
koju je »Dubrovnik« nazvao »jedinom srp-
skom muzikom u Austro-Ugarskoj« ! Sada
prepuštamo nepristranoj publici da sudi:
ko je neistinu kazao, mi ili »Dubrovnik«!
Nadamo se da će napokon i »Dubrovnik«
— ako do istine drži — ispraviti neistinu

s

s

 

 

 

 

 

i otvoreno kazati: da rečena muzika niti je
srpska bila niti su je Srbi osnovali niti uzdr-
žavali a niti je mogla slaviti »30-godišnjicu«!

A je li gospodi oko »Dubrovnika« po-
znat i onaj proglas, kojeg su mjeseca Sep-
tembra godine 1894 autonomaši bili po
gradu izdali o istoj Dubr. Gragi. Muzici?
Ako im nije poznat možemo ih posluž=
kao i čijem drugijem, samo neka nam jave
— ako žele!

Skupoća. Zavladala je u gradu sku-
poća, osobito na »Poljani«, da je siroma-
hu nastalo vrlo teško življenje; u jednu ri-
ječ sve je skupo, kao nigdje drugovgje !
Ipak bi se tome barem u čemugod moglo
doskočiti, a to može sama Općina, te ju
ovim i molimo, e da se barem ikoliko ola-
koti siromašnom gragjanstvu. | na prodaju
drva i ugljena morao bi se odrediti cije-
nik. Još osim skupoće ima i drugi bič: a
to su oni koji u jutro urane te što god
mogu zakupe, a kašnje za skupe novce pre-
prodavaju. Barem prije nije bilo dopušteno
prije 9 ura u jutro, što je označivala bijela
zastava na Poljani. Zašto se to opet ne u-
vede, pa prekršioce strogo kazni? Ovo u
najboljoj namjeri — e da se puku štogod

s

i

 

 

 

olakoti ovo nesnosno stanje — a nipošto
da ovim: Općini prigovaramo.

Uprava Hrv. Pjev. Glazb. Dru.

tva ,,Gunduli6“/ pozivlje gg. članove
na glavnu društvenu skupštinu, koja će se
obdržati sutra u Nedjelju dne 3. o. mj.
tačno u 10% sati prije podne u društvenim
prostorijama, sa slijedećim dnevnim redom:
1). Izvještaj o radu kroz godinu 1908; 2).
Odobrenje računa za godinu 1908; 3). Bi-
ranje uprave za godinu 1909. — Preporu-
ča se gg. članovima, da dogju ušto većem
broju, pošto je vrlo važan dnevni red,

Nacrt glavnog oltara Stone
Crkve. U knjižarnici gosp. Pretnera izložen
je nacrt novoga glavnoga oltara, koji bi se
imao sagraditi u našoj St0noj Crkvi. Nacrt
je radnja mladoga i veoma nadarenog ar-
hitekta g. Iva Ciurlizze, koji u ovoj posve
uspjeloj radnji daje najbolje jamstvo, da će
slavno uspijevati u svome zvanju, i biti od
časti i dike ugl. svojoj obitelji i rodnome
gradu. Stil oltara posve odgovara krasnome
slogu naše matice, Hvala mladome umje-
tniku !

S pošte. Primamo: Na 8. decembra
1908. stigla mi je sa poštarskim pouzećem
pošiljka sirenja u jednomu barjeliću, koju
sam po običaju sa potpisom potvrdio, te

 

misleći da je zdrava, na 9. ist. mj. po je-
dnomu mladiću poslao sam novčani iznos

vniku pouzeće, poštarski mu podvornik u-
ruči barjelić otvoren bez dna, govoreći, da
oni ns pošti nijesu krivi što je pošiljka o-
štećena. Pošao sam u upravu vozne pošte,
gdje sam molio g. Hoppe, može li mi pri-
mit pomenutu pošiljku a uplaćeni iznos po-
vratiti, koji mi izmegju ostaloga odgovori
da ne može. Na 10. ist, mj. poslao sam
pošiljku i tužbu Ravnateljstvu pošta i brzo-
java u Zadar, ali mi do danas nije bila ri-
ješena. Do potrebe o ovomu postupanju za-
bavit ću se opširnije, — Dubrovnik, 1. ja-
nuara 1909. — Marko Lešina.

Beču raspravljalo se o nekojim  prijedlozi-
ma člana vit. Vukovića, kao i da se u se-
lima Popovići i Gabrili, općine Cavtatske,
otvori željeznička postaja.

godom večere priregjene na dan mladjena-
|ca, bi darovano za (ond »Gundulićeve«
| glazbe od slijedeće gospode: Miiller Ivo
Kr. 4, Koprivica Luko kr. 1, Raha Vjekoslav
| kr. 1, Pavlin Josip kr. 1, Pata Vlaho kr. 1,
\lvančić Josip kr. 1 i Andro Matičević kr.
1, (Ukupno Kruna 10). Uprava gospodi da-

»Dubrovnik«« — koji

u Hrvatskoj,
ječi niti da spomene! Zar gospoda oko |

ne, te ne opaziše
|biji sačinjava beogradsko društvo »Dušan šta nije manjkalo, a pok. Don lvan kan.
Silni«? Ako »nije
upozorujemo, i čekamo »Dubr.«

ra, kako se drugovgje postupa prama onim,
koji prodavaju nezdravih, iskvarenih jestvi-
na, smrdećeg mesa i slično. N. pr. u me-/
sarnici u Šidu — kako javlja »Narodna |
Obrana« u Osijeku — bilo je zaplijenjeno.
mesa starog dva i po dana, jer da je bilo
smrdeće, Mesar se je branio, da je meso
bilo zdravo, ali je oblast dokazala da nije, |

gledali, kako se je sa parobroda
luci iskrcavala s0. Bila je puna
mornari i bremenari po soli DERE 10 ea
Mi smo gledali i u čudu se pitali: je li
moguće da ljudi u hrani ovo pojedu ! Još
u današnjemu vijeku — vijeku priča i pre-
dika o čistoći i o čuvanju ljudskog zdrav-
lja! Ne bi bilo teško na to paziti, a na-
dležna vlast mogla bi isposlovati, da bude
paska data financ. stražaru, koji i onako
stoji na brođu da vreće broji. Na to bi ima-
li paziti i ondje gdje se čini s06 i gdje se
nakrcava.

Dubrovniku. Na sarajevskom trgu bi-
jaše dotjeranih volova od septembra do
konca novembra 3500 kom., a prodato bi ođ
toga 1500. ito uvijek s istom cijenom od 36
K na 100:klg. žive vage. Izgonjeno na sajam
bilo je u septembru dosta živo (1200 kom.),
jer je težak bio zastrašen silnom ljetinom

ni. U oktobru'se donekle vrijeme okrenulu
na bolje, te seljak imade još nade na ispa-
šu, za to je izgon slabiji (1000 kom.), No-
vembar je opet rgjavo započeo sa snijego-
vima, za to se opet penje broj i dostiže
1300 kom. Za sve to vrijeme kupovanje je
dosta mrtvo, a cijene nepromijenjene i to

PRAVA CRVENA HRVATSKA

kod svih vrsta blaga. — Stanje nije bolje
ni na drugim tržištima.

Nasuprot niskim cijenama živoga blaga,
ostale su cijene mesa po mesarnama na is-
toj visini. U Sarajevu stoji klg; volovskog
mesa K 1:12, kravljega 64 hel., telećega l-a
K 1.72, svinjskog K_ 1.60 i ovčijega 88 hel.

a pouzeće, ali ovaj pošto je uplatio čino-

100—200 kruna.

od 600 kig. težine, pa kad ga zakolje do-
bije od njega 60% čista mesa ili 360 kig.,
koje on prodaje po K 1.12 na kilogram.
Na taj način uzme mesar za vola, ne ra-

. sr čunajući kožu i razne otpatke, čisto 366:60
U drž. željezničkom vijeću u kruna. Svakako unosan posao i to na ra-
račun kupca na malo.

— Ovo prenašamo iz sarajevske »Srpske
Riječi; a kad se ovako tuže u Sarajevu,
što bi smo mi imali reći u Dubrovniku!
Zanimanim faktorima neka je ovo na raz-
mišljanje !

Otac bez očinskoga osjeća-
ja.... Dne 21. pr. mj. preminula je u
18-oj godini Angjela Nenada. Pokojnica je
bila vrijedna, darovita djevojčica, dosta uče-
na i muzikalna, a bila jeko andio: mirna,
dobra, sasvim čedna i vrlo bogoljubna.

Otac joj je rodom iz Topologa, zanima-
njem pomorac. U Francuskoj se oženio za
francuzicu, s kojom je imao četiri kćeri i
sina Luja. Majka im u Francuskoj umrije,
eli novca što su u|a on se sa dječicom vrati u domovinu —

Za ,,Gundulićevu“ glazbu. Pri-

ovateljima najljepše zahvaljuje.

Kragja. Uprav na Božić u večer ne-
počinili grdno dielo:
u malu škrinjicu pod

 

J

njoj našli. U toj škrinjici sakupljalo se je u Topolo (u blizini Stona). Tu je ostavio
|za kupovati ulje, koje gori
istom slikom. Ne zna se kolik
krali, jer ima uprav godina dana da nije nakon malo odmagli put Amerike. Gdje li
bila otvorena. Istu su večer razlomili i dr-
venu škrinjicu u ulici pod onim svodom
kuda se ide u »Mrtvo Zvono« (u blizin
Gimnazija),

u kangjeli pod | dječicu svojoj sudbini — obećanjem da će
o će bit po- |se za njih brinuti, kao no ti otac — ali on
mu očinsko srce, gdje li mu bijaše čovje-
,|štvo! Nevoljna dječica, siročad bez majke,
i | otac pobjegao, od njega ni traga ni glasa,
e a oni bez igdje ičega, pitaju a ruka ne pru-
i-|žaju ....1 Grozota! Ondašnji župnik u To-

 

u koju se je takogjer za ulj
akupljalo. Uvjereni smo, da što takova n

je kadar počiniti nijedan gragjanin, već ka- | polomu Mp. Don Ivo Božić zauzeo se za
kav opaki strani skitalica. E da
u trag!

li mu ugju siročad, činio što je mogao, i isposluje da

\ih se primi u ošpedo Antuninski (»Domus
Christi«). Dječica su samo govorila fran-
je u svemu »nepri. Cuski, dok kroz kratko vrijeme dobro nau-
rugati sa legijama čiše hrvatski. Žensku djecu staviše u školu
ali o onim u Srbiji nema ri. Dumana na Pilama (»Ancelle della Carita«),
gdje dobro napredovaše u nauci.
Dubrovnika« »ne prate« beogradske novi. | Presvj. Biskup kao i uprava »Domus Chri-
da najveću legiju u Sr. |sti« zauzimali su se oko dječice, te im ni-

Legije i »Dubrovnik““, Poznati

tran« — zna se češće

su« opazili — mi ih eto Stojanović zauzimao se je oko maloga Lu-
hoće li im /ja: osim novcem ali i poučavanjem, i upi-

še ga u Gimnazij. Stojo je oko dvije
Porporela popušta. Još smo pret. | Sodine, jer nije htio učiti, i pok. Don Ivan

e narugati !

vim istrošena, kojim je kamenje pričvrš će. | Stoga ga stavi na pomorstvo, i ukrca ga na

|tada prolaziše mjeseci, godine i godine, a
| nikakova glasa niti od oca niti od brata...
| Razboli se jedna sestra i umrije, a za ovom
\i druga, u najboljem cvijetu mladosti, kad
|su se izmučile i napatile i iškolovale, a

Jedan primjer. Evo jednog primje-

\|za drugom eto i treća, dobra i radišna An-
gjela. Četvrta sestra Marćelina obuče se u
Dumne, gdje se i sada nalazi, koja radi svoga
znanja i darovitosti na diku je mjesnom za-
vodu »Ancelle della Carita«, —

Za pok. Angjelu zauzimao se je g. Dr.
| Frano Trošić, srcem i du
Prošlih smo dana kao svoje
u gradskoj
štiva, te i

bio je osugjen na 300 kruna globe.
Sd i nečistoća.

mj, iz »Domus Christi«. Ne treba da !ovim
hvalimo g. Dra. Trošića, jer ga pravom zo-
vu ocem siromahd.

Malo prije nego je pk. Angjela dušu is-
pustila, zavapi i prisutne zapita: »Bili ste

gdje se nalazi... je li živ..«, i kad joj
odgovoriše: »jest, zdrav je..«, bilo joj je

malo nije je više bilo megju živim ....

Pokojnici laka zemlja a ucvijeljenoj se-
stri naša iskrena sućut.

Svi dobročinci, koji su se za njih zauzi-
mali što se zna i što se ne zna, i s naše
im strane najtoplija zahvalnost, da im Bog
u svakom dobru odvrati!

(Potanje ovo opisasmo jer naš jelist_ po
Americi dosta raširen, pa ovim molimo
sve onamošnje naše pretplatnike i čitaoce,

Cijene mesu u Sarajevu i u

za sina mu Luja, da ih upozore na ovo re-
daka, a za sve ono neka im Bog oprosti!
Takodjer molimo rodoljubno novinstvo u
Americi, da bi barem kojim retkom svratili
na ovo pozornost svojih čitatelja).

Zabava u našoj ,,Zadruzi“,
Na Staru Godinu bila je domaća zabava

pod prvim jakim uplivom nestašice u hra-

 

— Kad se uzme da težina naših volova lokali
vagira od 300—600 kig. to izlazi, da pro- | dvoran
siječna cijena iznosi po komadu okruglo nije moglo

Kupac plati, recimo, 200 K za živa vola

prošle godine bili upozorili, da popušta ka- dade ga na zanat zlatara kod g. Balda Gji- B
menje na »Porporeli«, i da su gvožgja sa. | "ovića, gdje mu se ipak nije vele grijalo,

no. Ali E : i \ jedan parobrod duge plovitbe; tako se do- 4
SA OĆE kai epa i on Amerike, i nikada se od onamo južnoj Italiji. — 100 hiljada mrtvih.
la; na nekim je mjestima i po 20 cm. o. Svojim sestricama ne javljaše, jedino po
dalečio se kamen od kamena. Ako se što | Pričanju drugih amerikana doznadoše, da
prije ne popravi može se lako jednog da- | !* živ i zdrav, (Pravo kaže ona narodna:
na sve u more survati, kO što se je bilo |94 - kato od toga # ruč M+ kokat ie
dogodilo i sa prvašnjom »Porporelom«. Što | takav i sin !) Jednom je iz Amerike pisao,
god se više bude otezalo, to će sve veći 4li nije htio da naznači svoju adresu! Od
troškovi biti !

šom, i pazio jujbio je oštećen, Mn
dijete. On se je i pobrinuo za|vene i potopljene.
onako lijepi sprovod, koji je bio dne 23 pr. | sasvim drugo obličje.

|

\
i

lakše... nasloni glavu, zaklopi oči i nakon |

|
|

s
da ako znadu za staroga Nikolu Nenada ili

God. V.

p svakom pogledu sasvim dobro ispala.
Iza igre tombole, pjevanja i zabavljanja
\ razvio se je vrlo živahan ples, koji je
trajao do pred samu zoru. U jednu ri-
ječ, veselju nije bilo ni kraja ni konca. Za-
\bava je uspjela kao što uspiju sve zabave
\u obljubljenoj »Zadruzi«. | ako su društveni
dosta prostrani sa onom velebnom
om, ipak je bilo tako prepuno da se

više gdje stati; sve je bilo u-
\shićeno, razdragano, a milozvučno i preci-
zno udaranje tamburaškog zbora još je to
\više uznašalo, ushićivalo. Nije ni čuda da
zabave onako upravo zavidno uspijevaju i
|da onako lijepo sve to bolje procvjetava
mila pučka »Hrvatska Radnička Zadruga«,
jer su u njoj i gospar i vlastelin i trgovac
i obrtnik i činovnik i radnik i imućnik i

 

čun u prvom redu težakov, a u drugom na | siromašak svi ko jedan, ko jedno tijelo,

gdje nema ohole aristokracije, gdje je lju-
bav i prava bratska iskrenost, gdje u sviju
srce kuca za jednu te istu stvar: za dobro-
bit mile nam domovine, za hrvatska i čisto
hrvatska prava, za naš mili puk. Rado bi-
lježimo da se je preko zabave sakupila i
lijepa svotica za zakladu bolesnih radnika,
koja je dosta puta utrla i utire mnogu ra-
dničku suzu, koja je zaklada razveseljavala
i razveseljuje ojagjena srca siromašnih ra-
dnika. Živjela mila »Zadruga« i njezini po-
| žrtvovni članovi! | unaprijed cvala i napre-
dovala!

Hrvatskoj Radničkoj Zadru.
zi**, Prigodom večere priregjene na dan
mladjenaca, bi darovano za zakladu bole-
snih radnika »Hrv. Radn. Zadruge« od sli-
jedeće gospode: Jozo Onyszkiewicz K 10,
Mato Beasić K 2, Ivo Miiller K 1, Ivo Stje-
pović, K 1, Andro Matičević K 1 i Niko Mu-
lanović K_1. (Ukupno Kruna 16:—).

— G. D.r $. Mandolfo darovao je u fond
: pripomaganje bolesnih radnika Kruna

 

 

— Na zabavi na Staru Godinu u »Hr.
Radn. Zadruzi« na predlog g. presjednika
sakupilo se je »u jabuku« za istu svrhu

runa 26 i 90 para.

— Uprava svijem najsrdačnije zahvaljuje.

Družbi. Mp. Don Frano Milat, upr.
župe Ponikve, poslao nam je K 1:94 za
»Družbu sv. Ćirila i Metoda«, a to mješte
čestitanja prijateljima o Božiću i Novoj Go-
dini, na čemu srdačno blagodarimo. (Švotu
upravismo mjesnoj Podružnici),

Žene redari (graciozna šala); Sliko-
vita java (zanimive slike iz naravi); Po-
vjest zapuštene djevojčice (dirljiva drama
iz života); Nomadi (vrlo zanimive slike iz
naravi); Prašak za otpadanje dlaka (sasvim
šaljivo): Ovaj je program večeras i sutra u
večer u domaćem kinematografu »Admirin-
da«. Ovako interesantni progran sam se
od sebe svakomu preporučuje.

Zahvala. Milostivim dušama, koje su
svakojakim skupocijenim darovima okitile
ožićno drvce »Dječjeg Zakloništa«, od Bo-
ga plata i smijerna zahvala od Uprave.

Zadnje vijesti o užasnom potresu u

 

 

 

 

Iz Rima su dne 30. pr. mj. stigli ovi br-
zojavi: O potresu u Siciliji i Kalabriji do-
laze užasne vijesti. Gradovi Messina, Cata-
nia, Reggio maldane sasvim su porušeni.
Još je nemoguće točno ustanoviti opseg ka-
tastrofe. U Messini i okolici računa se da
će biti oko 75.000 mrtvih, a u Kalabriji
30.000 — Kralj i kraljica otputovaše u Si-
ciliju. — U Messini nastao je požar uslijed
eksplozija. Žalosno je, da lupeži upotreb
ovu nesreću za pljačkanje. Uteklo je iz ta-
mnica 240 uzapćenika. — Ministar-presje-
dnik Giolitti primio je brzojavku od zastu-
pnika Defelicea, u kojoj kaže, da je Mes-
sina sasvim porušena, a jednako i eggio,
gdje je i prefekt grada ostao zakopan ispod
ruševina.

Biskup Messine i general Costa poginu-
še pod ruševima. — Osim potresa zeml
nastao je i potres mora u Messini. Ugarski
parobrod +Buda«, koji se je nalazio u luci

e su lagje bile razbi-

aljev Messine dobio je

 

 

Poruke i otporuke uredništva.

G, L. — Vareš: Republika San Marino ima
samo 61 (7) klm; stanovnika 9500; vojnika za
vrijeme mira 40 a za vrijeme rata 990.

X. Y. — Spljet: Ona osoba nije u Dubrov-

mi znali rijet ako znate štogod o bratu mi, niku nogo u Syracnse kod New-Yorka.

. K. — Beograd: Primismo, ali kasno za
ovaj broj, s toga u narednom. Hvala Vam!
Cactat, Mljet i 1, d.: Takogjer.

Razne vijesti.
Os

ugjen podoficir. Vojnički sud u Olu-
mucu osudio je Frana Tvrđeka, podoficira
desete dragunske pukovnije, na šest mjese-
ca teške tamnice i na d daciju, a s

što je vojnike udarao pljuskama. Begen.
šem di!

Altri

 

o osu
Glazbila, za koje ne treba
Dahamejskom kralju crnaca u zapadnoj
ci pegemi edali su njegovi podlo

j
u Evropi, o krasoti
ralj prilično senti:

 

 

rati.
u »Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi«, koja je | udariše