Br. 203.
U DUBROVNIKU, 9. Januara 1909.
PRAMA CRNEM HA
i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo
polugodište.
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
NMM
God. V.
godišnje K. 9 — Ko
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
Pretplata i oglasi šalju se
Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit ceiku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
Strašna tr&šnja.
Strašno zatutnji, zemlja se zaljulja
ko riba na ostima; more uzavre kako
na najjačemu jugu: što trus ne pora-
vna to more sa zemljom srazi: bukne
požar, sjatiše se razbojnici da u op-
ćemu strahu i trepetu svoj pogani za-
nat obavljaju.
I ti si Dubrovniče takovom nevo-
ljom stradd: i u tebi se soriše krovo-
vi, podovi i kuće; i na te je sila mor-
ska navalila; i tebe je požar harao; i
tebe su razbojnici ko gladni prugovi
pljačkali: isti te je udes pratio kao pri
svršetku godine tužnu i nevoljnu Si-
ciliju i dugo ucvijeljenu Kalabriju. Stra-
šni Božiji bič satre, porazi, uništi; i
u svemu se svijetu podiže vapaj žalo-
vanja, i sav se svijet strese pri gole-
moj, neiskazivoj nesreći.
Bijaše treći Božićni blagdan; u mr-
klu noć kad je strašna trčšnja obuhva-
tila dva izvrnuta luka, koji sačinjavaju
s jedne strane obale pitome Sicilije, a
s druge strane romantične Kalabrije; i
u prostoriji od preko stotine kilometa-
ra stade drmati sa zemljom, ko ljuta
groznica kad trese nevoljnijem bole-
snikom. Pri ušću Messine kočila se na
obalama dva ubava grada, trgovačka,
napredna, prometna i hogata; s jedne
strane Messina, glasovita sa prelijepi-
jeh dvorova, koji su se kočili u div-
noj ljepoti prama moru; grad velikog
obrta a još više trgovine; napućeni
grad sa 165.000 stanovnika; a s dru-
ge strane grad Reggio u Kalabriji:
prikladno pristanište, ugodno sa svo-
ga podneblja, divan s romantične oko-
lice, sa 48.000 stanovnika; i strašni
bič uništi i porazi oba grada, i pozoba
oko 150.000 ljudskijeh žrtava. Tako
isto lijepi gradić Palmi sa 13.000 sta-
novnika, a takogijer Cannitello sa 4.000
stanovnika : sve je to sasvim poraže-
no i posve uništeno, dočim su gro-
zno oštećeni gradovi Riposto, sa 10.000
stanovnika; San Giovanni di Giarre,
sa 2.000 stanovnika; Noto sa 22.000
stanovnika; Barcellona, sa 14.000 sta-
novnika; Mineo, sa 10.000 stanovni-
ka; Paterno sa 22.000 stanovnika; i
sva okolišna mala mjesta i selija. A
u Kalabriji Bagnara sa 11.000 sta-
novnika; Spiniuga sa 4.000 stanovni-
ka, i okolišna mjesta i gradići Stefa-
naconi, Sant Onoirio, Mileto, Gera-
ce i mnoštvo selija. Sve nevolje, svi
jadi od ovoga svijeta, ove su jadne
stanovnike bacili u očaj, i strašna ta-
ma i pljušta kiša i prijeka zima, golo-
tinja i bosotinja, glad i žegja, a opi-
si raznijeh slučajeva, dirljivih i ganut-
ljivih; strašnih i užasnih takovi su, da
nema oka. da ne proplače, da nema
duše da ne protrne. Vapaji jadne dje-
čice žive zakopane; vika muževa i že-
na otrgnutnih i odijeljenih strašnim
slučajem; zapomaganje onijeh, koji su
se našli na otvorenomu a u silnoj
tmici nijesu znali ni gdje su ni kako
su; plač onijeh, koji su kroz suze mi-
le svoje pozivali; vapaji i molbe oni-
jeh, koji su drhtali ispred Božijega bi-
ča; urlik pobijesnilih i pomahnitalih;
hroptanje uzdišućih; jauk ranjenijeh :
sve se to ispremiješalo da onu straš-
nu noć učini užasnijom ko strašni sudnji
dan.
Utješljivo je u tolikoj nevolji, da je
sav svijet priskočio, kako bi tužnoj
zemlji oblakšao toliku nevolju; ratni i
\elemenat na slavenskom jugu, pa bi iu
\ jugoslavenskoj državi potpuno odravdali po-
\vjerenje, koje im se pruža sa bečke strane.
\Kako bi dakle bilo moguće uz ove okol-
trgovački parobrodi raznijeh naroda, | nosti, da sam ja, prigodom mog govora,
spasavaju tužne ranjenike; iskopavaju htio uvrijediti Hrvate. Napišite slobodno, da
žive zakopane; donmašaju šačici ljudi, ja tu kampanju proti meni držim sa stano-
koja je preostala živa, odjeće, hrane, vite strane podjarenom, ili pako izlijevom
obruče; kapi se na sve strane, ali tim Proračunane zlobe stanovitih osoba.
sx; LA; si | »Ovwakovog prijatelja Hrvata, kao što
se dičimo da u tolikoj nevolji naša £ i jšladia date naći & sašej slatiu
braća Slaveni najbolje su se opošteni- | 707 ik SDA OSE ZINE: PVOONE USS
\domovini«.
li, jer su prvi pritekli u pomoć tuž- [| ne samo da je za nas ta sretna riječ
nijem stradalnicima: mornari rusko- pala u parlamentu, nego se i razne novine
ga krstaša »Slava«, i u tome tako su
se požrtvovno podnijeli, da su svi ta-
lijanski listovi prepuni ushićenja i hvala.
Nevolja, i ako će se dat ublažiti,
ipak neće lako dovestit do cvata tć
strane, kako nije ni naš grad nigda
podigao se opet do one moći i slave,
u kojoj ga je zatekla udesna g. 1667.
Nastojanjem presvi. i prep. našeg g.
biskupa, biti će u drugoj Nedjelji služ-
ba u stonoj matici, na blagopokoj oni-
jeh stotina hiljada, koje su radi tć ne-
sreće nevoljno i užasno poginule, i
dužnost je svijeh nas, da molimo za
njih i da se zahvalimo Onome, koji
nas je od t& nevolje sačuvao, a isto-
dobno sakupljat će se milodari, kako
bi i mi doprinijeli prama našijem si-
lama, da oni koji su do nazad malo
dana bili u dobru, u spokojstvu, u i-
manju, u krugu milijeh svojijeh, a da-
nas su u ranam, u očaju, u tuzi satr-
veni s nenadne okrutne smrti milijeh
svojijeh, barem uzimadu nešto utjehe
i pomoći, kako ih ne bi velika tuga
i nevolja posve utukla.
Ljudska povjest takovoga poraza ne
spominje, i za to je dužnost da im
sav svijet priteče u pomoć, a nadasve
Dubrovnik, koji je sličnom nesrećom
stradao.
Trijalizam.
Onomadne u bečkomu saboru pala je ta
riječ, koja bi mogla nas Hrvate zadovoljiti
i usrećiti u Monarhiji. Naši zastupnici, treba
to priznati, dobro su zagovarali našu stvar,
osim Dr. Baljaka, koji je osebujno i po
srpsku nešto govorio, ali nikako prama na-
šijem željama; nu te izjave ne bi imale vri-
jednosti niti bi smo se na njih osvrnuli da
se nijesu poglaviti Nijemci, a na čelu im
knez Lichtenstein, to zagovarali i istakli, da
su posve uvjereni da bi za Austriju sasvim
bilo sretno i spasonosno kad bi se svi Hr-
vati u jedan skup sajedinili i tako se u Mo-
narhiju uveo trijalizam. U istomu je smislu
govorio i bečki načelnik (vogja znamenite
stranke kršćanskijeh socijala), koji je, iza
sjetu bili, nadostavio je ove karakteristične
i veoma znamenite riječi :
»Moram doduše priznati, da ne osjećam
ma pojedincima, koje neću imenovati, već
ski narod.
»Hrvatski narod ostao je lojalan i bio je
vazda vijeran habsburškoj dinastiji, pa je
najbolji dokaz svoje vijernosti pružio pri-
godom aneksije Bosne i Hercegovine. Stoga
bi moja vruća želja bila, da se Bosna i
Hercegovina spoji sa Hrvatskom. Ja sam
odlučni pristaša trijalizma i vazda sam bio
toga nazora, da bi se na jugu monarhije
morala osnovati čvrsta jugoslavenska drža-
va, koja bi mogla odoljevati i najžešćoj re-
akciji sa strane Magjara. Meni je doduše
teško kao bečkom načelniku javno zauzeti
ovo stanovište, ali ko me poznaje, priznati
će, da je ta ideja bila .od vajkada mojim
jedinim idejalom. MHrvati su najkulturniji
ima to osvrću i o tome raspravljaju, i dolaze
ski sigurno mnogo više razviti, nego li pod
turskim gospodstvom.
»S ojačanjem slavenskoga elementa u
Austriji biti će za Rusiju još važnije, da
politička nepovjerenja, koja su kroz šesde-
set godina dijelila najvažnije slavenske dr-
žave, zamijeni sporazumom, ugovorom, po
kojem interesi austrijskih Slavena ne će i-
mati trpjeti, a Rusija ujedno ne će biti pri-
siljena, da kod svakoga sukoba s ostalim
državama nebrojene čete ostavlja na austrij-
skoj granici«.
Zanimiva slika iz
do zaključka, kako bi se tim riješenjem
Monarhija silno osnažila i mogla prkositi
utakmici susjeda, koji bi se željeli okori- V.
stiti njezinom slabosti. Ta je riječ odje-| Ko god pročita naše prve članke upitat
knula i u inozemstvo, te prenašamo inter- će: da li se je našlo u Drnišu rodoljuba,
view suradnika »Golosa Moskvi« sa glaso- |koji su se digli da štite pravo, hrvatski zna-
vitim ruskim generalom Kuropatkinom : On |čaj i ekonomsko dobrostanje ove općine?
je kazao, da naša monarkija »ima svoje | Zar u Drnišu vlada takova apatija, da ni-
prih interese na Balkanu, pa Rusi ne bi komu na srcu nije boljitak ove najzapušte-
smjeli zaboraviti, da je sveza Austrije s bal- | nije zagorske krajine? Treba priznati, da su
kanskim narodima počela dva vijeka prije, | se drniški rodoljubi uvijek čuli i da su sa
nego li je Rusija tamošnjim Slavenima pri- svom energijom gledali prepriječiti zla, koja
skočila u pomoć. Rusija posvema zabora-|su se u općini dogodila. Da nije u Drnišu
vlja ratove Piceolominove, kada je austrij- bilo pravih rodoljuba i iskrenih ljubitelja
ska vojska cijelu jednu zimu prezimila u | ove zapuštene krajine, danas drniška općina
Albaniji; zaboravlja ratove Eugena Savoj. nebi imala niti nokta muše, jer bi to bilo
skoga, koji je i Srbiju i Bosnu zaposjeo; | sve zaleglo za Skelinove štedionice i za nje-
zaboravlja kako su se Rusi dvaput s Au- | gove rogjake i prijatelje. Kad se je on su
strijom protiv Turske borili; zaboravlja na-| 11.000 ("] metara općinskog dobra okori-
pokon, kako su Rusi prije trideset godina. stio, sjegurno je, da bi tako dopuštao i dru-
posve naravnim smatrali, da Austrija zapo- | gim svojim pomoćnicima, koji jednako to-
sjedne Bosnu i Hercegovinu. \liko za korist općine rade, koliko i njihov
drniške krajine.
Rusi moraju nastojati, da se ne pomute
njihovi odnošaji s Austrijom, koja je već
sada na pola slavenska država .... Interesi
Srbije i Bugarske nijesu ruski interesi. Sud-
bina Srbije ne može nam biti ravnodušna,
jer je ruska krv tekla i kod stvaranja sa-
mostalne Srbije. Ali u posljednjih trideset
godina nije Srbija postigla ozbiljnjih ni po-
litičkih, ni ekonomskih uspjeha, a kod u-
morstva kraljeva igrala je vojska ulogu,
koja je izazvala naše zgražanje. Ako mi u
principal. Drniški su se rodoljubi čuli, i to
bez strasti, skroz objektivno, kao što se
može odveć jasno razabrat iz uglagjenog
i umnog pera člankopisca: »Zašto borba u
Drnišu ?«, koji su članci odmah poslije za-
dnjil izbora počeli izlazit i koje su isti pro-
tivnici meritornim smatrali. Toliko je toga
u novinama napisano, dabi se mogla de-
bela knjiga napisati, kad bi se sve na je-
dno mjesto sabralo.
Ne samo, da su se po novinama iznosila
našem novinstvu dražimo slabu Srbiju pro- | bezakonja i nerednosti općine drniške, nego
tiv Austrije, ne smijemo zaboraviti, da je/se je i drugi forum tražio, pred kojim se
Srbija u prošlosti bila mnogo uže spojena tražilo melema ranama naše nesretne općine.
s Austrijom, nego li s Rusijom. Austrija je Koji je to forum, pred kojim su drniški ro-
već prije dva stoljeća, poslije pobjeda mad | doljubi rane svoje općine otkrivali? Jesu li
Turskom, posjedovala Srbiju i Beograd. | drniški Hrvati u svojim privatnim tužbama
Sada u Austriji stanujuće pučanstvo osta- uslišani bili? Jesu li oni našli lijeka kod
vilo je Srbiju upravo zato, da u Austriji onoga, kod koga su razložito i opravdano
traži zaštitu protiv Turaka.
»Da li je moguć evropejski rat radi Bo-
sne i Hercegovine, ne mogu kazati. Za Ru-
siju je nužno, da sve svoje sile čuva za
daleki istok, od kuda prijeti pogibelj, a za
to se mora doći do mirna sporazumka s
Austrijom.
»Ma kako nam bili na srcu interesi Sla-
vena u Bosni i Hercegovini, interesi naroda
ruskoga moraju nam biti još više na srcu.
Ne smije se zaboraviti, da godišnji prirast
ruskoga pučanstva prelazi broj cijelog pu-
izričito naglašujem, da volim samo hrvat-
čanstva Bosne i Hercegovine, pa to rusko
kako je opravdao neke svoje riječi izrečene pučanstvo ima više prava na obzir vlade,
deputaciji herceg-bošnjaka, te su mu u po- nego li Bošnjaci, koji su dijelom muhaine-
danci, a dijelom katolici.
»Austrija je svojim posljednjim postup-
\kom bez sumnje došla u vrlo nespretan
simpatije prama stanovitim Hrvatima, pra- položaj, ali mi taj položaj ne smijemo o-
\teščavati tako, da se iz njega izleže rat.
Ako se i bojimo pangermanizma, ne smi-
jemo zaboraviti, da je jačanje slavenstva u
Austriji jedno od najvećih sredstava za mir-
no suzbijanje nijemstva.
»Da resumiram : zaštičujući po mogućno-
sti interese pučanstva u Bosni i Hercego-
vini, mi moramo gotovu činjenicu aneksije,
kao i proglašenje bugarske samostalnosti
odobriti. Ja sam tvrdo uvjeren, da će u
Austriji sudbina bosanskog i hercegovačko-
ga pučanstva biti svim austrijskim Slaveni-
ma na srcu.
»Pod austrijskom su egidom slavenski
narodi postigli znamenito blagostanje i kul-
turu, o kakovoj mi u Rusiji za sada samo
sanjati možemo. Bosna će i Hercegovina,
pod vodstvom Austrije, politički i ekonoms
tražili?
Svak će se lako domisliti, da je taj fo-
rum Zemaljski Odbor. Zašto mi imamo Ze-
maljski Odbor, i koja je njegova dužnost?
Dužnost je njegova pomno i brižno paziti
nad dobrom svih dalmatinskih općina. Ljudi
na Zemaljskora Odboru na ovo treba da
vrlo dobro pripaze, Oni ne smijedu da se
prama nikomu i iz nikakvih obzira sklonim
pokažu, ako bi to bilo na uštrb općeg do-
bra. Opće dobro zemlje mora im biti mje-
rilom, s kojim će rasugjivati ponašanje svih
dalmatinskih općinskih uprava. Ovu misao
vodilju mora svaki, koji je zvan na stare-
šinsku vlast, duboko da u pamet ucijepi, a
osobito pak oni, koji su po svom položaju
\postavljeni da paze jednu cijelu pokrajinu.
Iznevjeriti se ovoj misli, to bi značilo za-
puštiti jednu od svojih najsvetijih dnžnosti ;
to bi značilo, nepokazat se dostojnim po-
krajinskog povjerenja. Svi članovi Zemalj-
skog Odbora treba da na ovo svrate svoj
pogled, da u njih upire oči cijela Dalma-
cija. Njih paze i na njih vrebaju ljudi se-
bični, koji nastoje, da ih za se predobiju €
da pod moćnom egidom zemaljske uprave
svoje namisli slobodnije izvršuju; na njih
gledaju i pravi rodoljubi, željni za procva-
tom i napretkom mile im domovine, u nadi
da će Zemaljski Odbor sa svom energijom
stati na put svakomu, koji bi se usudio
štogod raditi na zator dobrostanja naše po-
krajine.
Neka ko ne misli, da mi mislimo uopće
osudit djelovanje današnjeg našega Zemalj-
skog Odbora. To nam nije ni na kraj pameti,
Tim više pišući ne može doći do takove
| grozne osude, jer mu je dobro poznato, da
| se je današnji Zemaljski Odbor u nekoliko
\slučajeva digao na obranu ekonomskog do-
bra raznih općina, pa uprav stoga mi ga
tako na prečac ne možemo osudit.98Ako ga
tako lako ne možemo osudit, ipak imamo
nekih podataka iz ove drniške krajine, koje
ne možemo da razjasnimo, a da nebi o-
sjen kakve pristranosti pao i na Zemaljski
Odbor.
Preko općinskog Upraviteljstva prikazan
je utok na 20/1. 1907. protiva konačnom ra-
čunu 1905, iz koga se dalo razabrat, da'je
Upraviteljstvo bez dozvole vijeća potrošilo
preko 30.000 Kruna.
Na 10/1. 1908. učinjen re utok proti ko-
načnom računu 1906, jer se opaža nedoti-
čak u blag....... od Kruna 50.421:44.
Na 9/1. 1908. prikazan je utok, datje' g.
Skelin prisvojio općinskog zemljišta preko
11.000 [7] metara.
Na 37/VIll. 1908. prikazano je 8 utoka sa
više od 600 što križa što potpisa proti u-
stanovljenju općinske štedionice.
Ovo smo samo na tok uzeli i probrali
nekoliko utoka. Utoci su učinjeni, ali još ni-
kakova riješenja na nji& nije primljeno.
Svak zna, da svaki gragjanin ima pravo
da se prituži starijoj vlasti i da od nje traži
zakonito i pravedno riješenje. Starija vlast
je dužna da učini potrebite izvide i da dade
potrebito razjašnjenje.
Gdje leže naši utoci? Gdje su im mjesto
označili? Ne vjerujemo, da se Zemaljski Od-
bor na njih nije htjeo ni osvrnuti. Kad bi
to bilo, tad bi slabo svjedočanstvo o sebi
dao; tad bi jasno dokazao, da mu nije do
općeg dobra, nego da on više štiti one,
koji na općini bezakonja čine, nego li one,
koji iskreno žele dobrobit općine.
Ne vjerujemo, da je Zemaljski Odbor
mogao preći preko onakih utoka. On ih nije
mogao zabaciti, jer su stvarni, jer rade o
općoj koristi, koja mu mora na srcu da bude.
Takogjer nećemo reći, da ih je načelnik
u svoj pretinac spremio, jer to našim oči-
ma vigjeli nijesmo.
_Ako li nemamo prava, da čisto osudimo
ili Zem. Odbor ili Upraviteljstvo, svakako
imamo prava reći barem uvjetno, da u o-
vom poslu igra nedičnu ulogu ili Upravi-
teljstvo ili Zemaljski Odbor.
Imamo prava tražiti, da nam se riješe po-
dnešeni utoci. Tražili smo to privatno, a to
sad tražimo javno.
Ne bi rada čisto rijeti ali se je bojati, da
je načelnik Skelin i u ovoj svojoj dužnosti
zajedno sa svojom upravom dosljedan svom
geslu: »rič — vitar!«
Na LN Nr SA LN NI SA DL a A
»Pošalji nam Bože potres“!
Psovke jedne mesinske novine.
Jedan od najuglednijih talijanskih listova
»Corriere d' Italia«, koji izlazi u Rimu, u
5. broju od ove godine, donosi slijedeće.
pismo, koje mi u tačnom prevodu bez ko
menata iznosimo i pred našu publiku:
Ugledni Gospodine Uredniče!
Molim Vas, da bi ste ustupili malo pro-
stora u Vašem listu i ovoj groznoj kon-
stataciji.
Od nekoliko vremena Mesinom su upra-
vljali protuklerikalci, koji upravo u Nedje-
lju prije potresa držaše vijeće i poprimiše
najodurnije zaključke proti vjeri.
Za sjegurno iz ovoga ne izvagjam nika-
kovih zaključaka; ali mislim, da zaslužuje
upozoriti na ovu groznu koincidencu.
Humoristična novina »/l telefono«, koja
se je izdavala u Messini, a isticala se je u
najpodlijim napadajima na vjeru i na vjer-
ske svetinje, objelodanila je u Božićnjem
svomibroju jednu grdnu i sramotnu paro-
diju o »Devetnici Isusovog poroda«, i iz-
megju ostalih pošprdnih stihova proti lsu-
su, čitaju se i ovi:
O bambinello mio
vero uomo, vero Dio,
vi amor della tua croce
sentir la nostra voce,
tu che sai che non sei ignoto
manda a tutti un terremoto!
+
u. 1
. . Ve m i
iii
po