i atiknna I: zna Br. 204. U DUBROVNIKU, 16. Januara 1909. God. V. FRAMA CATEMA M Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se IMSM Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništou. — a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. 30 para po petit retku. Za oglase 20 para lie Supilo - Zagorac. Jur iz početka, kad je koalicija kao jedna stranka istupila u obranu »hrvat- skih interesa«, i ako su zaortačeni li- stovi hvalili i uzvisivali do zvijezda »slogu«, »ljubav« i »sreću za narod« od takove skupine, svi oni koji nijesu bili strastima zaslijepljeni uvigjali su i sudili su da takova skupina neće moći ostati dogovorna, jer ima opriječna načela, a i taktika jednijeh nije odgo- varala željama i poslovanju drugijeh. Nadasve dvojica su se isticali u toj utakmici : naš gospar Frano, koji po- gaziv sve stare tradicije, bacio se je na pustolovne kombinacije, — i Stje- pan Zagorac, koji nesebičan i pravi patrijot, i ako veoma nestalan i neod- lučan ipak je najboljom namjerom na- stojao braniti narodne probitke. Sla- bost se je koalicije nadasve pokazala u popuštavanju Magjarima, koji su svaki dan to goropadnije navaljivali na tužnu našu domovinu i prikraćivali joj sva ona sveta prava, koja su oči- tijem zakonima bila priznata. Naravno, prama sili nametnika i prama lukavom posredovanju D.ra Medakovića, Zago-|. rac i njegovi drugovi pravaši popušta- vali su i preko volje proti svomu o- svjedočenju mnogo su toga dopuštili, što riijesu smjeli. Kad se u narodu pojavilo negodovanje, onda je prvi put Zagorac javno ustao i gosparu Franu očitao takovu lekciju, da je o- stala glasna u spomeni svijeh onijeh, koji prate razvoj dogogjaja u našoj domovini. I onda je bilo onih, koji su cijenili da će doći do preloma u koaliciji; ali ipak do toga došlo nije, jer smo osvjedočeni da koalicija ima takovijeh zavezaja, koji su još tajna i za koje ćemo jedan dan obaznati, da mora po što za što ostati sakupljena i saći do zadnjeg stepena razočara- nja. Svrhom prošle godine ponovno su se dvije perjanice u koštac zahvatile, i došlo se je ponovno do javnljeh prigovora, do javnoga predbacivanja. PODLISTAK. Poezija prosjačenja. Prof, W. baron Ljubibratić. Jedna od najtežih rana ne samo velegrad- skoga života, već i naših gradova, varoši i sela, to je prosjačenje, Dapače možemo re- ći, a da nas niko ne prekori s pretjerano- sti, da je ova rak-rana još veća u našim manjim gradovima, u našim varošima i se- lima, nego i u najvećim svjetskim centrima. A to ima i svoj uzrok. Po svim većim gra- dovima opstoje osobita društva, čiji rad ima dvojaki smijer. S jedne strane nastoje ta- kova društva da dogju u susret pravim pro- sjacima, da ublaže njihovu nevolju, gdje mogu i u koliko im dopuštaju sredstva; s druge se pak strane bore na svaki način, da na put stanu profesijonalnom prosjače- nju, polazeći, i to opravdano, sa stanovišta, da se prava bijeda i nevolja ne pokazuje rado na ulici, U tome nalaze potpore i sa strane organa javno sjegurnosti, koji često i pred sud dovagjaju koga takovoga profe- sijonalnoga prosjaka radi smetanja prola- znika na javnim mjestima. | takav je pro- fesijonalni prosjak radi toga često i bio Po manjim gradovima, varošima, a po gotovo po našim selima toga nema. Općin- ska se policija malo brine za takove ma- SMO '\|Naš gospar Frano u svome »R. No- vom Listu« kaže: »Inspiratori »Hrvatske« sa svojim pregovaranjima, paktiranjima i kojeka- kovim prijedlozima, koje su sa Magja- rima pretresali, faktično dovodili su stvar do toga, da se borba obustavi uz razne formule, pak se, opet uz ra- zne formule i načine dogje na vladu, a da se pri tom od onoga radi čega smo se s Ugarskom sukobili ništa ne poluči. Zar je »Hrvatska« zaboravila, da, kad je Supilo ovog ljeta u Gor- skom kotaru nabacio prijedlog, da bi se moralo postaviti našu borbu na širu bazu, te ne odašiljati delegate na za- jednički sabor, da su njezini inspiratori ovaj prijedlog u njezinim / vlastitim stupcima najoštrije pobijali, te ga da- pače nazivali »glupošću« ? »Jest, o tome se je radilo, da se nagje način doći na vladu, uz pusto ogragjivanje zahtjeva i načela hrvatsko- srpske koalicije, čemu su se baš Su- pilo i oni pravaši na koje se »Hrvat- ska« sada nešto srdi najoštrije proti- vili. Pravaši Koprivnice su Raucha sa znanjem i odobravanjem inspiratora »Hrvatske« u frakovima dočekivali !« Zagorac je ustao, i odgovara po sedam zakona gosparu Supilu, i na- vagja mu doslovce ovo: »Već dulje vremena ne slažemo se ja i g. Supilo u političkoj taktici, pa je megju nama došlo često do oštrih opreka. Razlog je tomu taj, što je g. Supilo bio počeo utvarati, da je on jedini u istinu sposoban za političara, a svi drugi oko njega (osim dvojice njegovih intimusa), jesu sami »naivnici« i »bedaci«, koji moraju klipsati za njim. Usude li se prigovoriti, onda udri po njima. Dočim u istinu još nije bilo u Hrvatskoj političara, koji je nespretniju i protuslovniju, da ne rečem bedastiju politiku vodio, nego li glavom g. Fra- no Supilo. »On je u politici, kojoj se gerira roditeljem, politici novoga kursa poči- nio toliko fatalnih pogrešaka, da ih se ne će tako skoro moći popraviti, Nje- govoj »taktici« nijesam prigovarao sa- mo ja, nego je morao čuti u plenumu koalicije, gdje mu je u lice dobacio jedan od vrlo odličnih zastupnika, da se mora već jednom prekinuti sa do- sadanjom njegovom taktikom. Ta se pako njegova taktika sastoji u tome, da u opće ne zna pogoditi taktike, lenkosti, a tako zvani prosjaci tjeraju svoj unosni zanat, špekulirajući na čuvstvo sa- milosti svojih bližnjih. Kao da je Parini baš na te profesijonalne prosjake ciljao, kad je ispjevao svoju odu Impostura. U ovoj odi pjesnik dokazuje kako je himba božica i učiteljica toliko bogataša koliko prosjaka ; kako jedni i drugi njoj moraju zahvaliti svoju sreću, te o prosjacima govori: 1 un per via piagato reggi; E fai si che in gridi strani Sua miseria gigantoggi ; Onde poi non culti pani A lui frutti la semenza Do la flobilo eloquenza. Da je to tako, gotovo će svaki od čita- telja iz vlastitog iskustva znati. Zagjimo u koju varoš, ili koji gradić, pak neka se sa- mo opazi, da smo stranci, ne ćemo moći učiniti niti jedan korak, a da nas sa svih strana ne saleti cijela hrpa više ili manje odrpane, gnusne dječurlije, koja će nas za- glušiti svojom vikom: Daj solad, daj so- lad! Ako jednome dadeš solad, ne ćeš se tako lako oprostiti ostalih, dok i njima ne udijeliš štogod. Jesu li ti živci tako jaki, da te ta vika ne uzrujava, pogješ li svojim putem, a da nikome ne dadeš ništa, tad ćeš dobiti za poputninu pregršt psovaka, pri čemu će sudjelovati sa svojih kućnih vrata sve babe i babice, prevarene u nadi, da će im nadobudna djeca isprositi koji solad za čašicu rakije. koja bi odgovarala stanovitom mo- mentu, nego nam je vazda preporučao ili nametnuo taktiku sasma obratnu od one, koja bi se taj čas bila morala poprimiti. I za to je koalicija jurila od poraza do poraza. Imade doduše poli- tičara, koji bi htjeli, da koalicija do sada nije počinila nikakove pogreške, ali to su za mene fraze, kojima se hoće prikriti tolike brojne pogreške, koje je skrivila »diplomacija« g. Frana Supila. On to ne uvigja ili ne će da uvidi, ali za to predbacuje drugima, da su počinili krupnih pogrešaka. Aj- de, kad je već tako, izvoli ti, gospo- dine Supilo, nabrojiti sve krupne po- greške, koje su počinili »dotični čla- novi hrvatske stranke prava«, a ja ću nabrojiti sve one krupne pogreške, koje si počinio ti, a s tobom hrvat- sko-srpska-koalicija, a koje smo radi solidarnosti i ugleda njezinoga morali mi ostali, a napose »dotični članovi stranke prava«, pred narodom ispriča- vati i poljepšavati«. Primaš li ovaj i- zazov ? Dajmo obračunajmo pred na- rodom, pa neka nam on sudi; to bi moglo biti za pouku poznijim politi- čarima kao primjer, kako se ne smije voditi politika. »Nekoje od takih po- grešaka i poraza spriječili su pravodo- bno »dotični članovi hrvatske stranke prava«, ali za to im g. Supilo doba- cuje, da su »ekstemporirali sad sa o- vim, sad sa onim iznenagjenjem« bilo kroz novinstvo, bilo inače, a taj po- stupak da su ostali (koalicija) neodo- brili ili osudili. Koji su to postupci i koliko puta i kada ih je koalicija o- sudila ? Je li takav postupak bio onaj, kad sam ja otvoreno ustao proti tak- tici g. Supila u srpnju prošle godine ?« Naravno, i sad mnogi listovi cijene da će ova polemika dovestit do ras- pada koalicije; mi ipak ne vjerujemo, s razloga gori navedenoga, i ako izja- va »stranke prava« u koaliciji prigo- dom aneksije Herceg-Bosne posve se kosi mišlju »srpske stranke« i njezinih ortaka, i premda je i sama »Hrvatska« priznala, da pravašima nema opstanka u koaliciji, a nadasve nakon izjave gospara Frana dopisniku »MNovoe Vremja«. Posljedica po nama bila bi ta, da će, kako već »Obzor« na- goviješta, g. Zagorac i njegovi dru- govi morati položiti svoje mandate ili Mnogo se puta u hrpi dječurlije nalazi i mladića i staraca, i svi nastoje da ti izma- me koji novčić, | ti daješ, ne možda toliko s onog nutarnjeg čuvstva samilosti, što u tebi izazivlje pogled tugje bijede i nevolje, niti s onoga osobito ugodnoga osjećaja, da je tebi ipak bolje nego njima, te da je sve- ta tvoja dužnost od suviška dati štogod o- nome, koji ništa nema, već jedino iz ljute nevolje, da se oslobodiš tih dosadnih pra- tioca i mirno nastaviš svoj put. A što činiš ti, to čine i mnogi drugi. Na taj se način profesijonalno prosjačenje razvija i uspjeva, a mnogi tako zvani prosjaci imaju saku- pljenu lijepu hrpu novaca, kako ćemo to na svojem mjestu dokazati. Pravi pak pro- sjaci, koji ne poznavaju smjelosti i drzovi- tosti uprav jer su nevoljni, i nesretni, oni moraju još više da trpe, jer im ti profesi- jonisti u prosjačenju kradu i onu suhu ko- ricu kruha, što bi inače pala u njihove ja- dne ruke. Pokušajmo sada, da malo pobliže prou- čimo ovu specijalnu kastu u našem dru- štvu; da vidimo, kako živu i na koji način dolaze do novaca, napokon da iznesemo jedini i pravi način, kako bi se moglo pro- fesijonalnom prosjačenju učiniti kraj. Učeći potanje život i navade profesijo- nalnih prosjaka, dolazimo do uvjerenja, da ih nije ljuta nevolja nagnala da prosjače, i dalje se prilagoditi nametnoj sili koa- licijonaša, i tako posve izgubiti i svaki ugled u svome narodu; ako sama vla- da ne učini svemu kraj i ne raspušti sabor. Teško je narodnome srcu vi- gjeti, kako se ta gospoda titraju na- rodnijem svetinjama, i ne može da se iz rodoljubnoga srca ne podigne živa želja, kako bi nova godina razbistrila zamršeno stanje raznijeh - stranaka u banovini, i navela barem pravaše da skupa i dogovorno rade na spas tužne svoje domaje. Nesmiljena i očita borba izmegju ta dva glavna spobornika koalicije dove- la je do toga, ako joj je istinita vijest koja se pronosi po listovima, da su g. Zagorac i naš gospar Frano istu- pili iz koalicije, i tako dali povoda o- noj secesiji, koja će u ne daleko vri- jeme otrgnuti dobar dio članova, te će se koalicija raspasti. Još više i još pri- je to će se dogoditi, ako sabor prista- ne na zatraženo izručenje zastupnika Banjanina, Pribičevića i Budisavljevića. Tako su zamršeni odnošaji koalicije u banovini sa centralnom vladom; ima biti još mnoga tajna, koja ne dopušta da i najbistrije oko proviri što je u stvari; za to nam ne ostaje drugo ne- go ustrpljivo pričekati, da zavagjeni spobornici ili parnica radi veleizdaje otkrije t& tajne, i tako narod saznade ko je radio rodoljubno i požrtvovno, ko li himbeno i razvratno. Mi ćemo to prepuštiti vremenu, a netom bi se stvar u boljem svijetlu prikazala, obavi- jestit ćemo našu publiku. Zanimiva slika iz drniške krajine. VI. Iz onoga, što smo do sad pisali, moglo bi izgledat, kao da je načelnik Skelin uz- rokom cijelom darmaru, koji je zavladao cijelim drniškim krajem. Donekle možemo reći, da je Skelin uzrokom cijelom ovom metežu, jer je glava općinske uprave, na koju spadaju grijesi njegovih uda, t. j. ne- kih općinskih prisjednika kao i nekih op- ćinskih vijećnika. On kao ustavni čovjek, nebi nigda smio već da je to gotovo kod svih nutarnja ne- ka sklonost, koja se najljepše izrazuje u onoj filozofskoj rečenici Talijanaca, pravih iajstora u prosjačenju, a glasi : Mendicare e molto piit facile che lavorare, što bi zna- čilo, da ćeš lakše i udobnije živjeti, ako prosjačiš, nego ako radiš. Profesijonalni je prosjak postao takav s nagona i nema sile na svijetu, te bi ga mo- gla prisiliti, da promijeni svoj život i da se lati kojeg drugog zanata. Poznati je engle- ški pjesnik Robert Burus (1759-1796) ispje- vao izmegju ostalih i jednu pjesmu Veseli prosjak, u kojoj prosjaci hvale svoj život, a osobito svoju zlatnu slobodu. To nijesu puste pjesničke fraze! Ako se naime uzme u obzir, da se mnoge osobe, a da im nije potrebe, podavaju prosjačenju, doći ćemo do zaključka, da je nagon za prosjačenje duboko ukorijenjen u ljudskoj naravi; da ima svoju poeziju. A u čemu stoji taj čar prosjačenja? U prvom redu, kako je Robert Burus u spo- menutoj pjesmi izrekao, u čuvstvu potpune slobode i neodvisnosti. To je baš ona mor- bozna sloboda, koja neće da nad sobom poznaje niti vlasti, niti zakona, a tako se lijepo odrazuje u riječima monasa u Lessin- govom Nathan der Weise, koji ponosito reče : Allein dor Bettlor ist der wahre Konig! Prosjak ne poznaje nikoga nad sobom! učiniti ono što nije pravedno ni pošteno, pa makar ga stalo i same načelničke časti. Nepristran čovjek i uvjeren rodoljub, om bi morao sve prije žrtvovati, nego li se dati po nepravdam. Načelnik Skelin nije se po- kazao čovjek odvažan, koji je mogao zauz- dati sama dva Srba prisjednika: dva poz- nata smutljivca. Ne samo, da ih on mije znao svrstvovat nego je sam postao plije- nom njihovih makinacija. On se je, rek bi, u sve i po sve formirao po kalupu gornje dvojice. Oni su u mnogom pogledu znatno utjecali na sadašnju evoluciju gospodina Skelina. Ostavit ćemo sada afere Šuljak-Ziliotto, jer bi takovih na pretek mogli iznijet i nepo- bitno dokazat, što ćemo izazvani i učinit; za čas ćemo se odaljit od grabeža općinskog dobra, a samo ćemo se osvrnut na neki novi pojav, koji se je mogao jedino pod uplivom rimskog tehnika u Skelinu pojavit. Naši mjesni Srbi već odavna su se spre- mali, da što svečanije obave posvetu svoje hrišćanske crkve. Za to se spravljalo na mjesece i mjesece i sve je bilo pripravno. Hrišćani dotično Srbi, bili su u neprilici, koga će naći da bude kumom pri tako van- rednom godu. Poslije toliko truda i ulože- ne muke ne nalaze nikoga drugoga nego samog načelnika Skelina. Kako se je na- čelnik Skelin toga primio ? Ta4 on, kao ka- tolik, znao je, da on ne smije — barem dok je katolik — na onako svečani način posvjedočit istinitost grčko-istočne religije. Ako je on želio kumovat hrišćanskoj crkvi i s tim posvjedočit njezinu valjanost, on je morao prije najavit, da on istupa iz kato- ličke crkve i da postaje grko-istočnjakom, jer da su ga do tog uvjerenja dovela um- na razlaganja rimskog arkiteta. Kako se je i ko je načelnika Skelina sklo- nuo da kumuje hrišćanskoj crkvi ? Kažu, da su ga na to sklonuli dva prije spomenuta. udimo se Skelinu; ti on se je sam izra- zivao, što je i Sudom dokazao o ovoj spo- menutoj gospodi i sa svojim nepov; pratio. On dobro znade, da njih dvojica — barem se tako javno govori — ne vjeruju. Za sad ćemo akademikovu ličnost mimoići. Što pak da rečemo o već poznatom rim- skom mudracu ? Kažu, da on t. j. Zanante znade i djecu svoju podučavat, kako će najgrgjim izražajima nazivat Boga, koji je isčeznuo pred dokazima neoborive kritike, i ostale vjerske svetinje. Kako je naš načelnik nasjeo ovoj gospo- di? Neka sam promisli je li dolično, da jedan katolički načelnik kumuje hrišćanskoj crkvi? Je li on u tom času promislio, da to mora njegovu katoličku općinu sablazni- Tomu pridolazi drugi, ne manji zname- niti razlog, a to je mržnja za rad, za svaki pošteni zanat. Mnogo je puta doduše ljuta nevolja bila povodom, da se je neko po- dao prosjačenju, i dok se je dotični odva- žio da pruži ruku, te isprosi jedan novčić, možda je imao takove i tolike duševne bor- be, da bi bio u povoljnijim prilikama s ma- nje muke i više postignuo. Ali u apsolutno većem broju slućajeva bijaše lakoje, kojom se zaslužuje novčić onaj pravi uzrok, te je zaveo na prosjačenje, ugušio svaku sklo- nost za rad, i tako pobudilo uvjerenje, da se ovako lagodnije živi, što je bilo dosta, da profesijonalni prosjak bude gotov, Možda će nam se kogod nasmijati, kad pročita, da se izmegju profesijonalnih pro- sjaka nalazi takogjer osoba iz boljih obite- lji; osoba, koje su u svojoj mladosti pri- mile akademsku naobrazbu; osoba, koje su jednoć u društvu zauzimale odlična mjesta ! A ipak je tako! Kriminalna nam statistika podaje o tome strahovitih, ali i nepobitnih dokaza. Ovdje ćemo navesti samo dva pri- mjera, a kasnije ćemo se opet na ovo pi- tanje povratiti. Po većim gradovima poduzimlje policija od vremena do vremena tako zvane racije, u svrhu da pretraži osobito zabitna site '4purke, perivoje, tek dovršene neobitavane kuće, Pri tomu se hrpa beskućnika, a megju njima je Mammi e m a s ča az zmim am zam iš ot sra. či