i atiknna I: zna

 

Br. 204.

U DUBROVNIKU, 16. Januara 1909.

God. V.

 

FRAMA CATEMA M

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

zahvale i priopćena plaća se

 

IMSM

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništou. —

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

30 para po petit retku. Za oglase 20 para lie

 

 

 

 

Supilo - Zagorac.

Jur iz početka, kad je koalicija kao
jedna stranka istupila u obranu »hrvat-
skih interesa«, i ako su zaortačeni li-
stovi hvalili i uzvisivali do zvijezda
»slogu«, »ljubav« i »sreću za narod«
od takove skupine, svi oni koji nijesu
bili strastima zaslijepljeni uvigjali su i
sudili su da takova skupina neće moći
ostati dogovorna, jer ima opriječna
načela, a i taktika jednijeh nije odgo-
varala željama i poslovanju drugijeh.
Nadasve dvojica su se isticali u toj
utakmici : naš gospar Frano, koji po-
gaziv sve stare tradicije, bacio se je
na pustolovne kombinacije, — i Stje-
pan Zagorac, koji nesebičan i pravi
patrijot, i ako veoma nestalan i neod-
lučan ipak je najboljom namjerom na-
stojao braniti narodne probitke. Sla-
bost se je koalicije nadasve pokazala
u popuštavanju Magjarima, koji su
svaki dan to goropadnije navaljivali
na tužnu našu domovinu i prikraćivali
joj sva ona sveta prava, koja su oči-
tijem zakonima bila priznata. Naravno,
prama sili nametnika i prama lukavom
posredovanju D.ra Medakovića, Zago-|.
rac i njegovi drugovi pravaši popušta-
vali su i preko volje proti svomu o-
svjedočenju mnogo su toga dopuštili,
što riijesu smjeli. Kad se u narodu
pojavilo negodovanje, onda je prvi
put Zagorac javno ustao i gosparu
Franu očitao takovu lekciju, da je o-
stala glasna u spomeni svijeh onijeh,
koji prate razvoj dogogjaja u našoj
domovini. I onda je bilo onih, koji
su cijenili da će doći do preloma u
koaliciji; ali ipak do toga došlo nije,
jer smo osvjedočeni da koalicija ima
takovijeh zavezaja, koji su još tajna i
za koje ćemo jedan dan obaznati, da
mora po što za što ostati sakupljena
i saći do zadnjeg stepena razočara-
nja.

Svrhom prošle godine ponovno su
se dvije perjanice u koštac zahvatile,
i došlo se je ponovno do javnljeh
prigovora, do javnoga predbacivanja.

PODLISTAK.

Poezija prosjačenja.
Prof, W. baron Ljubibratić.

Jedna od najtežih rana ne samo velegrad-
skoga života, već i naših gradova, varoši i
sela, to je prosjačenje, Dapače možemo re-
ći, a da nas niko ne prekori s pretjerano-
sti, da je ova rak-rana još veća u našim
manjim gradovima, u našim varošima i se-
lima, nego i u najvećim svjetskim centrima.
A to ima i svoj uzrok. Po svim većim gra-
dovima opstoje osobita društva, čiji rad ima
dvojaki smijer. S jedne strane nastoje ta-
kova društva da dogju u susret pravim pro-
sjacima, da ublaže njihovu nevolju, gdje
mogu i u koliko im dopuštaju sredstva; s
druge se pak strane bore na svaki način,
da na put stanu profesijonalnom prosjače-
nju, polazeći, i to opravdano, sa stanovišta,
da se prava bijeda i nevolja ne pokazuje
rado na ulici, U tome nalaze potpore i sa
strane organa javno sjegurnosti, koji često
i pred sud dovagjaju koga takovoga profe-
sijonalnoga prosjaka radi smetanja prola-
znika na javnim mjestima. | takav je pro-
fesijonalni prosjak radi toga često i bio

Po manjim gradovima, varošima, a po
gotovo po našim selima toga nema. Općin-
ska se policija malo brine za takove ma-

SMO

'\|Naš gospar Frano u svome »R. No-

vom Listu« kaže:

»Inspiratori »Hrvatske« sa svojim
pregovaranjima, paktiranjima i kojeka-
kovim prijedlozima, koje su sa Magja-
rima pretresali, faktično dovodili su
stvar do toga, da se borba obustavi
uz razne formule, pak se, opet uz ra-
zne formule i načine dogje na vladu,
a da se pri tom od onoga radi čega
smo se s Ugarskom sukobili ništa ne
poluči. Zar je »Hrvatska« zaboravila,
da, kad je Supilo ovog ljeta u Gor-
skom kotaru nabacio prijedlog, da bi
se moralo postaviti našu borbu na širu
bazu, te ne odašiljati delegate na za-
jednički sabor, da su njezini inspiratori
ovaj prijedlog u njezinim / vlastitim
stupcima najoštrije pobijali, te ga da-
pače nazivali »glupošću« ?

»Jest, o tome se je radilo, da se
nagje način doći na vladu, uz pusto
ogragjivanje zahtjeva i načela hrvatsko-
srpske koalicije, čemu su se baš Su-
pilo i oni pravaši na koje se »Hrvat-
ska« sada nešto srdi najoštrije proti-
vili. Pravaši Koprivnice su Raucha sa
znanjem i odobravanjem  inspiratora
»Hrvatske« u frakovima dočekivali !«

Zagorac je ustao, i odgovara po
sedam zakona gosparu Supilu, i na-
vagja mu doslovce ovo:

»Već dulje vremena ne slažemo se
ja i g. Supilo u političkoj taktici, pa
je megju nama došlo često do oštrih
opreka. Razlog je tomu taj, što je g.
Supilo bio počeo utvarati, da je on
jedini u istinu sposoban za političara,
a svi drugi oko njega (osim dvojice
njegovih intimusa), jesu sami »naivnici«
i »bedaci«, koji moraju klipsati za njim.
Usude li se prigovoriti, onda udri po
njima. Dočim u istinu još nije bilo u
Hrvatskoj političara, koji je nespretniju
i protuslovniju, da ne rečem bedastiju
politiku vodio, nego li glavom g. Fra-
no Supilo.

»On je u politici, kojoj se gerira
roditeljem, politici novoga kursa poči-
nio toliko fatalnih pogrešaka, da ih se
ne će tako skoro moći popraviti, Nje-
govoj »taktici« nijesam prigovarao sa-
mo ja, nego je morao čuti u plenumu
koalicije, gdje mu je u lice dobacio
jedan od vrlo odličnih zastupnika, da
se mora već jednom prekinuti sa do-
sadanjom njegovom taktikom. Ta se
pako njegova taktika sastoji u tome,
da u opće ne zna pogoditi taktike,

lenkosti, a tako zvani prosjaci tjeraju svoj
unosni zanat, špekulirajući na čuvstvo sa-
milosti svojih bližnjih. Kao da je Parini baš
na te profesijonalne prosjake ciljao, kad je
ispjevao svoju odu Impostura. U ovoj odi
pjesnik dokazuje kako je himba božica i
učiteljica toliko bogataša koliko prosjaka ;
kako jedni i drugi njoj moraju zahvaliti
svoju sreću, te o prosjacima govori:
1 un per via piagato reggi;

E fai si che in gridi strani

Sua miseria gigantoggi ;

Onde poi non culti pani

A lui frutti la semenza

Do la flobilo eloquenza.

Da je to tako, gotovo će svaki od čita-
telja iz vlastitog iskustva znati. Zagjimo u
koju varoš, ili koji gradić, pak neka se sa-
mo opazi, da smo stranci, ne ćemo moći
učiniti niti jedan korak, a da nas sa svih
strana ne saleti cijela hrpa više ili manje
odrpane, gnusne dječurlije, koja će nas za-
glušiti svojom vikom: Daj solad, daj so-
lad! Ako jednome dadeš solad, ne ćeš se
tako lako oprostiti ostalih, dok i njima ne
udijeliš štogod. Jesu li ti živci tako jaki,
da te ta vika ne uzrujava, pogješ li svojim
putem, a da nikome ne dadeš ništa, tad ćeš
dobiti za poputninu pregršt psovaka, pri
čemu će sudjelovati sa svojih kućnih vrata
sve babe i babice, prevarene u nadi, da će
im nadobudna djeca isprositi koji solad za

 

čašicu rakije.

 

koja bi odgovarala stanovitom  mo-
mentu, nego nam je vazda preporučao
ili nametnuo taktiku sasma obratnu od
one, koja bi se taj čas bila morala
poprimiti. I za to je koalicija jurila od
poraza do poraza. Imade doduše poli-
tičara, koji bi htjeli, da koalicija do
sada nije počinila nikakove pogreške,
ali to su za mene fraze, kojima se
hoće prikriti tolike brojne pogreške,
koje je skrivila »diplomacija« g. Frana
Supila. On to ne uvigja ili ne će da
uvidi, ali za to predbacuje drugima,
da su počinili krupnih pogrešaka. Aj-
de, kad je već tako, izvoli ti, gospo-
dine Supilo, nabrojiti sve krupne po-
greške, koje su počinili »dotični čla-
novi hrvatske stranke prava«, a ja ću
nabrojiti sve one krupne pogreške,
koje si počinio ti, a s tobom hrvat-
sko-srpska-koalicija, a koje smo radi
solidarnosti i ugleda njezinoga morali
mi ostali, a napose »dotični članovi
stranke prava«, pred narodom ispriča-
vati i poljepšavati«. Primaš li ovaj i-
zazov ? Dajmo obračunajmo pred na-
rodom, pa neka nam on sudi; to bi
moglo biti za pouku poznijim politi-
čarima kao primjer, kako se ne smije
voditi politika. »Nekoje od takih po-
grešaka i poraza spriječili su pravodo-
bno »dotični članovi hrvatske stranke
prava«, ali za to im g. Supilo doba-
cuje, da su »ekstemporirali sad sa o-
vim, sad sa onim iznenagjenjem« bilo
kroz novinstvo, bilo inače, a taj po-
stupak da su ostali (koalicija) neodo-
brili ili osudili. Koji su to postupci i
koliko puta i kada ih je koalicija o-
sudila ? Je li takav postupak bio onaj,
kad sam ja otvoreno ustao proti tak-
tici g. Supila u srpnju prošle godine ?«

Naravno, i sad mnogi listovi cijene
da će ova polemika dovestit do  ras-
pada koalicije; mi ipak ne vjerujemo,
s razloga gori navedenoga, i ako izja-
va »stranke prava« u koaliciji prigo-
dom aneksije Herceg-Bosne posve se
kosi mišlju »srpske stranke« i njezinih
ortaka, i premda je i sama »Hrvatska«
priznala, da pravašima nema opstanka
u koaliciji, a nadasve nakon izjave
gospara Frana dopisniku »MNovoe
Vremja«. Posljedica po nama bila bi
ta, da će, kako već »Obzor« na-
goviješta, g. Zagorac i njegovi dru-
govi morati položiti svoje mandate ili

Mnogo se puta u hrpi dječurlije nalazi i
mladića i staraca, i svi nastoje da ti izma-
me koji novčić, | ti daješ, ne možda toliko
s onog nutarnjeg čuvstva samilosti, što u
tebi izazivlje pogled tugje bijede i nevolje,
niti s onoga osobito ugodnoga osjećaja, da
je tebi ipak bolje nego njima, te da je sve-
ta tvoja dužnost od suviška dati štogod o-
nome, koji ništa nema, već jedino iz ljute
nevolje, da se oslobodiš tih dosadnih pra-
tioca i mirno nastaviš svoj put. A što činiš
ti, to čine i mnogi drugi. Na taj se način
profesijonalno prosjačenje razvija i uspjeva,
a mnogi tako zvani prosjaci imaju saku-
pljenu lijepu hrpu novaca, kako ćemo to
na svojem mjestu dokazati. Pravi pak pro-
sjaci, koji ne poznavaju smjelosti i drzovi-
tosti uprav jer su nevoljni, i nesretni, oni
moraju još više da trpe, jer im ti profesi-
jonisti u prosjačenju kradu i onu suhu ko-
ricu kruha, što bi inače pala u njihove ja-
dne ruke.

Pokušajmo sada, da malo pobliže prou-
čimo ovu specijalnu kastu u našem dru-
štvu; da vidimo, kako živu i na koji način
dolaze do novaca, napokon da iznesemo
jedini i pravi način, kako bi se moglo pro-
fesijonalnom prosjačenju učiniti kraj.

Učeći potanje život i navade profesijo-
nalnih prosjaka, dolazimo do uvjerenja, da
ih nije ljuta nevolja nagnala da prosjače,

i dalje se prilagoditi nametnoj sili koa-
licijonaša, i tako posve izgubiti i svaki
ugled u svome narodu; ako sama vla-
da ne učini svemu kraj i ne raspušti
sabor. Teško je narodnome srcu vi-
gjeti, kako se ta gospoda titraju na-
rodnijem svetinjama, i ne može da se
iz rodoljubnoga srca ne podigne živa
želja, kako bi nova godina razbistrila
zamršeno stanje raznijeh - stranaka u
banovini, i navela barem pravaše da
skupa i dogovorno rade na spas tužne
svoje domaje.

Nesmiljena i očita borba izmegju ta
dva glavna spobornika koalicije dove-
la je do toga, ako joj je istinita vijest
koja se pronosi po listovima, da su
g. Zagorac i naš gospar Frano istu-
pili iz koalicije, i tako dali povoda o-
noj secesiji, koja će u ne daleko vri-
jeme otrgnuti dobar dio članova, te će
se koalicija raspasti. Još više i još pri-
je to će se dogoditi, ako sabor prista-
ne na zatraženo izručenje zastupnika
Banjanina, Pribičevića i Budisavljevića.
Tako su zamršeni odnošaji koalicije u
banovini sa centralnom vladom; ima
biti još mnoga tajna, koja ne dopušta
da i najbistrije oko proviri što je u
stvari; za to nam ne ostaje drugo ne-
go ustrpljivo pričekati, da zavagjeni
spobornici ili parnica radi veleizdaje
otkrije t& tajne, i tako narod saznade
ko je radio rodoljubno i požrtvovno,
ko li himbeno i razvratno. Mi ćemo
to prepuštiti vremenu, a netom bi se
stvar u boljem svijetlu prikazala, obavi-
jestit ćemo našu publiku.

 

Zanimiva slika iz

drniške krajine.
VI.

Iz onoga, što smo do sad pisali, moglo
bi izgledat, kao da je načelnik Skelin uz-
rokom cijelom darmaru, koji je zavladao
cijelim drniškim krajem. Donekle možemo
reći, da je Skelin uzrokom cijelom ovom
metežu, jer je glava općinske uprave, na
koju spadaju grijesi njegovih uda, t. j. ne-
kih općinskih prisjednika kao i nekih op-
ćinskih vijećnika.

On kao ustavni čovjek, nebi nigda smio

već da je to gotovo kod svih nutarnja ne-
ka sklonost, koja se najljepše izrazuje u
onoj filozofskoj rečenici Talijanaca, pravih
iajstora u prosjačenju, a glasi : Mendicare
e molto piit facile che lavorare, što bi zna-
čilo, da ćeš lakše i udobnije živjeti, ako
prosjačiš, nego ako radiš.

Profesijonalni je prosjak postao takav s
nagona i nema sile na svijetu, te bi ga mo-
gla prisiliti, da promijeni svoj život i da se
lati kojeg drugog zanata. Poznati je engle-
ški pjesnik Robert Burus (1759-1796) ispje-
vao izmegju ostalih i jednu pjesmu Veseli
prosjak, u kojoj prosjaci hvale svoj život,
a osobito svoju zlatnu slobodu. To nijesu
puste pjesničke fraze! Ako se naime uzme
u obzir, da se mnoge osobe, a da im nije
potrebe, podavaju prosjačenju, doći ćemo
do zaključka, da je nagon za prosjačenje
duboko ukorijenjen u ljudskoj naravi; da
ima svoju poeziju.

A u čemu stoji taj čar prosjačenja? U
prvom redu, kako je Robert Burus u spo-
menutoj pjesmi izrekao, u čuvstvu potpune
slobode i neodvisnosti. To je baš ona mor-
bozna sloboda, koja neće da nad sobom
poznaje niti vlasti, niti zakona, a tako se
lijepo odrazuje u riječima monasa u Lessin-
govom Nathan der Weise, koji ponosito reče :

Allein dor Bettlor ist der wahre Konig!

 

Prosjak ne poznaje nikoga nad sobom!

 

učiniti ono što nije pravedno ni pošteno,
pa makar ga stalo i same načelničke časti.
Nepristran čovjek i uvjeren rodoljub, om bi
morao sve prije žrtvovati, nego li se dati
po nepravdam. Načelnik Skelin nije se po-
kazao čovjek odvažan, koji je mogao zauz-
dati sama dva Srba prisjednika: dva poz-
nata smutljivca. Ne samo, da ih on mije
znao svrstvovat nego je sam postao plije-
nom njihovih makinacija. On se je, rek bi,
u sve i po sve formirao po kalupu gornje
dvojice. Oni su u mnogom pogledu znatno
utjecali na sadašnju evoluciju gospodina
Skelina.

Ostavit ćemo sada afere Šuljak-Ziliotto, jer
bi takovih na pretek mogli iznijet i nepo-
bitno dokazat, što ćemo izazvani i učinit;
za čas ćemo se odaljit od grabeža općinskog
dobra, a samo ćemo se osvrnut na neki
novi pojav, koji se je mogao jedino pod
uplivom rimskog tehnika u Skelinu pojavit.

Naši mjesni Srbi već odavna su se spre-
mali, da što svečanije obave posvetu svoje
hrišćanske crkve. Za to se spravljalo na
mjesece i mjesece i sve je bilo pripravno.
Hrišćani dotično Srbi, bili su u neprilici,
koga će naći da bude kumom pri tako van-
rednom godu. Poslije toliko truda i ulože-
ne muke ne nalaze nikoga drugoga nego
samog načelnika Skelina. Kako se je na-
čelnik Skelin toga primio ? Ta4 on, kao ka-
tolik, znao je, da on ne smije — barem
dok je katolik — na onako svečani način
posvjedočit istinitost grčko-istočne religije.
Ako je on želio kumovat hrišćanskoj crkvi
i s tim posvjedočit njezinu valjanost, on je
morao prije najavit, da on istupa iz kato-
ličke crkve i da postaje grko-istočnjakom,
jer da su ga do tog uvjerenja dovela um-
na razlaganja rimskog arkiteta.

Kako se je i ko je načelnika Skelina sklo-
nuo da kumuje hrišćanskoj crkvi ? Kažu, da
su ga na to sklonuli dva prije spomenuta.

udimo se Skelinu; ti on se je sam izra-
zivao, što je i Sudom dokazao o ovoj spo-
menutoj gospodi i sa svojim nepov;
pratio. On dobro znade, da njih dvojica —
barem se tako javno govori — ne vjeruju.
Za sad ćemo akademikovu ličnost mimoići.
Što pak da rečemo o već poznatom rim-
skom mudracu ? Kažu, da on t. j. Zanante
znade i djecu svoju podučavat, kako će
najgrgjim izražajima nazivat Boga, koji je
isčeznuo pred dokazima neoborive kritike,
i ostale vjerske svetinje.

Kako je naš načelnik nasjeo ovoj gospo-
di? Neka sam promisli je li dolično, da
jedan katolički načelnik kumuje hrišćanskoj
crkvi? Je li on u tom času promislio, da
to mora njegovu katoličku općinu sablazni-

Tomu pridolazi drugi, ne manji zname-
niti razlog, a to je mržnja za rad, za svaki
pošteni zanat. Mnogo je puta doduše ljuta
nevolja bila povodom, da se je neko po-
dao prosjačenju, i dok se je dotični odva-
žio da pruži ruku, te isprosi jedan novčić,
možda je imao takove i tolike duševne bor-
be, da bi bio u povoljnijim prilikama s ma-
nje muke i više postignuo. Ali u apsolutno
većem broju slućajeva bijaše lakoje, kojom
se zaslužuje novčić onaj pravi uzrok, te je
zaveo na prosjačenje, ugušio svaku sklo-
nost za rad, i tako pobudilo uvjerenje, da
se ovako lagodnije živi, što je bilo dosta,
da profesijonalni prosjak bude gotov,

Možda će nam se kogod nasmijati, kad
pročita, da se izmegju profesijonalnih pro-
sjaka nalazi takogjer osoba iz boljih obite-
lji; osoba, koje su u svojoj mladosti pri-
mile akademsku naobrazbu; osoba, koje su
jednoć u društvu zauzimale odlična mjesta !
A ipak je tako! Kriminalna nam statistika
podaje o tome strahovitih, ali i nepobitnih
dokaza. Ovdje ćemo navesti samo dva pri-
mjera, a kasnije ćemo se opet na ovo pi-
tanje povratiti.

Po većim gradovima poduzimlje policija
od vremena do vremena tako zvane racije,

u svrhu da pretraži osobito zabitna site

'4purke, perivoje, tek dovršene

neobitavane kuće, Pri tomu se

 

hrpa beskućnika, a megju njima je

 

Mammi e m a s ča az

zmim

am

zam iš ot

sra. či