Br. 211. U DUBROVNIKU, 6. Marta 1909. PRAVA CRVEMA fi Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. God. V. MOM godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. " Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma 1 dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petić retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Katolički centrum. U zadnjem broju našega lista mi smo donijeli suštinu jednog članka, ko- ji je izašao u zagrebačkom katoličkom listu »Jutro«, i koji članak bio nam je naročito dostavljen sa molbom, da bi se i mi o njemu izjavili. | mi smo se izjavili, razumije se, sa katoličkog sta- novišta, u prilog onome članku. Ra- zumije se, da smo mi predvigjali, da će t. zv. liberalni elementi graknuti na nas kao vrane i obijediti nas kojeka- kvim klerikalizmom. To nas ipak nije spriječilo, da iznesemo objektivno svoje mišljenje o spomenutom predlo- gu. Inače vrlo bi žalosno bilo, kada bi smo mi iz obzira prema kojekakvim nadutim liberalcima, »naprednjacima« i sličnim novopečenim političkim indu- strijalcima ustručavali se izreći svoj sud o jednom korisnom predilogu za na- rodnu stvar. Ko prati razvitak dana- šnje situacije kod hrvatskoga naroda, lako je opaziti kako opstoji jedna jaka struja, nadahnuta ma materijalističnim principima, zavedena pseudo-kulturom — a ova struja ide za tim, kako bi kod našega dobroga hrvatskoga naro- da ubila svaki vjerski pojam, utamani- la svaki vjerski osjećaj. Zastupnici ove struje nijesu ostali na čisto kulturnom polju, oni su prešli i na političko po- lje i svi njihovi napori idu za tim, ka- ko bi iz javnog političkog života po- tisnuli ne samo kler, da li svakog čo- vjeka, svakog katolika i kršćanina, koji se nadahnjuje na vrhunaravnim prin- cipima revelacije i papinog auktoriteta u vjerskim i moralnim pitanjima. Za- stupnici materijalističnog shva- ćanja historije i ideala, i ako su pristaše raznih političkih stranaka, i ako se u političkim pitanjima megjusob- no ne slažu, ipak stupaju kao jedna kompaktna cijelina kad se radi o ru- šenju dogme i crkvenog aukto- riteta. U tome imamo najbolji pri- mjer u ljudima, koji se kupe oko za- grebačkog »Pokreta« i spljetske »Slo- bode«. Te ljude ne spaja jedno zaje- dničko političko mišljenje, ono što ih spaja jest: materijalizam i ostracizam protiv kršćanskih principa. Ovome da- PODLISTAK. Tragedija jednoga kralja. Prot. W. baron Ljubibratić. I. Pod utiskom tih raznih prizora iz života onoga idealnoga junaka, komu Wagner i- maše da zahvali jednu od svojih najkrasni- jih opera, odluči kralj da podigne nekoliko dvoraca, koji će služiti kao dokaz njegovog štovanja prama vitezu od Labuda. Tu je svoju namisao donekle izvršio. Dok su u prestolnici padale na kralja pogrde i uvrede radi njegove tobožnje rasipnosti, prosti br- gjani odmah uvigješe, kakovim biserjem kralj resi njihova brda, te stadoše blago- slivljati njegov rad i sa sinovskim počita- njem izgovarati njegovo ime. Da se je kralj pri izvagjanju svoje osnove morao boriti s predstavnicima vlade, lako je razumjeti. — Žalosno je biti kralj, a ne moći činiti ono što se hoće — kaže se, da je jednom uskliknuo pred presjednikom ministarstve- noga vijeća, koji ga nagovaraše, da odu- stane od svoje odluke. Za poletnu dušu, za poduzetni duh Ludviga ll. moraše biti teško vigjeti, gdje mu se strižu krila, baš kad je naumio da poleti; osjećati, da mu sni, stvoreni za duge besnane noći, u ništa pače oni žrtvuju i svoje političko u- vjerenje. Mi pitamo gg. protivnike »katoličkog centruma« da nam iskreno kažu: kada bi ronakovi individui, kakovi su n. pr. naša gospoda »naprednjaci« zavladali našim javnim životom, osvojili sabor- nicu i školu, preuzeli u svoje ruke vladu — neka nam kažu, da li bi u tom slučaju poštovani bili katolički principi i crkveni auktoritet? Ako ove principe oni nepoštuju danas kao ma- njina, zamislimo, kako bi ih poštovali kad bi oni bili većina u našem jav- nom životu! A opet pitamo: da li i- skreni katolik mora ostati indiferentan prema nekršćanskoj akciji naših »na- prednjaka«? Zar će on, kao katolik, prekrštenih ruka gledati, gdje neprija- telji potkopavaju temelje njegovih vjer- skih osjećaja? Pitamo mi: smiju li ka- tolici dozvoliti, da naša gg. naprednja- ci osvoje sabornicu i školu i preuzmu vladu, te stoprv tada da se oni orga- niziraju i postave na defensivno ' sta- novište prema njima? To bi bilo pre- kasno, bitka bi bila izgubljena. U tom slučaju krivnja bi bila na samim kato- licima. | s toga je baš neophodno po- trebito, da katolički elementi već sada budu dobro organizirani i prepravni na defensivu i ofensivu protiv svojih protivnika u onim pitanjima, koja za- sijecaju u vjeru ili moral. Ovim se ne ide za ostvarenjem no- ve političke »katoličke stranke«, jer pristaše katoličkog centruma našli bi se na okupu samo u onim pitanji- ma, koja zasijecaju u vjeru ili mo- ral; a u političkim pitanjima oni bi jednako ostali pristaše jedne ili druge političke stranke. Po tome »katolički centar« bio bi pristupačan i Srbinu i rezolucijonašu i pravašu i Talijancu, u opće svakom katoliku, jer nam vjerske svetinje zajedničke — baš upravo ona- ko, kao što danas u svakoj političkoj stranci može biti pripadnika sviju kon- fesija. Vjerske bi nas svetinje spajale, a politički programi jednako bi nas dr- žali podijeljene u razne političke stran- ke. Ne znamo, da“li razuman čovjek smije ovome prigovoriti, Gospoda liberalci neo-»naprednjaci«, či padaju, još prije nego je poduzeo njihovo ostvaranje. Da je Ludvig mogao izvesti sve, što je namjeravao, zaista bi Bavarska bila morala platiti više od 20 milijona maraka, ali zato ne bi bio nazvan divlji i okrutni on, koji od časa, kad je čuo jecati jednu divokozu, nije više uzeo u ruku pušku; niti bi bio nazvan pustinjak i samotnik on, koji se u samoću povukao, kad je došao do u- vjerenja, da izmegju njega i njegovih po- danika, izmegju njega i života postoji ne- premostivi jaz, predstavljen od ono četiri stepenica, te vode do prestolja. Tada po- traži u samoći lijeka svojim bolima, ali ga ne nagje; tada zamisli stotinu novih sanja, ali izvede samo najmanji dio.... i stoga postade malo po malo mrak, žalostan; o- tugji se svijetu i svojoj okolici. Perijoda, koju mnogi okrstiše imenom mahnitosti, ne bijaše nego perijoda boli i tuge s propalih njegovih nada. S imenom su Ludviga Il. spojena imena dvoraca od Hohenschwangau, Neuschwan- stein, Linderhof i Herrenchiemsee. Stari se i jaki dvor od Hohenschwangau diže na klisuri, te dominira Alpsee. Rekao bi, da je kakova ogromna tvrgja, koja sa svojih širokih puškarnica na kulama nešto gleda, ili nekoga očekuje. Danas ne zadaje u ime istoga liberalizma sa kojim se | oni ponose, morali bi priznati katoli- cima onu slobodu mišljenja koju za sebe traže. Ako je njima slobodno u- družiti se i kompaktno rušiti vjerske osjećaje našega naroda, neka bude slo- bodno i katolicima kompaktno boriti se na obranu istih. Ovo nije klerikalizam, ovo nije na- tražnjaštvo — ovo je dužnost svakog katolika. Ovdje nijesu po srijedi inte- resi popova, kao niti interesi kojeka- kvih advokatskih kancelarija — ovdje su po srijedi samo vjerski interesi na- šega naroda ! Prodanov predlog." Naši ljudi neće da napišu ni jedne riječi, a da ne zagrizu u osobnosti i kad to ne zahtjeva stvar; neće da reknu ni dvije, a da ne skoče s kruške na jabuku. O svemu će, i kakav ti je gjed i pragjed, a najmanje o predmetu. I od tuda sve zlo naše! Mje- šte da mirno i trijezno raspravljamo, mi često vičemo ko bezumne ženice. S toga se i razmahala osobna borba, a ta nas iz- jeda i upropašćuje. Je li to rekao taj i taj ? svi: amen! je li to isto ili slično rekao drugi ? svi: anatema ! To ne valja. Znamo, ali slabo marimo; razmećemo se liberal- stvom i bombastičnim frazama o slobodi, a nećemo da dopustimo drugome ni naj- manje od onoga što sebi prisvajamo. Ja, i niko drugi! Neka svak reče svoju, pa bila i lošija, ne smeta. Pojmovi će se razbistriti, a pametni će prihvatiti ono što je bolje i koristnije po narod. Za beznačajnike, koji- ma je domovina samo unosan i udoban položaj, za kukavice i uištice, čovjek ne treba da mari: bilo ih je i biti će ih i kod nas uvijek. Dobri će se složiti i poraditi o dobru domovine i svome. Ko više uradi više će i zadužiti narod. Mi pravaši morali bi da prednjačimo svima, jer smo i najviši i najbolji dio naroda ! Kad smo to kazali, i sebi i drugima, ne- ka nam bude dopušteno da se osvrnemo na poznati predlog. Da se dobro razumije- mo: to da se tako izrazimo »srpski pred- log«, ili jasnije rečeno: predlog glede »Sr- ba« u hrvatskim zemljama. Čim je došao u javnost, naše su se no- vine š njime pozabavile, dakako, svaka sa gledišta stranke kojoj dotična pripada. Za- počele su rasprave i prepirke, pa se i da- nas nastavljaju. Pa neka se čuje svačije mnijenje, tim se ne štetuje već se koristi *) Od prijatelja izvan uredništva. više straha, ali je možda u 11. stoljeću sa- mo ime ove jake tvrgjave u strah tjeralo, trepet zadavalo stanovnicima okolnih dolina. Kasnije njezine visoke i vitke kule, njezine široke stube vigješe posljednjega Hohen- staufovca, mladoga Konradina, junaka od Tagliacozzo, koji je godine 1269. bio sma- knut nasred Piazza del Mercato u Napulju. Nakon smrti posljednjega Hohenstaufovca pregje dvor u vlasništvo Wittelsbachovaca, te je u svoje vrijeme vidio velikoga refor- matora Martina Lutera, gdje izmegju njego- vih jakih i čvrstih zidina traži zaklonište. Kasnije budu oko dvora posagjene ogromne šume borova, i tako nekadašnja tvrgjava postade središtem mira i tišine. Ovaj dvor, čije ime je spojeno takogjer i s epom Par- cival od Wolirama von Erchenbach, podade utočište mladome i turobnome svojemu kra- lju, koji je sa njegovih visokih kula u ma- šti gledao, kako labudovi, bjeli od samoga snijega, vode u dvor junake jake i silne poput Lohengrina. Ali kralj ne bijaše zadovoljan s ovim dvor- cem; odluči da sagradi nešto osobito. Pri- povijeda se, da je puna tri mjeseca pretra- živao stare papire arhiva u Hohenschwan- gau, učeći stare slike i modele kula i dvo- rova. Napokon nagje, što je žudio tako dugo. stvari. dolazili oni ma od koga. Uvijek se držimo one: nč ko, već što; a glavno nam načelo: Hrvatska. Je li iskren Prodanov predlog? — Čudno pitanje, zar ne? a ipak umjestno. Ta svuda je ljudi pa i kod nas, koji jedno misle a drugo govore. Ima ljudi koji izno- se na oko dobre stvari a opaka im na- .. U našem slučaju mi možemo sa svom stalnošću kategorično od- sjeći : jest, Prodanov je predlog iskren. To tvrdo vjerujemo, to znamo, da je predlog iznesen u najplemenitijoj i najrodoljubnijoj namjeri i jedino da se koristi ovoj našoj tužnoj domovini Hrvatskoj. |I najmanja su- mnja o tome bila bi krvna uvreda svima nama koji u Prodanu častimo jednog od najznačajnijih sinova našega hrvatskoga na- roda. Prodan nije kadar da iznese ma i najneznatniji predlog za koji je uvjeren da mjera. Ima ljudi. Čim smo dotični predlog pročitali, nametla su nam se neka pitanja, na koja smo trebali i odgovora, da se stvar razbi- stri i shvati. Što smo pitali i kako odgo- varali, evo, pa neka naši čitatelji prosude je li dobro ili ne. Pozvani pako — ako smo na krivom putu — imaju dužnost da nas isprave i poduče, a mi smo spremni odmah za čas da je predlog za sebe dobar. Što tada ? — Pa ipak nije ni malo taktičan; a time političar i te kako mora da računa, želi li uspjeti. Nije taktičan, jer u nevrijeme iznesen, a to se najbolje vidi iz pisanja naših novina. Pa, prije nego li se imao iznijeti moralo se sondirati teren, a ne ko noj glavu u pijesak pa neka puca! Našim zastupnicima moralo je biti poznato stranačko stanje u Banovini, a, ako nije, morali su se svakako prije raspitati što i kako ko misli — pa tek tada učiniti ono što su namjeravali, a ne izvrgnut se onako »čićoj zimi«. Nije taktičan niti s toga, što su Prodan i dru- žina mogli znati da će ga resolucijonaši prihvatiti ne kao dobra već kao slična svo- jim predlozima i tim ga izrabiti u svoje svrhe, a da će to Starčevićance još više uz- nemiriti, pa oni kao pravaši nijesu smjeli to dopustiti. Ta, uz onakove stranačke pri- like, uz tako zaoštrene opreke i osobne na- vale, uz onaku konfuziju stranaka, je li bilo uputno i to pridodati? A opet kakova je to taktičnost pogledom na nas pravaše u Dalmaciji ? Gdje su zaključci naših odbora? gdje naše skupštine ? — Zar to veže samo niže članove, a ne i generale ? — Nećemo, jer i ne služi nego iskrica da plamen pla- je na štetu hrvatstvu, a pogotovo ovakove |ne, a to bi nas bolilo. zamašitosti kao što je ovaj. Je li dobar Prodanov predlog? — To je sasvim drugo pitanje, na koje od- govara svaki prama svome uvjerenju i raz- lozima. I Prodan je čovjek kao i drugi, može da pogriješi kao i drugi, pa je oprav- dano i ovo pitanje. Je li dakle dobar? U opće i ako predlog ide samo za tim da zaštiti manjine kod nas bez uštrba na- ših prava i našeg hrvatskog državnog jedin- stva, a kad nebi miješao Muslimane i »Sr- be« ujedno, mogao bi ga svaki pravaš — a po gotovo drugi — da prihvati obzirom na zamašitost stvari kojoj je i taj predlog manjinu (»Srbe«) koja ugrožava državni naš op- stanak — mislimo, da nije politički razbo- rit čin. Davati im nešto što još ni sami ne imamo, to je — previše. Miješati pako »Sr- be«'i Muslimane što u našem pitanju ni- jedan od uvjeta. Nu _zaštićivati kako ne ide, jer »Srbi« hoće da su drug posebni narod i kao takav hoće da bude priznat; Muslimani niti to hoće niti zahtje- vaju; oni samo traže da zaštite svoje vjer- ske svetinje; to je — velika pomutnja poj- mova. Toga radi naše je tvrdo osvjedočenje. da predlog onakav kako je sada stilizovan nije nipošto dobar, niti se može sa prava- ške strane da primi. Niti ga se može ona- kova sa pravaškim načelima braniti. Je li taktičan Prodanov predlog? — Kad smo odgovorili na drugo pitanje, | Je li izvediv Prodanov predlog? — Kad nije dobar, nije taktičan, kako da bude izvediv što se tiče sa naše hrvatske strane ? Ali sa »Srpske«? — Nije. Da na- vedemo nekoliko razloga koji nas prisiliše na ovakav zaključak. Spomenuti ćemo samo nešto i glavnije. Neizvediv je, jer »Srbi« — neće. Sa hr- vatske strane pokušalo se sa llirstvom, a oni nijesu htjeli; pokušalo se sa Jugosla- venstvom, a oni nikako; kušalo se sa Srbo- Hrvatstvom, a oni opet neće. Sa naše stra- ne se pokušalo sve, i više nego ovaj pred- log hoće; popuštalo se u svemu, zatajivalo se i ime samo da se što postigne — uza- lud. Dakle oni neće. Ali niti mogu, ako oni kao Srbi hoće da živu. Kako da se proglase pa i političkim Hrvatima ? Ako je Bosna i Hercegovina, Južna Dalmacija, Sri- jem, Slavonija pa ćak do u sam Zagreb, i|sve »srpska« zemlja, kako da se stanovnici tih zemalja pretope u Hrvate? — Nu niti smiju; a za to ih nije ni bilo na sastanku. Oni imaju dvije slobodne državice, naše su- sjede, od kojih ima svaka svojih želja i , pogleda, nu obe su ipak srpske. One traže da okupe oko sebe sve Srbe — što je i pravo — pa, kako da i naši »Srbi« teže za čim drugim. Ta, za Boga, evo današnjih dogogjaja, još su na tapetu, nije to ni lani ni preklani, eto ih sad dok ovo pišemo. Jest, »Srbi« neće, nemogu, ne smiju — ovo je i previše jasno: nije. Nu dopustimo | i za to je i sa te strane neizvediv. | ako Godine 1869. bude na goloj hridini od 7or bau položen prvi kamen i dvadeset godina kasnije — dakle tri godine nakon kraljeve smrti — ponosito se izmegju neba i zemlje dizaše dvorac Neuschwanstein. Cijeli kom- pleks ovoga dvora, čije 200 metara visoke kule smjelo pod nebom strše, ima u sebi nešto kiklopično, nešto nadčovječno. Veli- čanstven je ovaj granitni spomenik, koji po- čiva na visini od 1000 metara na golim si- vim hridinama, i sa svojim kulama kao da se hoće vinuti do oblaka. Kad samo pogle- daš na dvor, prolaze te srsi; utisak je takav kao da će se baš sada srušiti pod udarcima vihora i bure! Netom prekoračiš prag, gdje je u kamenu uklesan pas s ovim natpisom : Bei Tag und Nacht — die Treue wacht, odmah od širokoga dvorišta, urešena mra- mornim arabeskima, pak po stubama, dvo- ranama, sobama, gdje se sve lašti i blista od dragog kamenja, skupocjenih sagova i zastora, umjetničkih slika i afreska, po sve- mu, pa i u najmanjoj se sitnici odražuje romantična narav onoga, koji je taj dvor zamislio. Po svuda se dižu kipovi mitskih osoba iz skandinavske i germanske, legende o Gralu i Wahl ali; u predsoblju kraljevih | derhof. - [odaja krasne zavjese predočuju legendu o Tannhdčuseru; po drugim se sobama u ra- znovrsnim formama nalaze predstavljene po- jedine epizode iz legende o Lohe i Elzi od Brabanta; u sobi, te se nalazi pred kraljevom spavaonicom, divne ti slike go- vore o Meistersingerima Hans Sachsu i Walteru od Stolzinga; a u samoj kraljevoj spavaonici umjetni ciklus afreska prestavlja ljubavnu legendu Tristana i Izolde. Slike i afreski po svim hodnicima sadr- žavaju epizode iz života i Siegfrida, pred- , [stavljaju Walkilre, plač Gudrune, Rajnske kćeri. Dvorana za pjevanje izražuje napro- tiv umjetnički ukus vladara, dočim je pre- stolna soba, čiji je štrop ukrašen mjesecem, suncem i zvjezdama, a pod urešen razno- vrsnim fantastičnim pticama i zvijerima, pravi odražaj bizarne naravi nesretnoga kralja. Megjutim samo do godine 1871. traje ova kraljeva pretjerana ljubav, ovo nekako- vo obožavanje germanskih mita, izazvano od Wagnerovih opera i od utisaka primlje- nih u prvoj mladosti. Brzo nastaje preokret u kraljevim osjećajima, što se najbolje oči- tuje u vanjskome stilu i u polaiti uredbi trećeg dvorca, sagragjenog od kralja: Lin- (Slijedi). sana)