= Br. 211. »Srbi« pristanu, to meće niti može biti i- skreno — kako stvari stoje. Tu će biti drugi i treći ciljevi, ali nikad onaj kojega predlog hoće. To su bila pitanja koja su nas za čitanja predloga zauzela i na koja smo prama svo- me uvjerenju i odgovorili da budemo na čistu što nam je u slučaju raditi. Nu kasnije nametnula su nam se još dva i to jedan vrlo važan po našem mišljenju, kojima će- mo se i pozabavit: Hoće li korak Prodana i drugova uspjeti ili ne? — Iz onoga što navedosmo, pa iz pisanja naših novina i onoga što vidimo ili sluti- mo, u koliko je moguće zaključivati, misli- mo, dapače smo uvjereni, da neće. Starče- vićanci su ga već odbili; pravašima u Dal- maciji prijeti rascijep; »Srbi« bar do sada, neće; resolucijonaši će ga navući da oja- čaju koaliciju, ali to ne smije Prodan da dopusti, jer su nagodbenjaci, što pravaš ino- ra da osudi... Što ostaje? — Uspjeti će, da, ali u obratnom smislu: zamrsit će još jače situaciju, zaoštriti oprekre, a možda za- vaditi i one koji su kako tako barem uje- dno bili. Pa i to je uspjeh! Ali, odlučni su momenti sada, poslije može biti kasno ! — čujemo prigovor. Svi putevi vode u Rim — ali mora da čovjek izabere stalnijega i ravnijega. U drugom izdanju možda se i uspije — ovo je promašilo. Što dakle? — Na ovaj upit morali bi pozvani odgovo- riti kao iskusniji i pametniji i već ostarili u političkoj borbi. Nu, kao u vrijeme Na- poleona neka ne bude na odmet i misao prostog vojnika. Ta i onako se već tu i tamo to naglasivalo, a opet je prama našoj uvidjavnosti najsigurniji put do cilja, i naj- uspješnija rabota kojoj bi trebalo sve sile posvetit ako hoćemo da nešto trajna izve- demo, a ne krparimo stare odjeće koje na- rodu ne koriste. Što dakle? — Prije svega treba da pozvani, a to su u prvom redu naši zastupnici i urednici no- vina, upotrebe sve, da prestane megju na- ma ova gadna i nemoralna osobna mržnja i navale kojima su izvrgnuti javni naši rad- nici, a nijesu poštegjene ni njihove obitelji ni privatni domaći život. To je najgadnija rana na tijelu hrvatske politike. Neka je kritike, pa i oštrije, ali i ona mora da ima svoje granice. Kad bi se ta rana izliječila, bili bismo već na polovici puta k ostvare- nju velebnih: ideala, koje kao Hrvati gojimo. To bi bio najzahvalniji posao naših zastu- pnika. Kad smo to postigli, a nije trudno uz malo poštenja i ljubavi prama nesretnoj našoj domovini radi naše krivnje; tad nam je odmah druga zadaća na ruci, a ta je: konsolidovanje naših stranaka. U nas se malda ne i nezna ko je u kojoj stranci, a ko nije. Da navedemo samo za primjer nas pravaše. Svi kažemo da smo pravaši, a dijelimo se u desetak stranaka. Kako je to ozbiljno ! S toga nam je dužnost da pora- dimo da se prikupe u jedno kolo ono što spada zajedno. Kad bi se pravaši okupili u jedno, kad bi naprednjaci, »Srbi« i drugi okupili oko sebe svoje — mnogo bi se razbistrilo. Prama našem uvjerenju u hrvat- skim zemljama nebi smjelo da bude nego dvije stranke : pravaška i nagodbenjačka (da se poslužimo izrazima u Banovini). Nu i kad ih je više, ne smeta; stranke ne štetu- ju, ako je provedeno što smo gori spome- nuli na prvom mjestu. To bi dakle: konso- lidovanje stranaka, bilo druga važna stvar koju bi naši zastupnici morali oživotvoriti. Treća bi zadaća iz toga naravni zaklju- čak bila, a ta je, da u pitanjima opće na- Zbor u Slanomu. U Slanomu, znate I', gdje je župni dom ? Dum Nika njemu znate |' gospodara ? — Pa dobro! — Neću pričat vam o tom, To bila b' priča i duga i stara. Ja ću vam kazat jednu novu stvar, Baš novu zgodu ovih zadnjih dana... Tako na našu — pjesme nemam dar, Naprdnjak nijesam — to je moja mana. Da počnem! — On je u svoj zazvo dvor Sve okolice brčniju gospodu, Na čašu vina i na bratski zbor, Sve slanjske glave odlične po rodu. — Tu trista ih je stiglo, brate moj... A kamo stoci toliki Dum Niku A kamo čaše? — oblio ga znoj Kad čuo samo pred kućom je viku. | Lovko se je našo u taj čas Pred župnim dvorom, da vidi paradu; On vidi svih tu, al — ne pušta glas, Svi vide njega — al ga ne poznadu. Tu trista ih... Al ko da broji svih? A čemu brojit kad ih znade svaki? -— Opet je Lovku mučno kovat stih; To:naprdnjaku tek je poso laki, Jer naprdnjak je ko i sopa pun, Pa drlja svega po »Pučkoj Slobodi«, Jer dobro roda u oku mu trun rodnim sve hrvatske stranke rade i postu- paju zajednički, prama zajedničkom zaklju- čku njihovih presjednika, koji bi sačinjavali neko vijeće. Nije dakle teško naći dodirnih točaka gdje sve stranke stoje na istom sta- novištu. Nu i kad se nebi ova tačka ugla- vila, primio prve dvije i izvrši ih, ova bi se od slučaja do slučaja sama nametala. Sad nam je lako, vrlo lako napred. A »Srbi« ? — Kad mi to postignemo za njih je lako. Ma koliko ih bilo, koji se tako zvali — pravom ili nepravom, ne tražimo sada — oni moraju s nama. Ili s nama, da izvojšte moguće povlastice za sebe, ili gube i ono što imaju kao takovi. Drugog izlaza ne ima. To uvigjaju i oni, to i priznavaju, a dosta je spomenuti brošuricu Srba-kato- lika, koja je otrag malo doba izašla. —- Dakako, da ovo što iznesosmo, tek je naše mnijenje, kojega nikome ne nameće- mo; već nam je jedino svrha da potakne- mo pozvane, da već jednom porade o do- bru domovine naše Hrvatske. Svi velimo : Hrvatska slobodna i ujedinjena, pa moramo da i upotrebimo sva dopuštena srestva F to i postignemo. Mi mislimo, da je ovako najlakše i da će biti najuspješnije, ko zna bolju neka iznese. Kad se pitanje razbistri, ruku o ruku, pa na rad. Ne gledajmo ko govori, samo da đobro govori, pa bio i crni ciganin. Više rada, manje riječi; više lju- bavi, a manje mržnje i zasukanosti; budimo prije svega dobri Hrvati i naša će Hrvatska domovina biti sretna, slobodna, ujedinjena i jaka. Bog i Hrvati ! R Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Do čega su došli!) Na glavnoj skupšti- ni »Hrv. Doma«, držatoj nazad nekoliko da- na u prostorijam isioga društva, izmegju ostaloga iznijeli su bili neki slavosrbi pre- dlog, da se otstrane iz društva sve prava- ške novine, proti kojemu su naravno ustali prisutni članovi pravaši i tako je taj pre- dlog pao. Nego opet neki što hoće da se zovu Hrvati, dapače gdjekad kažu da su pravaši, iznesoše jedan drugi predlog, nai- me da se umjesto »Hrvatski Dom« dru- štvo prozove »Slavjanski Dom«, a s toga da se i neki Srbi upišu kao članovi. Dakle opet »iskrena braća« Srbi dokazaše, da im kopa oči sve što je hrvatsko. Čudno, da ne iznesoše da se prozove društvo »Gabinetto« kad i onako na žalost naša gospoda veći- nom talijanski govore! Naravno i proti go- respomenutom predlogu ustali su pravaši kao i neki slogaši, a u prvom redu preč. kan. Radimiri, i predlog je jednostavno od- bijen. Srećom da se za isti nije zauzeo »a- uktoritet» meštar Malo i poznati D. Antonije (kad se i onako njihova čitaonica u Dobroti zove »Slavjanska«) jer onda bi taj predlog mogao prodrijeti a uvjereni Hrvati prestali bi biti članovima pomenutog društva. Do čega još neće doći neki slavosrbi, koji se Hrvatima nazivaju?! Vajnih li Hrvata, koji se svoga imena stide! Iz Čilipa. *) Da se u ovo veselo doba od godine i mi malo proveselimo, bijasmo namislili pri- rediti jedan maškarani izlet na Grudu. | baš dne 21 pr. imj. uputismo se nas 25 u lijepo okićenim kolima, koja su izgledala kao kakav mali zelenilom okićeni brežuljak. Kad stigosmo na Grudu, bijasmo tako sr- dačno i veselo dočekani i počašćeni, da smo uprav_ ostali iznenagjeni, jer gostoljubivost, koju su nam braća Grugjani iskazali onaj *) Op. Ur. Zbog izobilja gradiva izostalo iz pro- šlog broja. Pa svud bi rada sve da trnjem plodi. Ei, naprdnjače uzalud ti r4d!... Al pustimo ih, da nas ne osmrade, I vratimo se da vidimo sad Što braća zvana na svom zboru rađe. — Na čelu stola domaćin je sam, Sa desne Lujo, Jovo s lijeve njemu, Beg — Andro, Toni, (dobro je da znam!) Dum Jozo, Stijepo što j' prvi u svemu, Banićki Dumo, (ha ha ha! i on?) Pa Pero, Marko, Milan (to se znade, Ta barem on zna naprdnjački ton, Pa glavnu riječ mora da imade !) Za njim je Tono, Ante, Karlo naš, Pa Ivo, Vice, Stijepo, Andro mali, | fratar... (dobro i to je da znaš!) Al ko da broji kako se svi zvali? — — | jedan jednu, drugi drugu riječ, | jedan ovo, drugi ono, kazo, Sve mudre — svaka vrijedi divni Beč! — Dok napokon i zadnji ne iskazo. Domaćin tada podiže se star, Da čini umni poskupac o zboru... Nekako hramlje ... da bi mogo bar Iz svijeh riječi poskorupit koru !... Al eto — — — zbor se razilazi već: Sad izmiče se jedan, a sad drugi, Taj put kafane, taj pak kući leć, Dva*mlada Duma pako na put dugi... | zbor se svrši — ko za oka tren PRAVA CRVENA HRVATSKA dan, prelazi svaku mjeru. Tu smo se brat- ski i veselo zabavljali do kasna, te u naj- ljepšem veselju i zadovoljstvu rastasmo se, noseći svaki u srcu milu i slatku uspome- nu onoga dana. Ovom prigodom osobito zahvaljujemo g. Načelniku, gg. braći Bra- toš, g. Luki Čupiću i g. Marku Macanu, kao takogjer i svima Grugjanima. Oni su nas svojim dočekom zadužili, ali jeda li do- gje ikad dan, da im ljubav za ljubav od- špilja svečano otvorena. Kako rekoh namje- šćenje kipa i posvečenje špilje L. Di. pro- budilo je veliko ushičenje i veliku pobo- žnost i odanost prama miloj Majci; ipak ove dane u br. 8. Smodlakove »Pučke Slo- bode« izašao je nekakav dopis, tobože »iz Makarske«, koji bi imao svrhu da odvrai duše od te pobožne i lijepe ustanove, ali podla i niska podvala nije postigla drugo nego sažaljenje napram tome nesretnjako- vratimo. Dao Bog, da se i unaprijed od viću i drzniku, koji je pokušao ono što mu mo bratski ljubiti i gledati, te rame uz ra me zajednički krčiti put k sreći milih Ko- navala i tužne i zapuštene majke Hrvatske. Ponovno hvala, braćo Grugjani! Živili! — Čilipska omladina. Iz Makarske. (Makarska Lurdska špilja i »Pučka Slo- boda«). Nedaleko od naše Makarske, sa za- padne strane grada, kod državne ceste, na- hodi se romantična uvala, nazvana Vepric, nasagjena većim dijelom lozom, u kojoj su stare mlinice i potok. Tu u blizini puta, je- dno dvadesetak metara odaljeno, nahodi se špilja, koja po kazivanju onih koji su imali sreću poći u Lurd i ko je vidio album Lurda, sasvim naliči toj špilji. I gle: i dubina od 8 metara i širina od 12 metara i okoliš od- govaraju potpuno lurdskoj špilji. Ta sličnost ne progje neopažena bistrom oku našeg Presvi. Biskupa Dr. Carića, koji lani, kad je imao prigodu poći sa hrvatskim hodočašćem u Lurd i tude 12 dana boraviti, zasnovao plemenitu misao, da bi se u Vepricu mo- gao postaviti povrh špilje kip Prebl. Dje- vice. Stoga je pitao dozvolu od vlasnika ze- mljišta, od g. A. A., da mu dopusti rabiti špilju u pobožnu svrhu. Ovaj ne samo rado je pristao, nego darovao je zemljište oko špilje do puta. Najprije je dao povećati pro- stor povrh špilje u jednoj naravnoj udubini za postaviti kip. Velobrgjani, koji kad čuše za Biskupovu namjeru, jer se i Vepric na- hodi u topragu sela Velobrda, svojevoljno i bez ikakve plate ponudiše Presvi. da će oni sami poravnati i popraviti zemljište ispred špilje; što rekoše to i učiniše, i u tu svrhu uložiše preko 300 nadnico. | u gradu megju bogoljubcima mnogi se natječu za urešenje špilje, oltara, uregjenje okolo špilje i t. d. U tom se odlikovala darežljiva ruka pobožne gospogje ud. A. M., koja je za do- bre svrhe uvijek spravna kojom povećom svotom u susret doći. Još sve radnje nijesu potpuno svršene. Požrtovni trgovac g. Ivan pl. Ivanišević, svaki dan i kad ružno vrije- me nadzire radnike i upravlja radnjow. Jer je pust i gol predio oko špilje, stoga se gorom zagajiva i kad ista ponaraste do 5, 6 godina, biti će divno i tad još više na- | lična lurdskoj pećini — a sad gola izgleda sasvim kao ona prije prikazanja B. G. če- dnoj Bernardici. Na 11. Veljače t. g. na 51 god.|. prikazanja, po Presvj. Biskupu skro- mno kip bi postavljen, uz prisustvo bogo- ljubnika. Od tad svaki dan, a osobito kad je lijepo vrijeme, toli makarani koliko bli- žnji seljani, idu na Vepric da se B. D. po- klone i pomole. Da špilja bude zatvorena, neki pobožnici se obvezaše ograditi ju gvo- zdenom rešetkom — i sada se je našlo pe- tnaest osoba, koji će troškove namiriti. Me- gjutim u cijelom pučanstvu vlada velika po- božnost naprama Gospinoj špilji, i puk je vrlo haran i zahvalan našem Presvj. Biskupu ne može uspjeti; a osobe kojih se dotaknuo molile su za njegovo obraćenje 28/2. po- slije korizmene propovijedi. Bog ga pro- svijetlio, a mi se nadamo da ćemo vam do- skora još utješljivijih vijesti javiti o našem malenom Lurdu, — N. A. Politički pregled. Otvor carevinskog vijeća. Službeni list »Wiener Zeitung« od subote domnaša carski patent, kojim se carevinsko vijeće sazivlje za 10. ov. mjeseca. Pitanje Spiča i aneksija. Beč: Amo je stigla vijest iz Cetinja, da se je knjaz Ni- kola obiatio engleškom diplomatskom agen- God. V. Preradovićev trg br. 4. istupili su gg. Ru- žica i njezin suprug Milan Šarić, te je sa- da ove knjižare vlasnik sam g. Ljudevit Ši- munić, kojega veže ugovor sa klubom Ći- rilo-Metodski zidari u Zagrebu. — Prepo- ručaimo ovu knjižaru najtoplije. Kobnost $. 56. za učitelje. Pišu nam iz Spljeta, 1. ov. mj.: $. 56. je ko- ban za učitelje u dva slučaja. U prvomu je slučaju koban u državnom zakonu dneva 14/5. 1869., po komu im se ne računa u mirovinu vrijeme, što su privremeno služili. U drugom slučaju je koban isti $. 56. — gle slučaja! — u pokrajinskom zakonu dneva 29/12. 1871. jer kaže: »Ako zadnja godi- šnja plaća proračunava, što je koji član u- čiteljskog soblja u službi umrvši uživao, ne iznosi 500 forinta, a ostavština ne do- tiče na podmirenje troškova za bolest i u- kop, pristojat će nasljednicim četvrti dio go- dišnje plaće, to u ime četvrtgogja mrtvač- kog«. $. 2. zakona 24/12. 1905. kaže, da svi učitelji sa svjedočbom osposobljenja imadu godišnju plaću od 1200 kruna. | Po ovomu je dakle jasno, da nemađu više \u nas nasljednici nijednoga učitelja pravo na četvrti dio njegove godišnje plaće. U ovo zadnje vrijeme umrla su u Spljetu tu, da posreduje kod austro-ugarske vlade | štel; M A : |dva učitelj, od j ii. — i u pitanju Spiča. Crnagora navodno predla- | uvrijeđe sales " Mio ue že, da joj Austrija ili ustupi ili dade u na-|; seqmero djece s udovicom, a neimadu ive jam Spič, a ona bi se po tom obvezala, da će napustiti srpsko stanovište i priznati a- neksiju Bosne i Hercegovine. Srbija odustaje od svojih zahtjeva. »Frankfurter Zeitung« javlja od svog dopi- snika u Beogradu, da je srpska vlada na savjet Rusije odustala od svojih teritorijal- nih zahtjeva i obvezala se na korektno dr- žanie. Uslijed toga je diplomatska interven- cija postala suvišna. Bojkot dovršen. Uslijed toga, što je već potpisan austro-ugarski i turski sporazum u svim mjestima širom otomanskog carstva, prestaje bojkot proti austro-ugarskoj robi. Talijanske vijesti iz Bara. Bari: »Corriere della Puglia« donosi razgovor sa nekim či- \movnikom, koji se je vratio u Italiju. Ovaj \je pripovijedao, kako je sva Crna Gora do Pristana naoružana. Svaki dan dolaze tamo \ministri i njihovi ulaci, da podbodu oru- žane ljude ua rat proti Austriji. Svugdje se |\ govori samo o ratu. U nedjelju, javlja isti (list, došli su u »Hotel Marina« u Pristanu dva gospodina sa nizozemskim pasošem, koji su kupili fotografije i nacrte. Perjanici dočuše, da su to dva austrijska časnika mor- \marice preobučeni, i dadoše se za njima u | potjeru, nu oni su već bili pobjegli. Uapšen je vratar hotela, neki Talijan, zato, što ih (mije pitao za dokumente. Austrijske oklo- \pnjače krstare oko Pristana. | Sporazum izmegju Bugarske i Turske. \Petrograd: Na poticaj Rusije potpisan je | sporazum izmegju Bugarske i Turske. političkim se krugovima sa sigurnošću tvrdi da će priznanje nezavisnosti Bugarske sada \ uslijediti u najskorije vrijeme. Ubijeniaustrijski vojnici. Krakovski »Glos Narodu« javlja, da je zapovjedništvo 13. pješačke pukovnije obavijestilo neke obitelji, da je osam vojnika ove posade ubijeno na granici od srpskih banda. | Trgovački ugovori s balkanskim drža- | za njegovu plemenitu osnovu, kao i za po- | vama. Nakon što će biti definitivno sklop- žrtvovnost i izvedenje iste; — špilja je po- ljen trgovački ugovor s Rumunjskom, stu- stala kao naše svetište, kojemu ćemo se pit će monarkija u trgovačke pregovore češće a osobito u našim nevoljam uteći.|s Bugarskom. Kako je postignut sporazum A jur neka žalosna majka, koja je imala s Turskom, a ugovor s Rumunjskom bit će sina na umoru, pošla bosa tamo i pripovi-| doskora zaključen; ima opravdane nade, jeda da je bila utješena. Doskora će biti! da će Austro-Ugarska sa svim balkanskim Ispraznila se Dum Nikova kuća (I Lovko šmigne ko sunčana sjen) A slanjska »Sloga« prezvala se »Smuća«. Tim nesta onog što vijek prije bi I što bi neko i sad gledo rada: Kad on sam klimne da klimaju svi! — Sad po svom ćefu svak se više vlada. A fratar? — sad u samostan će on — Ta i pravo je! — lajiku odredit : »Zazvoni, brate u mrtvački zvon, »Za ukop »Sloge« treba sve uredit ...« »Viječnaja pamjat« — lajik sklopi oči, Pa, vršit nalog vičan, brzo skoči... * Slanjani, nešto Lovko će vam reć, A on ne gleda ni majke ni oca, Nit drugog koga — vrijeme je već Pripazit bolje narodnog toboca. A općina je, nč, da vladam ja, Il ti, il oni, il da prkos vlada, Već svakom mora pred očim da sja Boljitak roda. Kod takova rada Tek natjecanja može samo bit. Nit naprdnjaštva uit srpstva ne znamo. Hrvati jesmo — to je naša bit — A toga nikom krnjiti ne damo. Tog držimo se u svemu i svuda | sretna bit će rogjena nam gruda! — Lovko, Miškov državama, izim Srbije, stajati u srđačnijim | odnošajima. Domaće vijesti. Zabava Hrv. Sokola u Makar. skoj. Pišu nam iz Makarske 1. ov. mj.: Na 20. pr. mj. naš je Hrvatski Sokol u svojim prostonjama priredio društveni ples, koji je bio vrlo dobro posjećen, i ispao je u svakom pogledu da nije mogao bolje. Dvorana je bila divno urešena, kao nikada do sada, a zabava je trajala sve do zore. I u financijalnom uspjehu možemo biti više nego zadovoljni, jer od samih ulaznica u- tjeralo se je preko 500 K, a drugih 350 K od lutrije, za koju se je primilo vrlo kras- nih i skupocjenih darova; pošto je pak bila cikla već zora, s toga se nije moglo dovr- šiti sa vučenjem lutrije, te će se brojevi o nekojim darovima drugi put izvući, Sav pri- hod ove zabave možemo računati do 1200 K, što je sjajni uspjeh za našu Makarsku. — | druga zadnja pokladna zabava ispala je veoma dobro, na kojoj su se naši vri- jedni i požrtvovni glumci i ovaj put opošte- nili. Naprijed Sokole ! — Biokovac. iz protokelirane tvrtke. Knji- žara i papirnica u korist »Kluba Ćirilo-Me- todskih zidara« (Šimunić i drug), Zagreb, na to blaženo mrtvačko četvrtgogje, nego su im morali kolege — i sami gladni — i druga odl čna čeljad u pomoć priteći. Dužnost bi dakle bila i učitelja i saveza i svih odlučujućih čimbenika, da se ovaj $. 56. i u jednomu i u drugomu zakonu sa- svim izmijeni. Ali ni s ovakim krparenjem zakona svako desetak godina neće se uči- teljstvu ništa pomoći. Trebalo bi promije- niti cijeli zakon od 29/12. 1871. koji je pre- živio svoj vijek. Kako bi se dakle učiteljstvu pomoglo? Učitelji su i onako pokrajinski činovnici. Sada pako i općine i svoje redare izjedna- čivaju u plaći i u godinam službovanja s po- krajinskim činovnicima. Nek se dakle i uči- telji izjednače s pokrajinskim činovnicima, unaprediv ih postepeno do 8. razreda čina. Što može pojedina općina, može lakše cijela pokrajina! Bratska poruka iz Makarske. Primamo iz Makarske, 2. ov. mj.: Molimo Vas, uvrstite nam ovo par redaka, ovu brat- sku poruku braći Sokolašima u Dubrovniku: Žalili smo i mnogo žalili kad se je bio po- javio poznati nam spor u tamošnjem Hr- \vatskom Sokolu, o kojemu nećemo spomi- |kogod ne bi krivo shvatio nase nastojanje, \već ćemo jedino sada upraviti ovo iskrenih \riječi braći Sokolašima: Kao što nas je bio | dirnuo i ražalostio rečeni spor, tako nas je \obradovalo čujući da je sve svršeno, da su se svijesni Hrvati prihvatili samo sokolske ideje, koliko s jedne toliko s druge strane, i da je postao organ Dubrov. Hrvatskog Sokola i Vaš cijenj. list uz »Crv. Hrv.« To je po nas vrlo utješljivo, i slijedite svi sku- pa započetom stazom, jer u Hrvatskom So- kolu ne smije da bude strančarenja ni mrž- nje: tu smo svi jednaci, prava braća i sa- mo Hrvati, a van sokolane imože svaki osje- ćati kako hoće. To je naša bratska, iskre- na poruka, svim Dubrovačkim Hrvatima. — Braća Sokolaši Makarani. Op. Ur.: Rado donašamo i begenišemo ovoj bratskoj poruci, ali imamo primjetiti da smo mi uvijek bili zagovaratelji sokolske ideje, ali samo sokolske, hrvatske, bez raz- like političkog mišljenja dok se je u soko- lani i u sokolskom odijelu, i izbjegavali smo svaki sukob, a što se je sve ono iz- dogagjalo tome su drugi uzroci, o kojim nam se ne mili govoriti, a osobito zbog Srba i srpstva, koji ga barem u sokolanu ni naj manje ne bi imali ulaziti. Ovo je ovako, a mi sada ovo ne bi spominjali da nije ove poruke braće Makarana, koja je iskrena i upravo bratska). u Ove sedmice či... ne svim onim našim pretplatnicima, koji još nijesu platili predbrojbu za god. 1908., i svakome smo naznačili svotu, koju nam du- guje, s toga ponovno molimo da nam ne« odvlašno pošalju dugujući iznos, jer za- tezanjem nam se stvara neprilika i zadaje dangube i suvišnih troškova. Najviše nam štete nanaša svaki onaj, koji prima list a neće da plati nisku predbrojbu od samih 6 Kr na cijelu godinu, i ako zna da se predbrojba umaprijed plaća, isto kao što moramo i mi da sve ogromne tro- škove oko lista unaprijed plaćano. Ko list neće da plaća neka ga ne prima, ali je neka podmiri dugujući nam iznos! Do tačnog je plaćanja predbrojbe da list bude i još bolje uregjivan i da budemo i- mati redovite dopisnike iz svih glavnijih gradova i prijestolnica. Izvršite dakle svoju dužnost, ko što i mi našu vršimo! Uzdajući se u rodoljublje, nadamo se ne biti prisiljeni služiti se skrajnim koracima. njati niti u koji smo se željeli pačati, e da.