Br. 212. Nevolja u Messini. : Velike kiše, koje su se spuštile nad juž- nom Italijom, osobito zadaju sadašnjem sta- novništvu Messine velikih jada. Tamo ima jedva oko tisuću sretnika, koji sprovagjaju noći — u prostim željezničkim vagonima. Ostalo je pučanstvo posvema izvrgnuto bez ikakve pomoći zlom vremenu. Ti ljudi su stisnuti u šatorima, koji su podignuti na promočenom tlu, jer gradnja baraka nije baš ni malo napredovala i to s razloga, koji je skoro nevjerojatan: radi pomanjkanja gra- gjevnog materijala, naročito drva. Grozna slika prikazala se gledaocu prošloga petka na večer: »Sred najveće kiše novi je udarac potresa istjerao sve te jadnike iz njihovih šatora pod — naoblačeno nebo. Messinjani živo zaklinju kralja, neka bi još jednom došao u Messinu, da vidi njihovu bijedu. Dr. Cherot, koga je francuska vlada oda- slala u Messinu, upravo porazno kritizuje pomoćnu akciju u Messini: »Vraćam se — piše spomenuti doktor — ogorčen iz Mes- sine. Što se dogodilo sa sabranim prinosi- , ma za milodare? Oni su prošli kroz vla- dine ruke, pa ipak nijesu dospjeli na pravo mjesto. U Reggiu i San Giovanniu gledao sam svojim očima izgladnjele i propale lju- de, koji su nas hvatali za odijelo. Nigdje ne vidjesmo ljude, koji bi im pomagali. O toj suznoj dolini isčezla je svaka nada u spas. Strašni odnošaji vladaju u Messini, 30.000 preživljelih najkukavnije životari pod šato- rima i traljavim daščarama. Nitko nije zašti- ćen od kiše. Sav onaj smrad i gad ne oti- če nikamo, a blato se već dva mjeseca na- kuplja oko preostalih kuća. Prvi topliji dan moraju prouzrokovati epidemičke bolesti. Više od 50.000 lješina nalazi se još pod ruševinama. Orugja nema, izdaju se i opo- zivlju zapovjedi, gradi se i radi bez susta- va, za to ni nema uspjeha. Liječnike se ni- je puštalo na obalu, pače je bilo zabranje- no i dijeljenje živeža. Ćak i »Crvenom Kri- žu« stavljale su se kojekakve zaprijeke. Mi- lijuni, što ih je Evropa sabrala za Kala- briju, propali su. U gornjim mjestima o kakvoj pomoćnoj akciji nema ni govora. Dnevice umire stotine ljudi, a da se za to baš nitko ne brine«. Žalosni život u Americi. Nestašica posla je u New-Yorku prouzro- kovala žalosne posljedice. Na tisuće bespo- slenih radnika hoda po Njujorškim ulicama bez ikakve nade, da zasluže komad kruha. Kakva je sada nevolja u Americi, svjedoči to, da se je u Broklinu prijavilo 300 be- sposlenih radnika, da se prodadu kao do- brovoljni robovi na dulje vrijeme, te su pri- pravni obavljati koje mu drago poslove za samu hranu, odijelo i stan. Treba li trošiti riječi, da te se nagovara, da ne putuješ u Ameriku? Bog ti je dao pamet, pa sudi! AA LN SA LL SA SLON SNA LN a oslali smo Prošle sedmice Fiq.:: svim onim našim pretplatnicima, koji još nijesu platili predbrojbu za god. 1908., i svakome smo naznačili svotu, koju nam du- guje, s toga ponovno molimo da nam me«- odvlačno pošalju dugujući iznos, jer za- tezanjem nam se stvara neprilika i zadaje dangube i suvišnih troškova. Najviše nam štete nanaša svaki onaj, koji prima list a neće da plati nisku predbrojbu od samih 6 K na cijelu godinu, i ako zna da se predbrojba unaprijed plaća, isto kao što moramo i mi da sve ogromne tro- škove oko lista unaprijed plaćamo. Ko list neće da plaća neka ga ne prima, ali prije neka podmiri dugujući nam iznos! Do tačnog je plaćanja predbrojbe da list bude i još bolje uregjivan i da budemo i- mati redovite dopisnike iz svih glavnijih gradova i prijestolnica. Izvršite dakle svoju dužnost, ko što i mi našu vršimo! Uzdajući se u rodoljublje, nadamo se ne biti prisiljeni služiti se skrajnim koracima. Glas iz grobova. Sastali se... tiho glasak zuji... Strah me, braćo, glas taj svegi je predteča oluji !— Čuješ šapat — i riječ eto razumiješ Što ti uhom lama, Neda vidjet tama. »Žrtava smo — puste žrtve! — u krvi sinovi »Mnogo, mnogo prenijeli za drugoga spas; »Europom cijelom svuda gdje ima grobova »Svuda eto hrvatski se tužni čuje glas...!« Presta šapat, škrgut samo kosti Tu i amo podjari ti strah, I kapa ti s glave bježi — Bože prosti! — I zapinje dah. Sastali se... jače glos taj zujl... Strah me, braćo, glas taj svegi je predteča oluji! — Stjevna mjesec iza gore — oh, braćo, strahote! — Ni mnoštvo zgledah, al — um mi se ote. . . . Vijesti iz naroda. Iz Korčule. Motto: ,,.... si esplicd nella tutta sua grandezza il vero sentimento nazionale, di cui & capace |' anima italisaa di Carzola. p Risorgimento“. (Priča. Piše Korčulanin). Bila je jedanput jedna velika .... velika zemlja a zvala se je Afrika. U njoj je bila jedna velika...... velika pustinja a zvala se je Sahara. Jednog dana putovala je po pustinji Sahari kara- vana, koja je brojila. 50 Arapa i 10 deva. I ovi su Arapi znali govorit kineški. | oni su putovali dan i noć, a uvijek su pod no- gama ćutili pijesak, te svaki put kad bi sunce granulo pred očima im se pružao sve samo pusti pijesak. Nu jednog jutra poviče jedan izvan sebe: Zelenilo, zelenilo! | svi se uz- radovaše. Požurivši se u radosti i ushitu dopriješe tada do malenog mjesta, na kom je rasla zelena trava, tekla izvor voda i di- zale se ponosite palme. A nekoliko ih tada usklikne: Nazovimo ovo mjesto Oaza. | svi odgovoriše: Tako budi. I malo zeleno mje- sto u velikoj pješćanoj pustinji bi prozvato Oaza. A Arapi su bili i gladni i žedni. I kad su se napili hladne vodice i najeli slatkih datulja, reče jedan: Braćo, dobro je nama ovdje biti, načinimo sebi svaki šator pak ostanimo ovdje. A svi odgovoriše: A- men: I stadoše graditi šatore. A kad su ša- tori bili gotovi, uvedoše običaj, da se svi svaki dan iza ručka imaju okupiti pred ša- torima i pjevati pjesmu ovoga teksta: »Mi znamo kineški »Zato smo Kinezi; pkineška je Oaza »kineška je Sahara pkineška je Afrika »S istoga razloga. »Dok budemo živi »i poslije smrti pu hladnomu grobu ,da, uvijek i tu pkineški ćeš zborit ad .2.... da! A slatki su se zvukovi divne pjesme ra- zlijegali i gubili daleko.... daleko u pu- stoj pustinji. I nije bilo koga, da im zaviče i zaplješće, pa ni kamen se jedan ne nagje o koji će glas udariti, da začuju barem u svojoj jčci onaj gromki da.... da. I pogledaše Arapi na svoje deve, ali one su mirno pasle, jer nijesu razumjele ništa. To bi uzrok velike tuge u srcu njihovu. I da bi se razveselili i ohrabrili stadoše sami sebi pljeskati i vikati: »Živjeli mi Ki- nezi, živjela Kina!« A dogodi se u ono doba, da se je druga karavana približavala oazi, u kojoj su bili opet samo Arapi. Veliko veselje nasta u o- azi radi toga. Svi se skupiše, da dočekaju dostojno karavanu. Istupivši pred oazu, pro- govori svečano vogja karavane: Zdravo, mila braćo Arapi! A cijela karavana zaori: Zdravo! KO da je nebo na zemlju palo, Arapi oaze promijeniše cbličje. Mirni ko janjci prije, sada se pretvoriše u bijesne lavove. | skoči jedan pred karavanu, pak se stane ovako derati: Vi nitkovi jedni, vi divljaci i koze, ko vam reče, da smo mi Arapi!? — Mi smo Kinezi, živjela Kina!!! A cijela oaza zaurla: Živjela a, a, a, a, all! »Poj vraže s vragom« jedan će na to iz karavane. »Kamo mi dospjesmo« drugi će. »Šta se braći našoj dogodi«, reče treći, a jedan će napokon vrlo pametno: Manimo se, braćo, ćorava posla, idimo naprijed a pustimo njih neka viču. Dodijat će i njima, kad se opamete, jer je oaza malena, Sahara velika a Afrika još i veća. I Arapi i kara- vane pogjoše naprijed. A Arapi oaze i da- lje su pjevali i klicali kineštvu i Kini, nu Kina se do sad još nije makla iza Himalaje. Smisao priče: Airika je Dalmacija, Sahara je općina kor- čulanska; a oaza....i.... i ono, što iza toga gre.... pak opet ono, što dohodi .. .? Gagjajte sami: Ko pogodi — patakun. »— Svud je Hrvat prvi! »A pita I išta ? tad ga više nema... »— Hrvat4 tad nema! »U vlastitoj nam, braćo, našoj krvi... »— U hrvatskoj krvi! »Zadušili bi sav rod naš posvema. »— Sav rod nam posvema! —« Ko s daleka grmljavina strašna kletva .. . huji. Strah me, braćo, glas taj svegi je predteča oluji! — Na rad selom taj čas budit lijene ljude Začestali pijetli. Sve utihlo.., Sam samotan Jnko stoji, Samo — mjesec svijetli. Zalile ga tople suze, srce mu izgara, kletva 9............. +. PRAVA CRVENA HRVATSKA Moral priče. Narav nam je dala petu, da s njom spo- znamo istinu. Korčula, na 23 Karnevala miseca a godišća kineškoga 1909. Iz Janjine. Napokon se je ostvarila živa želja mje- snih rodoljuba. Na poziv promicateljnog od- bora držala se je skupština za konstituira- nje »uljarske zadruge«; upisalo se je s mje- sta 70 dionica po 50 K. Izabrana je Upra- va i Nadzorni Odbor. Ravnatelj je mjesni župnik Don Ivo Kinkela. Za uspjeh ovog poduzeća zasluga je putujućeg učitelja g. Marušića te mjesnog župnika, nađučitelja i tajnika seoske blagajne, koji nijesu žalili truda, da svijet osvjedoče o blagodati ta- kove zadruge, te ga zagriju za nju. Bilo sretno! Politički pregled. Velevlasti u Beču. U Parizu se u mini- starstvu vanjskih posala pouzdano drži, da će još tijekom ove sedmice bečki poslanici Rusije, Engleške, Francuske i Italije uvjeriti baruna Aehrenthala o shodnosti, da se sa- stane konferencija. Radi se poglavito o pro- mjenama berlinskog ugovora, koje su se već zbile i koje još predstoje. U berlinskim se vladinim krugovima ne vjeruje ovoj pa- riškoj vijesti. Preduvjet za sve bila bi pri- vola Srbije na zahtjeve Austro-Ugarske, ka- ko ih je obrazložio grof Forgach. Približenje Srbije Bugarskoj. Kako se iz srpskog službenog vrela saznaje, ruska je vlada predložila bugarskomu kralju za vrijeme njegova boravka u Petrogradu, go- spodarsko približenje Bugarske Srbiji na osnovu carinske unije od godine 1904. Po- sredstvom ruskih zastupnika u Beogradu imali bi pregovori započeti, Zahtjev Srbije jest slobodan prolaz sviju eksportnih srp- skih predmeta putem bugarskih luka na cr- nome moru uz minimalnu tarifu. »Vossische Zeitung« dobiva iz Sofije vijest, da se u buduće nastoji podržavati prijateljskije od- nošaje u Srbiji, nego li su dosadanji. Direktno raspravljanje Srbije s Austro- Ugarskom. »Neue Freie Presse« dobiva iz Pariza vijest, prema kojoj je imala biti po- slana u noći 8. o. m. nota Srbije kao odgo- vor ia evropske kabinete. Srbija će stupiti u direktno raspravljanje sa Austro-Ugarskom monarkijom o trgovačkom ugovoru i želje- zničkim prilikama. — Prema vijestima iz Biograda izrazio se je ministar Milovanović mnogim zastupnicima, da je sada ratni su- kob sa monarkijom isključen. Srbija će zaj koji dan odgovoriti obzirom na korake a slanika grofa Forgacha. Čini se, da će biti moguće stupiti edmah u direktne pregovore sa monarkijom glede trgovačkoga ugovora, koji bi Srbiji donio više koristi, nego li prijašnji. Teritorijalni zahtjevi Srbije. Kako se iz Beograda javlja, ideja sveze Srbije s mo- rem preko Sandžaka i Crne Gore sve se više ističe u Srbiji, a u diplomatskim kru- govima se vrlo živahno raspravlja o reali- zovanju ove osnove. Provedba ovoga pla- na, čini se megjutim bit će jedva moguća, pošto je taj zahtjev, odstup naime onoga traka zemljišta u Sandžaku, od Turske ot- klonjen. Nu usprkos svemu tomu nastoji se ova osnova predložiti velevlastima. Stanovište Crne Gore. Cetinje: Službeni list »Glas Crnogorca« bavi se ugovorom, što su ga sklopili Austro-Ugarska i Turska, te veli megju inim: »Valja prosuditi, da li imade mandatar pravo da sebi prisvoji, što mu je povjereno. Konstatujemo, da su vla- sti na berlinskom kongresu Bosnu i Herce- govinu povjerile Austro-Ugarskoj, pa da je uslijed toga, pošto su te provincije bile predmetom spora izmegju srpskih kneževi- na i Turske, Austro-Ugarska na mjesto Tur- ske. Austro-Ugarska uslijed toga nije vla- snik, već je postala strankom spram srpskih država«. »Slovo“ o situaciji. Petrograd: »Slovo« piše, da je kriza na Balkanu vrlo zaplete- na, pa da su evropske vlasti pozvane da posreduju za kompromis izmegju Austro- Ugarske i Srbije. »Riječ« piše, da je po- trebno uplivisanje vlasti na Austro-Ugarsku. Srbi pucali na austrijsku ophodnju. Ber- lin: »Vossiche Zeitung« javlja, da su Srbi kod Drinjače (4 kim. od Zvornika) pucali na austro-ugarsku pješadijsku ophodnju. Op- hodnja je uzvratila vatru sa 30 hitaca. Dva su Srbina ubijena. Na austrijskoj strani nije niko pao. Pomirbeni korak Austrije u Beogradu. Berlin : »Nordd. Ztung« piše, da je pomir- ni korak Austro-Ugarske u du naj- bolji dokaz njene susretljivosti. Želi, da Sr- bija prihvati ponugjenu pomirnicu ruku, pa će se onda sveopći položaj odmah razbi- striti i olakšati. j Ultimatum Rusije Persiji. Petrograd: Iz Persije su stigle veoma uznemirujući glaso- vi, Mjerodavni krugovi naglašuju potrebu, da se Rusija umiješa. Ruski konsul u Čuli stavio je ultimatum veleći, da će ruske čete prodrijeti u Persiju, ako se ratujuće stranke ne budu ostranile iz prograničkog područja. U Mervanu mnoge su osobe smaknute. Domaće vijesti. Varešanin, šef hosanske vla- de. Zapovjednik 15. vojnog zbora i šel ze- maljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, ge- neral Winzor, dignut je na vlastitu molbu sa svoga mjesta, a geueral Marijan Vareša- nin pl. Vareški, zapovjednik u Dalmaciji, imenovan je zapovjednikom vojnih zborova i šefom zemaljske vlade za Bosnu i Her- cegovinu. Ovom imenovanju svaki pravi Hrvat mo- ra se obradovati, jer je general Varešanin sin naše domovine, koja se š njim ponosi. Takovih se zapovjednika hoće u našoj ze- mlji, koji za nju sinovski osjećaju, i koji časte naš jezik, ističu ga i s njim se diče, pa mu s toga srdačno čestitajuć iz sveg sr- ca kličemo: Živio! Množili se takovi! Položio ispit. G. Ante Škrabalo iz Kune položio je u Zagrebu drugi državni ispit i rigoroz, sa odlikom. Čestitamo! + Šimun Vinko Frank. Na 3. o. mj. preminuo je u Zagrebu urednik uvaže- noga list »Agramer Tagblaita«, Šimun Vin- ko Frank. Svoj list uregjivao je u duhu zastupanja hrvatskih narodnih interesa, mirno i trijezno, izbjegavajući stranačke i osobne razmirice, pa mu je i uživao vrlo veliki u- gled. Kod osnivanja lista g. 1885., kada su se hrvatski političari složili i u saboru stvo- rili centrum, da sruše Khuenovo gospostvo, bio je glavni suradnik. Laka mu zemlja! Krasan rodoljubni čin. Kako »Na- rodne Novine« dozngju, predao je Marija- bistrički župnik gosp. dr. Žerjavić županij- skoj oblasti u Zagrebu obvezu, da će od svoje volje kao dar svojim župljanima po- dići još ove godine iz svojih srestava dvije nove školske zgrade, i to jednu na Lazu za selo Bistrički Laz, a drugu u Globočcu za sela Globočec, Sušenbreg i jedan dio Polja- nice. — Što time čini veledušni župnik za svoje župljane, razumjet ćemo tek onda, kad čujemo, da u objema ovim mjestima nema škole, a radi daljine i zla puta do škole u Mariji Bistrici jedva da koje dijete može polaziti u školu. Zato je to doista krasan i plemeniti rodoljubni čin gosp. župnika Žer- javića. Na čast mu! Zadruge u godini 1908. Godine 1908. na novo se je osnovalo kod južnih Slavena u kraljevinama i zemljama zastupa- nim na carevinskom vijeću 238 zadruga, od toga 163 slovenskih, 65 hrvatskih i 10 srp- skih. U austrijskom primorju ih se osno- valo 69, a isto tako u Dalmaciji. Koncem god. 1908. bilo je svih zadruga jugoslaven- skih u Austriji 1113. Agent za iseljenike uapšen. U Trstu uapšen je iseljenički agent Josip Manoss, jer je dvadeset magjarskih i hr- vatskih iseljenika, koji nijesu imali putnice, namamio na jedan riječki iseljenički brod. Iseljenici da su tomu agentu platili 6400 kruna, koje je on sa dva svoja ortaka konoba- ra podijelio. — Čuvaj se narode i pazi do- bro u čije se ruke predaješ! Ovaj će slučaj, nadamo se, našem puku i još bolje oči o- tvoriti! Veleizdajnički proces u Za- grebu. O ovom su se procesu razne no- vine već ispisale i preispisale, a koalicijo- naške unaprijed izrekle i svoj sud! Mi se pak ne zatrčavamo: pratimo tok procesa, te ćemo svoju nepristrano kazati, a nećemo po koalicijonašku unaprijed svih proglasiti — »nevinim«, već pustimo da činjenice doka- žu: ili nevinost ili krivicu ! Gradska kronika. Pozivlju se gg. Starčevićanci da blagoizvole doći na sjednicu naše stran- ke, koja će se držati sutra u Nedjelju dne 14 o. mj. u 2 sata po podne u blagohotno ustupljene prostorije »Hrvatske Radničke Zadruge«, sa ovim dnevnim redom : 1) Upišivanje članova; 2) Imenovanje Uprave; 3) Eventualia. Dubrovnik, dne 12. Veljače 1909. Za privremeni Odbor: Ante Liepopili. Imenovanje. Naš sugragjanin g. Du- šan Bašić, kot. sudac u Dubrovniku, ime novan je zemaljskijem savjetnikom za Si- benik. odemo! (Na njegovo“ mjesto doći će g. Dr. An- tun Fabrio, dosadašnji sudac u Staromgradu). God. V. Položio ispit. Naš sugragjanin i i- stomišljenik g. Gusti Mišetić položio je na zagrebačkom sveučilištu sudstveni rigorozni ispit, sa dobrim uspjehom. Čestitamo ! + Marko Stahorović. U Četvrtak u jutro premiuuo je poslije kratke ali te- ške bolesti g. Marko Stahorović, umir. c. k. sud. pristav, u 70.0j godini. Jučer na 4'/a sata po podne bio mu je priregjen li- jep sprovod. Pokojnik je bio dobar gragja- nin, Hrvat, i nazad nekoliko godina općin- ski vijećnik. Ožalošćenoj g.gji supruzi i svoj- ti naše iskrenojfsaučešće, a pokojniku bila laka ljubljena gruda! Za muzej! Bilo bi dobro da se po- znato orlodžije u kazalištu »smjesti u mu- zej«, ili pak da budno paze »da ne bi ko u nj dirao«, jer ide tačno kao i mnogo drugih posala u našem gradu...! Općini. Kad se jednom preuregjuje o- na mala kuća pred st0nom crkvom — koja je vlasnost naše Općine — i kada imaju namjere u nju smjestiti lambulatorij općin- skog liječnika, bilo bi dobro i dapače po- trebno, da se razruše one stepenice koje su ove sedmice pred novo otvorenim vratima sagradili, a da se one stare stepenice, koje se drže uz biskupsku palaču prošire sve do rečene kuće, jer bi bilo mnogo zgodnije a tim bi se i poljepšao onaj predjel, jer onako kako je sada prava je grdesija. U- hvamo da će se za to pobrinuti i društvo za poljepšavanje Dubrovnika, pak u slučaju i novčanom pripomoći doskočiti, jer onaj komad zemlje sasvim će grubo izgledati. Čitulje. U Srijedu su preminule g.gja Marija Radovani, sestra g. Miha Radovani, i g.gja Marija Kalčić, supruga bivšeg stra- žmeštra policije g. Sima Kalčića. U Cetvr- tak je u Sinju preminuo naš sugragjanin g. Milan Bubalo, c. k. potporučnik, te su mrtvi ostanci bili preneseni u Dubrovnik. Pokoj im vječni! Državni činovnik sa dvije dr. žavne plate. Kod agencija trgovačkih društava i drugih raznih ureda kod nas u Dubrovniku, dobar je broj namještenih o- soba, koje već uživaju mirovinu; dočim je pak veliki broj i onih bez ikakove službe i bez ikakovog dohodka. Prvi su obijesni a drugi uzdišu. Svakome je slobodno uzeti sebi u službu po volji, ali cijenimo da bi se imalo imati malo obzira napram poto- njim. I ako ima dosta mladih, iskusnih ljudi (bez ikakove zarade) ipak se na to ne gleda nego se dade prednost kakovom starom u- mirovljenom činovniku. Ima pak jedan slu- čaj u Dubrovniku, da jedan umirovljeni či- novnik pobire — osim mirovine — drugu državnu platu. Taj je gospodin poslije u- mirovljenja smješten kod jednog državnog ureda, kao provizorni. Izgleda upravo ne- vjerojatno a ipak je istinito! Biti će i zakon koji to dopušta, ali nije pravo, kad na pre- tek ima onih koji bi to mjesto mogli po- kriti. Otrag ne vele vremena na jednom mjesnom državnom uredu bilo je ispražnjeno mjesto oficijanta. Megju ostalim na to se mjesto ponudi jedna iskusna osoba, vješta tome poslu. Poslije nekoliko rastezanja toj osobi bi odgovoreno, da će to biti nemo- guće, jer da je već u 350j godini, i akoprem čini nam se da po zakonu može se primiti u državnu službu do 40te godine. Koja je dakle razlika: ovaj jer je u dobi od 35 go- dina pa stoga ne može da bude primljen u državnu službu, a onaj umirovljeni čino- vnik (imat će oko 70 godina) nije star da pobire dvije državne plate! Je li to pravo? Je li pravo da koji državni činovnik pobire po dvije državne plate, a da mladi i isku- sni ljudi šetaju, jer nemaju gdje da zaslu- že koru hljeba? Zanimani faktori neka stave ruku na prsa i neka o ovome malo pro- misle...... Za fond ,,Gundulićeve“< glaz- be. Da počasti uspomenu blagopok. sestre Dr. Vlaha Matijević, g.gje Tere Radulić, položio je u fond glazbe hrv. pjev. društva »Gundulić« veleposjednik g. llija Miletić Kr. 4. Uprava najsrdačnije zahvaljuje. Postalia. Pišu nam iz Župe: Evo je prošla godina dana otkada se je promijenio red raznašanja pošte u našojŽupi; prije se je raznažala pošta u Utorak, Petak i Ne- djelju, a sada u Ponedjeljak, Srijedu i Su- botu. Radi kojega razloga je ovo promije- njeno, nije nam poznato, ali svakako je s tim nama nanešena velika neugodnost i šte- ta; n. pr. novine izlaze Četvrtkom a rijetko koja Petkom ili Subotom, a to sve zato da uzmogne do Nedjelje stići i u najdalji kraj naše domovine, jer kako je svakomu po- znato, mi seljaci preko sedmice nemamo vremena da se posvetimo čitanju, već je- dino u Nedjelju. Ali kako rekosmo u nas se je promi red raznašanja pošte, mje- sto Nedjelje u Ponedjeljak, i tako mješte da primimo listove u Nedjelju primimo ih u Ponedjeljak a kako smo u radne dane [zaokupljeni poslovima, tako više puta iza-