Br. 214 što jednome susjedu svome. Da, Srbi su naši neposredni susjedi, na žalost naša po rodu braća, a to bi bilo da se najblažije izrazimo, barem sada vrlo pogibeljno za nas i za naš opstanak kao Hrvata. Tim bismo ojačali našeg susjeda i prvu zgodu bi uhvatio da nas podjarmi. Bili bilo to drago go- spodi kao Hrvatima — o tome ne tra- žimo nikakovih razjašnjenja, to je nji- hova stvar. Nama je red utvrditi očitu istinu, da to ne ide tako. Ogledali smo eto sve zasade po redu. Što iz našeg razglabanja slijedi? U je- dnu riječ: gospoda su na krivome putu, na putu pogubnom i za sebe i za svoj narod. — Ako će nas iposlušati, iz srca ćemo im doviknuti: natrag, natrag, gospodo, ponor je pred vama! Ostavi- te barem časno ime svoje narodu u pohranu, a imate li ginuti, poginite kao svijestni Hrvati! — — Još nam od cijelog članka ostaje nešto, a to uprav jedan upit, i tim smo svršili. Ko od nas — pitanje je ude- šeno prama članku — »radi za narodnu našu hrvatsku državu na način kako još nije niko države utemeljio«? Mi koji smo protiv vašeg srpskog predlo- ga ili vi koji ga branite? — Pa, i kad biste imali pravo, recite po duši, bra- ni li se dobra stvar ovakovim razlozi- ma? — — To nas je uprav zabolilo, pa se pitasmo već na početku ovoga članka a i sad ponovno pitamo: je li moguće da takovi članci izlaze u »Hr- vatskoj Riječi«, a još više da takove članke preštampava » Hrvatska Kruna«, to »glavno glasilo stranke prava u Dal- maciji«? — — Baš smo završili članak, a listonoša predao nam najnoviju poštu. U »Hr- vatskom Pravu« od 16 o.m. nagjosmo u pogledu Prodanova predloga brzo- jav vogje dubrovačkih pravaša Lijepo- pilia sa skupštine. Bilo bi u interesu stvari, da se i drugi vigjeniji pravaši jave te izraze što misle, da budemo i sa te strane na čistu. Uzbude li po- treba mogla bi se i glavna stranačka skupština što skorije sazvati, jer je to glavni forum svake stranke, a posebice pravaške stranke. Bog i Hrvati! — (19/3). R. Iskrenost Rusije prama Srbiji. U času kada cijela Evropejska štampa bavi se sukobom (koji inače neće biti) iz- megju Srbije i naše monarhije, u času kada s ove strane Drine mnogim materama i lju- bovcama zebe u grudima srce misleći na neizvjesnu budućnost, a tamo preko Drine zavladao slijepi bojni paroksizam, a to po- lagajuć sve svoje nade u pomoć velike ali slabe Rusije; iznijet ćemo nekoliko crta iz povjesti prošloga vijeka, koje će najbolje osvjetlati kakve je simpatije hranila Rusija prama Srbiji. Povjest je »magistra vitae«; prošlost nas upućuje u budućnost. Odatle bi imala Srbija naučiti kada već do sada nije naučila da će joj u sadašnjem kritič- nomu momentu sve isto biti, kako joj je bilo u drugim kritičnim momentima, sa strane Rusije — srpsko poniženje, srpska propast. jenice ćemo pustit da same govore — koje vadimo iz povjesti i neke potankosti iz »Vaterland-a«, koje nijesu još ušle u po- vjest, ali će uči, a zaglavke će sam čitatelj izvoditi God. 1804. za ustanka srba protiv turaka, srbi su se očajno borili za svoju slobodu pod zastavom Karagjorgja Petrovića. Pošlo GJORGJE. Znate |I', ljudi, šta to znači Kad se Gjorgje razjunači Pa sve dreči: rat? — Znači: brat'jo, nemam pard, Ko će od vas sto dinara im za rukom da turke otjeraju sa svoje zemlje. Obrati se tada Srbija k Rusiji mol- bom, da bi joj bila zaštitnicom njezine tek stečene slobode. Bila je tada doduše sklo- pljena neka konvencija izmegju Srbije i Ru- sije, ali istodobno Grof Šuvalov, ruski po- slanik u Beču, izjavi u ime ruskoga Cara tekstualnim ovim riječima: »Rusija bi sre- tna bila, kada bi Srbija opet postala tur- skom provincijom«. Car ruski Aleksandar I. na 11. februara 1811. ponudi Caru Austrijskomu Franu, da bi Austrija zaposjela Moldavsku, Vlašku i cijelu Srbiju. Ovu ponudu ne htjede pri- miti Austrija. Pošto je Austrija odbila ovu ponudu, Rusija opremi u jeseni g. 1812. generala Iwelića u Srbiju. Uvaj sazove na- rodno zastupstvo srpsko u manastijer Vra- tijevšnica, i tu mu u ime Cara ruskoga po- nudi da potpiše jedan nemapisani arak pa- pira. Pošto su papir potpisali i svoj sigil tu metnuli,% ruski general napiše: »Srpska privoljuje na mir, koji ima sklopiti Rusija sTurskom. Srbija je spravna opet postati turskom provinčijom, kao što je i prije bila«. Karagjorgje i ako je prisiljen bio da pot- piše izjavu ruskom generalu, ipak izjavi da ofi to neće nipošto javiti narodu srpskomu. Iwelić mu odgovori: »Rusija je u potrebi, Turska neće privoliti na mir dokle joj se Srbija ne izruči. Prevari narod, prevari ga! Bog će ti oprostiti a Rusija biti harna ....«. Karagjorgje nije mogao niti misliti na ova- kovu veleizdaju sa strane ruske; mislio je, da je ruski generalj poludio. Otpremi od- mah Karagjorgje deputaciju u Petrograd, da bi molila za zaštitu. Deputaciji se srpskoj odgovori doduše, da je neće-izložiti, ali već prije nekoliko dana (28. maja 1812.) bio je sklopljen mir izmegju Turske i Ruske u Bukareštu. Tu je Rusija dobila, premda je bila u nevolji, komad Besarabije, a Srpska je bila predata na milost visoke porte. Ugo- vor mira utanačuje, da svi Srbi moraju biti razoružani, sve utvrde predati Turskoj, a nove razoriti. Na ovo dakako da srbi nijesu htjeli pristali. Turci provale sa svih strana u Srbiju, pokolju, obore, upale. Okolo 9.000 žena i djece pribjegne u Austriju, i sam Karagjorgje — videći da je sve izgubljeno — sa većinom svojih vojvoda zatraži zaklo- nište u Austriji. Tako Srpska izgubi, sve što bijaše stekla, a to po milosti Rusije i njena ugovora s Turskom u Bukareštu. Nakon bijega Karagjorgja preko srpske granice, Miloš Obrenović organizuje drugi ustanak, pošlje deputaciju caru ruskomu (1815.), koji se je na kongresu u Beču na- lazio, moleć ga za pomoć. Car ne htjede primiti deputaciju. Ipak Obrenoviću pogje za rukom potući turke i proklamirati Srbiju vazalnu knjaževinu. Narod ga srpski (1817.) izabere knjazom. Protiv toga protestira Ru- sija kod visoke Porte preko svoga poslanika barona Straganov-a. Obrenović uvjeri se, da mu se nije ništa nadati od Rusije, stupi u direktne dogovore s Turskom. Tek g. 1830. urede se odnošaji izmegju Turske i Srbije; prama megjuso- bnom dogovoru morali su svi turci ostaviti Srbiju, ali se je i tu car ruski umiješao, Ni- kola I., i zahtijevao da turci i nadalje o- stanu u Srbiji. To je bilo povod novim su- kobima izmegju turaka i srba: sve na štetu Srpske. Na 12. dećembra 1830. Franjo, austrijski car, pošalje Obrenoviću križ željezne krune i vlastoručno pismo, u kojemu se rađuje da je knjazom od naroda srpskoga odabran bio. U isto doba car ruski, Nikola, pošalje mu zlatnu kutiju za duhan i poruči mu, da je na njega ljutit, što je sebi izvojštio pravo nasljedstva. Kašnje Rusija Obrenoviću je bila poda- strla za Senat jednu listu, na kojoj su bila zabilježena imena najfanatičnijih neprijatelja Obrenovića. Da ju nije, i ako preko volje pot- pisao, Rusija bi ga bila prisilila. Toga doba ruski konzul, koji residirao u Orsovi, obi- lazio je Srbiju i bunio narod protiv knjaza. Drugi ruski imtrigi prisilili su Obrenovića da abdicira u prilog svoga sina, to on i u- A znate li šta to znači Kada oči raskolači Pa bulji u svet? — Znači: brat'jo, na stran šale, Sramotne su čaše male, Vrz'te ih u smet! Pa ćuturom nagne punom : Za vinom je nč za krunom Zdravo se zanet! — Znate I', ljudi...? Znate? — Znate Pa rado ga i imate? — Neka, kad je mlad; Ostarit će i on, brale, Ostavit će lude šale Imat će i kad! — — Tešite se, tešite se, Uteha je lepa... Ali ta je — i pusta i slepa! Miško. PRAVA CRVENA HRVATSKA čini i odabere svojevoljni progon. — Rusiji je smrgjelo pravo nasljedstva u Srbiji. O- brenović II. nakon malo umre, Obrenović III. nastojanjem Rusije bio je svrgnut i potje- ran. Semat je birao Aleksandra Karagjorgje- vića. Ovaj je morao paziti na svaki mig Rusije, jer mu je Nikola prijetio, da će ga svrgnuti, da će bunu dignuti protiv njega. Kada je pak Rusija bila upletena u Krim- skom ratu, da bi ona od Austrije dobila ne- utralnost, ponudi Austriji da okupira ci- jelu Srbiju. Ruski poslanik u Beču, Meyen- dorf podastere Ćaru Franu Josipu ovaj akci- oni plan: »Ruska će vojska osvojiti Vla- šku i Moldaviju, a neka austrijska oku- pira Srbiju, Bosnu i Hercegovinu«. Rusija da bolje osigura svoj položaj u ratu, htjela je siliti na rat Srbiju i Crnu Goru protiv Turske. Srbija je ostala neu- tralna. Radi toga Rusija se je osvetila: pri- sili Karagjorgjevića da se odreče. — Ka- šnje se je nastavljala ista igra: na 31. maja 1868. knjaz Mihajlo bio je usmrćen, što se ima zahvaliti Rusiji; Mihajlo bio je sma- knut jer je mudro i snažno upravljao Srbi- jom i postigao da? su Turci ispraznili sve tvrgjave i otišli posve iz zemlje. Milan Obrenović vjenčao se bio kćerom jednoga ruskoga oficira. General Sumara- kof zastupao je kod toga vjenčanja ruskoga Cara. Ali isti general iza toga vjenčanja ode u Beč s nalogom ,da sa strane ruske vlade ponudi cijelu Srbiju Austriji“ i to je bio već četvrti put. Austrija je tu ponudu otklonila. — Na- došla buna u Bosni i Hercegovini i rat ru- sko-turski. Iza mira S. Stjepana ode gene- ral Ignatiev u Beč i; ponudi sa stra- ne Ruske Austriji okupaćiju Bosne i Her- cegovine. Na berlinskom kongresu grof An- drasy morao je protiv Rusije zagovarati, da se Srbiji pripozna neodvisnost i da joj se prošire granice. Srpski ministar presjednik Gjeorgević pisao je ove doslovne riječi: »Ako je Srbija na berlinskom kongresu, kada se je radilo o njenim granicama, do- bila ne samo Pirot i Vranju već i punih 60 kvadratnih milja zemlje, to je morala Austrija izvojštiti za nju od Rusije. Ako pak dvije provincije Bosna i Hercegovina bile su povjerene Austro-Ugarskoj monar- hiji to je zasluga Ruske, koja je ovo etno- grafsko srce cijeloga naroda srpskoga to- liko puta nudila Austriji, dokle se napokon Austrija sklonila da na to privoli i da ih okupira«. Kako je mislila Rusija o proglašenju Kra- ljevine Srpske, najbolje nam može kazati fakat ovaj: Kada se je Aleksandar III. krunio carskom krunom, kralj srpski nije bio poz- van na krunisanje, već Petar Karagjorgjević. Milan Obrenović morao je pobjeći usljed intriga ruskih i ostaviti Srbiju. Tu se ruski intrigi nijesu zaustavili, već da jače upro- pasti srpsku državu uznastojala je Rusija da se Aleksandar [.; sin Milana, vjenča sa Dragom Mašin, komu je vjenčanju car ruski kumovao. — »Neće se naći — piše Gjeorgje- vić — niti samo jedan Srb, koji će se usu- diti kazati, da bi Draga Mašin postala bila kraljicom srpskom, da tu ženitbu nije sankci- jonirao ruski car«. Što se je dogodilo A- leksandrom i Dragom, svakomu je poznato, kao što je poznato da ruski poslanik u Beogradu, svjedok toga groznog umorstva, nije niti prstom maknuo u prilog nesretnoga kraljevskoga para. Sada sjedi na srpskom prijestolju Petar Karagjorgjević. Srbija se sprema na rat pro- tiv monarhiji Austro-Ugarske, a to nadom da će joj Rusija pomoći. Sprema se na boj protiv one monarhije, koja je na berlinskom kongresu Srbiji proširila granice, neodvis- nost pripoznala i to protiv volje Rusije; sprema se na rat protiv one monarhije, ko- joj do četiri puta je Rusija nudila da za- posjedne Srbiju, a Austrija to otklonila. Sr- bija hoće rat ufajući se u Rusiju a to radi aneksije Bosne i Hercegovine s onom mo- narhijom, kojoj je Rusija nudila već prije da okupira Bosnu i Hercegovinu, a na kon- gresu berlinskom urgirala da okupira te provincije, koja je donapokon Austrija i okupirala. Srbija hoće rat, ufajući se u po- moć Rusije, koja je uzrokom bila da sve nevolje padu na glavu Srbiji, koji su je za- desili kroz ovo blizu sto godina. Nakon sto godina krvava iskustva, što je morala povjest srpska oštrim crtama zabilje- žiti, bilo bi više vrijeme da se opameti. Ka- da se ne bi opametila već htjela goniti mak na konac, moglo bi posve lako biti, da aneksija Bosne i Hercegovine stvori Srbiji novu kariku, pa je nadoda onomu lancu ne- volja i potištenja koje je Srbija sebi nani- se. a to sve nadom ludom u veliku Ru- siju. Ipak se stalno nadamo, da se neće doći do rata. To će se imati zahvaliti našoj mo- narhiji, a to će biti peti put kroz ovo skoro sto godina, da Austro-Ugarska odbija okupiranje Srbije, što joj je Rusija nudila izrično četiri puta, a ovaj peti put dajući nadu Srbiji da će je pomoći. Izjave ministra za zemaljsku obranu. U vojnom odboru zastupničke kuće izja- vio je ministar za zemaljsku obranu Geor- gi s pozivom na glasove vrhu saziva neak- tivne momčadi, da može konstatovati, kako ove odredbe nemaju ni iz daleka znameni- tost jedne mobilizacije i kako se radi jedi- no o davno već pripravljenom popunjenju stanja i premještaja četa, što je bilo i po- trebito da se mogu bolje rasteretiti čete, što vrše tešku sigurnosnu službu na granici, nego što je do sada bilo moguće zadrža- vanjem u vanrednoj aktivnoj službi prve pričuvne godine i prvih triju godina prve naknadne pričuve, Ministar za zemaljsku o- branu smatra prijekom dužnosti postarati se za nevoljne obitelji zadržane i pozvane momčadi, sve i da još nema odnosne izra- vne zakonske odredbe, koja inače vrijedi jedino u slučaju mobilizacije. Ministar sa- općuje, da je pravo na pripomoć počelo za obitelji zadržanih naknadnih pričuvnika sa 28 studenoga 1908, a za obitelji zadržanih pričuvnika sa 1 siječnja 1909. Osnovu no- vog vojnog zakona ministar misli da će moći prikazati koncem jeseni ove godine. Vijesti iz naroda. Iz Blata na Korčuli. (Prilike u Blatu). Potrebito je da se i ja- vno progovori bar nešto o amošnjim prili- kama, tim više što se o Blatu posve malo piše, a njegove su prilike prešle u sasvim novi stadij. Ovo mjesto, koje broji skoro osam hiljada duša dosle je u mnogim vi- talnim potrebama za hrvatsku svijest malo marilo, e da se ne reče i spavalo. Nu ako nije to pohvalno, ali je ipak opravdano, u toliko što se je sva pažnja i briga ulagala za ekonomske potrebe ne samo mjesta, da li cijele Općine. Zanemareni ružni putevi, luka Prigradica i podignuće Seoske Bla- gajne i mnoge druge potrepštine bile su glavnim uzrokom a zaostaju oko unapre- gjivanja hrvatske svijesti. Nu hvala vrije- dnim i zauzetniim rodoljubima a na čelu im g. Kunjašić, Blato se već služi svojom Bla- gajnicom, koja tako lijepo napreduje, da će malo koja u Dalmaciji, a doskora će biti dovršena dva glavna puta, onaj do Veleluke, i onaj do luke Prigradice, kao i lukobran iste. S postignućem ovih glavnijih potrep- ština počelo se je sad malo po malo raditi i za potrebe hrvatske svijesti. Čitaonica na- preduje, isto i hrvatska seljačka zadruga. Sokol se pako već počeo jačati iz svog malne mrtvila i pomoću zauzetne Uprave ovinut će se do svoje dostojne visine, da će biti kadar, da prednjači mnogim dalmatinskim sokolskim društvima. U jednu riječ počelo se je u Blatu raditi ozbiljno i patriotički Hvale vrijedno je ovo spomenuti, da Sokol ima svoje diletansko prestavljajuće društvo, koje nas je već zasladilo sa jednom baš krasnom akademijom, a doskora će sa dvije- ma prestavama, o kojima ćemo — mimogred budi rečeno — progovorit svojedobno po- tanko. | s pjevačkim mješovitim zborom, ide se po malo, ali stalnim čvrstim korakom naprijed, a i ne zaostaje ni glazba. Hrvat. Dil. Tamb. Zbor do skora će početi repro- ducirati svojim milozvučnim žicama hrvat- ske pjesme, a općinska glazba već nas o- davna razveseljuje pod vrsnim učiteljem g. Šimunom Zamola i bodri nam srce za rad i neumoruost prosvjete mile nam Hrvatske. Nu jeli samo to dostatno za ovo mjesto, čije je pučanstvo više od devedeset po sto težačkog sloja, te koje je potrebno znanja i najelementarnijih pitanja hrvatske povije- sti, književnosti, socijalnog života i svega onoga, što svaki svijesni otačbenik mora da zna? Odgovaramo a priori nč, dostatno nije! Zato progovorit ćemo drugi put i to ljuba- vlju prama milom Blatu, a vrućom željom, da naše razlaganje i preporuke ne ostanu: »vox clamantis in deserto«. Politički pregled. Skupština Muslimana u Novom Pazaru. Skoplje: Muslimani iz Plevlja, Prijepolja, Sjenice i Novog Pazara obdržavali su u potonjoj varoši skupštinu, od kuda su se brzojavno obratili na Portu sa molbom, da se nešto poduzme protiv spremanja Srbije i Crne Gore na granicama sandžaka, pa da se spriječi naoružanje srpskog življa. s Njemačke. Berlin: Od neko- liko se dana opaža ovdje velika živahnost | u vojnim krugovima. U svim su depotima učinjene pregledbe, da li je ratna zaira u redu. Diplomatsko zastupanje monarkije u Srbiji za slučaj rata. Budimpešta : »Az Uj- sag« javlja sa dobro informirane strane, da će u slučaju rata i opoziva poslanika For- gacha zastupati interese austro-ugarskih dr- žavljana u Srbiji poslanik Njemačke. hoće jasan odgovor. |je Austro-Ugarska Koln: »Kolnische Zeitung« javlja, da pre- God. V. govori slabo napreduju. Aehrenthal je čisto i bistro izjavio, da se ne može zadovoljiti nejasnim i maglovitim izmotavanjima, nego kategoričnom i radikalnom izjavom. Uzrujanost megju Arbanasima. Cari- grad: |z Mitrovice su otišla dva bataljuna u Peču, jer se megju Arbanasima opaža silna uzrujanost protiv Srbije i Crne Gore. Mobilizacija u Rumunjskoj. Bukarešt : Iznenada je i požurno provedena mobiliza- cija 4. vojnog zbora. Čete će biti otposlane na srpsku granicu. U svim većim željezni- čkim postajama drži se prema zapovjedi ratnog ministarstva dovoljan broj kola za otpremu vojske. Pregovori izmegju Beča i Londona. London : Stigao je amo poklisar iz Beča sa odgovorom Aehrenthala na Greyov predlog. Stanovište je Austro-Ugarske, da Srbija u- dovolji zahtjevima monarhije. Rekbi da bi se mogao naći izlaz, ako samo Rusija na nj pristane. — Berlin: »Tigliche Rundschau« javlja, da se pregovori izmegju Beča i Lon- dona nastavljaju. Izmjenjuju se mnijenja, i rekbi da su glavne poteškoće premještene. Ne zna se samo kako će se Rusija držati. Zapadne vlasti žele i rade za mirno riješe- nje. Isti list javlja, da bi se u Beogradu bilo došlo već do uspjeha, da se Rusija nije držala dvoumno. Crna Gora. Sa Cetinja javljaju, da je mobilizovanje prilično dovršeno. Jedan dio vojske ostat će na turskoj megji, a drugi je premješten na megju Hercegovine. U Du- gom Klancu postavljene su mine. Knez Ni- kola izjavio je ponovno turskom poslovogji na Cetinju, da Crna Gora ne teži za novo- pazarskim sandžakom, te da ne će ništa u- činiti, što bi smetalo prijateljske odnošaje sa Turskom. Naoružanje je, reče knez, samo mjera opreznosti. Spor sa Srbijom pred haaškim sudištem. Budimpešta : Presjednik interparlamentarne unije obratio se je na ministra nastave grofa Apponya, kao presjednika ugarske skupine, s molbom, neka se spor izmegju Austro- Ugarske i Srbije otputi pred mirovno sudi- šte u Haagu. Grof Apponiyi odvratio je, da Srbija ponajprije mora ispuniti zahtjeve, što ih stavlja Austro-Ugarska. Srbija se mora bezuvjetno odreći zemljišne odštete radi a- neksije Bosne i Hercegovine, te provesti potpuno razoružanje. Istom onda bi se mo- gao uzeti u pretres predlog, da se spor iz- megju obih država predade na riješenje o- braničkoniu sudu. Srbija spremna da popušta. Budimpešta: »Pester Loyd« javlja iz Beograda: Danas nije došlo do nikakve izjave. Očekuje se najavljeni korak velevlasti o kojem će ovisiti, da li će se održati mir ili ne. Diplomatski pregovori idu za tim, da se umiri Evropa. Svrha će se po svoj prilici postignuti, jer srpska vlada ne će tom koraku otkazati susretljivost. Srbija će rado da popusti, i bude li to od nje traženo, ona će razoružati i odustati od svojih zahtjeva. Jasan je u to- me dokaz uvodni članak, što ga donose »Beogradske Novine«, koje vele: »Veliki na- rodni proces Srbije napram Austro-Ugarske ne će sada biti dogotovljen, nego odgogjen. Velesile, koje hoće da su velike i silne, to su samo onda, kad se radi da svoju snagu iskažu naprama Srbiji i Crnojgori, a malene su i slabe, kad se radi, da se njih malene obrani. One sad zahtjevaju od Srbije, da u interesu mira popusti. To je sve što oma može da učini. Obzirnost i uvigjavnost na- lažu, da se ne poduzima išta, što bi moglo položaj u Evropi otešćati. Premda sprem- na na borbu, ne može da se upušta u bor- bu sa svim svijetom. Ako velevlasti ushtiju, Srbija će doprinijeti žrtvu na oltar mira, sa- mo uz uvjet, da ne bude ponižena. Ako im se to prohtije, Srbija će poći u borbu, spre- mna da žrtvuje i svog zadnjeg čovjeka. Ina- če, dogje li do mira, Austro-Ugarska mora da promijeni svoju politiku na Balkanu i da se pokaže nešto susretljivijom. Vidjet će- mo hoće li Austro-Ugarska trajni ili privre- meni mir«, Peto metušta Kel AS Nat NADER <. Domaće vijesti. iz Uredništva. Primili sno od gg. Dr. A. Mitrovića i I. F. Lupisa protest u prilog optuženika sa veleizdaje u Zagrebu. Pošto smo pak mi već u početku naglasili da se ne izjavljujemo mi za ni protiv op- tuženicima, jer stvar sub judice, s toga ne možemo donijeti dotični protest, kao što ne bismo donijeli da je protest proti optuže- nicima. Zabrana vojničkih vijesti. Dok je štampi u ovoj poli monarhije još nazad više za- tuta tanju bojnih brodova, vojske, o utvrdama, itd., štampa u Ugarskoj i Hrvatskoj pisala slobodno o svemu tomu. Nu sad je i tamo izdana naredba, da se slične vijesti " | | | 4