Br. 214

što jednome susjedu svome. Da, Srbi
su naši neposredni susjedi, na žalost
naša po rodu braća, a to bi bilo da
se najblažije izrazimo, barem sada vrlo
pogibeljno za nas i za naš opstanak
kao Hrvata. Tim bismo ojačali našeg
susjeda i prvu zgodu bi uhvatio da
nas podjarmi. Bili bilo to drago go-
spodi kao Hrvatima — o tome ne tra-
žimo nikakovih razjašnjenja, to je nji-
hova stvar. Nama je red utvrditi očitu
istinu, da to ne ide tako.

Ogledali smo eto sve zasade po redu.
Što iz našeg razglabanja slijedi? U je-
dnu riječ: gospoda su na krivome putu,
na putu pogubnom i za sebe i za svoj
narod. — Ako će nas iposlušati, iz srca
ćemo im  doviknuti: natrag, natrag,
gospodo, ponor je pred vama! Ostavi-
te barem časno ime svoje narodu u
pohranu, a imate li ginuti, poginite kao
svijestni Hrvati! — —

Još nam od cijelog članka ostaje
nešto, a to uprav jedan upit, i tim smo
svršili. Ko od nas — pitanje je ude-
šeno prama članku — »radi za narodnu
našu hrvatsku državu na način kako
još nije niko države utemeljio«? Mi
koji smo protiv vašeg srpskog predlo-
ga ili vi koji ga branite? — Pa, i kad
biste imali pravo, recite po duši, bra-
ni li se dobra stvar ovakovim razlozi-
ma? — — To nas je uprav zabolilo,
pa se pitasmo već na početku ovoga
članka a i sad ponovno pitamo: je li
moguće da takovi članci izlaze u »Hr-
vatskoj Riječi«, a još više da takove
članke preštampava » Hrvatska Kruna«,
to »glavno glasilo stranke prava u Dal-
maciji«? — —

Baš smo završili članak, a listonoša
predao nam najnoviju poštu. U »Hr-
vatskom Pravu« od 16 o.m. nagjosmo
u pogledu Prodanova predloga brzo-
jav vogje dubrovačkih pravaša Lijepo-
pilia sa skupštine. Bilo bi u interesu
stvari, da se i drugi vigjeniji pravaši
jave te izraze što misle, da budemo i
sa te strane na čistu. Uzbude li po-

treba mogla bi se i glavna stranačka

skupština što skorije sazvati, jer je to

glavni forum svake stranke, a posebice

pravaške stranke. Bog i Hrvati! —
(19/3). R.

Iskrenost Rusije prama Srbiji.

U času kada cijela Evropejska štampa
bavi se sukobom (koji inače neće biti) iz-
megju Srbije i naše monarhije, u času kada
s ove strane Drine mnogim materama i lju-
bovcama zebe u grudima srce misleći na
neizvjesnu budućnost, a tamo preko Drine
zavladao slijepi bojni paroksizam, a to po-
lagajuć sve svoje nade u pomoć velike ali
slabe Rusije; iznijet ćemo nekoliko crta iz
povjesti prošloga vijeka, koje će najbolje
osvjetlati kakve je simpatije hranila Rusija
prama Srbiji. Povjest je »magistra vitae«;
prošlost nas upućuje u budućnost. Odatle
bi imala Srbija naučiti kada već do sada
nije naučila da će joj u sadašnjem kritič-
nomu momentu sve isto biti, kako joj je
bilo u drugim kritičnim momentima, sa
strane Rusije — srpsko poniženje, srpska
propast.

jenice ćemo pustit da same govore —
koje vadimo iz povjesti i neke potankosti
iz »Vaterland-a«, koje nijesu još ušle u po-
vjest, ali će uči, a zaglavke će sam čitatelj
izvoditi

God. 1804. za ustanka srba protiv turaka,
srbi su se očajno borili za svoju slobodu
pod zastavom Karagjorgja Petrovića. Pošlo

GJORGJE.

Znate |I', ljudi, šta to znači
Kad se Gjorgje razjunači
Pa sve dreči: rat? —
Znači: brat'jo, nemam pard,
Ko će od vas sto dinara

 

im za rukom da turke otjeraju sa svoje
zemlje. Obrati se tada Srbija k Rusiji mol-
bom, da bi joj bila zaštitnicom njezine tek
stečene slobode. Bila je tada doduše sklo-
pljena neka konvencija izmegju Srbije i Ru-
sije, ali istodobno Grof Šuvalov, ruski po-
slanik u Beču, izjavi u ime ruskoga Cara
tekstualnim ovim riječima: »Rusija bi sre-
tna bila, kada bi Srbija opet postala tur-
skom provincijom«.

Car ruski Aleksandar I. na 11. februara
1811. ponudi Caru Austrijskomu Franu, da
bi Austrija zaposjela Moldavsku, Vlašku i
cijelu Srbiju. Ovu ponudu ne htjede pri-
miti Austrija. Pošto je Austrija odbila ovu
ponudu, Rusija opremi u jeseni g. 1812.
generala Iwelića u Srbiju. Uvaj sazove na-
rodno zastupstvo srpsko u manastijer Vra-
tijevšnica, i tu mu u ime Cara ruskoga po-
nudi da potpiše jedan nemapisani arak pa-
pira. Pošto su papir potpisali i svoj sigil
tu metnuli,% ruski general napiše: »Srpska
privoljuje na mir, koji ima sklopiti Rusija
sTurskom. Srbija je spravna opet postati
turskom provinčijom, kao što je i prije bila«.

Karagjorgje i ako je prisiljen bio da pot-
piše izjavu ruskom generalu, ipak izjavi da
ofi to neće nipošto javiti narodu srpskomu.
Iwelić mu odgovori: »Rusija je u potrebi,
Turska neće privoliti na mir dokle joj se
Srbija ne izruči. Prevari narod, prevari ga!
Bog će ti oprostiti a Rusija biti harna ....«.
Karagjorgje nije mogao niti misliti na ova-
kovu veleizdaju sa strane ruske; mislio je,
da je ruski generalj poludio. Otpremi od-
mah Karagjorgje deputaciju u Petrograd, da
bi molila za zaštitu. Deputaciji se srpskoj
odgovori doduše, da je neće-izložiti, ali već
prije nekoliko dana (28. maja 1812.) bio je
sklopljen mir izmegju Turske i Ruske u
Bukareštu. Tu je Rusija dobila, premda je
bila u nevolji, komad Besarabije, a Srpska
je bila predata na milost visoke porte. Ugo-
vor mira utanačuje, da svi Srbi moraju biti
razoružani, sve utvrde predati Turskoj, a
nove razoriti. Na ovo dakako da srbi nijesu
htjeli pristali. Turci provale sa svih strana
u Srbiju, pokolju, obore, upale. Okolo 9.000
žena i djece pribjegne u Austriju, i sam
Karagjorgje — videći da je sve izgubljeno
— sa većinom svojih vojvoda zatraži zaklo-
nište u Austriji. Tako Srpska izgubi, sve što
bijaše stekla, a to po milosti Rusije i njena
ugovora s Turskom u Bukareštu.

Nakon bijega Karagjorgja preko srpske
granice, Miloš Obrenović organizuje drugi
ustanak, pošlje deputaciju caru ruskomu
(1815.), koji se je na kongresu u Beču na-
lazio, moleć ga za pomoć. Car ne htjede
primiti deputaciju. Ipak Obrenoviću pogje
za rukom potući turke i proklamirati Srbiju
vazalnu knjaževinu. Narod ga srpski (1817.)
izabere knjazom. Protiv toga protestira Ru-
sija kod visoke Porte preko svoga poslanika
barona Straganov-a.

Obrenović uvjeri se, da mu se nije ništa
nadati od Rusije, stupi u direktne dogovore
s Turskom. Tek g. 1830. urede se odnošaji
izmegju Turske i Srbije; prama megjuso-
bnom dogovoru morali su svi turci ostaviti
Srbiju, ali se je i tu car ruski umiješao, Ni-
kola I., i zahtijevao da turci i nadalje o-
stanu u Srbiji. To je bilo povod novim su-
kobima izmegju turaka i srba: sve na štetu
Srpske.

Na 12. dećembra 1830. Franjo, austrijski
car, pošalje Obrenoviću križ željezne krune
i vlastoručno pismo, u kojemu se rađuje da
je knjazom od naroda srpskoga odabran
bio. U isto doba car ruski, Nikola, pošalje
mu zlatnu kutiju za duhan i poruči mu,
da je na njega ljutit, što je sebi izvojštio
pravo nasljedstva.

Kašnje Rusija Obrenoviću je bila poda-
strla za Senat jednu listu, na kojoj su bila
zabilježena imena najfanatičnijih neprijatelja
Obrenovića. Da ju nije, i ako preko volje pot-
pisao, Rusija bi ga bila prisilila. Toga doba
ruski konzul, koji residirao u Orsovi, obi-
lazio je Srbiju i bunio narod protiv knjaza.
Drugi ruski imtrigi prisilili su Obrenovića
da abdicira u prilog svoga sina, to on i u-

A znate li šta to znači

Kada oči raskolači

Pa bulji u svet? —

Znači: brat'jo, na stran šale,

Sramotne su čaše male,

Vrz'te ih u smet!

Pa ćuturom nagne punom :

Za vinom je nč za krunom

Zdravo se zanet! —

Znate I', ljudi...? Znate? — Znate

Pa rado ga i imate? —

Neka, kad je mlad;

Ostarit će i on, brale,

Ostavit će lude šale

Imat će i kad! — —

Tešite se, tešite se,

Uteha je lepa...

Ali ta je — i pusta i slepa!
Miško.

PRAVA CRVENA HRVATSKA

čini i odabere svojevoljni progon. — Rusiji
je smrgjelo pravo nasljedstva u Srbiji. O-
brenović II. nakon malo umre, Obrenović III.
nastojanjem Rusije bio je svrgnut i potje-
ran. Semat je birao Aleksandra Karagjorgje-
vića. Ovaj je morao paziti na svaki mig
Rusije, jer mu je Nikola prijetio, da će ga
svrgnuti, da će bunu dignuti protiv njega.
Kada je pak Rusija bila upletena u Krim-
skom ratu, da bi ona od Austrije dobila ne-
utralnost, ponudi Austriji da okupira ci-
jelu Srbiju. Ruski poslanik u Beču, Meyen-
dorf podastere Ćaru Franu Josipu ovaj akci-
oni plan: »Ruska će vojska osvojiti Vla-
šku i Moldaviju, a neka austrijska oku-
pira Srbiju, Bosnu i Hercegovinu«.

Rusija da bolje osigura svoj položaj u
ratu, htjela je siliti na rat Srbiju i Crnu
Goru protiv Turske. Srbija je ostala neu-
tralna. Radi toga Rusija se je osvetila: pri-
sili Karagjorgjevića da se odreče. — Ka-
šnje se je nastavljala ista igra: na 31. maja
1868. knjaz Mihajlo bio je usmrćen, što se
ima zahvaliti Rusiji; Mihajlo bio je sma-
knut jer je mudro i snažno upravljao Srbi-
jom i postigao da? su Turci ispraznili sve
tvrgjave i otišli posve iz zemlje.

Milan Obrenović vjenčao se bio kćerom
jednoga ruskoga oficira. General Sumara-
kof zastupao je kod toga vjenčanja ruskoga
Cara. Ali isti general iza toga vjenčanja ode
u Beč s nalogom ,da sa strane ruske
vlade ponudi cijelu Srbiju Austriji“ i to
je bio već četvrti put.

Austrija je tu ponudu otklonila. — Na-
došla buna u Bosni i Hercegovini i rat ru-
sko-turski. Iza mira S. Stjepana ode gene-
ral Ignatiev u Beč i; ponudi sa stra-
ne Ruske Austriji okupaćiju Bosne i Her-
cegovine. Na berlinskom kongresu grof An-
drasy morao je protiv Rusije zagovarati, da
se Srbiji pripozna neodvisnost i da joj se
prošire granice. Srpski ministar presjednik
Gjeorgević pisao je ove doslovne riječi:
»Ako je Srbija na berlinskom kongresu,
kada se je radilo o njenim granicama, do-
bila ne samo Pirot i Vranju već i punih
60 kvadratnih milja zemlje, to je morala
Austrija izvojštiti za nju od Rusije. Ako
pak dvije provincije Bosna i Hercegovina
bile su povjerene Austro-Ugarskoj monar-
hiji to je zasluga Ruske, koja je ovo etno-
grafsko srce cijeloga naroda srpskoga to-
liko puta nudila Austriji, dokle se napokon
Austrija sklonila da na to privoli i da ih
okupira«.

Kako je mislila Rusija o proglašenju Kra-
ljevine Srpske, najbolje nam može kazati
fakat ovaj: Kada se je Aleksandar III. krunio
carskom krunom, kralj srpski nije bio poz-
van na krunisanje, već Petar Karagjorgjević.
Milan Obrenović morao je pobjeći usljed
intriga ruskih i ostaviti Srbiju. Tu se ruski
intrigi nijesu zaustavili, već da jače upro-
pasti srpsku državu uznastojala je Rusija
da se Aleksandar [.; sin Milana, vjenča sa
Dragom Mašin, komu je vjenčanju car ruski
kumovao. — »Neće se naći — piše Gjeorgje-
vić — niti samo jedan Srb, koji će se usu-
diti kazati, da bi Draga Mašin postala bila
kraljicom srpskom, da tu ženitbu nije sankci-
jonirao ruski car«. Što se je dogodilo A-
leksandrom i Dragom, svakomu je poznato,
kao što je poznato da ruski poslanik u
Beogradu, svjedok toga groznog umorstva,
nije niti prstom maknuo u prilog nesretnoga
kraljevskoga para.

Sada sjedi na srpskom prijestolju Petar
Karagjorgjević. Srbija se sprema na rat pro-
tiv monarhiji Austro-Ugarske, a to nadom
da će joj Rusija pomoći. Sprema se na boj
protiv one monarhije, koja je na berlinskom
kongresu Srbiji proširila granice, neodvis-
nost pripoznala i to protiv volje Rusije;
sprema se na rat protiv one monarhije, ko-
joj do četiri puta je Rusija nudila da za-
posjedne Srbiju, a Austrija to otklonila. Sr-
bija hoće rat ufajući se u Rusiju a to radi
aneksije Bosne i Hercegovine s onom mo-
narhijom, kojoj je Rusija nudila već prije
da okupira Bosnu i Hercegovinu, a na kon-
gresu berlinskom urgirala da okupira te
provincije, koja je donapokon Austrija i
okupirala. Srbija hoće rat, ufajući se u po-
moć Rusije, koja je uzrokom bila da sve
nevolje padu na glavu Srbiji, koji su je za-
desili kroz ovo blizu sto godina.

Nakon sto godina krvava iskustva, što je
morala povjest srpska oštrim crtama zabilje-
žiti, bilo bi više vrijeme da se opameti. Ka-
da se ne bi opametila već htjela goniti mak
na konac, moglo bi posve lako biti, da
aneksija Bosne i Hercegovine stvori Srbiji
novu kariku, pa je nadoda onomu lancu ne-
volja i potištenja koje je Srbija sebi nani-
se. a to sve nadom ludom u veliku Ru-
siju.

Ipak se stalno nadamo, da se neće doći
do rata. To će se imati zahvaliti našoj mo-
narhiji, a to će biti peti put kroz ovo
skoro sto godina, da Austro-Ugarska odbija
okupiranje Srbije, što joj je Rusija nudila
izrično četiri puta, a ovaj peti put dajući

 

nadu Srbiji da će je pomoći.

 

Izjave ministra za zemaljsku obranu.

U vojnom odboru zastupničke kuće izja-
vio je ministar za zemaljsku obranu Geor-
gi s pozivom na glasove vrhu saziva neak-
tivne momčadi, da može konstatovati, kako
ove odredbe nemaju ni iz daleka znameni-
tost jedne mobilizacije i kako se radi jedi-
no o davno već pripravljenom popunjenju
stanja i premještaja četa, što je bilo i po-
trebito da se mogu bolje rasteretiti čete, što
vrše tešku sigurnosnu službu na granici,
nego što je do sada bilo moguće zadrža-
vanjem u vanrednoj aktivnoj službi prve
pričuvne godine i prvih triju godina prve
naknadne pričuve, Ministar za zemaljsku o-
branu smatra prijekom dužnosti postarati
se za nevoljne obitelji zadržane i pozvane
momčadi, sve i da još nema odnosne izra-
vne zakonske odredbe, koja inače vrijedi
jedino u slučaju mobilizacije. Ministar sa-
općuje, da je pravo na pripomoć počelo za
obitelji zadržanih naknadnih pričuvnika sa
28 studenoga 1908, a za obitelji zadržanih
pričuvnika sa 1 siječnja 1909. Osnovu no-
vog vojnog zakona ministar misli da će
moći prikazati koncem jeseni ove godine.

Vijesti iz naroda.

Iz Blata na Korčuli.

(Prilike u Blatu). Potrebito je da se i ja-
vno progovori bar nešto o amošnjim prili-
kama, tim više što se o Blatu posve malo
piše, a njegove su prilike prešle u sasvim
novi stadij. Ovo mjesto, koje broji skoro
osam hiljada duša dosle je u mnogim vi-
talnim potrebama za hrvatsku svijest malo
marilo, e da se ne reče i spavalo. Nu ako
nije to pohvalno, ali je ipak opravdano, u
toliko što se je sva pažnja i briga ulagala
za ekonomske potrebe ne samo mjesta, da
li cijele Općine. Zanemareni ružni putevi,
luka Prigradica i podignuće Seoske Bla-
gajne i mnoge druge potrepštine bile su
glavnim uzrokom a zaostaju oko unapre-
gjivanja hrvatske svijesti. Nu hvala vrije-
dnim i zauzetniim rodoljubima a na čelu im
g. Kunjašić, Blato se već služi svojom Bla-
gajnicom, koja tako lijepo napreduje, da će
malo koja u Dalmaciji, a doskora će biti
dovršena dva glavna puta, onaj do Veleluke,
i onaj do luke Prigradice, kao i lukobran
iste. S postignućem ovih glavnijih potrep-
ština počelo se je sad malo po malo raditi
i za potrebe hrvatske svijesti. Čitaonica na-
preduje, isto i hrvatska seljačka zadruga.
Sokol se pako već počeo jačati iz svog malne
mrtvila i pomoću zauzetne Uprave ovinut
će se do svoje dostojne visine, da će biti
kadar, da prednjači mnogim dalmatinskim
sokolskim društvima. U jednu riječ počelo
se je u Blatu raditi ozbiljno i patriotički
Hvale vrijedno je ovo spomenuti, da Sokol
ima svoje diletansko prestavljajuće društvo,
koje nas je već zasladilo sa jednom baš
krasnom akademijom, a doskora će sa dvije-
ma prestavama, o kojima ćemo — mimogred
budi rečeno — progovorit svojedobno po-
tanko. | s pjevačkim mješovitim zborom, ide
se po malo, ali stalnim čvrstim korakom
naprijed, a i ne zaostaje ni glazba. Hrvat.
Dil. Tamb. Zbor do skora će početi repro-
ducirati svojim milozvučnim žicama hrvat-
ske pjesme, a općinska glazba već nas o-
davna razveseljuje pod vrsnim učiteljem g.
Šimunom Zamola i bodri nam srce za rad
i neumoruost prosvjete mile nam Hrvatske.
Nu jeli samo to dostatno za ovo mjesto,
čije je pučanstvo više od devedeset po sto
težačkog sloja, te koje je potrebno znanja
i najelementarnijih pitanja hrvatske povije-
sti, književnosti, socijalnog života i svega
onoga, što svaki svijesni otačbenik mora da
zna? Odgovaramo a priori nč, dostatno nije!
Zato progovorit ćemo drugi put i to ljuba-
vlju prama milom Blatu, a vrućom željom,
da naše razlaganje i preporuke ne ostanu:
»vox clamantis in deserto«.

Politički pregled.

Skupština Muslimana u Novom Pazaru.
Skoplje: Muslimani iz Plevlja, Prijepolja,
Sjenice i Novog Pazara obdržavali su u
potonjoj varoši skupštinu, od kuda su se
brzojavno obratili na Portu sa molbom, da
se nešto poduzme protiv spremanja Srbije
i Crne Gore na granicama sandžaka, pa da
se spriječi naoružanje srpskog življa.

s Njemačke. Berlin: Od neko-

 

liko se dana opaža ovdje velika živahnost |

u vojnim krugovima. U svim su depotima
učinjene pregledbe, da li je ratna zaira u
redu.

Diplomatsko zastupanje monarkije u
Srbiji za slučaj rata. Budimpešta : »Az Uj-
sag« javlja sa dobro informirane strane, da
će u slučaju rata i opoziva poslanika For-
gacha zastupati interese austro-ugarskih dr-
žavljana u Srbiji poslanik Njemačke.

hoće jasan odgovor. |je

Austro-Ugarska
Koln: »Kolnische Zeitung« javlja, da pre-

 

God. V.

govori slabo napreduju. Aehrenthal je čisto
i bistro izjavio, da se ne može zadovoljiti
nejasnim i maglovitim izmotavanjima, nego
kategoričnom i radikalnom izjavom.

Uzrujanost megju Arbanasima. Cari-
grad: |z Mitrovice su otišla dva bataljuna
u Peču, jer se megju Arbanasima opaža
silna uzrujanost protiv Srbije i Crne Gore.

Mobilizacija u Rumunjskoj. Bukarešt :
Iznenada je i požurno provedena mobiliza-
cija 4. vojnog zbora. Čete će biti otposlane
na srpsku granicu. U svim većim željezni-
čkim postajama drži se prema zapovjedi
ratnog ministarstva dovoljan broj kola za
otpremu vojske.

Pregovori izmegju Beča i Londona.
London : Stigao je amo poklisar iz Beča sa
odgovorom Aehrenthala na Greyov predlog.
Stanovište je Austro-Ugarske, da Srbija u-
dovolji zahtjevima monarhije. Rekbi da bi
se mogao naći izlaz, ako samo Rusija na
nj pristane. — Berlin: »Tigliche Rundschau«
javlja, da se pregovori izmegju Beča i Lon-
dona nastavljaju. Izmjenjuju se mnijenja, i
rekbi da su glavne poteškoće premještene.
Ne zna se samo kako će se Rusija držati.
Zapadne vlasti žele i rade za mirno riješe-
nje. Isti list javlja, da bi se u Beogradu
bilo došlo već do uspjeha, da se Rusija
nije držala dvoumno.

Crna Gora. Sa Cetinja javljaju, da je
mobilizovanje prilično dovršeno. Jedan dio
vojske ostat će na turskoj megji, a drugi
je premješten na megju Hercegovine. U Du-
gom Klancu postavljene su mine. Knez Ni-
kola izjavio je ponovno turskom poslovogji
na Cetinju, da Crna Gora ne teži za novo-
pazarskim sandžakom, te da ne će ništa u-
činiti, što bi smetalo prijateljske odnošaje
sa Turskom. Naoružanje je, reče knez, samo
mjera opreznosti.

Spor sa Srbijom pred haaškim sudištem.
Budimpešta : Presjednik interparlamentarne
unije obratio se je na ministra nastave grofa
Apponya, kao presjednika ugarske skupine,
s molbom, neka se spor izmegju Austro-
Ugarske i Srbije otputi pred mirovno sudi-
šte u Haagu. Grof Apponiyi odvratio je, da
Srbija ponajprije mora ispuniti zahtjeve, što
ih stavlja Austro-Ugarska. Srbija se mora
bezuvjetno odreći zemljišne odštete radi a-
neksije Bosne i Hercegovine, te provesti
potpuno razoružanje. Istom onda bi se mo-
gao uzeti u pretres predlog, da se spor iz-
megju obih država predade na riješenje o-
braničkoniu sudu.

Srbija spremna da popušta. Budimpešta:
»Pester Loyd« javlja iz Beograda: Danas
nije došlo do nikakve izjave. Očekuje se
najavljeni korak velevlasti o kojem će ovisiti,
da li će se održati mir ili ne. Diplomatski
pregovori idu za tim, da se umiri Evropa.
Svrha će se po svoj prilici postignuti, jer
srpska vlada ne će tom koraku otkazati
susretljivost. Srbija će rado da popusti, i bude
li to od nje traženo, ona će razoružati i
odustati od svojih zahtjeva. Jasan je u to-
me dokaz uvodni članak, što ga donose
»Beogradske Novine«, koje vele: »Veliki na-
rodni proces Srbije napram Austro-Ugarske
ne će sada biti dogotovljen, nego odgogjen.
Velesile, koje hoće da su velike i silne, to
su samo onda, kad se radi da svoju snagu
iskažu naprama Srbiji i Crnojgori, a malene
su i slabe, kad se radi, da se njih malene
obrani. One sad zahtjevaju od Srbije, da u
interesu mira popusti. To je sve što oma
može da učini. Obzirnost i uvigjavnost na-
lažu, da se ne poduzima išta, što bi moglo
položaj u Evropi otešćati. Premda sprem-
na na borbu, ne može da se upušta u bor-
bu sa svim svijetom. Ako velevlasti ushtiju,
Srbija će doprinijeti žrtvu na oltar mira, sa-
mo uz uvjet, da ne bude ponižena. Ako im
se to prohtije, Srbija će poći u borbu, spre-
mna da žrtvuje i svog zadnjeg čovjeka. Ina-
če, dogje li do mira, Austro-Ugarska mora
da promijeni svoju politiku na Balkanu i da
se pokaže nešto susretljivijom. Vidjet će-
mo hoće li Austro-Ugarska trajni ili privre-
meni mir«,

Peto metušta

Kel AS Nat
NADER <.

Domaće vijesti.

iz Uredništva. Primili sno od gg.
Dr. A. Mitrovića i I. F. Lupisa protest u
prilog optuženika sa veleizdaje u Zagrebu.
Pošto smo pak mi već u početku naglasili
da se ne izjavljujemo mi za ni protiv op-
tuženicima, jer stvar sub judice, s toga ne
možemo donijeti dotični protest, kao što ne
bismo donijeli da je protest proti optuže-
nicima.

Zabrana vojničkih vijesti. Dok
je štampi u ovoj poli monarhije još nazad više
za-

tuta

tanju bojnih brodova, vojske, o utvrdama,
itd., štampa u Ugarskoj i Hrvatskoj pisala
slobodno o svemu tomu. Nu sad je i
tamo izdana naredba, da se slične vijesti

"

 

|
|
|
4