U DUBROVNIKU, 3. Aprila 1909. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. MMA GRTEM God. V. TNT — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para, po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Nema rata. Nakon toliko trzavica i diplomatskih okršaja, eto napokon se sa nekom stal- nošću može kazati: nema rata! Sve velevlasti priznale su aneksiju, pa i ona ista Rusija koja je nazad imalo dana našoj državi sa svojim Izvolskijem htjela imponirati. Ali naša država nije se dala od Rusije terorizati. Barun Aehrenthal, naš ministar izvanjskih posala, kao vi- šegodišnji poslanik u Petrogradu, upo- znao se je dobro i sa Rusijom i sa Izvolskijem; znao je on da današnja Rusija ne može da njemu imponira, a Izvolski i ako je valjan šahista :da je ipak slab diplomata. I naša država nije htjela pred Srbijom popustiti i ako su . za ovom stajale Engleška i Rusija. Kad svi pokušaji diplomatski ostaše bezu- spješni, jer se naši državnici nijesu dali prevariti diplomatskim sofizmima Gre- vy-a i Izvolskoga, i kad je već prijetio Srbiji ultimatum Austrije — od jednom nasta preokret u cijeloj situaciji: En- gleška i Rusija kao i ostale velevlasti priznaše bezuvjetno aneksiju i podu- zeše zajedničke korake da prisile Srbiju na razoružanje i da se odrekne svih svojih aspiracija na Bosnu. A Srbija? Ovoj ne osta drugo nego ili velevlasti poslušati i izmiriti se sa našom drža- vom, ili izgubiti današnju svoju slo- bodu. Ovaj preokret kod evropskih velevlasti u Srbiji je djelovao kao grom, jer Srbija se i u zadnji čas nadala, da Rusija nikada neće priznati aneksiju Bosne, a kad tamo dogodilo se baš protivno kao što smo mi odmah pred- vigjali.* Prijestolonasljednik, mahniti Gjorgje, odriče se srpskog prijestolja i to se nastoji prekriti sa Kolakoviće- vom“ aferom i tobožnjim napadajima srpske štampe na njega. Ispovijedamo, da mi u ove motive nevjerujemo. Mo- .raju biti neki viši motivi, koji prisiliše Gjorgja na ovaj korak. Poznato je, da je Gjorgje bio vogja t. zv. »ratne stranke« u Srbiji, da je baš on glavom upravo do skrajnosti fanatizovao beo- gradsku ulicu proti našoj Monarhiji, i takav čovjek bio je vrlo pogibeljan za mir i opstanak kraljevine Srbije; sve je ovo bilo vrlo dobro poznato evrop- skoj diplomaciji, i po svoj prilici pod pritiskom evropskih velevlasti on se morao na prijestolju zahvaliti, jer vele- vlasti nijesu smjele dozvoliti da zbog mahnitosti Gjorgja bude ugrožen evrop- ski mir; o ovome nas uvjerava i je- dnoglasni zaključak srpske škupštine sa kojim se prima na znanje odreka Gjorgjeva. Nu kako bilo da bilo: mir je sa- čuvan a rat otstranjen; Aehren- thal je izvojevao veliku diplo- matsku pobjedu, a naša Monar- hija pokazala je svoju moć i &- uktoritet pred Evropom. Ovo je baš ono što (nas veseli, a nadamo se, da kad se mir potpuno ustali, da će naši državnici skloniji biti slavenskim narodima u Monarhiji. I Prodan se - ljuti!" Da, ljuti se, ali ipak ne ima razloga. Uza sve poštovanje koje gojimo prama njemu, ipak mislimo, da ne zahtjeva da na svaku *) Izvan Uredništva. njegovu kličemo: amen. Naše je tvrdo osvje- dočenje potkrijepljeno razlozima, da on svo- jim predlogom nije samo promijenio »tak- tiku«, tako on veli, već mnogo i mnogo više. Pa zar da ne smijemo to niti naglasiti? — Poručuje nam da smo za njegove bolesti napisali nov dug članak (»Još o Prodanovu predlogu») valjda jer vidjeli da nam ne od- govara. Ali biti ćemo posluženi! Megjutim osvrnut će se on prema zasluzi i na Lije- popilijevu izjavu, neće zaboravit ni D.r Boš- njaka, a ni bivšeg magjarona koji se razme- će patriotizmom ... Vrlo lijepo, pognjaviti će nas svih skupa. Ali Prodan i — vrijegja ili barem dopušta da mas »Hrv. Kruna« vrijegja. Zove nas »lakoumnima« i »nemo- ralnima« »svojim napadačima«, a naše pisa- nje krsti »nedostojnom hajkom«. Ništa ma- nje! Zar »Hrv. Kruna« hoće da i ona pro- mijeni »taktiku« ne samo prama »Srbima« već i prama svojim dosadašnjim suradnici- ma, te se snizi na nivo »Slobode«. Žalimo, ali pomoći ne možemo. Svakako, to je pre- više, pa molimo Prodana, da obuzda malko gospodu na Uredništvu, ta i u nama krvi ima. Uzalud, ljutinom i uvredama ne brani se dobra stvar. Razlozi su tu, pa da vidimo. Ne ćemo da se ko ljuti, a opet pošten čovjek ne smije da vrijegja. Dosta je, pa ćemo za čas obustaviti svaki odgovor u pi- tanju, a gledati da stvar što brže privučemo do kraja. O Prodanovu odgovoru »Opet Prava Crv. Hrv.«, o shodnosti njegova pred- loga, u opće o svemu što bi se moglo i moralo navesti protiv njega, ne ćemo ni riječi. Danas uzimljemo gotov čin i samo š njime računamo. Bili smo za brži tempo u pitanju odmah, pa smo već u tom smije- ru zamolili Prodana u našem članku »Još o Prodanovu predlogu«, ali do danas još ne znamo što je on odgovorio. »Prava« iz- lazi samo svake subote, mi smo daleko, pa moramo i time računati. Radi slabih sveza primimo listove kasno, napišemo odgovor, pošaljemo ga i ne prispije na vrijeme. Kad bi nam »Hrv. Kruna« kao dosadašnjem su- radniku ustupila prostor i u ovom pitanju išlo bi valjda brže. Hoće li? — ta pozna dobro siglu R. Megjutim mi ćemo pospje- šiti stvar. To je tim potrebnije što nam se čini da se nekako naumice zateže pitanje, da se kasnije uzmogne baciti krivnja s ne- uspjela na ovoga ili onoga, a tim se po- kopa i ono malo pravaštva što je ostalo. Računi čisti, ljubav duga! Pregjimo na stvar. Prodanov je predlog tu, predložen je strankama na prihvat i — to je gotov čin. Kakav bio da bio: dobar ili pogrešan, predlog je tu. Pa dobro. Pi- tamo mi sada Prodana : Jesu li taj predlog onako kako je stilizovan i kako ga on tu- mači u »Hrv. Kruni« prihvatile sve domaće stranke — izuzev Starčevićanaca — ili ni- jesu? — Na ovaj upit tražimo odgovor, jasan i tačan odgovor. Ako su ga sve stran- ke primile, tad je prepirka, osnovana da se vidi jesu li stranke dobro ili zlo učinile svojim korakom. Ako ga nijesu stranke pri- mile tad je prepirka bez ikakove važnosti, jer bio predlog dobar ili ne, stranke su ga zabacile i tim je akcija Prodana i družine promašila. Nije li tako? — Čemu da se prepiremo, čemu da se naprežemo i to sa- mi dosadašnji istomišljenici i članovi jedne te iste stranke. Drugi uživaju, a mi se ko- ljemo i vrijegjamo dapače. Ili je to koja igra da nas dalmatinske pravaše prevedu žedne u rezolucijonaški skup? — Mislimo, da smo Prodanu postavili jasno pitanje, pa očekujemo i jasan odgovor: da ili ne, I time je stvar gotova. Megjutim, dok čekamo jasan odgovor — jer nam se poručuje da nijesmo dobro upućeni — mi ćemo ustanoviti neke činjenice koje smo letimice opazili. Prije svega »Srbi« se nije- su odazvali pozivu i došli na sastanak i ako se to njih najviše ticalo i oni su jedini uzrok svega toga. Demokratska stranka se |takogjer nije odazvala. Naprednjaci — pra- ma pisanju njihovih novina — za predlog su ali me onakov kako ga Prodan tumači. A Seljačka stranka ? A grupa Kulmer-Niko- lić? — U opće, ne tumače li resolucionaške | novine na svoju dotični predlog, koji je po Prodanovu tumačenju posve drugčiji? — Ko je dakle primio predlog onako kako ga Prodan iznio i kako ga tumači? — Ne će- mo da istrčavamo pred rudo, pa ćemo ragje počekati jasne i nedvoumne odgovore, jer nikome ne ćemo da učinimo krivo. Ali su ga usvojili »pravaši« oko D.r Mile Starčevića! Ne znamo, ali vjerujemo. To se opaža i po »Hrv. Kruni« koja eto i hvali te ljude kao najkopetentnije tumače progra- ma 1894. Ne gleda se na rad, dosta je na- pisati par fraza i gotovo sve! Sada se ra- zumije i izjava iz Zlatara... a nategle su se žice do toga, da se danas srpstvo brani Prodanovim »Obračunom«. Nije li žalostno! Svaki zarez, a ne riječ u »Obračunu« je protiv toga... Nu sve u svoje vrijeme, doći će i na to red. Do sada smo govorili o svim strankama u opće, ali eto i Prodan stiskuje taj široki krug, pa veli to za same »Srbe« i Musli- mane. Dobro, neka bude i to. On kaže: »da im se to prizna (u predlogu zajamčeno) ako se i jedan i drugi stave na stanovište hr- vatsko državno; ako se ne stave, nikomu ništa, to se razumije«. — Prama tome gor- nje naše pitanje treba da preudesimo i su- žimo: jesu li »Srbi« (i Muslimani) priinili predlog Vaš onako kako ga stilizavaste i u onom smislu u kojem ga Vi tumačite ? Je- su li se, ili hoće li se barem staviti na dr- žavno stanovište? — U jestnom slučaju pozabavit ćemo se, ali će to ići brže; u niječnom pako — »nikomu ništa«, biva, akcija nije uspjela i tim je svaka prepirka ne samo suvišna, već i pogubna i po pra- vaše i po narod naš hrvatski. Da vidimo: Prodan ima riječ! — — P. S. Neka nam bude dopuštena u stvari još jedna primjetba. Prodan nam u odgo- voru »Opet Prava Crv. Hrv.« kaže da »ni- jesmo pročitali ili barem pomnjivije pročita- li sve ono što je dosle o predmetu kazao«. Neka bude uvjeren da to ne stoji, dapače uprav to što smo stvar ne samo pročitali već proučili i usporedili sa dosadašnjim nje- govim i radom i pismom, to nas je uprav i prisililo da jasno istupimo. Radi toga mo- lili smo Uredništvo »Prave C. H.« da nam ustupi prostora uz ma koju opasku. Učini- li smo to radi našeg hrvatskog naroda koji nam je u svemu alfa i omega, u korist stranke kojoj pripadamo, bez zvučnih fraza prosto jednostavno ali razumljivo i u pris- tojnoj formi. To nam mora da prizna i naj- gori dušmanin. Da li su pak naši dokazi i naše razlaganje bolje od onih koje nam oni u potvrdu predloga navagjaju — to je drugo pitanje. To će se vidjeti — ako bude potreba — i u daljnim člancima gdje ćemo uzeti malko na rešeto sve ono što je do sada napisano u »Hrv. Kruni« o tome. Megjutim čekamo da vidimo taj članak »Za istinu« gdje je Prodan »uhvatio u gvožgja (nas) lakoumne i nemoralne svoje napadače i pokazao u pravoj slici i prilici našu nedos- tojnu hajku«. Hvala i — do vigjenja. Bog i Hrvati! 28/3 R. Prodan - uzmiče. To smo i predvigjali, pa smo pred pri- jateljima otrag desetak dana o tome i go- vorili. Danas primismo najavljeni članak «Za istinu» («Hrv. Kruna» 27. 0. m.) pa nas evo, g. uredniče, ako prispije na vrijeme za broj od subote da to uz neke opaske i kon- statiramo. Ipak se miče ! Ustanovimo odmah činjenice. U Prodano- vu predlogu 3.a tačka glasi : »Slobodnu upo- rabu srpske zastave uz državnu hrvatsku«. Ovo nije falsifikat kako bi se izrazio Pro- dan, nč, ovo je doslovno navedeno, kako ga je obijedila »Hrv. Kruna« po drugi put u broju 23. od 25, veljače. U članku »Za i- stinu« pak kaže doslovno: Da nijesam bio proti crkv. autonomiji ni proti srpskoj za- stavi u koliko je ona simbol te autonomije, to se vidi iz mog stvarnog ispravka proti tvrdnjama Dr. Trumbića. Ja sam se proti- vio da se srpska zastava vije na hrv. opći- nama, jer su općine politička ustanova, te dvije različite zastave na istoj zgradi pred- stavljale bi dvije različite političke misli. Naravno da sam i sada toga mnijenja. — Nije li to očit i nedvouman uzmak? Nije li njegova posljednja tvrdnja nešta po- sve drugoga nego li ona u predlogu? — Ni- je li u predlogu govor o srpskoj zastavi u- opće i bez ograda, da li je ona simbol crkv. autonomije ili nije? — U predlogu ne ima razlike megju crkvom i općinom, a mi pre- dloga niti smo stilizovali niti iskrivili; Pro- dan je tu. — Još nešto. A zašto nam Pro- dan nije to već rastumačio podrobnije u broju 24. »Hrv. Krune« gdje je pisao o gor- njoj tački predloga, već eto sad uprav po- slije mjesec dana? Dapače sudeć po njego- vu pisanju u stvari i sa oniin »argumentum ad hominem« on je uprav protivno govorio, biva kako je u predlogu, a ne kako danas piše u članku »Za istinu«. Ne ima dvojbe — a to nam je milo, ne radi nas, već radi stvari — tu Prodan uzmiče. + Očita je golema razlika izmegju predloga i današnjeg stanovišta Prodana u pitanju zastave. A gle! on je prije branio predlog kao član najradikalnije stranke i dokazivao da ga pravaš može i mora usvojiti, jer nije ništa protiv pravaških načela. Danas pak brani novo svoje stanovište istim razlozima, dapače pričinja se kao da i nema nikakove razlike. Ili je Prcdan, pa i nehotice, prije bio pogriješio, ili sada griješi; drugo ne o- staje. Da, pogriješigmo mi, jer ostaje još: ili je griješio i prije i sada. Mi cijenimo ovo posljednje. Svakako treba priznati da stano- vište Prodana kako ga je iznio u članku »Za istinu« u pitanju zastave, neizmjerno je bliži starčevićanskim načelima od onoga kako je u predlogu. O tome je zaulano i Prodan uvjeren! I evo nam jednoga eklatantnoga dokaza, koji nam uprav dolazi sa strane onih koji brane rečeni predlog trojice, da smo mi iq mali potpuno pravo kad smo ustali protiv predloga kako je iznešen. Zar ne? — Da Prodan nije pravaš, dapače vogja pravaša u Dalmaciji — mi ne bismo možda bili niti istupili ili bi se zadovoljili samo izjavom pravaške stranke i jednostavno odbili pre- dlog, te dalje radili kao strauka svojim pu- tem. Ali Prodan je pravaš i takav hoće da bude, pa kao pravaši morali smo da pro- govorimo uvjereni da predlog ne samo neće uspjeti onakav kako je iznešen već da će nas još veće pocijepati. U prvom našem članku to smo već naglasili, a eto vidimo da smo i u tome dobro mislili, jer se na žalost to i dogodilo. U pregjašnjem članku naglasismo da se Prodan ljuti, a i vrijegja. Žalosno! Ništa manje nego kaže da tjeramo »najbezobra- zniju hajku« na trojicu, da smo »nmeki ne- kogovići, da smo »politički zlobnici ili po- litički histerici, da drljamo po papiru i bljuzgamo kao da su svi ćuci na okolo...« Vrlo, vrlo fino; g. zastupniče ! U pregjašnjem našem članku molimo Vas da obuzdate go- spodu na Uredništvu, a kad tamo Vi sa Va- šim potpisom još gore uvrede nanosite nam. Zaista vrlo lijepo! — Kad je do toga do- šao jedan Prodan, zastupnik, svećenik, vo- gja stranke .... Ne ćemo dalje... Mi ćemo svojim putem! (31/3.) R. ih upotrebio nijesam. A ipak Vi upirete u me, kad velite: »Vi i vaši sumišljenici«, »po vašem izvještaju« i t. d., i na toj tru- loj podlozi gradite kule. Da sam baš hotio što poručiti gg. Šibenčanima, bio bih se po- služio »P. Ć. H.« i potkrijepio svojim pot- pisom, jer nijesam vičan pucati iz busije. Dakle vidite, g. Doktore, Vi ste me lahko- umno i nerazborno zakinuli. Da ste se obavjestili, nebi ste bili napi- sali krupnu neistinu i zlobnu izmišljotinu, kad pričate: »Vi ste pozvali bili opstoječu tamošnju organizaciju namjerom, da pro- glasite vašim vogjom Franka, a osudite Prodana. Ta vam nije upalilo, nego ste bili u manjini, i na sto muka. Poslije toga sa- zvali ste drugu sjednicu, na kojoj ste naj- prvo upisivali članove; a ovi tekar upisani članovi, vašu su namjeru oživotvorili. To je parlamentarizam, koji proti svim običa- jima u izobraženom svijetu, kod vas vri- jedi i odlučuje. Divno zaista da nije sve lažbeno! Prije svega, ja za takove manovre ne znam, ta- kova su srestva nepoštena. Sjedriica je pak ovako tekla. U toj su se drugoj sjednici pri- javila četiri nova člana, i bila su primljena, a svi su ostali, više od stotine članova bili i na prvoj sjednici. Ogromna je većina pre- dlagala resolucija, kojim se osugjuje pre- dlog veleč. Prodana, i traži se spoj sa stran- kom D.ra Franka. Ja sam se tome protivio, biva prvoj resoluciji, a kad sam vidio da se ne može tiho raspravljati otpustio sam skup-' štinu. Na drugoj smo se sjednici dogovorili da pristupimo stranci D.ra Franka; taj je predlog bio jednoglasno usvojen i odobren, te smo se razišli u najvećoj ljubavi i slozi. O drugom se predlogu raspravljalo nije. To mogu posvjedočiti svi, "koji su sjednici prisustvovali. Eto dakle g. Doktore, vidite da ste se poslužili neistinom da me napa- dnete. Na druge ispade ne odgovaram, jer se odnašaju na moju osobu, ja ih: ragje pra-' štam, ipak uvjeren sam da će mnogi vaši drugovi u upravi i ove ispade osuditi, kako su osudili i ne davne Vaše ispade. Jeli pak sve to na uhar onoj slozi, kojoj velite da ste se posvetili, neka prosudi publika zdrava razuma. Iznijeli ste Vaš predlog, pak neka Vam ga; ako vašom zaradom bude sretna Hrvatska, ja ću se prvi od srca radovati, a vrijeme će' dokazati ko je bolje slutio i imao pravo. Da su namjere Don Iva Prodana poštene i čestite, to što znam, niko nije posumnjao, ali da li je shodan zauzeti put do cilja, to je što nas razdvaja. Pak ako smo ljudi stanimo svaki na svojoj. > sio U mnoštvu nevolja i briga s političkog mog zauzimanja, jedina mi je utjeha da sam se vazda držao pravila: brani svoje osvje- dočenje, a tugje poštuj! Dalje Vam odgo- varati neću. — Vaš Ante kan. Liepopili, Zasjedanje ovdi ei s Po jednoj vijesti u »Nar. Listy« namje- rava se zastupničku kuću opet dne 20. o. mj. sazvati, ako kroz to vrijeme ne dogje do kakvih zapletaja. Na dnevnom redu pr- ve sjednice iza Uskrsa biti će zakonska o- snova o radnom vrememi trgovačkih pomo- ćnika. U ovom zasjedanju ima da se riješi Veleučenom g. D.ru Matu Drinkoviću Šibenik. »Uzornom« Vašem otvorenom pismu na me, odgovaram u kratko, da ne cijenite e bi Vam dužan ostao. Iskreno i otvorito Vam kažem, da je »priskladno« Vaše otvoreno pismo osnovano na nerazboru i neistini, a eto dokaza. Oprostite g. Doktore, ako Vas pitam, da li je pošteno i razbomo mene pozivati na odgovornost, jer je neko u »H. P.« napi- sao ono što Vi navagjate? Ja g. Doktore u »Pravu« ne pišem, a to najbolje može svje- dočiti ono Uredništvo; ko je njegov dopi- snik ne haje mi se znati. To samo mogu da kažem, da izraze, koji se odnose, po onomu što Vi navagjate, na;Šibenčane, ja zakonska osnova o aneksiji, redoviti prora- čun za g. 1909. i socijalno osjeguranje. NEDA Dl pat a ES A tE USS Dl gt DEE SSS O Kako su djelovale vijesti o mitu u U Beču su vijesti o miru svuda izazvale radosnu uzbugjenost. Osobito su bili dirlji- vi prizori u Schonbrunskom dvorcu. Tamo se je skupila silna svjetina, koja je htjela vigjeti cara, da mu se zahvali, što je oču- vao mir, Sve je očekivalo, da će se car po- kazati na balkonu, te je svijet čekao neko- liko sati, da ga vidi, ali uzalud. | u gostio- nama, u prateru i drugdje došlo je do. pa- triotičnih izjava, glazbe su svirale vesele napjeve i na mnogo se mjesta oduševljeno klicalo sijedomu vladaru. :