Br. 218 «gram dotične stranke zajamčuje narodu slo- bodu i napredak; ne, za sve ovo naša in- teligenca ne mari, njome je glavno da ma- tematički prouči i da li će u dotičnoj stranci moći igrati u ulogu i nametnuti se za vogje I na ovaj način mi vidimo u pojedinim strankama neke individue, bili oni odvjetnici, svećenici, profesori i t. d., koje u stranku nije dovelo osvjedočenje njezinoga programa, pa ni korist narodna, već vlastita ambicija za političkim gospod- stvom. Imamo i takovih primjera, da se bilo u jednoj ili drugoj stranci nalaze i takovi individui, koji po svome osvjedočenju pri- padali bi sasvim drugoj stranci; ali u dru- goj stranci ne bi mogli igrati glavnu ulo- gu, jer ima i sposobnijih i stoga drže se stranke u kojoj se nadaju na površinu is- plivati. Kako ovo djeluje na politički razvoj našega javnoga života, mislimo da je sva- kome jasno. Naš je javni život politički potpuno is- kvaren, i htjela bi se jedna snažna ruka da pročisti atmosferu. A ko je svemu tome kriv? Nije kriv prosti narod, koji se povje- rava u svoje vogje; krivi su vogje, kriva je inteligenca, koja vogjena ambicijom svoje ime predpostavlja imenu i koristi naroda. Ovim ne vrijegjamo nikoga, ne prigovara- mo nikome, ali bi bilo skrajno vrijeme, da se jednom prekine sa današnjom erom pro- grama, fuzija i konfuzija. Razoružanje. Naša se je pričuva svukla; monarhija de- mobilizuje. Dani neizvjesnosti i trzavice već su prošli. Srbija je izgubila u diplomatskom ratu, a mal da ne i vojnu na bojnom polju. Ko je uckao, na odlučnom se času podnio od kukavice. Srbija se morala odreći svih svojih ratnih fantazija, koje se u bijednom narodu pobudili bezdušni vanjski političari preko slijepih domaćih novinara i agitatora. Usprkos svoj nemoralnoj hajci naša se monarhija pokaza strpljivom i plemenitom, ali kad je trebalo, snažnom i odlučnom. Ne samo Srbije i Crne Gore, nego i Ru- sije se ne prepade. Njemačka — valja pri- znati — učinila je sad velike usluge našoj monarhiji. <A rad čega je imalo doći do rata? Ko je imao pravo? Zašto da se mame Srbi radi zemalja, koje njihove nigda nijesu ni bile? Što su htjeli? Je li Herceg-Bosni dat ustav? Ko: bi ga tad bio dao; da li naš vladar, koji je faktično šnjom vladao, ili Sultan, koji tih zemalja nije imao? Ta samim po- dijeljenjem ustava protegao bi se, pokazao bi se suverenitet na najsvečaniji način. Isti bi čas postala bila od okupacije aneksija. Mi su htjeli Srbi nekakav unikum u megju- natodnom pravu, jednu besmislicu, da za- stupnici zemlje, skojom drugi upravlja i vlada, glasuju u Carigradu poreze, koje oni ne plaćaju, stvaraju zakone koje za njih ne vrijede, sudjeluju u jednu riječ u javnom životu Turske bez ikakvih obveza sa svoje strane? Pa što bi rekli i sami Turci? A to je moralo slijediti, što je bio suveren oku- piranih la carigradski sultan, koji je podijelio svojoj zemlji ustav. Jasno je da- kle, da je korak našeg vladara bio logična potreba. Mi, Hrvati, shvaćajući dobro svoju budu- ćnost morali smo od svega srca pozdraviti aneksiju. Pod žezlom habsburgovačkim, u okviru monarhije, sad se nalaze sve hrvat- ske zemlje. Stobodi i jedinstvu hrvatskog naroda jedna zaprijeka manje. Da ovako ostane, Hrvat je bio spravan i danas je spravan krv svoju proliti. I ostali narodi ove monarhije našli su se u kritičnom času složni. Ali hrvatski je voj- nik na bojni glas poletio mimo druge i hi- trije i radosnije pod barjak. Nije mu bilo teško ostavit ženu i djecu, roditelje i rod- binu, svoje ognjište i zemlju. Kad vrhovni zove, Hrvat se odmah odazi- vije. Ali Hrvat je imao boriti se za hrvat- sku zemlju proti dušmanu, koji mu odavna kuću potkopava, imao se boriti proti bar- koji bezobrazno traži priznanje zakon- E vat se imao boriti za hrvatskog kralja i Hr- ku! Zato i vigjesmo u našem vojniku ponosa i srčanosti, mira i hladnoće. je to njemu i cijelom narodu. je ostala ponižena, ali je materi- od katastrofe, Vikom i dre- E č € uu liti li š i otrijezniti. Neka hrvatske zemlje ostavi u miru, učinit će dobro i sebi i nama! Prevrat u Turskoj. Iz Carigrada javljaju, da je u ponedjelnik u večer abdikacioni dokumenat sultana Abd- ul-Hamida bio sastavljen, a da će biti pro- glašen sultanom prestolonaslijednik Rešad- efendija. Do sada se još ne zna, kako javljaju iz Carigrada, za uspjeh misije generalštop- skog-šefa Izeda-paše, koji se je posebnim vlakom sa trojicom generalštapskih časnika zaputio u Čataldžu. Prema privatnim vije- stima broji predstraža mladoturskih četa u Čataldži 15.000 ljudi. — Da se u Carigradu ne pomišlja ni na kakav otpor razabire se odatle, što do sada nijesu poduzete nikakove mjere u tu svrhu, a u drugu ruku jedva bi za to bila sposobna carigradska posada, koja je demoralizovana, a broji samo malo časnika. Kako najnovije vijesti javljaju, iza- slani su u Solun i Drinopolje mnogobrojne hodže. Ali su ovi ili protjerani ili zasužnjeni. — Mladoturske čete iz Soluna i Drinopolja prošle su kroz Čataldžu i utaborile se tri sata pred Carigradom u San Stefanu. Posebno izdanje »Levant Heralda« javlja, da su se udruga ulema, mladoturski odbor, liberalna unija, armenski odbor, albansko društvo, bugarska, grčka i druga društva kao i osam turskih listova ujedinile u »o0- tomanski savez«, da domovini spasu ustav. Posebno izdanje objelodanjuje u isti mah program ove novo osnovane otomanske u- nije. Iz Carigrada stigoše u utornik dne 20. o. mj. i ove vijesti: Šef generalnoga sto- žera Ized paša povratio se je natrag iz Ča- taldže. Njegova se je misija, da odvrati čete od pohoda u Carigrad, potpuno izjalovila. Mladoturske čete napreduju neprestano pro- tiv Carigrada. — Enver beg i Niazi beg stigoše u utornik po podne sa prednjim četama u Kučuk-Čekumedži, pa nastaviše hod prema Zatnom Rogu. — »Liberalna U- nija« izjavljuje, da ona nije ničim sakrivila niti pogodovala pobuni vojske u Carigradu. Kriv je samo 4. solunski streljački bataljun, koji je bio podplaćen, a priključile su mu se i ostale čete dijelom iz straha, dijelom takogjer za novac. — Listovi objelodanjuju službenu izjavu mladoturskog odbora, u ko- joj ovaj izjavljuje, da je glavni odbor pre- mješten u Macedoniju, pa da on nije nikog uovlastio u njegovo ime štogod potpisivati. Tako ne i proglas nove »Otomanske Uni- je». — U Carigradskim je novinama princ Sabah Edin objelodanio otvoreno pismo na vojsku, u kojem ju poziva, da ne bude o- ružje podle reakcije. — Vojnici u Debri su se pobunili, a svi častnici su premješteni u Bitolje. Zapovjednik trećeg zbora je imeno- van zapovjednikom i drugog vojnog zbora. Oba ova zbora su mobilizirana. Vojnici su se pobunili radi toga, što ih se odmah nije htjelo poslati, prema njihovom zahtjevu, na Carigrad, da brane ustav. — Javljaju iz De- bre, da se je kod tamošnjeg vojnog zapo- vjedništva prijavilo nekoliko tisuća dobro- voljaca, i to Bugara i Turaka. — Sutra se zorom očekuje ovdje dolazak prednjih četa mladoturske vojske iz Kučuk-Čekmedže. Ot- por je carigradskih četa apsolutno isključen. Pobjeda je Mladoturaka sigurna bez jedne kapi krvi. — U Jildizu vlada velika strava. Sultan se ne ufa od straha izići iz svoje sobe i ne će nikoga primiti. U svakom gle- da atentatora. — »Ikdam« javlja, da je pred otok Mitilene stiglo 14 engleških ratnih bro- dova. — O umorstvu gardskih konjaničkih časnika javljaju iz Carigrada: Uleme, koji su vodili pobunjene vojnike, odveli su sve časnike gardske konjaničke pukovnije u dvo- rište vojarne i zahtjevali su od njih, da pri- segnu na šerijat. Pošto častnici (njih 30) nijesu htjeli priseći, buntovni su ih vojnici dijelom postrijeljali, dijelom poubijali kun- dacima. — »Soir« donosi članak, u kome se upozoruje Evropu, da se čuva turskih reakcionara i da svu svoju pažnju posveti sađanjim dogogjajima u Turskoj. Pobjeda staroturaka, veli se u članku, izazvat će krvave posljedice po svom otomanskom car- stvu i sveopće evropske komplikacije. — Sve su velevlasti odredile potrebito za zaštitu svojih podanika u Turskoj. — Po dosa- dašnjim je vijestima od pobunjenih musli- mana poginulo oko dvije hiljade nemusli- mana. Broj umorenih mladoturskih oficira vrlo je velik, jer su buntovni vojnici ubija- li svakog oficira, koji bi im do šaka dopao. — Mladoturci su osudili sultana na smrt, jer da u njemu nazrijevaju začetnika prevrata. Carigradske su čete primile strogi nalog, da se prama pučanstvu a osobito prama krš- ćanima i strancima dobro ponašaju ; osobito je izdat nalog glede kršćana, jer ih je već mnogo poubijano. — Iz južne Bugarske pak javljaju, da se tamo u većem broju pojavljuju mladoturski bjegunci; nekoji su oticiri stigli u Sofiju. PRAVA CRVENA HRVATSKA Domaće vijesti. Čitulja. Prošle je sedmice preminuo u Jelsi g. Luka Drinković, otac zast. gosp. D.ra Mata Drinkovića. Laka mu zemlja, a ucvijeljenim naša iskrena sućut. 90-godišnjica pjesnika ivana Trnskog i akademija znanosti i umjetnostiju Zagrebu. Pišu nam iz Zagreba : Jugoslavenska/akademija je od- lučila u dogovu s drugim hrvatskim knji- ževnim društvima proslaviti devedesetgo- dišnjicu svoga počasnoga člana Ivana viteza Trnskoga, tim, da će njezin filozofičko-ju- ridički razred, kojemu svečar kao čian pri- pada, zajedno s historičko-filologičkim raz- redom držati dne 30. o. mj. (dan prije, nego će svečar navršiti 90 godina) u 11 sati u velikoj dvorani akadđemijske palače javnu sjednicu, u kojoj će: 1. presjednik akade- mije T. Smičiklas govoriti pozdravni govor ; 2. presjednici (zastupnici) drugih književnih društava pozdraviti svečara; 3. tajnik aka- demije dr. A. Mušić čitati o zaslugama sve- čarevim za jezik i metriku hrvatsku; 4. raz- redni prestojnik dr. Marković čitati o pjes- ničkom radu svečarevu. Proti ćirilici u pučkoj školi. Javljaju nam iz Leskovca (kotar Vonić): Dne 15. o. mj. je i mjesni školski odbor jedno- glasno zaključio na predlog presjednika školskoga odbora, neka se umoli visoka vla- da, da ćirilsko pismo u školi dokine, kao posve suvišno. Na to je zgodno nadovezao jedan školski odbornik: neka se uči u Srbiji i Rusiji, a mi u Hrvatskoj ćirilsko pismo ne trebamo. Iz spljetske sred. starč. or. ganizacije. Primamo i rado uvršćuje- mo: Umoljavamo sve one, koji su primili kakav blok priregjene lutrije u korist spljet- ske sred. starčevićanske organizacije, nek nam izvole poslati čim prije na adresu: Mi- loš Borčić, Spljet, e da tako omoguće što prije vučenje! Starčevićanci, sjetite se svoje mla- deži i ne puštajte, da se sama bori proti nehrvatskoj mladeži! Me zaboravite, da je Dalmacija danas lijepim brojem zastupana u Starčevićevoj stranci prava pod vrlim pre- sjednikom Dr. Josipom Frankom! Nek ne- prijatelj vrišti i kleveće, Dalmacija će postati srcem starčevićanstva, odakle će na sve strane bacati iskre razbugjene hrvatske svijesti! Tre- ba samo inteligencije, samohrvatskim du- hom zadahnute ! Gradska kronika. Pozor Starčevićanci! Kako je svima već dobro poznato, pred Hrvatskim Sudom u Zagrebu sjede veliki broj Srba, optuženi radi veleizdaje. Optužnica iznaša kako su naša »braća« htjeli našu domovi- nu posve zadojiti srpskim duhom, i da su za tu svoju svrhu upotrebljavali dopuštena i nedopuštena srestva, a ipak je na žalost Hrvata, koji im za te čine pjevaju hvalo- spjeve. Po svoj će prilici i svjedoci mnogo toga dokazati, i po tome će tuženi biti o- sugjeni, što da ne bude ustaju slavosrbi kako bi spriječili, da Hrvatski Sud izreče pravednu osudu nad optuženicima. Prihva- ćaju se najraznijih srestava, sastavljaju se okružnice raznih naslova, te saljetaju bilo koga najmedenijim riječima ne bi li im ko to potpisao. Naravno da će se tu naći sla- vosrbi svih dlaka skupa, ali njihovo bije- snilo nanaša ih i na naše pristaše, ne bili im koji nasio, pa držimo za dužnost sve naše pristaše opomenuti, da se ne bi na nijedan način dali zavesti od ma koga bilo, već svakome u brk odrješito kažimo što mi- slimo! Nemojmo nikad dopustiti, da nas pojedinci zamišljeni ljudi mogu tako lako privući na tanak led. Bog i Hrvati! Iz stranke. Pozivljemo ovim sve pri- jatelje i pristaše, da dogju sutra u Nedjelju tačno u 11 sati u prostorije »Hrv. Radničke Zadruge« na veoma važni dogovor. — U- pravni Odbor Stranke. Zabava s plesom Starčevićan- ske mladosti. Inicijativom naših vrije- dnih Starčevićanaca Akademičara, cjeloku- pna Starč, mladost pripravlja nam večeras lijepu i ugodnu zabavu u prostorijama »Hr- vatske Radničke Zadruge«. Zabavi sudjelu- ju Tamburaški Zbor, te iz blagonaklonosti dva člana »Hrvatskog Kazališta« iz Osijeka, koji še svojim biranim izvedbama začinjati zabavu. Zabava će svršiti s plesom. prihod biti će namijenjen starčevićanskim dobrotvornim svrhama. Večeras se dakle svi nagjimo u »Hrvat- skoj Radničkoj Zadruzi«, da svojom prisu- tnošću i svojim malenim obolom, doprine- semo velikoj zgradi budućnosti i snage br- vatskoga naroda, Snaga, svijest i svijetla budućnost svakoga naroda leži u njegovoj inteligenciji. Poduprimo stoga našu mladež, uzdanicu hrv. naroda, koja će nam svojim radom, svojom starčevićanskom svijesti zna- ti sazidati jaki bedem protiv svih nasrtaja vanjskih i domaćih neprijatelja. Svi bez razlike večeras na 8'/a sati pohr- limo na zabavu! Osokolimo našu mladež! Mlada Misa. Sutra u rodnom mjestu Janjini pjeva prvu svoju sv. Misu Mato Ivano- vić. Uz mnogobrojne čestitke, koje će mu vrijednome mladiću prispjeti, neka primi i sa naše strane iskrenu želju: sretno, mno- go ljeta, na čast Bogu, na sreću Hrvatskoj domovini! Srpski konsulat. Javljaju, da će srpska vlada osnovati za Dalmaciju svoj konsulat u Dubrovniku. Dirljivi oproštaj. Unicum je u no- vijoj povjesnici naroda ona spremnost i br- zina, kojom se na poziv sijedog vladara o- dazvala cijela naša vojska a naosob Hrvati. Vidi se, da u žilama naših sokolova teče još stara hrvatska krv, živi hrvatski duh, koji je spreman i na smrt, za Boga, kralja i domovinu. Suza u oku vojnika, izmučenih patnjama vojničkog života, prigodom ra- stanka dne 20 ov. mj., najboljim je doka« zom. Prostrano dvorište domobranske vo- jame pokrio vojnik do vojnika. Očekuju svoga obljubljenoga obersta. Za par časaka evo ga. Nakon propisanog vojničkog pozdrava dade pročitati dvije previšnje naredbe, kojim Njegovo Veličanstvo zahvaljuje vojnicima, zapovjednicima i pučanstvu, te u znak pri- znanja podjeluje uz druge pogodnosti svim vojnicima križ za zasluge. Visokim, punim glasom pročitao je gosp. kap. Zaccaria ove naredbe, a zatim u ime gosp. obersta, koji nije dobro vješt hrvatskomu, po njegovim naputcima reče u glavnom ovo: Vojnici! Ova ushitna pohvala, te je Njegovo Veli- čanstvo naš premilostivi Ćesar i Kralj i vr- hovni vogje svojoj vojsci izrekao pripada i Rg. 37. I mi vojnici i drugovi bili smo iza- brani, da svojom krvi branimo granice svoje države i svoje domovine. Uvjeren sam da- nas da bi moja Rg. u ovoj borbi k nebro- jenim lovor vijencima, koje je stekla naša slavna vojska, bila pridodala i svoj. Vaša spremnost kod poziva, vaše besprikorno ponašanje kod naoružanja i kroz cijelo ovo vrijeme — vaša dobra volja, vaša revnost kod vježaba najboljim su mi dokazom. Mi- slim, da vam nemogu bolje iskazati svoju harnost i priznanje pri vašem odlasku već riječima: »Dičim se, da sam vaš oberst l« Svi znate, da je naša Rg. skoro najmla- gja, a da sam ja vaš prvi zapovjednik, ali sam stalan, da će uz takovo oduševljenje i moji naslijednici biti ponosni, što vama za- povjedaju. Na ponovni poziv uvjeren sam, da biste se stom spremnošću odazvali. Du- žnost mi je zahvaliti i svima oficirima re- gimente, koji su u ovoj prigodi sudjelovali. Njegovo je Veličanstvo svima, koji su ovo doba bili pod oružjem u znak svoga pri- znanja podijelio križ, koji je ustanovio pri- godom svoga 60. godišnjeg goda. Bilo bi me veselilo da sam vam mogao ovaj križ pri vašem odlasku na junačka prsa staviti, Dobiti ćete ga kroz 2-3 mjeseca preko svo- ga poglavarstva. Nosite ga ponosno kao lijepu uspomenu na ovo teško doba, koje ste kao vrijedni vojnici podnijeli — kao milu uspomenu na našeg ljubljenog vlada- ra. A sada vam govorim srčano: S Bogom ! Nagjite svi sreću kod kuće, koju ste zbilja zaslužili ! Moj blagoslov nek vas prati ! Ali ja imam još jednu želju. Pokažite i u ci- vilu, da ste čestiti ljudi. Budite umjereni pri svom odlasku, jer se možete veseliti a da nikome ne smetate. Čast je 37 Rgti. a i vama kad budu kazali da se i u civilu po- našate bezprikorno. Dragi vojnici, iste sam misli s vama, da se nemožemo rastati a da se ne spomenemo našeg primilostivo Cesa- ra i Kralja i da mu iz puna srca ne uskli- knemo : Živio | Umebesno živio odjeknu a muzika otsvira kraljevku, pa zatim »Rgs. marsch«, Na poziv g. obersta, da se klikne sijedom kralju, zaori sa svih strana: Živio hrvatski kralj ! Živila Hrvatska ! Živio gosp, obrst! Živili oficiri! — Ganut do suza po- novno zahvali gosp. obrst svima. Lijepa je zahvalnica i gosp. Zaccarie svojoj kumpa- niji, koju radi ograničena prostora ne mo- žemo donijeti. Napadno je pak, dok su sve kumpanije oduševljeno pozdravljale svoje kapetane, da se na 12.toj nije čuo nijedan poklik kapetanu. Ko zna zašto ?! Dobro nam došao! Naš prijatelj i sugragjanin mp. Don Jero Gjik, dosadašnji župnik u Perkovićima, pošao je u mirovi- nu te je prošlih dana stigao u grad i na- stanio se u ubavom Lapadu. Želimo mu da za dugo i dugo u dobrom zdravlju i zado- voljstvu bude sprovagjati dane mira u mi- lom rodnom kraju! Ggpoini. Na općinskom putu, koji vodi pu od Milosrgja, oko provalije nad kuda se baca zemlja, mnogo je sme- da i svake nečistoće sve do tako da prolaznici moraju nos začepivati, Ima da je nabacano oko Hesec dana, te $ i nDo-d srpsku God. V:: smo se nadali da će gospoda i sama vidje- ti i dati očistiti, jer. nam je neugodno na slično upozoravati, ali kada se još nijesu maknuli prisiljeni smo ih na to upozoriti, a više je nego žalostan takav nemar, da se svake godine u ovo doba na isto moramo tužiti! Gospodo, kako će to strancima «li. jepo« izgledati !! I kolni put od Lapada do- sta je zapušten, a stari put — i ako je njim najviše prolaza — u takovom je stanju, da je upravo teško njim prolaziti zbog nava- ljenih kamenja i razrovanosti. Molimo za- služno Društvo za poljepšanje Dubrovnika, da bi se i ono zauzelo eda se jednom u- čini što se je davno moralo učiniti, i da bi se nečist sa spomenutog puta odmah dala odstraniti. Obilje ribe. Ovo zadnjih dana ima izobilja ribe, toliko da već nijesu imali ko- me prodavati; sardjele su se prodavale po 4 i po 2 novčića kilo! Polijevanje puteva. Svak se čudi zašto se sada onako škrtari sa polijevanjem puteva? To se prije nije dogagjalo nego odkada poduzeće ima g. Missoni: samo što put malo poštrapaju, i za 5 minuta bude put ko što je i bio, te se uzdiže velika pra- šina. Molimo Općinu da bi naredila g. Mis- soniu kako se imadu putevi polijevati, jer barem sada nije nestašica vođe | I to je pošteno I Pozvali smo u zad. njem broju «Dnbrovnik«, da iznese ime to- ga našeg sumišljenika, koji bi tobože bio osudio naše posebno izdanje o srbijanskoj zastavi, a ako ne iznese da će opet biti »Dubr.« proglašen lažcem i klevetnikom. A »Dubr.« ne znajući što će, kaže da je naš upit »djetinski«! Prepuštamo poštenom i ne- pristranom gragjanstvu da prosudi i osudi, a »Dubr.« je i onako svojim vlastitim od- govorom dao sebi »lijepu« svjedodžbu! Vojnici su se svukli. Piše nam jedan pričuvnik: Žica je u ponedjenik javila carsku zapovjed, da prestaje ratno stanje za naše trupe, da se svlačimo. Ta vijest je po- budila u nas veliku radost i oduševljenje. Ili nek nas vode u rat, da se ko junaci bo- rimo za svoga kralja i poradi svoje hrvat- ske Herceg-Bosne ili ako toga oni, što o- dlučuju, neće — nek nas pnste kući, k svo- jim milim i dragim, k svojoj neobragjenoj zemlji i k svomu zanatu. Takove si razgo- vore čuo svaki dan izmegju nas. Ljudima je bila dojadila neizvjesnost. Ali glas od ponedjelnika naše je raspoloženje promije« nio. Zaboravismo trud, što smo ga imali, zaboravismo kako ležasmo i sčim se po- krivasmo, zaboravismo sve, jer je bilo ra- tno stanje a tad je sve to i još mnogo go- rih stvari neizbježivo. (Ali na samo Uskr- senje nije bila baš potreba isplaćivat voj- nike; nije bila potreba zabranjivati vojnici- ma dolazak u grad, držati vojsku u pripremi, da se me bi. što dogodilo zastavi kralja, Petra, proti kojoj ćemo se boriti samo za- konitim srestvima. Op. Ur.) U utorak u ju- tro na svečani se način oprostismo. Kape- tan Zakarija pročita carsku zapovijed i sa par lijepih riječi, koje su nas sve u srcu takle, potakne u nama neopisivo oduševlje- nje. (Na drugom mjestu donašamo i taj go- vor. Ur.) Pohvali naše držanje i vladanje kroz cijelo ovo vrijeme u ime g. pukovnika, koji se kao prvi pukovnik 37. pukovnije stim diči i ponosi, kao što ga opet mi svi radi njegove dobrote i pravednosti volimo. S iskrenim klicajima od našega toplog srca Njegovu Veličanstvu, g. pukovniku, g. ka- petanu Zakariji i ostalim dobrim i čestitim oficirima, koji su s nama dobro vladali, od- stupismo ponosni, što smo sačuvali čist naš barjak. Odmah su zatim ljudi stali preobla- čiti civilnu robu i odlaziti svojim kućama. Kako je komu bilo moguće, neko željezni- com neko parobrodom, a u subotu kad Vam list izagje, neće biti više nijedan rezervista u Gružu. — Jedan pričuvnik. Po previšnjoj naredbi dobit će svi vojnici što su sad služili spomen-križ, a uračunat će im se vrijeme od 1. oktobra do 31. &- prila dvostruko svakomu za pensiju (doda- tak predništva). : & momol —vregjaju nam wera““i U Nedjelju se je u na- šem kazalištu za prvi put davala poznata svjetska opereta »Vesela udovica«, i nekoji Srbi — »pravi« Dubrovčani — e: - =2835 i :