Br. 218

«gram dotične stranke zajamčuje narodu slo-

bodu i napredak; ne, za sve ovo naša in-
teligenca ne mari, njome je glavno da ma-
tematički prouči i da li će u dotičnoj stranci
moći igrati u ulogu i nametnuti se za
vogje I na ovaj način mi vidimo
u pojedinim strankama neke individue, bili
oni odvjetnici, svećenici, profesori i t. d.,
koje u stranku nije dovelo osvjedočenje
njezinoga programa, pa ni korist narodna,
već vlastita ambicija za političkim gospod-
stvom. Imamo i takovih primjera, da se bilo
u jednoj ili drugoj stranci nalaze i takovi
individui, koji po svome osvjedočenju pri-
padali bi sasvim drugoj stranci; ali u dru-
goj stranci ne bi mogli igrati glavnu ulo-
gu, jer ima i sposobnijih i stoga drže se
stranke u kojoj se nadaju na površinu is-
plivati. Kako ovo djeluje na politički razvoj
našega javnoga života, mislimo da je sva-
kome jasno.

Naš je javni život politički potpuno is-
kvaren, i htjela bi se jedna snažna ruka da
pročisti atmosferu. A ko je svemu tome
kriv? Nije kriv prosti narod, koji se povje-
rava u svoje vogje; krivi su vogje, kriva je
inteligenca, koja vogjena ambicijom svoje
ime predpostavlja imenu i koristi naroda.
Ovim ne vrijegjamo nikoga, ne prigovara-
mo nikome, ali bi bilo skrajno vrijeme, da
se jednom prekine sa današnjom erom pro-
grama, fuzija i konfuzija.

Razoružanje.

Naša se je pričuva svukla; monarhija de-
mobilizuje. Dani neizvjesnosti i trzavice već
su prošli. Srbija je izgubila u diplomatskom
ratu, a mal da ne i vojnu na bojnom polju.
Ko je uckao, na odlučnom se času podnio
od kukavice. Srbija se morala odreći svih
svojih ratnih fantazija, koje se u bijednom
narodu pobudili bezdušni vanjski političari
preko slijepih domaćih novinara i agitatora.

Usprkos svoj nemoralnoj hajci naša se
monarhija pokaza strpljivom i plemenitom,
ali kad je trebalo, snažnom i odlučnom.
Ne samo Srbije i Crne Gore, nego i Ru-
sije se ne prepade. Njemačka — valja pri-
znati — učinila je sad velike usluge našoj
monarhiji.

<A rad čega je imalo doći do rata? Ko je
imao pravo? Zašto da se mame Srbi radi
zemalja, koje njihove nigda nijesu ni bile?
Što su htjeli? Je li Herceg-Bosni dat ustav?
Ko: bi ga tad bio dao; da li naš vladar,
koji je faktično šnjom vladao, ili Sultan,
koji tih zemalja nije imao? Ta samim po-
dijeljenjem ustava protegao bi se, pokazao
bi se suverenitet na najsvečaniji način. Isti
bi čas postala bila od okupacije aneksija.
Mi su htjeli Srbi nekakav unikum u megju-
natodnom pravu, jednu besmislicu, da za-
stupnici zemlje, skojom drugi upravlja i
vlada, glasuju u Carigradu poreze, koje oni
ne plaćaju, stvaraju zakone koje za njih ne
vrijede, sudjeluju u jednu riječ u javnom
životu Turske bez ikakvih obveza sa svoje
strane? Pa što bi rekli i sami Turci? A to
je moralo slijediti, što je bio suveren oku-
piranih la carigradski sultan, koji je
podijelio svojoj zemlji ustav. Jasno je da-
kle, da je korak našeg vladara bio logična
potreba.

Mi, Hrvati, shvaćajući dobro svoju budu-
ćnost morali smo od svega srca pozdraviti
aneksiju. Pod žezlom habsburgovačkim, u
okviru monarhije, sad se nalaze sve hrvat-
ske zemlje. Stobodi i jedinstvu hrvatskog
naroda jedna zaprijeka manje. Da ovako
ostane, Hrvat je bio spravan i danas je
spravan krv svoju proliti.

I ostali narodi ove monarhije našli su se
u kritičnom času složni. Ali hrvatski je voj-
nik na bojni glas poletio mimo druge i hi-
trije i radosnije pod barjak. Nije mu bilo
teško ostavit ženu i djecu, roditelje i rod-
binu, svoje ognjište i zemlju. Kad vrhovni

zove, Hrvat se odmah odazi-
vije. Ali Hrvat je imao boriti se za hrvat-
sku zemlju proti dušmanu, koji mu odavna
kuću potkopava, imao se boriti proti bar-
koji bezobrazno traži priznanje zakon-

E

vat se imao boriti za hrvatskog kralja i Hr-
ku! Zato i vigjesmo u našem vojniku
ponosa i srčanosti, mira i hladnoće.
je to njemu i cijelom narodu.

je ostala ponižena, ali je materi-
od katastrofe, Vikom i dre-

E

č
€

uu
liti
li
š
i

otrijezniti. Neka hrvatske zemlje ostavi u
miru, učinit će dobro i sebi i nama!

 

 

 

 

Prevrat u Turskoj.

Iz Carigrada javljaju, da je u ponedjelnik
u večer abdikacioni dokumenat sultana Abd-
ul-Hamida bio sastavljen, a da će biti pro-
glašen sultanom prestolonaslijednik Rešad-
efendija.

Do sada se još ne zna, kako javljaju iz
Carigrada, za uspjeh misije generalštop-
skog-šefa Izeda-paše, koji se je posebnim
vlakom sa trojicom generalštapskih časnika
zaputio u Čataldžu. Prema privatnim vije-
stima broji predstraža mladoturskih četa u
Čataldži 15.000 ljudi. — Da se u Carigradu
ne pomišlja ni na kakav otpor razabire se
odatle, što do sada nijesu poduzete nikakove
mjere u tu svrhu, a u drugu ruku jedva
bi za to bila sposobna carigradska posada,
koja je demoralizovana, a broji samo malo
časnika. Kako najnovije vijesti javljaju, iza-
slani su u Solun i Drinopolje mnogobrojne
hodže. Ali su ovi ili protjerani ili zasužnjeni.
— Mladoturske čete iz Soluna i Drinopolja
prošle su kroz Čataldžu i utaborile se tri
sata pred Carigradom u San Stefanu.

Posebno izdanje »Levant Heralda« javlja,
da su se udruga ulema, mladoturski odbor,
liberalna unija, armenski odbor, albansko
društvo, bugarska, grčka i druga društva
kao i osam turskih listova ujedinile u »o0-
tomanski savez«, da domovini spasu ustav.
Posebno izdanje objelodanjuje u isti mah
program ove novo osnovane otomanske u-
nije.

Iz Carigrada stigoše u utornik dne 20.
o. mj. i ove vijesti: Šef generalnoga sto-
žera Ized paša povratio se je natrag iz Ča-
taldže. Njegova se je misija, da odvrati čete
od pohoda u Carigrad, potpuno izjalovila.
Mladoturske čete napreduju neprestano pro-
tiv Carigrada. — Enver beg i Niazi beg
stigoše u utornik po podne sa prednjim
četama u Kučuk-Čekumedži, pa nastaviše
hod prema Zatnom Rogu. — »Liberalna U-
nija« izjavljuje, da ona nije ničim sakrivila
niti pogodovala pobuni vojske u Carigradu.
Kriv je samo 4. solunski streljački bataljun,
koji je bio podplaćen, a priključile su mu
se i ostale čete dijelom iz straha, dijelom
takogjer za novac. — Listovi objelodanjuju
službenu izjavu mladoturskog odbora, u ko-
joj ovaj izjavljuje, da je glavni odbor pre-
mješten u Macedoniju, pa da on nije nikog
uovlastio u njegovo ime štogod potpisivati.
Tako ne i proglas nove »Otomanske Uni-
je». — U Carigradskim je novinama princ
Sabah Edin objelodanio otvoreno pismo na
vojsku, u kojem ju poziva, da ne bude o-
ružje podle reakcije. — Vojnici u Debri su
se pobunili, a svi častnici su premješteni u
Bitolje. Zapovjednik trećeg zbora je imeno-
van zapovjednikom i drugog vojnog zbora.
Oba ova zbora su mobilizirana. Vojnici su
se pobunili radi toga, što ih se odmah nije
htjelo poslati, prema njihovom zahtjevu, na
Carigrad, da brane ustav. — Javljaju iz De-
bre, da se je kod tamošnjeg vojnog zapo-
vjedništva prijavilo nekoliko tisuća dobro-
voljaca, i to Bugara i Turaka. — Sutra se
zorom očekuje ovdje dolazak prednjih četa
mladoturske vojske iz Kučuk-Čekmedže. Ot-
por je carigradskih četa apsolutno isključen.
Pobjeda je Mladoturaka sigurna bez jedne
kapi krvi. — U Jildizu vlada velika strava.
Sultan se ne ufa od straha izići iz svoje
sobe i ne će nikoga primiti. U svakom gle-
da atentatora. — »Ikdam« javlja, da je pred
otok Mitilene stiglo 14 engleških ratnih bro-
dova. — O umorstvu gardskih konjaničkih
časnika javljaju iz Carigrada: Uleme, koji
su vodili pobunjene vojnike, odveli su sve
časnike gardske konjaničke pukovnije u dvo-
rište vojarne i zahtjevali su od njih, da pri-
segnu na šerijat. Pošto častnici (njih 30)
nijesu htjeli priseći, buntovni su ih vojnici
dijelom postrijeljali, dijelom poubijali kun-
dacima. — »Soir« donosi članak, u kome
se upozoruje Evropu, da se čuva turskih
reakcionara i da svu svoju pažnju posveti
sađanjim dogogjajima u Turskoj. Pobjeda
staroturaka, veli se u članku, izazvat će
krvave posljedice po svom otomanskom car-
stvu i sveopće evropske komplikacije. —
Sve su velevlasti odredile potrebito za zaštitu
svojih podanika u Turskoj. — Po dosa-
dašnjim je vijestima od pobunjenih musli-
mana poginulo oko dvije hiljade nemusli-
mana. Broj umorenih mladoturskih oficira
vrlo je velik, jer su buntovni vojnici ubija-
li svakog oficira, koji bi im do šaka dopao.
— Mladoturci su osudili sultana na smrt,
jer da u njemu nazrijevaju začetnika prevrata.
Carigradske su čete primile strogi nalog,
da se prama pučanstvu a osobito prama krš-
ćanima i strancima dobro ponašaju ; osobito
je izdat nalog glede kršćana, jer ih je već
mnogo poubijano. — Iz južne Bugarske
pak javljaju, da se tamo u većem broju
pojavljuju mladoturski bjegunci; nekoji su
oticiri stigli u Sofiju.

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA
Domaće vijesti.

Čitulja. Prošle je sedmice preminuo
u Jelsi g. Luka Drinković, otac zast. gosp.
D.ra Mata Drinkovića. Laka mu zemlja, a
ucvijeljenim naša iskrena sućut.

90-godišnjica pjesnika ivana
Trnskog i akademija znanosti
i umjetnostiju Zagrebu. Pišu nam
iz Zagreba : Jugoslavenska/akademija je od-
lučila u dogovu s drugim hrvatskim knji-
ževnim društvima proslaviti devedesetgo-
dišnjicu svoga počasnoga člana Ivana viteza
Trnskoga, tim, da će njezin filozofičko-ju-
ridički razred, kojemu svečar kao čian pri-
pada, zajedno s historičko-filologičkim raz-
redom držati dne 30. o. mj. (dan prije, nego
će svečar navršiti 90 godina) u 11 sati u
velikoj dvorani akadđemijske palače javnu
sjednicu, u kojoj će: 1. presjednik akade-
mije T. Smičiklas govoriti pozdravni govor ;
2. presjednici (zastupnici) drugih književnih
društava pozdraviti svečara; 3. tajnik aka-
demije dr. A. Mušić čitati o zaslugama sve-
čarevim za jezik i metriku hrvatsku; 4. raz-
redni prestojnik dr. Marković čitati o pjes-
ničkom radu svečarevu.

Proti ćirilici u pučkoj školi.
Javljaju nam iz Leskovca (kotar Vonić): Dne
15. o. mj. je i mjesni školski odbor jedno-
glasno zaključio na predlog presjednika
školskoga odbora, neka se umoli visoka vla-
da, da ćirilsko pismo u školi dokine, kao
posve suvišno.

Na to je zgodno nadovezao jedan školski
odbornik: neka se uči u Srbiji i Rusiji, a
mi u Hrvatskoj ćirilsko pismo ne trebamo.

Iz spljetske sred. starč. or.
ganizacije. Primamo i rado uvršćuje-
mo: Umoljavamo sve one, koji su primili
kakav blok priregjene lutrije u korist spljet-
ske sred. starčevićanske organizacije, nek
nam izvole poslati čim prije na adresu: Mi-
loš Borčić, Spljet, e da tako omoguće što prije
vučenje! Starčevićanci, sjetite se svoje mla-
deži i ne puštajte, da se sama bori proti
nehrvatskoj mladeži! Me zaboravite, da je
Dalmacija danas lijepim brojem zastupana
u Starčevićevoj stranci prava pod vrlim pre-
sjednikom Dr. Josipom Frankom! Nek ne-
prijatelj vrišti i kleveće, Dalmacija će postati
srcem starčevićanstva, odakle će na sve strane
bacati iskre razbugjene hrvatske svijesti! Tre-
ba samo inteligencije, samohrvatskim du-
hom zadahnute !

 

Gradska kronika.

Pozor Starčevićanci! Kako je
svima već dobro poznato, pred Hrvatskim
Sudom u Zagrebu sjede veliki broj Srba,
optuženi radi veleizdaje. Optužnica iznaša
kako su naša »braća« htjeli našu domovi-
nu posve zadojiti srpskim duhom, i da su
za tu svoju svrhu upotrebljavali dopuštena
i nedopuštena srestva, a ipak je na žalost
Hrvata, koji im za te čine pjevaju hvalo-
spjeve. Po svoj će prilici i svjedoci mnogo
toga dokazati, i po tome će tuženi biti o-
sugjeni, što da ne bude ustaju slavosrbi
kako bi spriječili, da Hrvatski Sud izreče
pravednu osudu nad optuženicima. Prihva-
ćaju se najraznijih srestava, sastavljaju se
okružnice raznih naslova, te saljetaju bilo
koga najmedenijim riječima ne bi li im ko
to potpisao. Naravno da će se tu naći sla-
vosrbi svih dlaka skupa, ali njihovo bije-
snilo nanaša ih i na naše pristaše, ne bili
im koji nasio, pa držimo za dužnost sve
naše pristaše opomenuti, da se ne bi na
nijedan način dali zavesti od ma koga bilo,
već svakome u brk odrješito kažimo što mi-
slimo! Nemojmo nikad dopustiti, da nas
pojedinci zamišljeni ljudi mogu tako lako
privući na tanak led. Bog i Hrvati!

Iz stranke. Pozivljemo ovim sve pri-
jatelje i pristaše, da dogju sutra u Nedjelju
tačno u 11 sati u prostorije »Hrv. Radničke
Zadruge« na veoma važni dogovor. — U-
pravni Odbor Stranke.

Zabava s plesom Starčevićan-
ske mladosti. Inicijativom naših vrije-
dnih Starčevićanaca Akademičara, cjeloku-
pna Starč, mladost pripravlja nam večeras
lijepu i ugodnu zabavu u prostorijama »Hr-
vatske Radničke Zadruge«. Zabavi sudjelu-
ju Tamburaški Zbor, te iz blagonaklonosti
dva člana »Hrvatskog Kazališta« iz Osijeka,
koji še svojim biranim izvedbama začinjati
zabavu. Zabava će svršiti s plesom.
prihod biti će namijenjen starčevićanskim
dobrotvornim svrhama.

Večeras se dakle svi nagjimo u »Hrvat-
skoj Radničkoj Zadruzi«, da svojom prisu-
tnošću i svojim malenim obolom, doprine-
semo velikoj zgradi budućnosti i snage br-
vatskoga naroda, Snaga, svijest i svijetla
budućnost svakoga naroda leži u njegovoj
inteligenciji. Poduprimo stoga našu mladež,
uzdanicu hrv. naroda, koja će nam svojim
radom, svojom starčevićanskom svijesti zna-

 

 

ti sazidati jaki bedem protiv svih nasrtaja
vanjskih i domaćih neprijatelja.

Svi bez razlike večeras na 8'/a sati pohr-
limo na zabavu! Osokolimo našu mladež!

Mlada Misa. Sutra u rodnom mjestu
Janjini pjeva prvu svoju sv. Misu Mato Ivano-
vić. Uz mnogobrojne čestitke, koje će mu
vrijednome mladiću prispjeti, neka primi i
sa naše strane iskrenu želju: sretno, mno-
go ljeta, na čast Bogu, na sreću Hrvatskoj
domovini!

Srpski konsulat. Javljaju, da će
srpska vlada osnovati za Dalmaciju svoj
konsulat u Dubrovniku.

Dirljivi oproštaj. Unicum je u no-
vijoj povjesnici naroda ona spremnost i br-
zina, kojom se na poziv sijedog vladara o-
dazvala cijela naša vojska a naosob Hrvati.
Vidi se, da u žilama naših sokolova teče
još stara hrvatska krv, živi hrvatski duh,
koji je spreman i na smrt, za Boga, kralja
i domovinu. Suza u oku vojnika, izmučenih
patnjama vojničkog života, prigodom ra-
stanka dne 20 ov. mj., najboljim je doka«
zom. Prostrano dvorište domobranske vo-
jame pokrio vojnik do vojnika. Očekuju
svoga obljubljenoga obersta. Za par časaka
evo ga.

Nakon propisanog vojničkog pozdrava
dade pročitati dvije previšnje naredbe, kojim
Njegovo Veličanstvo zahvaljuje vojnicima,
zapovjednicima i pučanstvu, te u znak pri-
znanja podjeluje uz druge pogodnosti svim
vojnicima križ za zasluge. Visokim, punim
glasom pročitao je gosp. kap. Zaccaria ove
naredbe, a zatim u ime gosp. obersta, koji
nije dobro vješt hrvatskomu, po njegovim
naputcima reče u glavnom ovo: Vojnici!
Ova ushitna pohvala, te je Njegovo Veli-
čanstvo naš premilostivi Ćesar i Kralj i vr-
hovni vogje svojoj vojsci izrekao pripada i
Rg. 37. I mi vojnici i drugovi bili smo iza-
brani, da svojom krvi branimo granice svoje
države i svoje domovine. Uvjeren sam da-
nas da bi moja Rg. u ovoj borbi k nebro-
jenim lovor vijencima, koje je stekla naša
slavna vojska, bila pridodala i svoj. Vaša
spremnost kod poziva, vaše besprikorno
ponašanje kod naoružanja i kroz cijelo ovo
vrijeme — vaša dobra volja, vaša revnost
kod vježaba najboljim su mi dokazom. Mi-
slim, da vam nemogu bolje iskazati svoju
harnost i priznanje pri vašem odlasku već
riječima: »Dičim se, da sam vaš oberst l«

Svi znate, da je naša Rg. skoro najmla-
gja, a da sam ja vaš prvi zapovjednik, ali
sam stalan, da će uz takovo oduševljenje i
moji naslijednici biti ponosni, što vama za-
povjedaju. Na ponovni poziv uvjeren sam,
da biste se stom spremnošću odazvali. Du-
žnost mi je zahvaliti i svima oficirima re-
gimente, koji su u ovoj prigodi sudjelovali.
Njegovo je Veličanstvo svima, koji su ovo
doba bili pod oružjem u znak svoga pri-
znanja podijelio križ, koji je ustanovio pri-
godom svoga 60. godišnjeg goda. Bilo bi
me veselilo da sam vam mogao ovaj križ
pri vašem odlasku na junačka prsa staviti,
Dobiti ćete ga kroz 2-3 mjeseca preko svo-
ga poglavarstva. Nosite ga ponosno kao
lijepu uspomenu na ovo teško doba, koje
ste kao vrijedni vojnici podnijeli — kao
milu uspomenu na našeg ljubljenog vlada-
ra. A sada vam govorim srčano: S Bogom !
Nagjite svi sreću kod kuće, koju ste zbilja
zaslužili ! Moj blagoslov nek vas prati ! Ali
ja imam još jednu želju. Pokažite i u ci-
vilu, da ste čestiti ljudi. Budite umjereni
pri svom odlasku, jer se možete veseliti a
da nikome ne smetate. Čast je 37 Rgti. a
i vama kad budu kazali da se i u civilu po-
našate bezprikorno. Dragi vojnici, iste sam
misli s vama, da se nemožemo rastati a da
se ne spomenemo našeg primilostivo Cesa-
ra i Kralja i da mu iz puna srca ne uskli-
knemo : Živio | Umebesno živio odjeknu a
muzika otsvira kraljevku, pa zatim »Rgs.
marsch«, Na poziv g. obersta, da se klikne
sijedom kralju, zaori sa svih strana: Živio
hrvatski kralj ! Živila Hrvatska ! Živio gosp,
obrst! Živili oficiri! — Ganut do suza po-
novno zahvali gosp. obrst svima. Lijepa je
zahvalnica i gosp. Zaccarie svojoj kumpa-
niji, koju radi ograničena prostora ne mo-
žemo donijeti. Napadno je pak, dok su sve
kumpanije oduševljeno pozdravljale svoje
kapetane, da se na 12.toj nije čuo nijedan
poklik kapetanu. Ko zna zašto ?!

Dobro nam došao! Naš prijatelj i
sugragjanin mp. Don Jero Gjik, dosadašnji
župnik u Perkovićima, pošao je u mirovi-
nu te je prošlih dana stigao u grad i na-
stanio se u ubavom Lapadu. Želimo mu da
za dugo i dugo u dobrom zdravlju i zado-
voljstvu bude sprovagjati dane mira u mi-
lom rodnom kraju!

Ggpoini. Na općinskom putu, koji vodi
pu od Milosrgja, oko provalije nad
kuda se baca zemlja, mnogo je sme-
da i svake nečistoće sve do
tako da prolaznici moraju nos začepivati,
Ima da je nabacano oko Hesec dana, te

$

i

nDo-d
srpsku

 

God. V::

smo se nadali da će gospoda i sama vidje-
ti i dati očistiti, jer. nam je neugodno na
slično upozoravati, ali kada se još nijesu
maknuli prisiljeni smo ih na to upozoriti,
a više je nego žalostan takav nemar, da se
svake godine u ovo doba na isto moramo
tužiti! Gospodo, kako će to strancima «li.
jepo« izgledati !! I kolni put od Lapada do-
sta je zapušten, a stari put — i ako je njim
najviše prolaza — u takovom je stanju, da
je upravo teško njim prolaziti zbog nava-
ljenih kamenja i razrovanosti. Molimo za-
služno Društvo za poljepšanje Dubrovnika,
da bi se i ono zauzelo eda se jednom u-
čini što se je davno moralo učiniti, i da bi
se nečist sa spomenutog puta odmah dala
odstraniti.

Obilje ribe. Ovo zadnjih dana ima
izobilja ribe, toliko da već nijesu imali ko-
me prodavati; sardjele su se prodavale po
4 i po 2 novčića kilo!

Polijevanje puteva. Svak se čudi
zašto se sada onako škrtari sa polijevanjem
puteva? To se prije nije dogagjalo nego
odkada poduzeće ima g. Missoni: samo što
put malo poštrapaju, i za 5 minuta bude
put ko što je i bio, te se uzdiže velika pra-
šina. Molimo Općinu da bi naredila g. Mis-
soniu kako se imadu putevi polijevati, jer
barem sada nije nestašica vođe |

I to je pošteno I Pozvali smo u zad.
njem broju «Dnbrovnik«, da iznese ime to-
ga našeg sumišljenika, koji bi tobože bio
osudio naše posebno izdanje o srbijanskoj
zastavi, a ako ne iznese da će opet biti
»Dubr.« proglašen lažcem i klevetnikom. A
»Dubr.« ne znajući što će, kaže da je naš
upit »djetinski«! Prepuštamo poštenom i ne-
pristranom gragjanstvu da prosudi i osudi,
a »Dubr.« je i onako svojim vlastitim od-
govorom dao sebi »lijepu« svjedodžbu!

Vojnici su se svukli. Piše nam
jedan pričuvnik: Žica je u ponedjenik javila
carsku zapovjed, da prestaje ratno stanje za
naše trupe, da se svlačimo. Ta vijest je po-
budila u nas veliku radost i oduševljenje.
Ili nek nas vode u rat, da se ko junaci bo-
rimo za svoga kralja i poradi svoje hrvat-
ske Herceg-Bosne ili ako toga oni, što o-
dlučuju, neće — nek nas pnste kući, k svo-
jim milim i dragim, k svojoj neobragjenoj
zemlji i k svomu zanatu. Takove si razgo-
vore čuo svaki dan izmegju nas. Ljudima
je bila dojadila neizvjesnost. Ali glas od
ponedjelnika naše je raspoloženje promije«
nio. Zaboravismo trud, što smo ga imali,
zaboravismo kako ležasmo i sčim se po-
krivasmo, zaboravismo sve, jer je bilo ra-
tno stanje a tad je sve to i još mnogo go-
rih stvari neizbježivo. (Ali na samo Uskr-
senje nije bila baš potreba isplaćivat voj-
nike; nije bila potreba zabranjivati vojnici-
ma dolazak u grad, držati vojsku u pripremi,
da se me bi. što dogodilo zastavi kralja,
Petra, proti kojoj ćemo se boriti samo za-
konitim srestvima. Op. Ur.) U utorak u ju-
tro na svečani se način oprostismo. Kape-
tan Zakarija pročita carsku zapovijed i sa
par lijepih riječi, koje su nas sve u srcu
takle, potakne u nama neopisivo oduševlje-
nje. (Na drugom mjestu donašamo i taj go-
vor. Ur.) Pohvali naše držanje i vladanje
kroz cijelo ovo vrijeme u ime g. pukovnika,
koji se kao prvi pukovnik 37. pukovnije
stim diči i ponosi, kao što ga opet mi svi
radi njegove dobrote i pravednosti volimo.
S iskrenim klicajima od našega toplog srca
Njegovu Veličanstvu, g. pukovniku, g. ka-
petanu Zakariji i ostalim dobrim i čestitim
oficirima, koji su s nama dobro vladali, od-
stupismo ponosni, što smo sačuvali čist naš
barjak. Odmah su zatim ljudi stali preobla-
čiti civilnu robu i odlaziti svojim kućama.
Kako je komu bilo moguće, neko željezni-
com neko parobrodom, a u subotu kad Vam
list izagje, neće biti više nijedan rezervista
u Gružu. — Jedan pričuvnik.

Po previšnjoj naredbi dobit će svi vojnici
što su sad služili spomen-križ, a uračunat
će im se vrijeme od 1. oktobra do 31. &-
prila dvostruko svakomu za pensiju (doda-
tak predništva). :

& momol —vregjaju nam

wera““i U Nedjelju se je u na-
šem kazalištu za prvi put davala poznata
svjetska opereta »Vesela udovica«, i nekoji
Srbi — »pravi« Dubrovčani —

e: -
=2835

i
: