Br. ' 293. FRAM U DUBROVNIKU, 29: Maja 1909. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. GRTENA MRVATSA godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma.\ dopisi Uredništvu, — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku, Dobro došla, mila hrvatska braćo! Danas će hrvatski Dubrovnik imati neobičnu sreću, da primi po prvi put, nakon znamenitog aneksionog čina, našu hrvatsku braću iz junačke Herceg- Bosne. Dubrovnik, koji je hrvatskom narodu prednjačio u razvoju hrvatske svijesti i snage, hrv. pjesme i knjige, u čigo- voj se povijesti redaju vijekovi slave i bogatstva, pozdravlja danas oduše- vljenjem u svojoj sredini, u sredini ne- patvorenog hrvatstva, braću istog imena, iste krvi, istih težnja. Pozdravlja ih ne bučnom slavom, ne šupljim frazama, već živim srcem u grudima svojih hr- _vatskih sinova, koje biju isti jadi, more iste čežnje. Velika ideja čiste hrvatske narodne solidarnosti pod barjakom slo- bode i ujedinjenja hrv. naroda, obu- hvata sve više srca svih pravih Hrvata. Ta ideja se danas, poslije aneksije, još jače manifestira u ovom skromnom, dostojanstvenom, ali znamenitom do- lasku naše plemenite braće. Dubrovački Hrvati pozdravljaju oduševljenjem bo- sanske sokolove, a navlastito mi dubr. Starčevićanci, kojima je cijelo biće ne- prestano izloženo bojnim kuglama ra- znovrsnih neprijatelja, čitava borba u- perena baš za tom velikom i neslomi- vom idejom, da i naša kršna Herceg- Bosna, to gnijezdo hrvatskih sokolova, za kojim čeznu grabežljive ruke mmno- gih naših neprijatelja, prispije u neda- lekoj budućnosti, skupa sostalim hrv. zemljama u krilo majke Hrvatske, pod svijetlom krunom hrvatskog kralja. To je naš alfa i omega cijele naše dugo- trajne borbe, borbe posvećene hrvat- skom narodu. Toj velikoj ideji neustra- šivo služimo i služiti ćemo, toj ideji služi i teška borba bosanskih Hrvata. Dakle zajednički i složnim hrvatskim silama uprimo, smjelo, muževno, juna- čki do konačnog cilja. S tim načelom i željama u srcu radosno grlimo naše mile 'Trebevićance, sokolove iz šeher Sarajeva. Bio Vam ugodan boravak u našoj hrvatskoj Atini, mila hrvatska braćo, te Vam još jednom iz dna srca s našim Hugom kličemo: IZ STONSKOG PRIMORJA. Razgovor Rade i Mata. Rade: Bio, hvala Bogu, kad i ti vidiš malo dalje od nosa. Ali opet velim, kad bi mi zakonitim putem promijenili ovaj zakon, ne znam, bili nam bilo bolje ili gore. Jer ako ne bi davali popu u naravi, mo- rali bi mi plaćati u porezu, a znaš, da carski ljudi ne čekaju, moraš platit kad ti dogje, a pop bi te barem pričekao, ako imaš dadeš, a nemaš li i ne traži ti. Pa mogli bi i oni onda udarit u druge diple, te što nam sada čine za onu kukavnu re- dovinu, onda bi mogli za sve tražiti pla- ću, pa eto opet gore. Ta zašto bi mu i uskratili redovinu? Koliko pop za nas radi, koliko se za nas brine; uvijek nam je pri ruci: danju, noću u svako doba: bila kiša, bio snijeg. Naši stari nijesu propali, što »Kud hodili, sretali vas glasi Plemenitih hrvatskih sinova, Koji željno čekaju budućnost, Da sve grane kraljevine stare Na starome prolistaju deblu, U jedinstvu da se duše nagju, A srca nam svima složno kliknu: »Liepa naša — mila domovino I« ivjelo Hrv. Pjev. Društvo »Trebević«! Živjela hrvatska Herceg-Bosna! Iz ponora u ponor. Akcija Prodana i drugova poduzeta pro- šloga siječnja u Zagrebu, gdje je iznesen poznati »srpski« predlog, propala je. To nam eto napokom poslije tri duga mjeseca ta gospoda činom priznaju. Bolje ikad ne- go nikad ! Tim je do u sitnice utvrgjeno da je opravdano naše stanovište, koje zauze- smo u stvari. Vjerovasmo u mogućnost »ča- sovite zablude«, pa mišljasmo da će se go- spoda opametiti, da će se povratiti na pra- vašku stazu kojom su do tada — barem Prodan časno i dično — koracali, ali - da. Vrijedni »maestro« iz Šibenika, poznat na daleko i široko sa svoje uglagjenosti, ne- mari za polučeni svestrani fiasco, on iz- mijenio nekoliko akorada svojoj »ouverturi« i dade je uz muklu tišinu »da capo« izve- sti 3 o. mj. u Spljetu. — Pravaši dalmatin- ski, prije nego namijenjenu vam čašu od vaših »vogja« iskapite i time samoubojstvo i kao ljudi i kao stranka počinite, zaplešćite rukama, otkrijte glave i kliknite: živio! — U žalosnoj vrtoglavici, koja je obuzela neke »naše« ljude na uplivnijim položaji- ma, sa zebnjom u srcu pomišlja rodoljub o istinitosti Zvonimirova proklestva. Ti lju- di kao da su se okladili ko će pogrdnije o hrvatskom narodu govoriti, ko će ga gore zatuči, ko će ga cijenije izdati i napokom uništiti ! Pa se onda neki čude ako se po- šten čovjek, koji iskreno ljubi svoj hrvatski narod, očajan povlači sa poprišta, gdje vidi uza' se veliki broj beznačajnika ? pa se neki Kameleoni tuže na slabo uzgojen naš na- rod ? pa takovi vrtikape koji mare samo za svoje trbušine govore u ime hrvatskog na- roda i hoću da su njegovi vogje i pred- stavnici? pa su tako bezobrazni da silom nameću narodu našemu svoje nazore, koje mijenjaju brže nego spomenuti afrički gu- šter boju svoje kože ?!... A sve to na ra- čun kojeg krvavo plaća mukotrpni naš hr- vatski narod! Propast hrvatskog naroda im je cijelj, a ne imaju ni toliko srama da to najbezočnije i ne ističu vičući na sva usta da im je sve jedno kako se zvao naš na- rod: Hrvat, »Srb« pa i — Kinez, samo da je njima dobro. — O, vi novi Brankovići, podle izdajničke duše, u kut, u kut... sra- Oni su uvijek bili snama, a gospoda samo kad su nas trebali. Ne varajmo se, da se ne budemo kajali, kad nam ne bude na vrijeme. Mato: To ti je sve dobro, ali zašto se po- povi prte u politiku? za njih je crkva, krunica i križ oko vrata. Rade: Hm... za popove nije politika?! A reci mi pravo, da se popovi nijesu prtili u politiku, što bi od nas bilo? Bili bi propali s vrh glave do dno pete, Pa kaži mi, nije li i pop čovjek, nije li i on gra- gjanin kao što sam i ja i ti, nema li i on srca za svoju domovinu, nema li se i on brinuti za naše dobro ne samo duše nego i tijela? Zar on nije slobodan, da ono vremena, što mu ostane slobodno od svojih poslova, posveti na dobro svoga puka? Tako bi mogao drugi kazati: za- što se advokati, trgovci, učitelji, bave po- litikom, a ne svojim poslom; tako bi i ja mogao tebi reći: zašto se ti baviš politi- kom, a ne motikom i mašklinom? Dakle vidiš kako je to nepametno, kako vas vaš vogja za svoju uči. Mato: A valaj imaš pravo. Dosta vrijedi kad ti se stvar prikaže sobje strane. To mi se čini, da nije pravo govorio Smo- dlaka, da se popovi zatvore u sakristiju, motite slobodno vaše ime, ali ne sramotite onaj krasni narod, koji vas svojim žuljevima hrani! Pravašima i njihovim načelima, koje im je namro neumrli Starčević i koja su jedina kadra da spase naš hrvatski narod, u Dal- maciji red je dakle — izginuti. To su od- redili njihovi »vogje«. Tim se ispunja vje- čita želja bivšeg narodnjačkog prvaka koji je pravaše pogrgjujući ih nazivao »sektom«. Danas taj može da ponosno i istakne da je i »cedre« pravaštva pokršio (?). — Od dana 3 o. mj. započinje dakle ponovno ne- lijepa igra sa kožom našega naroda kojoj eto sekundira i — Prodan. Onaj Prodan, koji je bio ponos i dika svakoga poštena hrvatskog čovjeka, strah narodnih dušma- na, uzor rodoljuba ! Davna je to nakana domaćih izroda da unište toga značajnika; poduzimali su i gore i dolje sve moguće da ga oslabe, sataru... i eto kao da je došlo vrijeme... Ta čemu je sve to što se danas ponovno kuha? Čemu biranje članova nekih odbo- ra? Zar nijesu imali »Hrvatsku stranku« gdje su bili svi na okupu i bijeli i modri i cini i žuti? čemu su se cijepali u pose- bne organizacije ? - Sada će iznova svi u kolo, samo će tu i Prodan sa svojima doći. Nu kad oni nemogoše sami već dalje, kako će danas uz jednog Prodana ? Politiko, po- litiko, ime ti je - mahnitost! - Pod lijepim riječima i bučnim frazama krije otrov koji će uštrcati i onim rodoljubima, koji su do sada ustrajno vojevali i neustrašivo bili na braniku roda našega, da ih oslabe, da ih unište i time svoje prljavštine prikriju. Po- tajno veselje, sarkastičan smijeh, gjavolski rug već izbija im na licu, već ga u šali kroz »N. Jedinstvo« osjećaš, a da se i ne- spomene famoznog Kapića, koji misli da je svu mudrost pozobao u svom listiću. Nije li već samo riješenje jezičnog pita- nja u Dalmaciji dostatan čin što su kadri neki »predstavnici naroda« počiniti ? Nije li da ti pamet stane kad vidiš »narodnog za- stupnika« — inače čovjeka bez ikakove izo- brazbe — da galami protiv naroda, koji ga je odabrao u društvu sa dušmanima roda, klevetnicima velikih mučenika Zrinski-Fran- kopana i piscima brošura 4 la »Uzajamnost Juž. Slavena«? Nije li izdajstvo kad jedan presjednik »Hrv. stranke« naziva naš hr- vatski narod: »marod naš hrvatski iliti srp- ski« i još je načelnik - Spljeta ? - Nu dok su takovi matadori »naši« ljudi - eto ti i »braće« t. z. Srba. Eto ti nekog Bakotića koji u ime svojih udara odmah u početku na najjače temelje te kule babilonske svo- jom »potpunom autonomijom« Bosne i Her- cegovine. Nije li pak najveća sramota kad neki »prvaci« kažu i uče: sve jedno mi je zvao se ja Hrvat ili Srbin?.... Rade: Ovo ti je ono, što sam ti htjeo ka- zati, da gdje koga srbi tu se i češe. Po- povi su naprednjacima trn u oku, jerbo razotkrivaju njihove oltare, oni ih prika- zuju puku kakvi su i što su, pa odatle graja na popove, jer im pomrsuju račune. Mato: Ajde da, pustimo popove na stranu, ali kako ćeš mi branit gospare, kmetu više teško, ne može ni da žive. Rade: Znaš koja je? Uvijek će biti gospara, uvijek će bit sluga, to neka mi niko ne govori. Svi ljudi ne mogu bit jednaci, pa govorili, što hoće vaši drugovi socijalisti. Mato: Naša stranka nema posla sa socija- listima, Bože nas sačuvaj takovih! Rade: Bože daj, da bude tako, ali me je sve strah, da to ne bude sve jedna pasta. Dakle rekao sam ti, da ima gospar4, a ima i kmeta. Gospar ima svoj posjed, svoje zemlje, bilo to kako bilo sad je njegovo, to je njegovo kao što je tvoja ona kuća i ono malo zemljišta, što posjeduješ. Bili meni, tebi, Petru, Pavlu, bilo drago, da nam sutra dogje kogod, pa reče: ja hoću, da mi tu kuću dadeš i ono zemlje, što imaš. Ma mislim, da ti ne bi bilo drago, nego bi ga još i išćerao. Kojim pravom on to od tebe traži? Dobro. Gospara je zemlja. Ti si ugovorio s njime, da ćešimu Nu dosta je. Čovjeku se smrkne pred o- čima kad samo i pomisli, da su se ti svi urotili kako da zatuču pravašku ideju, da umetu narod kojemu pravaši odano služe. Pa još ima pravaša koji to ne vide, koji ih u tome i potpomažu! — Kad sve to vidi iskren hrvatski rodoljub morao bi zdva- jati, kad nebi vjerovao u budućnost Hrvat- ske, kad mu nebi poput melema zlasladile gorčinu duše uzvišene i istinite riječi neu- mrlog Starca, koje je g. 1861 u saboru iz- rekao: »Hrvat je kroz Ungariju i goloruk prošao, a taj dogagjaj netrebuje tumačenja : Bog čuva mučenika Hrvata proti izdajstvu i bezverju....« — Dalmatinski pravaši, je li moguće da ćete to dopustiti, da ćete i vi ostaviti na cijedilu svoj narod? Jedino mu uhvanje, jedino u- porište u vama, pa i vi ćete ga zapustiti baš sada u najvažnijem možda času ? Je li moguće da ćete i vi u onu »koaliciju«, koja se nudi Magjarima za pliticu leće; koja se ne usugjuje da naglasi hrvatstvo Bosne i Hercegovine; koja nas eto izdaje i Talija- nima; koja nas bruči pred pametnim svije- tom obranom veleizdajnika vlastite naše do- movine; koja nam ruši i ono malo auto- nomije što imamo; koja je bila u vlasti i nije ništa dobra učinila, a ište opet vlast u svoje ruke da gore učini; koja je najsra- motnije baš protiv nas pravaša istupila i danas je, koji smo joj najviše pomogli; koja je proganjala naše marodne učitelje, jer su pravaši; koja napada najgadnije na svećenstvo i vjeru, samo da utuče naš na- rod; koja se tovi magjarskim štipendijama, da se ruga svome narodu; koja ima u svo- joj sredini članova i to nmajuplivnijih, koji su pod sumnjom, da su plaćeni iz disposi- tionsfonda tugjinskih vlada... Je li mogu- će, pravaši? — Jednim udarcem da porušimo sve što smo u očajnoj borbi za prava naroda u 50 go- dina kao pravaši stekli? O, nč, nč ! Hrvat- ski naš narod ima od nas pravaša Starče- vićanaca u ovo subdonosno doba najveću potrebu ! Ali naši dušmani, izrodi našega naroda se okupljaju, biraju odbore, uriču sjednice... a mi? Nije li prijeka nužda da se okupimo, da se pobrojimo, da stisnemo jače redove - spravni na braniku svetih do- movinskih prava ? Čeka nas strašna borba, možda najžešća do sada, sa izrodima doma- ćim, sa dušmaninom izvan: sve će uradit da nas sataru, unište, Kažimo im da se ne bojimo, navijestimo im bezobzirnu borbu na svim linijama, ne odstupajmo ni korak najsitniji i — pobjeda je naša, jer se bori- mo za sveta prava hrvatskog našega roda. Mislimo, da bi od potrebe bila stranačka velika skupština u Zagrebu. Poradimo mi u pokrajinama, dogovorimo se, sastanimo se u glavnijim mjestima da uzmognemo davati toliko i toliko od prihoda i daješ mu, ono što si dužan. Pogjimo dalje, tebi se je dodijalo radit na gosparevoj zemlji, ako hoćeš, možeš je ostavit, a gospar će ti platit ono, što je na njome i Bog te veselio. Kojim pravom možeš ti zabtjevat, da ti on pusti tu zemlju? Mato: To je tako, ali je teško obragjivati zemlju, pa bi nam gospari mogli štogod popustit, a ne da im toliko dajemo. Rade: To su pak posli svakoga pojedinoga i gospara; oni se mogu nagoditi, kako ih je volja, ali nema prava niko, pa ni vaš advokat Smodlaka, da zapovjeda tu- gjim imanjem. Da ga pitate: bili on dra- govoljno poklonio one palače, što je sa- gradio u Spljetu, što bi vam na to od- govorio? Pak ne vigjaš li i sam da go- spari redom propadaju, a štedni se se- ljaci otkupuju. Nazad je 100 godina sve bilo vlasteosko, a danas ni stoti dio. Mato: Pa onda kojega je belaja dolazio, kad nam od svega toga nikakove koristi, Rade: Dolazio je za svoje svrhe, Ne čudim se ja ni onomu u Trnovici ni još nekim, ali se čudim našemu narodu. Čudim se kako ih je zaveo onaj, kojeg su prije svi u šprdnju uzimali, Ali što kažem, zaveo? Ljudi čuli za lijepa obećanja, govorili: obznaniti naše vodstvo, koje će onda sho- dno odredit. Starčevićanci, ma posao svi dojedan, što više nas to bolje i za domo- vinu i za pojedince. Gdjegod nas ima: svi za jednoga a jedan za sve, držeći se one našeg neumrlog vogje Starčevića, koji nas uči: »da je ljudsko društvo za sve ljude, a da su ljudi samo oni koji su marljivi, po- šteni, pravedni, napredni, ter da u društvo takovih ljudih nesmiju se primati ni gospo- da koja nisu vredna«. Pa dalje: »da neva- lja gledat ni negledat ikomu ugoditi ili ne- ugoditi, nego da treba pravim putem kora- cati, pa bilo što mu drago«. (Pisma magja- rolaca« Il. str. 13 14.). (21/5) = R. Žalosni pojavi megju učiteljstvom. Devedesetih godina, velika većina pučkih učitelja pripadala je stranci prava; oni su dapače uz svećenstvo bili glavni taktor stran- ke u Dalmaciji; bili su pioniri nauke An- tuna Starčevića. Mnogi su trpjeli progonstva od pretpostavljene im vlasti i stavljali svoju egsistenciju na kocku za pravaštvo. I danas ima lijepi broj učitelja Starčevi- ćanaca; ima ih megju mlagjom generacijom i megju starijom, i to iskrenih i oduševlje- nih boraca za pravaška načela. Oni nijesu vikači. Rade tiho i skromno u zabitnim se- lima kao i u drugim mjestima za svetu hr- vatsku stvar. Kako je bila moda devedesetih godina biti pravašem bez da su pojedinci ili bolje reći — slabe duše, puzavci — i znali što je to stranka prava; — kao što je danas za mno- ge moderno biti naprednjak — tako je i megju učiteljstvom bilo onih kojima je pra- vaštvo bila zvučna fraza. Ali kad je došlo do rada, do žrtava, da se vidi na ždrijelu junak ko je, onda su ove slabe duše podvi- le rep i u kut. Poznam ih nekolicinu. Bili su megju prvim vikačima, a danas postali su štreberi, puzavci, ulizice. Žalosno ! Ima ih koji su uskočili i u Smodlakin tabor. Ti uskoci truju narod bezvjerskim no- vinama, svagjaju se sa svećenstvom, potko- pavaju im ugled u narodu, ruše najsvetije amanet-vjeru otaca naših. Može li se pomislit da takovih imamo drugova. Uvlače nezdravi liberalizam u školu, uče dječicu da su ona »pokretaški podmladak« i t. d. Žalosno! Naš vajni »Učiteljski Glas« oborio se na d.ra Franka. I u to naše jedino glasilo, po- čeli su šibenski petljanci uvlačiti stranačka trvenja. Ali neka se ne jogune odviše. Star- čevićanska stranka u Banovini najviše se zauzimlje za učiteljstvo, te su u »Učiteljskom Glasu« same potvore. 'Ko je ustao za uči- telje, kad ih je vlada progonila ? Ko ih je kandidirao u sabor ? bit će bolje malom puku, a opet znati- željnost — pa se nakupilo svijeta i opo- jeni zanosom od velike sreće klicali: »ži- vio Smodlaka«, živio vogja »pučke na- predne stranke«! Kad u večer trista, a u jutro ništa! Mato: Kako? kad ima još nekih, koji oko toga rade. Neki su dan imali skupštinu u Ponikvama, pa kažu, da su svi uz njih. Rade: Bave se dva-tri zelenjaka; a to ti je u Ponikvama isto kao u Čepikućama, kad je ono bilo vikanja, pa poslije ništa. Nije to drvo za našu zemlju, na, dragi Mato! Mato: | meni se čini da nije. Do sad sam i ja bio uz njih, ali ti si mi otvorio oči — daleko im kuća od mene! Rađe: A reci mi još, kad vam je toliko Smodlaka govorio protiv redovine, jeli vam štogod govorio i protiv avokata; jeli vam govorio koliko se on kao avokat se- ljaku naplaćuje za najmanju parnicu, pa i samo ako štogod potpiše ili što do suda dogje? Mato: Baš o temu nije ni proslovio, nego je još falio sam sebe, a sve za to jer je i on avokat! Sad vidim da imaš razlog, da sam ja bio zaveden, pa opet ti velim: daleko im kuća od mene! (Svršetak). item m ai