\ ći Br. 228. RM U DUBROVNIKU, 3 Jula 1909. GAJENA HA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Urednišivu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Ptlativo i utužljivo u Dubrovniku. Hrvatice ! Hrvati ! Približa se 5. Srpnja, dan uspomene narodnih svetaca, narodnih mučenika, narodnih velikana sv. Girila i Metoda. Sjetimo se ovaj dan, da smo Hrvati, zaboravimo sve svagje, sve zadjevice, budimo barem ovaj cigli dan u godini samo Hrvati ! Spomenimo se ovaj dan svih patnja, jada i nevolja, koje je naš narod do danas podnio i koje podnosi! Sjetimo se hodočašća svete braće u Rim, da obrane svoje poštenje, svoj harakter, svoj obraz od njemačkih kleveta, sje- timo se sv. Metoda u tavnici i njego- ve junačke, mučeničke ustrajnosti, sje- timo se svega toga, pak ovaj dan o- dajmo onu poštu ovim našim sveci- ma-velikanima, mučenicima naše naro- dne riječi, koja se najviše pristoji. Kakova da bude ta počast ? Jednostavna i prosta, ali veličanstve- na i velebna. Ostavimo po strani luk- Jedna demonstracija. Otrag nekoliko dana na zagrebačkoj universi zbile su se demonstracije pro- tiv sveučilištnog profesora Dr. Košu- tića. Demonstraciju je udesilo t. zv. »napredno« djaštvo, jer da je Dr. Ko- šutić uvrijedio profesora Masaryka. Re- zolucijonaško novinstvo kao dogovo- reno jednoglasno odobrilo je postupak »napredne mladeži«, kao da su dotični izveli bog zna kakovo koristno djelo za domovinu. Ko pozna zasukanost i farizejstvo nekih političara u Zagrebu tome se neće čuditi. Oni su krivi da se je politički demoralizirao zagrebački ambjenat i ta demoralizacija eto je već prešla zidine zagrebačke universe \i hoće da zarazi i ovu najveću i naj- svetiju našu ustanovu. Mi shvaćamo demonstraciju jednoga naroda, koji se bori za svoju slobodu i ustaje da se otrese tiranskog režima koji ga ugnje- tava, pa shvaćamo i demonstracije pro- našla za shodno demonstrirati protiv Suilay-a, koga je senat do tri puta bio odbio; kada gospoda akademičari mir- no slušaju predavanja magjarona ali vrijedna profesora g. Egersdor- fera — «mogli su slobodno pustiti u miru i g. Košutića, dok ovaj savijestno vrši svoju profesorsku dužnost. Nije li se demonstriralo protiv Dr. Košutića, jer možda ovaj nesposoban za profesorsku katedru ? .... Ali kada su se gospoda naprdnjaci zadovolja- vali sa superficijalnom inteligen- cijom jednoga Šurmina, mogli su se slobodno zadovoljiti i sa inteligencijom Dr. Košutića. Inače nije omladina zva- na da sudi o sposobnostima jednoga profesora, to pravo pripada samo sve- učilinom senatu; u protivnom slučaju stvorio bi se rgjav praecedens, jer kada bi se sve prepustilo volji omla- dine, ne bi se istraživale sposobnosti jednoga profesora, već samo njegovo političko mišljenje; i na taj način lako suriozne zabave, skupa slavlja, u bes- tiy Raucha kao i protiv Magjara, ali đa bi hrvatsku universu poplavili cilj potrošeni novac ! Sjetimo se naše tužne, sirolice Jstre ! cije »napredne« mladeži protiv profe-| Šurmin. Sjetimo se družbe sv. Ćirila i Me- sora Dr. Košutića. Zašto se je pro-| Nego naša »napredna« mladež izja- toda ! Istra, od pamtivijeka čest hrvatskog kraljevstva, srce našeg naroda — mož- nikako ne možemo shvatiti demonstra- itiv Košutića demonstriralo? Možda jer \ovaj nije pristaša pokretaškog i slavo- | \srpskog kursa ? Nu ako je ovaj mo-, superticijaliteti i dekadenti ala vljuje, da je ona demonstrirala protiv dajničkom procesu fungirao kao sudac ije Košutić protiv Masaryka reagirao, Masaryku je ipak otvoren put da od Košutića traži zadovoljštinu; ne vjeru- jemo, da je Masaryk uovlastio našu »naprednu« mladež da ona mješte nje- ga, na onaj način, traži satisfakciju od Košutića. Kada bi ovo bilo istina, značilo bi da Masaryk ne shvaća ni svoje dosto- janstvo i da se boji drugim sredstvima dobiti od Košutića satisfakciju. Ako su Masaryku potrebita zagrebačka »na- predna« djeca oko »Pokreta«, tad bi trebovalo kazati da je i on jedno ve- liko dijete! Ako je itko bio zvan da riješava spor izmegju Košutića i Ma- saryka, najmanje su bila zvana gospoda universitarci; privatni sporovi ne rije- šavaju se na Universi, niti je Universa zato; takovi se sporovi riješavaju na ulici ili u sudnici; a gospoda »napre- dnjaci« kao da su izgubila svaki po- jam o Universi. Da je g. Košutić uvri- jedio sveučilišni senat ili svoje sluša- telje, mogli bi smo i demonstraciju shvatiti i opravdati. Znaje li naša »na- \predna« mladež, da onakovim pona-, | šanjem oni prvi gaze i prostituiraju 'slobodu naše najveće institucije. \Košutića radi toga, jer ovaj u veleiz-| Nego cijela ova stvar ima i zakuli- | snu stranu. Poznato je već odavna, da da baš više uslijed našeg nemara, ne-| tiv predvodio demonstraciju naše »na- istražitelj i jer tobože uvrijedio njihova gospodi »naprednjacima« hrvatsko je go uslijed čega drugoga — bila je za predne« mladeži, tada treba ispovigjeti proroka Masaryka. nas izgubljena. Ali, trudom, zauzima- njem i požrtvovnošću našom, vraća se opet u krilo svoje majke — « Mrvateke. Ne sustanimo na po puta! Pregni- mo svim silama, da započeti rad što prije dokončimo, a plata i nagrada biti će nam: stra vraćena majci Hrvatskoj. Hrvatice ! Hrvati ! Svaka kaplja kvasi. Kolikogod nas je, neka svaki onaj veliki dan dopri- nese što može prama svojim silama na oltar domovine, za fužnu Jstru, za našu djecu. Olkupimo Istru, povratimo je hrvat- skom narodu, predajmo je potomstvu kao čisti izbrušeni alem-kamen. Obveselimo barem jednim činom našu tužnu majku Hrvatsku ! Naprijed, svi, kao jedan, za družbu! I ponosni ćemo kliknuti: Živjela hrvatska Istra! časti. Gospoda akademičari morali su znati, da universa nije ulica ili sabor-' nica, gdje bi bilo dozvoljeno demon- strirati protiv političkog protivnika. Ža- | lostno je i vrlo žalostno, kada jedan | dio naše omladine, koja se je kao za ironiju prozvala »naprednom« hoće. da strančarstvo uvuče i megju zidine hrvatske universe. Poznato je naime, da nigdje u pro- svjetljenoj Evropi akademska omladina | nije pravila demonstracije protiv svojih , profesura radi toga, što bi ovi bili pri-| staše ove ili one političke stranke; ali naša zagrebačka »napredna« mladež hoće da u tome budu ćak naprednija od cijele Evrope. Dok jedan profesor vrši savijestno svoju dužnost, dok sa profesorske katedre ne širi stranačke l i na površinu cijela golotinja i ignoran- cija naše t. zv. »napredne« omladine. G. Košutić kao sudac istražitelj vršio je samo svoju dužnost, baš onako, kako bi je bio vršio i Dr. Lorković da je bio na njegovom mjestu; ali su se naši »naprednjaci« morali sjetiti, da je Košutić izvan Universe sudac, a na (Universi samo profesor; te ako je g. Košutić, kao sudac istražitelj, povrije- dio hrvatska ćuvstva naših »napre- dnjaka« — to su oni imali njemu van Sveučilišta demonstrirati, a ne oskvr- njivati aulu hrvatske Universe. Žalosno je kada naši »naprednjaci« hoće da zagrebačku Universu pretvore u kakovu krčmu ili: ulicu! Jeli pako g. Košutić uvrijedio Masaryka, nije nas briga i- straživati; ali nam je poznato, da je \sveučilište trn u oku; oni znaju vrlo da je jedan dio naše omladine izgubio | Ako su ovi razlozi potakli omladinu dobro, da sa platealnom svojom poli- svaki pojam o kulturi i akademskoj da demonstrira, u tom slučaju izbija tikom neće uspjeti nikada potpuno o- kužiti na hrvatskom sveučilištu hr- vatsku omladinu. Omalovažimo dakle hrvatsko sveučilište, jer ovo neće da služi našim i tugjim interesima; pri- silimo mladost da seli na visoke škole u Prag i Beograd ... i naša će propa- ganda slavosrpska potpomagana od izvana uspjeti, jer će naša mladost za- boravivši svaki hrvatski osjećaj, prepra- vna biti za novac se i prodati. Mi mislimo da naša mladost neće ipak ovim »naprednjačkim« intrigama nasjesti, shvativši tendenciju, ona će nastojati da sačuva ugled hrvatske Uni- verse, koju hoće da degradiraju go- spoda »naprednjaci«. A »naprednoj« zagrebačkoj mladeži poručujemo: knjigu u ruke i biti će te kulturniji i ozbiljniji — knjigu u ruke Konkretna pitanja. u. Reci pa poreci, te opet izverni“, jest bitna oznaka slavosrba, uzeta za moto: »Sustava naših Slavoserbah“. Kad znamo bitnu oznaku slavosrba, onda nam je jasno da se on uvijek služi meto- dom koja računa ma zaboravnost, o kojoj smo u prošlom članku natukli, pa možemo da riješimo i pitanje zašto kod nas vlada uprav grozna zbrka pojmova u sebi potpuno opriječnih koji danomice izbijaju na.povr- šinu. Ko da ih i pomisli nabrojiti? Slavo- srpština je zarazila posvuda, pa vidimo da- nas jednoga koji drži nagodbu za najvišu narodnu nesreću, suira pak hoće da joj kao »temeljnom zakonu« pribavi »poštovanje«; sad je za državno pravo kao glavni oslon, a dan kasnije dokazuje da ne vrijedi ni boba; danas je za potpunu nezavisnost, ka- snije za »etapnu« politiku; danas se junači pred Jelačićevim spomenikom, a sutra kleči i obija pragove magjarskih ministara; do- sta je i najsitnija stvarca da promijeni skroz na skroz svoje mišljenje; čas raspreda va- ljano načelo, sutra u praksi već ga najbe- zobraznije gazi i hoće da i drugi isto radi. U opće danas reče jednu, sutra je poreče, preksutra opet izvrne — a uvijek hoće da \ima pravo. Taki su ti slavosrbi! Krasni pri- mjer tih pogubnih dvonožaca imamo u Spljetu, on će ti u istom broju na prvoj stranici kazati i dokaživati da je nešto crno, dok na trećoj opet tvrdi da je bijelo i na- grdit će svakoga ko se usudi da rekne ili samo pomisli da je crno. Ako svi znaci ne varaju i najnoviji /slavosrb na »Hrvatskoj Kruni« kroz kratko vrijeme doprijeti će do takove savršenosti! Ta metoda nije nego nužna posljedica beznačelne politike, politike mrvica, politike koja ima pred očima časovite i osobne pro- bitke, a kojoj je deveta briga narod i nje- gova sloboda. Što je još sramotnije, služe se uprav najvišim narodnim svetinjama da se prikriju, da se pred neukim prikažu i zabašure svoje prljavštine. — Jedino poli- tika stranke prava koju je utemeljio veleum Starčević a temelje joj postavio na načela koja je izvadio iz duše hrvatskog naroda, zdrava je politika, koja ne šara, ne gleda na časovite uspjehe, već je sve podredila glavnom cilju: jedinstvu, slobodi i nezavi- snosti države Hrvatske, U tome je i razlog njezine jakosti, što ima za posljedicu da je osvojila i najzadnji kutić našeg naroda, jer je u poštenoj borbi za sreću maroda pod- redila sve svome glavnom cilju, sve pro- matra samo sa toga gledišta, te ujedno sudi o šteti ili koristi jednog čina ili osobe samo i jedino u odnošaju prama postavljenom cilju. Tu je opet razlog zašto se najviše na- Podružnica razmirice, omladina mora da ga po-|baš pada pravaška nauka sa-sirane svih: slavo- prof. Masaryk bio onaj, koji je na da od naprdnjaka postanete na- Ai Družbe Te Ćirila i Metoda (štuje, pa dotični profesor, izvan uni- nedostojan i neozbiljan način prvi prednjaci! EE ASA sa robom ubrovnik. verse, pripadao bilo kojoj političkoj|izazvao Košutića i to sa mjesta, gdje zastoo i pristaše stranke, jer im smeta u osobnim stranci. se ne može tražiti satisfakcija, jer Ma- probitcima ili časovitim ambicijama koje sia Kada naša »napredna« mladež nije|saryka štiti zastupnički imunitet. Ako stranka prava niti poznaje niti trpi jer »Ste- šem uvjerenju, da Talijanci, kada o nama|zia, di Schiavonia, gente salvatica e sco-|čitao — ili, ako je pročitao, a da je nije|u Hrvatskoj mogoše otvoriti svoje stupce PODLISTAK. pišu ili o prilikama u našim zemljama, ne! stumata, nella riviera del mare Adriatico.|razumio. | ja posudih knjigu kod moga recenziji jedne knjige, koju recenzenat nije NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. Prot. W. Ljubibratić. Nedavno je nakladom knjižare Fratelli Treves u Milanu ugledala svijetlo božje knjiga pod naslovom: Gino Bertolini, Tra Mussulmani e Slavi, in automobile a tra- verso Bosnia ed Erzegovina, Dalmazia e Croazia. Con fotografie or S više se uzroka nijesmo obazreli na ovu knjigu, premda radi o nama i o našim zem- ljama. Najprije, jer nam je poznato, da vo- žnja u automobilu onemogućuje nepomu- ćeno i jasno primanje utisaka onih krajeva, kroz koje se putuje. U vratolomnoj onoj brzini jedva da putnik može držati oči otvo- rene, a kamo da sakuplja i sregjuje svoje dojmove. Takovi putopisi imaju literarnu vrijednost samo onda, kad izlaze iz pera jednoga Barzinija. Đrugi uzrok leži u na- \|ali mam za to s jedne strane manjka vre- pokazuju nikakovu lojalnost, nikakovu ne- pristranost prama nama; što više, iz svakog retka takove knjige izbija prezir mržnja prama svemu, što je slavensko. Izrazi kao barbari, divljaci; izvrtanje istine, patvaranje najpo- znatijih činjenica, to su najobičniji pojavi u takovim, bilo znanstvenim, bilo beletristi - čnim, knjigama. Da potkrijepimo ove riječi, mogli bismo navesti cijelo čislo primjera, mena, a s druge strane ne bismo htjeli o- duzeti previše prostora za podlistak jednog političkog lista. Ali ćemo ipak navesti jedan primjer, a taj nek služi za sve. K Danteo- vim stihovima : Quale & colui, che forse di Croazla Viene a veder la Veronica nostra, Che per I' antica fama non si sazia, (Ill. 31. 103.) ovako piše Camerini u svojem komentaru Božanstvene Komedije (str. 421). Di Croa- Camerinijevi nazori o nama vladaju još da- nas kod Talijanaca, te valja imati dobar že- ludac, da se probave ovakove i slične be- zočnosti, što nalazimo po talijanskim knji- gama o nama. $ ovih i još drugih uzroka, koje bi bilo dugo ovdje nabrojiti, nijesam se htio po- truditi da pročitam onu knjigu, za koju je talijanska štampa, još prije neg je bila do- štampana, učinila strahovitu reklamu. Nego jedan moj mladi prijatelj upozorio me je pred nekoliko dana na knjigu i na povoljne recenzije, koje je o istoj donio »Obzor« i »Savremenik«; dapače mi je i priopćio, da se je gosp. Bertolini u veoma laskavom pismu zahvalio uredniku »Obzora« za tu povoljnu kritiku. To me je nekako smelo, te sam mislio, da će gosp. Bertolini biti rara avis izmegju Talijanaca, pošto ni- jesam mogao niti u snu pomisliti, da & kogod recenzirati knjigu, a da je nije pro- mladoga prijatelja i stadoh je čitati, Ali sam se nakon samih četiri stranica morao po- vratiti na svoje staro osvjedočenje, da gosp. Bertolini nije ništa bolji od ostalih svojih sunarodnjaka. Cijelom se knjigom povlači kao neprekinuta nit silni strah .od slaven- skog elementa; taj strah prelazi u silnu mržnju za sve što je slavensko, a iz te mr- žnje niču ne samo laži, već i osvade i de- nuncije. | tad sam odlučio da napišem ovo nekoliko riječi, ne možda da pobijem glu- posti gosp. Bertolinija, jer se po sebi same pobijaju, već iz nevolje, eda recenzija u »Obzoru« — koji se pompozno - nazivlje prvi dnevnik u Hrvatskoj — i ona u +Sa- vremeniku« — koji hoće da oko sebe saku- plja svu mlađu i mlagju inteligenciju — ne zavede još koga na čitanje knjige, koja je puna uvreda prama našem narodu, Najoz- biljnije moram požaliti, da jedan tobože prvi dnevnik i jedan tobože prvi mjesečnjak niti pročitao. Jer, ako mu se može opro- stiti, što ne pozna prilike u Dalmaciji, te po tome nije u stanju da razlikuje istinu od laži, nikako mu se ne može oprostiti, što ne pozna prilike u Hrvatskoj, te hvali s nepristranosti jednu knjigu, koja je puna netačnosti, uvreda i osvada prama hrvat- skom narodu. Upozoriti austrijsku vladu na tobožnje pogibli, što Monarhiji prijete od Slavena, govoriti o nekakvim aspiracijama Hrvata preko granica Monarhije, to može a zagrebačke recenzente biti nepristranost, za nas je to podla kleveta, denun- cija! Nego, možda nije recenzevat niti riječi razumio od onoga, što je pročitao ; a onda neka mu bude sve oprošteno. Mi pak s na- še strane čestitamo i »Obzoru« i »Savre- meniku« na takove recenzente. ,. . i (Slijedi).