'
i

Br. 229.
Politički pregled.

Republikanska stranka u j. Bu-
dimpešta, 7/7.: Nakana je da se u zemlji
uredi republikanska stranka, koja će u pro-
gramu imati načela 1849.

Ljubljana ža ruske učitelje. Gradsko je
vijeće Ljubljane glasovalo za doček ruskih
učitelja, koji će tijekom mjeseca stići, svo-
tu od 16000 kruna.

Ruski car i Poljaci u Ruskoj Poljskoj.
Petrograd: Poljački članovi državnoga vije-
ća poslali su caru Nikolaju adresu, u kojoj
izjavljuju svoju odanost i lojalnost i u ko-
joj se ogragjuju protiv osvada, da oni ne
zasttipaju interese ruske države, već da oni
naginju preko granica i da teže za drugim
ciljevima. Na ovu adresu odgovorio je car
Nikolaj, đa oti o pođaničkoj vijemosti Po-
ljaka nije nikada posumnjao.

Balkanska konfederacija. Sofija: Komi-
tet »Aliance« kani zapodjeti živahnu agita-
ciju ovdje, te u Bukareštu i Beogradu u
prilog balkanske konfederacije.

Prosvjed protiv ruskog djelovanja u
Mandžuriji. Peking: Engleška, Austro-Ugar-
ska i Sjedinjene Američke države uložile su
pro
u Mandžuriji i izjavljuju, da taj ugovor ne
će priznati, jer to pripada svim vlastima.

Pokret engleških sogijalista protiv po-
sjeta ruskog cara. London: Engleški će
socijalisti održati skupštinu, na kojoj će pro-
testirati protiv posjeta ruskog cara u En-
gleškoj.

Mobilizacija u Turskoj. Solun : Pošto su
sve redovite čete otpremljene ma granicu,
pozvana je pod oružje pričuva. Mobilizova-
nje je topništva provedeno u najboljem redu.
Sve je brzometno topništvo već otišlo na
granicu. :U Bitolju je naregjena koncentracija
svega macedonskog konjaništva, koje će
onda otići na grčku granicu.

Turska misija kod Pape. Rim, 6/7.: Sv.
Otac Papa je dne5. o. m. primio u svečanu
audijenciju posebno tursko odaslanstvo, koje
mu je najavilo uzlaz sultana Mehmeda V.
na prijestolje.

Ratni sud u Turskoj. Carigrad, 6/7. : Ratni
sud osudio je pukovnika Fuad-pašu te adju-
tanta majora Seiffeddina na gubitak časti i
doživotnu tamnicu. :

Persija. U Engleškoj se štampi prigovara
engleškoj vladi, da ne sudjeluje u persijskim
prilikama, te svu akciju prepušta Rusiji.
Postupak Rusije u. Persiji izazivlje u En-
gleškoj zlovolju. Kako se iz Teherana javlja,
napali su nacionaliste kozake, te ih potukli.
Kozaci morali su se povući tik do Teherana.
U gradu vlada silno uzbugjenje, a kako iz
istog mjesta dne 7. ov. mj. javljaju, revo-
lucijonarci su rečeni grad opkolili.

Španjolski škandal. Madrid: List »Di-
nastia« donosi iz Kadiksta, da je vlada od-
lučila ustupiti nekom engleškom arsenalu
ratiia brodogradilišta u Ferolu i Kartageni.
List napada vladu, što u svemu slijedi mi-
gove i želje iz Engleške, izlažući tako ži-
votne državne interese. Ova su otkrića po-
budila silno uzbugjenje.

svjed protiv ruskokitajskog sporazuma,

 

da je u Šibeniku uz čašu domaćeg (sic!)
piva motrio više ili manje bezočne bludnice
i da ih je na odlasku pozdravio? Ta mo-
gao je tu svoju znatiželjnost, ako je bio
tako znatiželjan, lako zadovoljiti i u svojoj
vlastitoj kući. Usred Rima, prestolnice treće
Italije, može i slijepi čovjek da motri ne
samo čete, već cijele bataljune bludnica,
koje i strance i domaću čeljad očima guta-
ju, mame i vabe, eda im kesu olakšaju. Ne
govorimo ništa o Napulju, gdje se žensko
meso jeftinije prodaje nego govedina ili ja-
njetina. Ko nam pak jamči, da one bludnice
u Šibeniku, koje je gosp. Bertolini ovjeko-
vječio u svojem djelu, nijesu bile di puris-

italiano ? Možđa iz Rima ili
Firence ! | baš to može biti i uzrok, da su
toliki utisak učinili na gosp. pisca, jer krv
je voda — kako govori naš narod.
U knjizi ima nekoliko mjesta, koja su za
nas Isto tako nerazumljiva i tvrda kao nat-
pis nad Danteovim paklom, te bismo i mi,
isto kao Dante, ekli — ne Virgilu — nego
gosp. piscu :

3. +.» + 11 sonso lor m'd duro.

2.

'Bvo.tih, mjesta. Ko kočijom, ili pješke, ili

kao gosp. Bertolini — u automobilu i-
gje iz Skradina u mora u _lagji
preći s jednog kraja na drugi. Tu je obično
lagja za prevoz ljudi i marve, a gabara —

0$ za prevoz

:

 

Vijesti iz naroda.

Iz Kotora.

(Srpčad i slavosrpčad prama hrvatskom
umjetniku). Nakon svog boravka u Dubrov-
niku svratio se u ovaj čarobni kraj poznati
kazalištni umjetnik gosp. Dragutin Freu-
denreich-Veseljković, član kr. hrv. zem. ka-
zališta u Zagrebu, da se prestavi jednokr-
vnoj braći, i to predavanjem pjesničkih dje-
la neumrlih Preradovića, Šenoe i t. d. Uz
kleti udes, koji se obično nad umjetnicima
obara, kušala je amošnja takozvana inteli-
gencija da omalovaži Veseljkovićev umje-
tnički rad, zahtijevajući da ovaj pod vedrim
nebom svoju ulogu izvagja, htijući ga tako
usporediti kakvim talijanskim ili srpskim
došljakom, ali g. Veseljković pun ponosa,
naobraženosti i darovitosti uma, kavalirski
je odbio takovo poniženje, uklonivši se u
kafani Dojmi, gdje je sa pozornice žigosao
takav postupak, ali i to nije pomoglo dr-
zovitosti gospode, koja i dalje ostade u
bližnjem perivoju. Žalosno ali istinito! Ono
što ne znade cijeniti slavosrpska t. zv. in-
teligencija kotorska, radnik to čini, te i o-
vom prigodom koja stotina njih prisustvo-
vala u kafani, priredivši umjetniku sjajnu
ovaciju, ističući njegov požrtvovni rad na
umjetničkom polju, te uz živo pljeskanje i
klicanje »živio!« odijeli se umjetnik, daro-
vavši poklonjeni mu doprinos u prvom re-
du pravaškoj glazbi (koja je ove večeri su-
djelovala u počast umjetniku) a nuzgredno
i »Kotorskoj« (srpsko-crnogorskoj) glazbi.
Red je istaknuti, da je g. Veseljković naja-
vio svoj dolazak pojedincima, vlastima, dru-
štvima i korporacijama. Ako se ne odazva-
še Srbi to nas nije iznenadilo, jer po nji-
hovom pravilu i nauku velikog Srbina Pri-
bičevića, u svome djelu »Svoj k svome«
svaki Srbin dok spava obavezan je da sa-
nja o veliko-svesrpskim idealima, a čim o-
tvori oči da naklapa samo o velikoj Srbiji,
a na Hrvate pak pod prijetnjom gubitka
socijalnih prava ne smije ni pomisliti da
opstoje a kamo li podupirati ih. Ta se nau-
ka najbolje otkriva i u mjesnom srpskom
listiću »Boka«. Gdje su nekadašnji zagova-
ratelji hrv. misli u Kotoru, sebična gospo-
da a la P., C., V. i drugi, gdje je tobožnji
hrv. vogja meštar Mato, koji je na Troji-
čindan uzeo takav položaj na perguo Vla-
dičinog stana, te imponirao publici sa nje-
govom crnogorskom komendom, a jeli pak
on slatko u srpsko-crnogorskom duhu ta-
kove komplimente pravio, da ga ovi isti
izsmijehavaju, ali on prima sve za dobro,
znajuć da će se skovati u Beogradu druga
komenda, koja bi mu mogla u dio pasti,
te nije se čuditi ako zaboravlja da je na-
čelnik grada, u kojem Hrvati sačinjavaju
ogromnu većinu. Meštre, meštre, pamti da
je svaka sila za vremena... A tebe dični
umjetniče Veseljkoviću, neka sokoli na dalj-
ni rad prosvjete sa raznih strana pobrani
lovorovi, do kojih ne može da se dovine
nego samo umjetnik !

(Iz Općine). Tu nedavno u opć. vijeću
upitao je jedan vijećnik Upraviteljstvo za
uzroke, s kojih se odrekao vijećničke časti
Don Marko Vučkević, ali nije dobio razja-
šnjenja. Ima bit nešto važnoga po srijedi!
— Od opć. redarstvene vlasti strogo je za-
branjeno da se u ulicama i na trgovima
gradskim smije tući prah sa tapeta, čemu
begenišemo, ali prigovaramo što ta zabra-
na ne opstoji za općinskog liječnika D.ra
Veronu; njemu je naime slobodno tući prah
sa tapeta iz svog ambulatorija, na sred tr-
ga Sv. Tripuna! Jednom se pak desio slu-
čaj da je on osomo upitao jednog redara
za jednu prijavu, koja se ticala njegovog
prijatelja, a redar mu je pokazao pismeni
nalog, za takove stvari koje su bile u pri-
javi, od istoga D.ra Verone potpisan. Ho-
ćemo da je prama svakome ista mjera, što
zakon i pravica zahtijeva!

(Slavosrpska zloća i prostota). \ma ne-
koliko vremena da neki upravitelji kao i
neki glazbari Kotorske (srpske) glazbe obi-
laze okolo naših glazbara, da bi ih od nas
odalečili, misleć da će im tako uspjeti unf
štiti našu pravašku glazbu. Misle oni jadni-
ci, kad ne bismo imali glazbe, da bi ne-
stalo nas Hrvata Starčevićanaca! Nepresta-
no naše glazbare zadirkivaju i izazivlju, a
kad su vidjeli da im to ništa ne pomaže,
ovih dana počeli su ih tvorno napadati.
Neka to služi »na čast« njima i slogaškim
gazdama! U ostalom bolje bi bilo da nas
puste u miru, jer i ustrpljivost ima svoje
granice! Ne okane li se ćoravog posla od-
mah ćemo krenut u druge strune, jer je do-

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

žbe« Osojnik slabe koristi, dapače nika-
kove; otkad je on razvio svoj pašaluk
Osojnik je platio par hiljada kruna globe,
a sve na temelju njegovijeh skalupljenih
tužaba, a ona pak mjesta koja su pošum-
ljena ne vrijede nam za ništa; s toga smo
mi seljani a i Općina učinili jednu molbu,
od koje još nema riješenja, pa bi rada zna-
ti, da li je gdje zaspala? Kad je pak naš
paša-lugar zato doznao, ko granuo, te je
s mjesta javio glavaru, da će iz puške sve
ubiti što u pošumljenom mjestu uhvati, i
hitro spravio ništa manje nego 48 tužaba
od kojih niti desetak umjesnih i istinitih
nema, pa ko da ni io nije preveć već je
još prkosno najavio, da će ih do par dana
još toliko prepraviti. Nećemo dalje nabra-
jati lugareve »vrline« i prijetnje, nego mo-
fimo ć. k. kot. Poglavarstvo da tome do-
skoči i da nas toga čovjeka riješi.

 

Najzadnja opomena!

BE Svima, koji nam nijesu podmirili
prošastu predbrojbu, javljamo, da ćemo
ovo dana početi utjeravati Sudbenim pu-
tem. Dosta smo opominjali, molili i po-
zivljali, pa s toga neka se nijedan ne
usudi prigovarati nam na dosugjenim
troškovima!

 

Domaće vijesti.

Odlikovanje. Pišu nam iz Korčule:
$. O. Papa Pijo X. odlikovao je veleuč.
gospodu: Petra D.ra Miroševića liječnika u
Korčuli i Jozipa Fazinića u Korčuli, potpre-
sjednika dubrovačke trgovačke komore, cr-
kovnim redom »pro Ecclesia et Pontifice«.

estitamo!

Novi upravitelj hrv. nar. ka-
zališta u Osijeku. Uprava je ovog
društva razriješila ugovor sa Žarkom Savi-
ćem, te je imenovala upraviteljem dosada-
šnjeg svog dramaturga g. Srgjana pl. Tu-
cića. Čestitajuć vrijednom g. Tuciću, radu-
jemo se da je uprava nar. hrv. kazališta u
Osijeku sretno odabrala tako vrsnu silu,
kojom se pravom može dičiti.

I pravo je! iz Zagreba javljaju nam,
da je u svim pučkim školama ukinuta ći-
rilica. Bilo je i vrijeme!

Raskol u ,naprednjačkoj“
stranci, kako nam javljaju iz Zagreba,
već je na vidiku. Ima, naime, u toj stranci
jedna struja, kojoj nije sve jedno, zvati se
Hrvatom ili Srbinom i kojoj je dodijala
služba stranke velikosrbijanskoj propagandi.
Toj se struji zgadilo, što je vodstvo pokre-
taške stranke, a osobito njihovo glasilo »Po-
kret« sasvim zaplovilo srbijanskom strujom,
tako da već ne osjeća ništa hrvatskoga. Veli
se, da će ta struja istupiti i kao posebna
grupa izaći pred javnošću. Zanimivo će biti,
koja će struja nadvladati: da li hrvatska ili
srpska u naprednoj stranci. Po svim vidi-
cima prevladati će srpska, jer i slijepci o-
pažaju, da je stranka do grla zagrezla u
srbijanski duh tim više, što ju propaganda
drži i materijalno u svojim rukama.

Pohvalno. Primamo iz Cavtata: O
smrti g. Nika Vragolova, s Brotnjica, cije-
njena obitelj pokojnikova priložila je u ovu
Javnu Dobrotvornost K 100. Povjerenstvo
zahvaljuje na zadužbini.

Gradska kronika.

Njeg. Vis. prestolonasljednik
Frano Ferdinand stigao je u pone-
djelnik u naš grad, na yachtu »Miramar«.
Istog je dana po podne šetao gradom sa
Nj. Vis. suprugom kneginjom Hohenberg,
sa setrom joj groficom Chotek i pratnjom.
U gradu je kupio mnogo narodnih vezova
i starinskih predmeta. Oko 4 ure po podne
proslijedio je put Kotora. Juče se povratio,
te je otputovao put Beča, odakle će preko
Budimpešte i Predeala u Sinaju u Rumunj-
skoj, gdje će se kao gost kralja Karola za-
držati sve do 14. ov. mj.

Nj. Vis. Nadvojvoda Leopold
Salvator stigao je u naš grad u utor-
nik, u automobilu preko Hercegovine, u
službene svrhe. Otsio je u »Hotel Imperi-
alu«. U srijedu dne 7. o. m. u večer Nj. je
Visost bila na večeri u »Hotel da la Ville«,
kojoj su sudjelovali oficiri mjesne posade.
Istog je dana u »Hotel Imperialu« na 12%
ura primio u posebnu audijenciju preč. g.
kanonika Josipa vit. Crnicu, kojim je, kako
se izvijestismo, na dugo razgovarao, i to
na hrvatskom jeziku, kojega dobro pozna.

Namjesnik, naš sugragjanin gospar
Niko Nardelli, stigao je jučer u jutro u naš
grad. Dobro nam došao!

Q Mađ
3

ik pri mjesnom

 

Položio ispit. G. Tomo Sambunjak
položio je na zagrebačkom sveučilištu dru-
gi drž. ispit, sa odlikom. Čestitamo !

Zadušnice. U subotu su u stonoj cr-
kvi obdržale se svečane zadušnice za pok.
cara Ferdinanda I., kojim su prisustvovali
odaslanici vojničkih i civilnih vlasti.

izručenje odlikovanja. Pretpro-
šle subote na podne kot. poglavar namje-
sništveni savjetnik gosp. Mato Skarić na
svečan je način preč. kanoniku gosp. Jozu
vit. Crnici izručio odlikovanje Ill. reda že-
ljezne krune, u njegovom stanu na Pilama,
čemu su uz druge ličnosti prisustvovali pre-
svijetli pragosp. biskup Dr. Josip Marčelić
i poglavica Herceg-Bosne Ni. Pr. Marijan
Varešanin pl. Vareški, kapituo i kler, a u
večer je bila priregjena gozba, na kojoj su
osim spomenutih ličnosti bili i oficiri mje-
sne posade i ost. Preko gozbe svirala je
vojnička orkestra.

Postalia. Molimo mjesno Ravnatelj-
stvo Pošte, da bi u gradu dalo smjestiti
barem jednu škrinjicu za uzorke i novine,
jer nam se mnogi pravom tuže, da za naj
manji uzorak i slično valja hoditi na Pile,
jer u male škrinjice u gradu nemože ući.
Takogjer molimo da se na škrinjici za pi-
sma pred uredom bude označivati sat od-
laska pošte, kao što je na svim u gradu.
O tome su i prošlih dana nekoji stranci
prigovarali. Uvjereni smo, da za rečene
dvije stvarčice ne treba molba, pisanija ni
moljakanja, jer se to može u par ura sve
urediti, tim više što im zato ne treba ni
novčića potrošiti, jer imaju jednu veliku
škrinju, koja je prije u vratima ureda u
gradu bila smještena.

Primamoa Slavnqm Uredništvu »Pra-
ve Crvene Hrvatske«. Mjesto. — Na ono,
što »Jutro« pak i neki drugi listovi po» Gra-
zer Volksblattu« priopćiše o meni, prigo-
dom moga odlikovanja, poslao sam uredni-
štvu »Grazer Volksblatta« ovu izjavu:

Slavno Uredništvo! U 273. broju od 19.
Junija o. g. Vašeg uglednog lista, netko je
s odlikovanjem, što se je Njegovo Veličan-
stvo naš premilostivi Ćesar i Kralj, udosto-
jao meni udijeliti, spojio stanovite osnove
na koje mi je, što se mene tiče, dužnost izjaviti:

1. Nije istina ni da sam utemeljitelj, ni
da sam upravitelj »Hrvatske Pučke Štedi-
onice« u Dubrovniku;

2. Nije istina da sam ja pokretnik knji-
ževnog društva »Bošković«;

3. Nije istina da ja namjeravam osnovati
novi list za kršćanski socijalizam;

4. Nije istina po tom »da je ćesarsko o-
dlikovanje, što je meni bilo udijeljeno, za
mladi kršćanski socijalni pokret novi poticaj,
da neumorno dalje radi, a da u južnoj Dal-
maciji osnuje jaku falangu svijeh austrijskih
elemenata, na koje će slomiti glave veliki
srpski pokret«.

Ja radim što mogu za dobro svog na-
roda, a za to ne tražim ni pohvala ni o-
dlikovanja, ali mislim da kod tolikih listova
i stranaka ne bi u današnjim prilikama bilo
korisno ni po katoličku vjeru, ni po narod
hrvatski, kad bi se osnovao još jedan list
i još jedna stranka; a za veliki srpski po-
kret, kad bi i opstojao, našli bi drugi fa-
ktori druga uspješnija sredstva i prikladnije
ljude od mene, koji izmegju srpskijeh ro-
doljuba u južnoj Dalmaciji imam vrlo što-
vanih znanaca i prijatelja, osobito u svome
rodnome mjestu Dubrovniku.

U Dubrovniku, na 7. Julija 1909.

Don Jozo kan. Crnica.

Op. Ur.: O ovome govorimo na drugom mje-
stu, pod naslovom: »Dubrovniku«.

Uzalud sve opomene! U utornik
u jutro jedan je biciklista u Gružu mahni-
to doletio na jednog starca na putu, te ga
srušio na zemlju; na to je promrmljao
»pardon« i — odmaglio! Bravo! Zar misli
da će »pardon« zacjelivati razmrskane glave 1?

Općini. Pišu nam iz Gruža: U ulici
»Radić« u istoimenom vrtu a pod samim
prozorima obližnjih kuća učinjeno je spremi-
šte ugljevlja, na sami 1 metar dalečine od
prozora, te kO da je i to malo, isti je vrt
pretvoren i u spremište sijena, a bez da je
ičim ogragjeno ni pokriveno, od čega o-
bližnjim kućama prijeti pogibelj, jer što se
hoće da se pripali? Od ugljevlja pak uzdiže
se velika prašina, što ne samo da je po
zdravlje ubitačno ali nanaša i kvara obliž-
njim kućama, radi čega se mora i po najvi-
šoj vrućini držati prozore zatvorene, da po
pokućstvu i robi prašina ne napada; od te
prašine i sva je ulica zamazana, i tako se
mrljaju kuće jer se na crevljama unaša, te
i djeca školu tim mrljaju. A da što će biti
kada kiša padne! Pa nije samo da tu ug-
levlje stoji u pohrani, nego svagdano do-
laze uzimati, i tako neprekidno se obližnjim
kućama kvara nanosi. Kažu nam, da su se
za ovo već pritužili na Općinu, te je bilo
obećano da će se tome doskočiti, pak što
čekaju ? Molimo Općinu, da nas riješi te
neugodnosti, što nam i kućama i zdravlju

 

God. V.

štetuje, a istodobno i pogibelji zbog naba-
čenog sijena. — Gružani.

Izložba ručnih radnja. Na 7 ov.
mj., kako bje u prošlom broju javljeno, bila
je izložba ručnih radnja kod četverorazre-
dne ženske škole u gradu. Ko je pohodio
ovu izložbu, svak se je divio rukam radili-
cam naših malih djevojčica, te maru i ustr-
pljivosti naših vrijednih učiteljica. Izložba
je bila priregjena u prostranoj dvorani tre-
ćeg razreda mjesne škole. Tu je bilo za-
stupano stakovrsno pletivo, kackanje, šve-
nje, vezenje u bijelo i u šarama, fantazijski
vez, a osobito pak prednjačio je narodni
vez, to naše domaće omiljelo blago, koje-
mu se strani svijet divi i pohlepno ga na-
bavlja. Pri razgledanju ovog dijela izložbe
čovjek se morao ustaviti, te diviti lijepim
motivima i rasporedu šara. Razni šaroliki
salonski uresi, kao i praktične stvari izra-
gjene su po motivima narodnih vezova. Na
izložbi je bilo zastupano vezivo cijele naše
domovine: Uz konavoski vez vidjeli smo
hercegovački, pa“uz motive bukovački i za-
darski i one naše sirote Istre. Veseli mas,
da se osobita njega posvetila starinskim
vezovima, koji se već ne vezu i ako ih
škola ne oživotvori u zaborav bi otišli. Iz-
ložba je dokazala, da naši krasni vezovi
mogu služiti za svaku vrst salonskih uresa
i nakita. Ovo je od osobite hvale gosp. u-
čiteljicam, što nastoje, da u našoj školi pre-
vlagjuje narodni vez. Za njoj bi se imale
zavesti i druge škole, te naše narodno ve-
zivo uskrisiti, uzveličati, eda tako otisnemo
od nas pogubuu kojekakovu tugju modu,
koja nas otugjuje i naše novce u tugjinu
nosi. Za našim se vezovima tugjinci jagmu;
s njima kite i rese svoje kuće. Uprimo da-
kle kroz pučke škole, te uzdignimo ovo
naše narodno blago, i tim ćemo odalečiti
od nas razne produkle tugjih tvornica, a
dati zarade marnim rukam naših djevojčica.
llarni ostajemo našim vrijednim učiteljicam
na njihovu maru i zauzimanju okolo naše
djece, a uz to molimo, da u buduće nasto-
je, da ovakova izložba bude izložena za
više dana, a da se tako okoristi i nauži-
va što više gragjanstvo, pa i stranci, koji
se ovdi trefe.

Dubrovniku“. Neko nasamario »Ju-
tro« u Zagrebu, i taj list, koji bi imao biti
preko načina oprezan, da ne nasjede na
tendencijozne izmišljotine, bilo kojekakvijeh
novina, bilo kojekakvijeh dopisnika, dona-
ša ovu vijest:

»Da se odupre srbizmu, što sve više uzimlje
maha u južnoj Dalmaciji, dao se je sada kan.
Crnica na rad, da organizira kršć. socijal. stran-
ku u Dalmaciji. Crnica poznat je sa svojega ra-
da kao ravnatelj hrvatske štedione u Dubrovni-
ku, kojom je spasio mnogo naroda .od srpskih
lihvara, i po društvu »Bošković«, kojemu spada
megju utemeljitelje. Ove dvije institucije bile bi
centar kršćansko-socijalnog pokreta u južnoj Dal-
maciji. Crnica kani da osnuje i list, koji će ra-
diti za kršćanski socijalizam. Najnovije odliko-
vanje, po mnijenju »Grazer Volksblatta«, što ga
je Crnica vvih dana dobio, biti će mu samo po-
ticaj, da što prije osnuje i učvrsti jaku falangu
na kojoj će slomiti glave velikosrpska propa-
ganda«.

Tu izmišljotinu redomice donijele i neke
pokrajinske novine i oba mjesna lista, na-
ravno komentarom kako bi od žabe postao
vo. »Hrv. Kruna« donaša vijest sa prostom
opaskom »donašamo bez komenata«, a ko-
menti, koje je ona premučala, bili bi oni
običajni, kojijem smo se naučili ima go-
dinu dana: »Varešanin«, »Crnica«, »gjene-
ralaši«, »švarcgelbi« i t. d. »Dubrovnik« na-
nizao dugi komentar, gdje je ukazao koje
mu naše ustanove smetaju, a i »Crv. Hrv.«
sa svoje strane potrusila dobro paprikom.
Što je pak u stvari? Ona naša narodna:
»stotinu vukova, a tamo nešto šušnulo«;
izmišljotina je i ništa drugo, da preč. Cr-
nica organizira kršćansko-socijalnu stranku
u Dalmaciji; to najbolje znadu oba mjesna
lista, kojim ne bi bilo moguće da ostane
tajna kakova organizacija. Izmišljen je rad
preč. Crnice kao ravnatelja hrvatske štedi-
onice u Dubrovniku, kojom da je »spasio
mnogo naroda od srpskih lihvara«. Preč.
Crnica ne samo da nije ravnatelj hrvatske
štedionice nego nije ni član, jer nema u-
djela, i nije nigda pristupio na sastanke
bilo uprave, bilo nadzornog odbora, bilo
članova. Ako ima štogod posla, služi se
srpskom »Trgovačkom Bankom«: dakle o-
čito je, da je to prosta izmišljotina, možda
krivom namjerom podmetnuta, kako pro-
izlazi od same stvari. Istina je, da je preč.
Crnica član utemeljitelj u društvu »Bošković«,
ali je takogjer istina da on niti je bio niti je
sada u upravi, da rijetko dogje u dvoranu za
čitanje i osim doprinosa mjesečnih nema
nikakvog doticaja društvom, a ipak ove dvije
ustanove po »Jutru« imale bi biti »centar
kršćansko-socijalnog pokreta u južnoj Dal-
maciji«. Kani li ili ne kani li preč. Crnica
da osnuje za to i list, ne znamo, ali znamo
da Bogu hvala nije još šenuo pameću. Po
tome proizlazi, da je sve prosta izmišljotina,

 

kako je izmišljotina da on misli osnovati