' i Br. 229. Politički pregled. Republikanska stranka u j. Bu- dimpešta, 7/7.: Nakana je da se u zemlji uredi republikanska stranka, koja će u pro- gramu imati načela 1849. Ljubljana ža ruske učitelje. Gradsko je vijeće Ljubljane glasovalo za doček ruskih učitelja, koji će tijekom mjeseca stići, svo- tu od 16000 kruna. Ruski car i Poljaci u Ruskoj Poljskoj. Petrograd: Poljački članovi državnoga vije- ća poslali su caru Nikolaju adresu, u kojoj izjavljuju svoju odanost i lojalnost i u ko- joj se ogragjuju protiv osvada, da oni ne zasttipaju interese ruske države, već da oni naginju preko granica i da teže za drugim ciljevima. Na ovu adresu odgovorio je car Nikolaj, đa oti o pođaničkoj vijemosti Po- ljaka nije nikada posumnjao. Balkanska konfederacija. Sofija: Komi- tet »Aliance« kani zapodjeti živahnu agita- ciju ovdje, te u Bukareštu i Beogradu u prilog balkanske konfederacije. Prosvjed protiv ruskog djelovanja u Mandžuriji. Peking: Engleška, Austro-Ugar- ska i Sjedinjene Američke države uložile su pro u Mandžuriji i izjavljuju, da taj ugovor ne će priznati, jer to pripada svim vlastima. Pokret engleških sogijalista protiv po- sjeta ruskog cara. London: Engleški će socijalisti održati skupštinu, na kojoj će pro- testirati protiv posjeta ruskog cara u En- gleškoj. Mobilizacija u Turskoj. Solun : Pošto su sve redovite čete otpremljene ma granicu, pozvana je pod oružje pričuva. Mobilizova- nje je topništva provedeno u najboljem redu. Sve je brzometno topništvo već otišlo na granicu. :U Bitolju je naregjena koncentracija svega macedonskog konjaništva, koje će onda otići na grčku granicu. Turska misija kod Pape. Rim, 6/7.: Sv. Otac Papa je dne5. o. m. primio u svečanu audijenciju posebno tursko odaslanstvo, koje mu je najavilo uzlaz sultana Mehmeda V. na prijestolje. Ratni sud u Turskoj. Carigrad, 6/7. : Ratni sud osudio je pukovnika Fuad-pašu te adju- tanta majora Seiffeddina na gubitak časti i doživotnu tamnicu. : Persija. U Engleškoj se štampi prigovara engleškoj vladi, da ne sudjeluje u persijskim prilikama, te svu akciju prepušta Rusiji. Postupak Rusije u. Persiji izazivlje u En- gleškoj zlovolju. Kako se iz Teherana javlja, napali su nacionaliste kozake, te ih potukli. Kozaci morali su se povući tik do Teherana. U gradu vlada silno uzbugjenje, a kako iz istog mjesta dne 7. ov. mj. javljaju, revo- lucijonarci su rečeni grad opkolili. Španjolski škandal. Madrid: List »Di- nastia« donosi iz Kadiksta, da je vlada od- lučila ustupiti nekom engleškom arsenalu ratiia brodogradilišta u Ferolu i Kartageni. List napada vladu, što u svemu slijedi mi- gove i želje iz Engleške, izlažući tako ži- votne državne interese. Ova su otkrića po- budila silno uzbugjenje. svjed protiv ruskokitajskog sporazuma, da je u Šibeniku uz čašu domaćeg (sic!) piva motrio više ili manje bezočne bludnice i da ih je na odlasku pozdravio? Ta mo- gao je tu svoju znatiželjnost, ako je bio tako znatiželjan, lako zadovoljiti i u svojoj vlastitoj kući. Usred Rima, prestolnice treće Italije, može i slijepi čovjek da motri ne samo čete, već cijele bataljune bludnica, koje i strance i domaću čeljad očima guta- ju, mame i vabe, eda im kesu olakšaju. Ne govorimo ništa o Napulju, gdje se žensko meso jeftinije prodaje nego govedina ili ja- njetina. Ko nam pak jamči, da one bludnice u Šibeniku, koje je gosp. Bertolini ovjeko- vječio u svojem djelu, nijesu bile di puris- italiano ? Možđa iz Rima ili Firence ! | baš to može biti i uzrok, da su toliki utisak učinili na gosp. pisca, jer krv je voda — kako govori naš narod. U knjizi ima nekoliko mjesta, koja su za nas Isto tako nerazumljiva i tvrda kao nat- pis nad Danteovim paklom, te bismo i mi, isto kao Dante, ekli — ne Virgilu — nego gosp. piscu : 3. +.» + 11 sonso lor m'd duro. 2. 'Bvo.tih, mjesta. Ko kočijom, ili pješke, ili kao gosp. Bertolini — u automobilu i- gje iz Skradina u mora u _lagji preći s jednog kraja na drugi. Tu je obično lagja za prevoz ljudi i marve, a gabara — 0$ za prevoz : Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Srpčad i slavosrpčad prama hrvatskom umjetniku). Nakon svog boravka u Dubrov- niku svratio se u ovaj čarobni kraj poznati kazalištni umjetnik gosp. Dragutin Freu- denreich-Veseljković, član kr. hrv. zem. ka- zališta u Zagrebu, da se prestavi jednokr- vnoj braći, i to predavanjem pjesničkih dje- la neumrlih Preradovića, Šenoe i t. d. Uz kleti udes, koji se obično nad umjetnicima obara, kušala je amošnja takozvana inteli- gencija da omalovaži Veseljkovićev umje- tnički rad, zahtijevajući da ovaj pod vedrim nebom svoju ulogu izvagja, htijući ga tako usporediti kakvim talijanskim ili srpskim došljakom, ali g. Veseljković pun ponosa, naobraženosti i darovitosti uma, kavalirski je odbio takovo poniženje, uklonivši se u kafani Dojmi, gdje je sa pozornice žigosao takav postupak, ali i to nije pomoglo dr- zovitosti gospode, koja i dalje ostade u bližnjem perivoju. Žalosno ali istinito! Ono što ne znade cijeniti slavosrpska t. zv. in- teligencija kotorska, radnik to čini, te i o- vom prigodom koja stotina njih prisustvo- vala u kafani, priredivši umjetniku sjajnu ovaciju, ističući njegov požrtvovni rad na umjetničkom polju, te uz živo pljeskanje i klicanje »živio!« odijeli se umjetnik, daro- vavši poklonjeni mu doprinos u prvom re- du pravaškoj glazbi (koja je ove večeri su- djelovala u počast umjetniku) a nuzgredno i »Kotorskoj« (srpsko-crnogorskoj) glazbi. Red je istaknuti, da je g. Veseljković naja- vio svoj dolazak pojedincima, vlastima, dru- štvima i korporacijama. Ako se ne odazva- še Srbi to nas nije iznenadilo, jer po nji- hovom pravilu i nauku velikog Srbina Pri- bičevića, u svome djelu »Svoj k svome« svaki Srbin dok spava obavezan je da sa- nja o veliko-svesrpskim idealima, a čim o- tvori oči da naklapa samo o velikoj Srbiji, a na Hrvate pak pod prijetnjom gubitka socijalnih prava ne smije ni pomisliti da opstoje a kamo li podupirati ih. Ta se nau- ka najbolje otkriva i u mjesnom srpskom listiću »Boka«. Gdje su nekadašnji zagova- ratelji hrv. misli u Kotoru, sebična gospo- da a la P., C., V. i drugi, gdje je tobožnji hrv. vogja meštar Mato, koji je na Troji- čindan uzeo takav položaj na perguo Vla- dičinog stana, te imponirao publici sa nje- govom crnogorskom komendom, a jeli pak on slatko u srpsko-crnogorskom duhu ta- kove komplimente pravio, da ga ovi isti izsmijehavaju, ali on prima sve za dobro, znajuć da će se skovati u Beogradu druga komenda, koja bi mu mogla u dio pasti, te nije se čuditi ako zaboravlja da je na- čelnik grada, u kojem Hrvati sačinjavaju ogromnu većinu. Meštre, meštre, pamti da je svaka sila za vremena... A tebe dični umjetniče Veseljkoviću, neka sokoli na dalj- ni rad prosvjete sa raznih strana pobrani lovorovi, do kojih ne može da se dovine nego samo umjetnik ! (Iz Općine). Tu nedavno u opć. vijeću upitao je jedan vijećnik Upraviteljstvo za uzroke, s kojih se odrekao vijećničke časti Don Marko Vučkević, ali nije dobio razja- šnjenja. Ima bit nešto važnoga po srijedi! — Od opć. redarstvene vlasti strogo je za- branjeno da se u ulicama i na trgovima gradskim smije tući prah sa tapeta, čemu begenišemo, ali prigovaramo što ta zabra- na ne opstoji za općinskog liječnika D.ra Veronu; njemu je naime slobodno tući prah sa tapeta iz svog ambulatorija, na sred tr- ga Sv. Tripuna! Jednom se pak desio slu- čaj da je on osomo upitao jednog redara za jednu prijavu, koja se ticala njegovog prijatelja, a redar mu je pokazao pismeni nalog, za takove stvari koje su bile u pri- javi, od istoga D.ra Verone potpisan. Ho- ćemo da je prama svakome ista mjera, što zakon i pravica zahtijeva! (Slavosrpska zloća i prostota). \ma ne- koliko vremena da neki upravitelji kao i neki glazbari Kotorske (srpske) glazbe obi- laze okolo naših glazbara, da bi ih od nas odalečili, misleć da će im tako uspjeti unf štiti našu pravašku glazbu. Misle oni jadni- ci, kad ne bismo imali glazbe, da bi ne- stalo nas Hrvata Starčevićanaca! Nepresta- no naše glazbare zadirkivaju i izazivlju, a kad su vidjeli da im to ništa ne pomaže, ovih dana počeli su ih tvorno napadati. Neka to služi »na čast« njima i slogaškim gazdama! U ostalom bolje bi bilo da nas puste u miru, jer i ustrpljivost ima svoje granice! Ne okane li se ćoravog posla od- mah ćemo krenut u druge strune, jer je do- PRAVA CRVENA HRVATSKA žbe« Osojnik slabe koristi, dapače nika- kove; otkad je on razvio svoj pašaluk Osojnik je platio par hiljada kruna globe, a sve na temelju njegovijeh skalupljenih tužaba, a ona pak mjesta koja su pošum- ljena ne vrijede nam za ništa; s toga smo mi seljani a i Općina učinili jednu molbu, od koje još nema riješenja, pa bi rada zna- ti, da li je gdje zaspala? Kad je pak naš paša-lugar zato doznao, ko granuo, te je s mjesta javio glavaru, da će iz puške sve ubiti što u pošumljenom mjestu uhvati, i hitro spravio ništa manje nego 48 tužaba od kojih niti desetak umjesnih i istinitih nema, pa ko da ni io nije preveć već je još prkosno najavio, da će ih do par dana još toliko prepraviti. Nećemo dalje nabra- jati lugareve »vrline« i prijetnje, nego mo- fimo ć. k. kot. Poglavarstvo da tome do- skoči i da nas toga čovjeka riješi. Najzadnja opomena! BE Svima, koji nam nijesu podmirili prošastu predbrojbu, javljamo, da ćemo ovo dana početi utjeravati Sudbenim pu- tem. Dosta smo opominjali, molili i po- zivljali, pa s toga neka se nijedan ne usudi prigovarati nam na dosugjenim troškovima! Domaće vijesti. Odlikovanje. Pišu nam iz Korčule: $. O. Papa Pijo X. odlikovao je veleuč. gospodu: Petra D.ra Miroševića liječnika u Korčuli i Jozipa Fazinića u Korčuli, potpre- sjednika dubrovačke trgovačke komore, cr- kovnim redom »pro Ecclesia et Pontifice«. estitamo! Novi upravitelj hrv. nar. ka- zališta u Osijeku. Uprava je ovog društva razriješila ugovor sa Žarkom Savi- ćem, te je imenovala upraviteljem dosada- šnjeg svog dramaturga g. Srgjana pl. Tu- cića. Čestitajuć vrijednom g. Tuciću, radu- jemo se da je uprava nar. hrv. kazališta u Osijeku sretno odabrala tako vrsnu silu, kojom se pravom može dičiti. I pravo je! iz Zagreba javljaju nam, da je u svim pučkim školama ukinuta ći- rilica. Bilo je i vrijeme! Raskol u ,naprednjačkoj“ stranci, kako nam javljaju iz Zagreba, već je na vidiku. Ima, naime, u toj stranci jedna struja, kojoj nije sve jedno, zvati se Hrvatom ili Srbinom i kojoj je dodijala služba stranke velikosrbijanskoj propagandi. Toj se struji zgadilo, što je vodstvo pokre- taške stranke, a osobito njihovo glasilo »Po- kret« sasvim zaplovilo srbijanskom strujom, tako da već ne osjeća ništa hrvatskoga. Veli se, da će ta struja istupiti i kao posebna grupa izaći pred javnošću. Zanimivo će biti, koja će struja nadvladati: da li hrvatska ili srpska u naprednoj stranci. Po svim vidi- cima prevladati će srpska, jer i slijepci o- pažaju, da je stranka do grla zagrezla u srbijanski duh tim više, što ju propaganda drži i materijalno u svojim rukama. Pohvalno. Primamo iz Cavtata: O smrti g. Nika Vragolova, s Brotnjica, cije- njena obitelj pokojnikova priložila je u ovu Javnu Dobrotvornost K 100. Povjerenstvo zahvaljuje na zadužbini. Gradska kronika. Njeg. Vis. prestolonasljednik Frano Ferdinand stigao je u pone- djelnik u naš grad, na yachtu »Miramar«. Istog je dana po podne šetao gradom sa Nj. Vis. suprugom kneginjom Hohenberg, sa setrom joj groficom Chotek i pratnjom. U gradu je kupio mnogo narodnih vezova i starinskih predmeta. Oko 4 ure po podne proslijedio je put Kotora. Juče se povratio, te je otputovao put Beča, odakle će preko Budimpešte i Predeala u Sinaju u Rumunj- skoj, gdje će se kao gost kralja Karola za- držati sve do 14. ov. mj. Nj. Vis. Nadvojvoda Leopold Salvator stigao je u naš grad u utor- nik, u automobilu preko Hercegovine, u službene svrhe. Otsio je u »Hotel Imperi- alu«. U srijedu dne 7. o. m. u večer Nj. je Visost bila na večeri u »Hotel da la Ville«, kojoj su sudjelovali oficiri mjesne posade. Istog je dana u »Hotel Imperialu« na 12% ura primio u posebnu audijenciju preč. g. kanonika Josipa vit. Crnicu, kojim je, kako se izvijestismo, na dugo razgovarao, i to na hrvatskom jeziku, kojega dobro pozna. Namjesnik, naš sugragjanin gospar Niko Nardelli, stigao je jučer u jutro u naš grad. Dobro nam došao! Q Mađ 3 ik pri mjesnom Položio ispit. G. Tomo Sambunjak položio je na zagrebačkom sveučilištu dru- gi drž. ispit, sa odlikom. Čestitamo ! Zadušnice. U subotu su u stonoj cr- kvi obdržale se svečane zadušnice za pok. cara Ferdinanda I., kojim su prisustvovali odaslanici vojničkih i civilnih vlasti. izručenje odlikovanja. Pretpro- šle subote na podne kot. poglavar namje- sništveni savjetnik gosp. Mato Skarić na svečan je način preč. kanoniku gosp. Jozu vit. Crnici izručio odlikovanje Ill. reda že- ljezne krune, u njegovom stanu na Pilama, čemu su uz druge ličnosti prisustvovali pre- svijetli pragosp. biskup Dr. Josip Marčelić i poglavica Herceg-Bosne Ni. Pr. Marijan Varešanin pl. Vareški, kapituo i kler, a u večer je bila priregjena gozba, na kojoj su osim spomenutih ličnosti bili i oficiri mje- sne posade i ost. Preko gozbe svirala je vojnička orkestra. Postalia. Molimo mjesno Ravnatelj- stvo Pošte, da bi u gradu dalo smjestiti barem jednu škrinjicu za uzorke i novine, jer nam se mnogi pravom tuže, da za naj manji uzorak i slično valja hoditi na Pile, jer u male škrinjice u gradu nemože ući. Takogjer molimo da se na škrinjici za pi- sma pred uredom bude označivati sat od- laska pošte, kao što je na svim u gradu. O tome su i prošlih dana nekoji stranci prigovarali. Uvjereni smo, da za rečene dvije stvarčice ne treba molba, pisanija ni moljakanja, jer se to može u par ura sve urediti, tim više što im zato ne treba ni novčića potrošiti, jer imaju jednu veliku škrinju, koja je prije u vratima ureda u gradu bila smještena. Primamoa Slavnqm Uredništvu »Pra- ve Crvene Hrvatske«. Mjesto. — Na ono, što »Jutro« pak i neki drugi listovi po» Gra- zer Volksblattu« priopćiše o meni, prigo- dom moga odlikovanja, poslao sam uredni- štvu »Grazer Volksblatta« ovu izjavu: Slavno Uredništvo! U 273. broju od 19. Junija o. g. Vašeg uglednog lista, netko je s odlikovanjem, što se je Njegovo Veličan- stvo naš premilostivi Ćesar i Kralj, udosto- jao meni udijeliti, spojio stanovite osnove na koje mi je, što se mene tiče, dužnost izjaviti: 1. Nije istina ni da sam utemeljitelj, ni da sam upravitelj »Hrvatske Pučke Štedi- onice« u Dubrovniku; 2. Nije istina da sam ja pokretnik knji- ževnog društva »Bošković«; 3. Nije istina da ja namjeravam osnovati novi list za kršćanski socijalizam; 4. Nije istina po tom »da je ćesarsko o- dlikovanje, što je meni bilo udijeljeno, za mladi kršćanski socijalni pokret novi poticaj, da neumorno dalje radi, a da u južnoj Dal- maciji osnuje jaku falangu svijeh austrijskih elemenata, na koje će slomiti glave veliki srpski pokret«. Ja radim što mogu za dobro svog na- roda, a za to ne tražim ni pohvala ni o- dlikovanja, ali mislim da kod tolikih listova i stranaka ne bi u današnjim prilikama bilo korisno ni po katoličku vjeru, ni po narod hrvatski, kad bi se osnovao još jedan list i još jedna stranka; a za veliki srpski po- kret, kad bi i opstojao, našli bi drugi fa- ktori druga uspješnija sredstva i prikladnije ljude od mene, koji izmegju srpskijeh ro- doljuba u južnoj Dalmaciji imam vrlo što- vanih znanaca i prijatelja, osobito u svome rodnome mjestu Dubrovniku. U Dubrovniku, na 7. Julija 1909. Don Jozo kan. Crnica. Op. Ur.: O ovome govorimo na drugom mje- stu, pod naslovom: »Dubrovniku«. Uzalud sve opomene! U utornik u jutro jedan je biciklista u Gružu mahni- to doletio na jednog starca na putu, te ga srušio na zemlju; na to je promrmljao »pardon« i — odmaglio! Bravo! Zar misli da će »pardon« zacjelivati razmrskane glave 1? Općini. Pišu nam iz Gruža: U ulici »Radić« u istoimenom vrtu a pod samim prozorima obližnjih kuća učinjeno je spremi- šte ugljevlja, na sami 1 metar dalečine od prozora, te kO da je i to malo, isti je vrt pretvoren i u spremište sijena, a bez da je ičim ogragjeno ni pokriveno, od čega o- bližnjim kućama prijeti pogibelj, jer što se hoće da se pripali? Od ugljevlja pak uzdiže se velika prašina, što ne samo da je po zdravlje ubitačno ali nanaša i kvara obliž- njim kućama, radi čega se mora i po najvi- šoj vrućini držati prozore zatvorene, da po pokućstvu i robi prašina ne napada; od te prašine i sva je ulica zamazana, i tako se mrljaju kuće jer se na crevljama unaša, te i djeca školu tim mrljaju. A da što će biti kada kiša padne! Pa nije samo da tu ug- levlje stoji u pohrani, nego svagdano do- laze uzimati, i tako neprekidno se obližnjim kućama kvara nanosi. Kažu nam, da su se za ovo već pritužili na Općinu, te je bilo obećano da će se tome doskočiti, pak što čekaju ? Molimo Općinu, da nas riješi te neugodnosti, što nam i kućama i zdravlju God. V. štetuje, a istodobno i pogibelji zbog naba- čenog sijena. — Gružani. Izložba ručnih radnja. Na 7 ov. mj., kako bje u prošlom broju javljeno, bila je izložba ručnih radnja kod četverorazre- dne ženske škole u gradu. Ko je pohodio ovu izložbu, svak se je divio rukam radili- cam naših malih djevojčica, te maru i ustr- pljivosti naših vrijednih učiteljica. Izložba je bila priregjena u prostranoj dvorani tre- ćeg razreda mjesne škole. Tu je bilo za- stupano stakovrsno pletivo, kackanje, šve- nje, vezenje u bijelo i u šarama, fantazijski vez, a osobito pak prednjačio je narodni vez, to naše domaće omiljelo blago, koje- mu se strani svijet divi i pohlepno ga na- bavlja. Pri razgledanju ovog dijela izložbe čovjek se morao ustaviti, te diviti lijepim motivima i rasporedu šara. Razni šaroliki salonski uresi, kao i praktične stvari izra- gjene su po motivima narodnih vezova. Na izložbi je bilo zastupano vezivo cijele naše domovine: Uz konavoski vez vidjeli smo hercegovački, pa“uz motive bukovački i za- darski i one naše sirote Istre. Veseli mas, da se osobita njega posvetila starinskim vezovima, koji se već ne vezu i ako ih škola ne oživotvori u zaborav bi otišli. Iz- ložba je dokazala, da naši krasni vezovi mogu služiti za svaku vrst salonskih uresa i nakita. Ovo je od osobite hvale gosp. u- čiteljicam, što nastoje, da u našoj školi pre- vlagjuje narodni vez. Za njoj bi se imale zavesti i druge škole, te naše narodno ve- zivo uskrisiti, uzveličati, eda tako otisnemo od nas pogubuu kojekakovu tugju modu, koja nas otugjuje i naše novce u tugjinu nosi. Za našim se vezovima tugjinci jagmu; s njima kite i rese svoje kuće. Uprimo da- kle kroz pučke škole, te uzdignimo ovo naše narodno blago, i tim ćemo odalečiti od nas razne produkle tugjih tvornica, a dati zarade marnim rukam naših djevojčica. llarni ostajemo našim vrijednim učiteljicam na njihovu maru i zauzimanju okolo naše djece, a uz to molimo, da u buduće nasto- je, da ovakova izložba bude izložena za više dana, a da se tako okoristi i nauži- va što više gragjanstvo, pa i stranci, koji se ovdi trefe. Dubrovniku“. Neko nasamario »Ju- tro« u Zagrebu, i taj list, koji bi imao biti preko načina oprezan, da ne nasjede na tendencijozne izmišljotine, bilo kojekakvijeh novina, bilo kojekakvijeh dopisnika, dona- ša ovu vijest: »Da se odupre srbizmu, što sve više uzimlje maha u južnoj Dalmaciji, dao se je sada kan. Crnica na rad, da organizira kršć. socijal. stran- ku u Dalmaciji. Crnica poznat je sa svojega ra- da kao ravnatelj hrvatske štedione u Dubrovni- ku, kojom je spasio mnogo naroda .od srpskih lihvara, i po društvu »Bošković«, kojemu spada megju utemeljitelje. Ove dvije institucije bile bi centar kršćansko-socijalnog pokreta u južnoj Dal- maciji. Crnica kani da osnuje i list, koji će ra- diti za kršćanski socijalizam. Najnovije odliko- vanje, po mnijenju »Grazer Volksblatta«, što ga je Crnica vvih dana dobio, biti će mu samo po- ticaj, da što prije osnuje i učvrsti jaku falangu na kojoj će slomiti glave velikosrpska propa- ganda«. Tu izmišljotinu redomice donijele i neke pokrajinske novine i oba mjesna lista, na- ravno komentarom kako bi od žabe postao vo. »Hrv. Kruna« donaša vijest sa prostom opaskom »donašamo bez komenata«, a ko- menti, koje je ona premučala, bili bi oni običajni, kojijem smo se naučili ima go- dinu dana: »Varešanin«, »Crnica«, »gjene- ralaši«, »švarcgelbi« i t. d. »Dubrovnik« na- nizao dugi komentar, gdje je ukazao koje mu naše ustanove smetaju, a i »Crv. Hrv.« sa svoje strane potrusila dobro paprikom. Što je pak u stvari? Ona naša narodna: »stotinu vukova, a tamo nešto šušnulo«; izmišljotina je i ništa drugo, da preč. Cr- nica organizira kršćansko-socijalnu stranku u Dalmaciji; to najbolje znadu oba mjesna lista, kojim ne bi bilo moguće da ostane tajna kakova organizacija. Izmišljen je rad preč. Crnice kao ravnatelja hrvatske štedi- onice u Dubrovniku, kojom da je »spasio mnogo naroda od srpskih lihvara«. Preč. Crnica ne samo da nije ravnatelj hrvatske štedionice nego nije ni član, jer nema u- djela, i nije nigda pristupio na sastanke bilo uprave, bilo nadzornog odbora, bilo članova. Ako ima štogod posla, služi se srpskom »Trgovačkom Bankom«: dakle o- čito je, da je to prosta izmišljotina, možda krivom namjerom podmetnuta, kako pro- izlazi od same stvari. Istina je, da je preč. Crnica član utemeljitelj u društvu »Bošković«, ali je takogjer istina da on niti je bio niti je sada u upravi, da rijetko dogje u dvoranu za čitanje i osim doprinosa mjesečnih nema nikakvog doticaja društvom, a ipak ove dvije ustanove po »Jutru« imale bi biti »centar kršćansko-socijalnog pokreta u južnoj Dal- maciji«. Kani li ili ne kani li preč. Crnica da osnuje za to i list, ne znamo, ali znamo da Bogu hvala nije još šenuo pameću. Po tome proizlazi, da je sve prosta izmišljotina, kako je izmišljotina da on misli osnovati