Br. 229. U DUBROVNIKU, 10 Jula 1909. PRAIA GANEM (RI! i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smiatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Rukopisi se ne vraćaju. Listovi Opstrukcija u parlamentu. Ima nekoliko dana, da je slaven- sko parlamentarno udruženje započelo sa opstrukcijom u austrijskoj zastupni- čkoj kući. Opstrukcija se vodi protiv trgovačko-političkog ovlastbenog za- kona za trgovačke ugovore s balkan- skim državama. Presjednik slavenskog udruženja Dr. Šušteršić izjavio je, da opstrukcija ide za tim, da se uvaže želje jugoslavenskih zastupnika glede jugoslavenskog sveučilišta prije nego će se riješiti pitanje talijanskog pravnog fakulteta. Poznato je naime, da su ta- lijanski zastupnici uprli svim silama kako bi od parlamenta ishodili talijanski pra- _vni fakultet u Trstu; a da predobiju vladu i parlamentarnu većinu za sebe, oni su, kako je poznato, u pitanju ma- gjarske agrarne banke za Bosnu gla- sovali za vladu i na taj način spasili Bienerthov kabinet. Vlada da se iskaže zahvalna talijanskim zastupnicima na takovoj usluzi, rek bi, da je sklona u- dovoljiti talijanskim željama i pristati da se u Trstu ustanovi talijanska uni- versa. Slavensko parlamentarno udru- ženje najenergičnije je ustalo protiv ta- lijanske universe u Trstu i to s razloga, što vlada neće da pristane na sloven- sku universu u Ljubljani i da prizna ispite položene na zagrebačkoj uni- versi. Mi priznajemo, da svaki narod u našoj Monarhiji ima pravo na sva ona kulturna srestva, koja su mu po- trebita za kulturni njegov napredak; po tom i talijanima priznajemo pravo na jednu njihovu t. j. talijansku uni- versu. Ali dok vlada, priznavajući ta- lijanima to pravo, ustručava se priznati ga i južnim Slavenima, dotle ne može biti govora ni o talijanskoj universi. Južni Slaveni nijesu nikakova inferiorna rasa prema austrijskim talijanima. Ako se opet uzme u obzir ostracizam sa strane talijana protiv slavenskog ele- menta u Trstu i u Istri, tad protivnost južnih Slavena protiv talijanske uni- verse više je nego opravdana. Što su PODLISTAK. NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. Prot. W. Ljubibratić. I. Literalna je vrijednost Bertolinijeve knjige jednaka ništici. Pisac govori o svemu i sva- čemu, samo ne o predmetu; bavi se duše- vnim sposobnostima svih raznovrsnih dvo- nožnih i četveronožnih domaćih životinja, koje putem susreta; proučava utisak, te au- tomobil čini na dugoušeg sivonju, na koze, na krmke, na .... što ja znam još koje životinje. Pri tome on razvija toliko i tako duboko znanje, takovu učevnost, da bi mu i najstroži učitelj prirodopisa morao dati najmanje veoma dobro, kad bi kod njega polagao ispit zdrelosti iz životinjstva. Evo ne- koliko primjera. Polvere e somari (Str. 5.) sadržava cijeli katalog raznih magaraca u Istri. Pri tome dolazi gosp. Bertolini do novog otkrića, da magarci u Istri imaju če- tiri noge — možda oni u Italiji imaju samo dvije noge — da su genuini ed onesti a- sini ! Sudeći po ovim riječima, bilo bi neg- dje na svijetu i patvorenih, i nepoštenih magaraca. Zaista divno otkriće! Malo dalje | imamo poglavlje pod naslovom /! listino delle bestie, (Str. 8.) Tu gosp. Bertolini go- vori o ovnima, o tovarima, o krmcima, o ovcama, o kozama. Ali se i ovom prilikom najviše bavi magarcima, te veli, da toliko napokon tražili južni Slaveni? Oni su tražili da se osnuje slovensko sveuči- lište u Ljubljani i da se udovolji škol- skim zahtjevima tršćanskih Slovenaca; ali o slovenskim školama u Trstu ta- lijani nijesu htjeli ni da čuju. Na ova- kovo ponašanje sa strane talijanskih za- stupnika, jesu li Slaveni smjeli pristati na jednu talijansku universu osobito u Trstu? Nikada! Dapače kada bi sla- venski zastupnici na takova šta pristali, oni bi počinili pravu izdaju prema ju- žnim Slavenima. Slavensko parlamen- tarno udruženje neka se ne plaši nika- kovih prijetnja, pa bilo sa koje strane, neka odvažno proslijedi sa današnjom taktikom dokle ne bude udovoljeno i slavenskim zahtjevima. Ako bi pako većina kuće nastojala da neparlamen- tarnim srestvima udovolji željama a- ustrijskih talijana, u tom slučaju sla- vensko parlamentarno udruženje treba da zapriječi svim mogućim srestvima svaki rad zastupničke kuće. Slavenski zastupnici ne smiju se bojati ni odgode parlamenta ni raspusta, u ovom bi se slučaju slavensko udruženje samo još bolje ojačalo. Slavensko udruženje ne smije dakle da popusti, ono treba da se do skrajnosti bori za prava slaven- skih naroda u Monarhiji. Kada bi sla- venski zastupnici i u najmanjemu prema talijanima popustili, pratilo bi ih pro- klestvo svih južnih Slavena. Ali mi vjerujemo u patrijotizam, solidarnost i odvažnost slavenskog udruženja! Konkretna pitanja. A ,O učinih Stekliši svaki put davaju svedočanstva, pak ili nekažu svoj sud, ili ako ga kažu oslanjaju ga na razloge“. Starčević: Pismo Magj. str. 64. U pregjašnjim člancima prikazasmo sla- vosrpštinu u pravom svijetlu prama njezi- noj bitnoj oznaci. Nu ona ima još jednu odliku, kojom se često služi: podvale i po- grde. Slavosrba bez te značajke jedva je moguće i pomislit, ako nije do skrajnosti prepreden pa se vješto krije. O toj odlici, prama obećanju u prvom članku, progovo- mnoštvo magaraca može biti pericoloso per la direttiva intellettuale di un popolo: dato che # anima umana indubbiamente si for- malizza assai in ragione di quello che ve- de. Ako se ovim pisac hoće da naruga na- šoj braći u Istri, mi ćemo mu reći, da je veliki interes, što pokazuje za četveronožne tovare, dokazom, da u njegovoj glavi ima manje moždana nego u glavi našeg ustr- pljivog sivonje. Reklo bi se dapače, da je gosp. Bertolini potpuno osvojen od ljubavi prama sivonji, jer za obični slučaj, da je automobil udario o jedan koš grožgja, što je nosio na svojim legjima jedan tovarčić, upotrebljava klasični naslov; La pancia d' un somarello ! (Str. 65.) Da nastavimo u nabrajanju četveronožnjaka, za koje se pi- sac osobito zanima, spomenut ćemo, da na strani 23. govori o mazgi, volu i kravi; na str. 35. opet o mazgama i tovarima — o- bljubljena njegova životinja — pak na str, 49. o kozama. Montoni lungamente can- dati..., bovi... un mulo e un cane, evo opet jedan arseno živina ! (Str. 67.) Za pri- rodoslovce bi morala biti nova kategorija ovana, koje je pisac otkrio: capri mefisto- felici — metistofejski ovni. (Str. 89.) Na i- stoj stranici, nekoliko redaka niže, gosp. Bertolini daje ponovno dokaz svojeg dubo- kog poznavanja duševnih sposobnosti živi- na. Veoma učevno naime raspravlja, kako se kokoti inače ponašaju prama automobilu nego krmci. Opet je jedan kučak i jedan mulac, te svraćaju na sebe pažnju gosp. riti ćemo malko kasnije. Danas možemo dalje svojim putem. U zadnjem članku po- stavili smo sebi zadaću jasno i bistro u pet pitanja izraženu, pa je moramo riješiti. Htjeli smo odmah upraviti gospodi »pravašima» oko »Hrvatske Krune« u tom smislu i ne- koliko pitanja iz kojih bi nedvoumno slije- dili cdmah i svakome jasni zaključci, nu predomislili smo se, a to iz dva razloga. Prije svega taj je put dulji, a mi izabrasmo kraćega; drugo, da nekako gospodu zauz- damo izbivši im iz ruka još jedno sredstvo kojim se oni u ovom poslu služe. Oni će ti o svemu drugome, kad ne umiju o stvari, pa će ti nabacit nekoliko pitanja bez ika- kova saveza, a onda ponosno tražit: odgo- vorite! tu vas hoćemo! i slično. To smo već prije naglasili i pozvali gospodu »pra- vaše« zato na red, nu to njima ne smeta. Baš najzadnji članak u »Hrvatskoj Kruni« o kojemu u uvodu progovorismo a koji je ujedno i povod ovih članaka daje nam do- kaze toga. Nu ima i jedna notica u Br. 69. kojom polemizuje sa »Crv. Hrv.« pa je pita, nju sa razlogom: »Jesmo li u pitanju Bo- sne i korak odstupili od naših (pravaških, ovdje hrvatskih!) načela. Jesmo li stoga na- zvali (u Dubrovniku!) naš jezik srpsko- hrvatskim ...?« Vidiš ti njih! Bravo, još bi se i to htjelo, da do toga dogje g. Prodan i družina! — Da im ne pružimo i mi pri- like da razlažu po svoju o svemu i svačemu samo ne o stvari, mi ćemo naše upite po- staviti kao teze i onda ih riješiti što jasnije, a tu i tamo ćemo po koji upit, da čujemo tu gospodu. I. Prva stvar prama postavljenoj zadaći bila bi riješiti: Jesu li g. Prodan i drugovi kao pravaši »najradikalniji« smjeli podu- zeti ovakovu akciju? — Jeli tako? — Evo odmah našeg kategoričkog odgovora: ne, nijesu smjeli! Mislimo da je jasno! — A dokazi? Evo ih: 1). Gdje je mandat g. Prodanu i družini, toj »trojici« koji ga ovlašćuje na to? Kad mu ga je stranka prava dala, da u njeno ime poduzme što slična? Zar zato što je on presjednik stranke, ili što je žalosnije jedan podpresjednik ili od jučer član stranke, mogu raditi u ime stranke što im šune? A znamo, da su prigodom Riječke rezolucije, ti isti tulili da je dotični zastupnici nijesu smjeli učinit, jer nijesu imali zato mandata, nijesu narod pitali. A ta gospoda sebi mjere sada drugim laktom. Da, da, ti me smiješ, ja smijem. I u sitnijim pitanjima pravaši ni- jesu postupali na svoju ruku, izuzev u slu- čaju da dotičnik izjavi da radi na svoje ime Bertolinija. (Str. 111.) Samo desetak strani- ca dalje (str. 131.) čitamo duboku raspra- vicu o ponašanju i držanju krmaka, i to baš četveronožnih, — možda će nas gosp. Bertolini drugom prilikom obdariti učevnom raspravom o dvonožnim krmcima — prama automobilu. Kao što simpatiše s tovarima, tako je veliki neprijatelj krmaka, i pri kon- cu same knjige (str. 221.) drži cijelu pro- diku protiv tvrdoglavosti tih životinja, koje nemaju nikakvog obzira prama automobilu, tom najnovijem izumu za razbijanje glava. Na temelju dubokog svojeg iskustva, crplje- nog na ovom tako interesantnome putova- nju, gosp. Bertolini hoće da dvonožnim i četveronožnim životinjama razđijeli /e me- daglie per il loro contegno a riguardo del: #' automobile, | ovako ih je rasporedio za nagrade: i paperi, le'%che, i somari, i muli, i cavalli, i porci. (Str. 252.) Megju, životi- njama # porci su posljednji, tako govori pisac; megju ljudima su možda prvi, za- ključujemo mi po njegovim riječima. Premda nas ovaj katalog životinja manje interesira nego katalog brodova u Homiro- voj Ilijadi, ipak smo se kod njega zausta- vili nešto više, da istaknemo prvi i najveći utisak, te je gosp. Bertolini odnio sa :svo- jega putovanja kroz Herceg-Bosnu, Dalma- ciju i Hrvatsku, biva duboko poznavanje četveronožnih životinja. U tome je doduše nepristran, možda nešto prestrog prama krm- cima. S ovog gledišta i mi rado pristajemo uz recenzenta »Obzora« i »Savremenika«, i svoj riziko, a kamo li u ovakovim zama- šnim stvarima. Tu je i uzrok zašto smo pi- tali u našim člancima gospodu, da nam kažu: jeli zastupnik nad strankom ili samo član stranke? Ali gospoda su mučala ko zaliveni. Ej, korisno je i ako nije lijepo! 2). A nije li postojao u stranci i izričit zaključak koji im je to priječio? — Jer nam nijesu pri ruci zaključci naše stranke, to ih doslovno ne možemo ni navesti. Nu ipak vrlo dobro pamtimo to, jer smo bili već onda protivnici takove taklike, čemu eto i- mamo najbolju potvrdu već sada. Ipak se sjećamo da je to stranka uprav prihvatila radi »sloge« sa šibenskim pravašima, i da je »Uprava stranke prava« u Spljetu na sa- stanku, ako se nevaramo, prvom polovicom Prosinca prošle godine zaključila ponovno da »stranka prava u Dalmaciji« mora o sebi stati i držati se strogo neutralnosti prama pravaškim frakcijama u Banovini. Ako stranka, to dakako i članovi njezini! A kako to mogu ta »trojica« dovesti u savez sa svojom a- kcijom? A od te »trojice« uprav »dvojica« radi kojih se ti zaključak i prihvatio? 3). Pa kad sve to nebi bilo, ipak pitamo, jesu li smjeli pravaši sličnu akciju poduzeti i tim svojim popuštanjem priznati da su i- mali krivo do sada sa svojim eskluzivnim hrvatskim stanovištem? Jesu li smjeli pri- znati u hrvatskim zemljama Srbe i ša svoje strane jačat ih još više i ako su se silno ojačali popuštanjem drugih stranaka doma- ćih? Jeli još trebala za to i »najradikalnija« | stranka? — Zaludu, doskočice ne pomažu. Sam pokušaj već je najgori udarac prava- škoj nauci! 4). Ne marimo toliko za drugu dvojicu; all nepobitna je istina, da je ova akcija u- prav u dijametralnoj opreci sa cijelim ra- dom do sada g. Prodana ili kako se ono g. Andrović, do jučer suradnik »Hrv. Krune«, izrazio: »da je g. Prodan svojim najnovijim predlogom pogazio svu svoju pravašku pro- šlost«. Pa kako je barem on smio to uči- niti? Pa da je i učinio u ime svoje, ali u ime stranke prava kojoj je presjednik? 5). Nikako! Nu i sama iskra pravičnosti i obzira prama pristašama svoje stranke mo- rala je pripriječit takova koraka. Nijesmo li nas ogromni broj pravaša u Dalmaciji sa na čelu g. Prodanom uz dva lista »Hrvatsku Krunu« a kasnije i »Pravu Crvenu Hrvatsku« — izuzev samo nekoliko pojedinaca i ši- benskih »pravaša« — bio u starčevićanskoj stranci prava, kojom je presjednik Dr. Frank, sve tamo od 1895. pa do prošle godine, kad smo radi »sloge« sa šibenskim »prava- da je gosp. Bertolini pisao nepristrano, ali samo s ovog gledišta. Svaku znamenitost gubi knjiga i radi po- vršenosti, s kojom je napisana. Istra, Dal- macija, Hrvatska veoma su mršavo obra- gjene, nešto dublje i točnije Bosna i Her- cegovina. O tome evo nekoliko dokaza. Za- dru posvećuje gosp. Bertolini četiri strani- ce; vodopadu Krke stranicu i po; Šibeniku po stranice; isto toliko Trogiru; Spljetu, uz sve moguće i nemoguće digresije, osam stranica; Kotoru po stranice; Dubrovniku, ra- čunajući sve netačnosti i neistinitosti, što je 'tu sakupio, nešto pet ili šest stranica. Da u tako zbijenom prostoru nije moguće ista- knuti niti stoti dio svega onoga, što bi se moralo kazati o tim gradovima, koji su u našoj prošlosti igrali toliku i tako zname- nitu ulogu, koji danas sa svojih umjetničkih ostataka zanašaju i osvajaju strance, po sebi se razumije. Kakovu ideju mogu sufsrod- njaci gosp. Bertolinija dobiti o našim zna- menitijim gradovima na temelju tako suho- parnog i površnog opisa ? Moglo bi nam se doduše primjetiti, da su ti gradovi tako po- znati, da o njima svaki iole izobraženi čo- vjek mora imati ma bilo kakovu ideju. To nećemo zanijekati; ali to opet ne može o- pravdati površnost i suhoparnost knjige. Ali knjiga nije samo površna, već na nekim mjestima i frivolna. Harakteristično je u tom pogledu što gosp. Bertolini piše o Šibeni- ku. (Str. 65. i 66.) U Šibenik je prispio pod večer. Uske ulice, cijeli labirinat ska- šima« radi mira nazvali se samo »stranka prava u Dalmaciji«? Nije li znao da će: taj korak ozlovoljiti i starčevićance u Banovini i nas u Dalmaciji, koji smo htjeli da smo još na radikalnijem programu od onih? Kad rodoljub sve to vidi, kad k tome pri- doda graju nekih drugih stranaka zakletih dušmana pravaštva, kad. osobito vidi bijes nekih od »trojice«, nije li opravdana su- mnja da je to sve poduzeto samo da se u- ništi Starčevićance, a da je g. Prodan tu zapao u mrežu i nehotice, kako smo već naglasili, jer ga previše cijenimo i daleko je od nas i pomisao da on znalice to čini ili propušta. — Nije li bezrazložno što nam »Hrvatska Kruna« predbacuje da »cijepamo stranku« dok hoćemo da ostanemo što smo i bili, s uprav ona cijepanje hoće i stvara, na što smo je već upodorili otrag četiri mjeseca. Mogli bismo proslijediti navagjanjem ra- zloga, koji bi još više pritvrdili naše sta- novište, nu mislimo da je dosta i onima koji nijesu niti najmanje upućeni u načela stranke prava, a kamo li osvjedočenim pra- vašima, dapače »vogjama« pravaša, Da za- ključimo. Nepobitno stoji naša tvrdnja: g. Prodan i drugovi kao pravaši nijesu smjeli poduzeti ovakovu akciju. To će još bolje odskočiti kad riješimo još ona druga četiri postavljena pitanja, koji su svi u u- skom savezu. Na posljetku učiniti ćemo po- skupac; megjutim za danas završujemo star- čevićanskim pozdravom: Bog i Hrvati! R. da li je bilo nuždno da Kraljeva izjava o parlamentarnoj situaciji. Praški »Narodni Listy« javljaju, da je kralj u subotnjoj audijenciji izrazio želju ministru — presjedniku bar. Bienerthu, da ovaj stupi u pregovore sa strankama Sla- venskoga parlamentarnoga udruženja. Njemački listovi naravno. da se :požuriše opovrgnuti ovu kraljevu izjavu, ali ipak sa službene strane ova kraljeva želja nije o- povrgnuta. Ako je kralj oštrim riječima i osudio opstrukciju u Austrijskom parlamen- tu, ipak se zna da kralj već od nekoga vremena upućuje ministre, kako bi se sa nagodom došlo do normalnih prilika u Češ- koj, i prama tome do jedne parlamentarne većine u Austrijskoj zastupničkoj kući. MG lina, stona crkva, to su za gosp. Bertolinija znamenitosti Šibenika. Dalje ga interesira, da se je ondje godine 1802. rođio Tomma- seo, ali ne spominje spomenik, jer su i Hr- vati doprinijeli svoj dio u novcu i tako o- mogućili izvršenje čina pijeteta prama veli- kome Dalmatincu. Zatim gosp. Bertolini na- stavlja, da se na placi pred stonom crkvom nalazi lijepa kafana, gdje je popio času do- brog sviježeg domaćeg piva. — Ovdje bi- smo zamolili gosp. Bertolinija, da nam ka- že, gdje se u Dalmaciji nalazi ta fabrika domaćeg piva. Premda Dalmatinci, nama nije o tome ništa poznato. Rado bismo gosp. piscu za ovo otkriće podigli spomenik, jer korist, koju bismo imali od novo otkrivene fabrike di birra paesana, bila bi veća nego pisac i misli. — U kafani, priča dalje gosp. Bertolini, kartalo se i kockalo. — I ovdje bismo zamolili gosp. pisca, da nam kaže, što razumijeva pod si glocava al dadi, jer nam je ta igra po dalmatinskim kafanama nepoznata. — Pred katinom se, piše dalje gosp. Bertolini, sakupilo nekoliko besposli- čara, a sa rampe je očijukalo nekoliko blu- dnica. Ali mi brzo sjedosmo u automobil, jer smo htjeli još iste večeri doći u Spljet. Ljubopitnici nas pratiše komad puta, a blu- dnice bijahu sišle, bez klobuka i ogrtača, sve do ugla stone crkve. Mi ih dravismo. — Sada pitamo mi gosp. i sve kete nika, eda kasnije, se u krššnu Italiju, pripovijeda svojim sunarodnjačima,