Br. 229.

U DUBROVNIKU, 10 Jula 1909.

 

PRAIA GANEM (RI!

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smiatra se da je predbrojen i za došasto

 

 

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. —

nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

Rukopisi se ne vraćaju. Listovi

 

 

 

 

Opstrukcija u parlamentu.

Ima nekoliko dana, da je slaven-
sko parlamentarno udruženje započelo
sa opstrukcijom u austrijskoj zastupni-
čkoj kući. Opstrukcija se vodi protiv
trgovačko-političkog  ovlastbenog  za-
kona za trgovačke ugovore s balkan-
skim državama. Presjednik slavenskog
udruženja Dr. Šušteršić izjavio je, da
opstrukcija ide za tim, da se uvaže
želje jugoslavenskih zastupnika glede
jugoslavenskog sveučilišta prije nego
će se riješiti pitanje talijanskog pravnog
fakulteta. Poznato je naime, da su ta-
lijanski zastupnici uprli svim silama kako
bi od parlamenta ishodili talijanski pra-
_vni fakultet u Trstu; a da predobiju
vladu i parlamentarnu većinu za sebe,
oni su, kako je poznato, u pitanju ma-
gjarske agrarne banke za Bosnu gla-
sovali za vladu i na taj način spasili
Bienerthov kabinet. Vlada da se iskaže
zahvalna talijanskim zastupnicima na
takovoj usluzi, rek bi, da je sklona u-
dovoljiti talijanskim željama i pristati
da se u Trstu ustanovi talijanska uni-
versa. Slavensko parlamentarno udru-
ženje najenergičnije je ustalo protiv ta-
lijanske universe u Trstu i to s razloga,
što vlada neće da pristane na sloven-
sku universu u Ljubljani i da prizna
ispite položene na zagrebačkoj uni-
versi. Mi priznajemo, da svaki narod
u našoj Monarhiji ima pravo na sva
ona kulturna srestva, koja su mu po-
trebita za kulturni njegov napredak;
po tom i talijanima priznajemo pravo
na jednu njihovu t. j. talijansku uni-
versu. Ali dok vlada, priznavajući ta-
lijanima to pravo, ustručava se priznati
ga i južnim Slavenima, dotle ne može
biti govora ni o talijanskoj universi.
Južni Slaveni nijesu nikakova inferiorna
rasa prema austrijskim talijanima. Ako
se opet uzme u obzir ostracizam sa
strane talijana protiv slavenskog ele-
menta u Trstu i u Istri, tad protivnost
južnih Slavena protiv talijanske uni-
verse više je nego opravdana. Što su

PODLISTAK.

NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA.
Prot. W. Ljubibratić.
I.

Literalna je vrijednost Bertolinijeve knjige
jednaka ništici. Pisac govori o svemu i sva-
čemu, samo ne o predmetu; bavi se duše-
vnim sposobnostima svih raznovrsnih dvo-
nožnih i četveronožnih domaćih životinja,
koje putem susreta; proučava utisak, te au-
tomobil čini na dugoušeg sivonju, na koze,
na krmke, na .... što ja znam još koje
životinje. Pri tome on razvija toliko i tako
duboko znanje, takovu učevnost, da bi mu
i najstroži učitelj prirodopisa morao dati
najmanje veoma dobro, kad bi kod njega
polagao ispit zdrelosti iz životinjstva. Evo ne-
koliko primjera. Polvere e somari (Str. 5.)
sadržava cijeli katalog raznih magaraca u
Istri. Pri tome dolazi gosp. Bertolini do
novog otkrića, da magarci u Istri imaju če-
tiri noge — možda oni u Italiji imaju samo
dvije noge — da su genuini ed onesti a-
sini ! Sudeći po ovim riječima, bilo bi neg-
dje na svijetu i patvorenih, i nepoštenih

magaraca. Zaista divno otkriće! Malo dalje |

imamo poglavlje pod naslovom /! listino
delle bestie, (Str. 8.) Tu gosp. Bertolini go-
vori o ovnima, o tovarima, o krmcima, o
ovcama, o kozama. Ali se i ovom prilikom
najviše bavi magarcima, te veli, da toliko

 

 

napokon tražili južni Slaveni? Oni su
tražili da se osnuje slovensko sveuči-
lište u Ljubljani i da se udovolji škol-
skim zahtjevima tršćanskih Slovenaca;
ali o slovenskim školama u Trstu ta-
lijani nijesu htjeli ni da čuju. Na ova-
kovo ponašanje sa strane talijanskih za-
stupnika, jesu li Slaveni smjeli pristati
na jednu talijansku universu osobito
u Trstu? Nikada! Dapače kada bi sla-
venski zastupnici na takova šta pristali,
oni bi počinili pravu izdaju prema ju-
žnim Slavenima. Slavensko parlamen-
tarno udruženje neka se ne plaši nika-
kovih prijetnja, pa bilo sa koje strane,
neka odvažno proslijedi sa današnjom
taktikom dokle ne bude udovoljeno i
slavenskim zahtjevima. Ako bi pako
većina kuće nastojala da neparlamen-
tarnim srestvima udovolji željama a-
ustrijskih talijana, u tom slučaju sla-
vensko parlamentarno udruženje treba
da zapriječi svim mogućim  srestvima
svaki rad zastupničke kuće. Slavenski
zastupnici ne smiju se bojati ni odgode
parlamenta ni raspusta, u ovom bi se
slučaju slavensko udruženje samo još
bolje ojačalo. Slavensko udruženje ne
smije dakle da popusti, ono treba da
se do skrajnosti bori za prava slaven-
skih naroda u Monarhiji. Kada bi sla-
venski zastupnici i u najmanjemu prema
talijanima popustili, pratilo bi ih pro-
klestvo svih južnih Slavena. Ali mi
vjerujemo u patrijotizam, solidarnost i
odvažnost slavenskog udruženja!

 

Konkretna pitanja.

A

,O učinih Stekliši svaki put davaju
svedočanstva, pak ili nekažu svoj sud,
ili ako ga kažu oslanjaju ga na razloge“.

Starčević: Pismo Magj. str. 64.
U pregjašnjim člancima prikazasmo sla-
vosrpštinu u pravom svijetlu prama njezi-
noj bitnoj oznaci. Nu ona ima još jednu
odliku, kojom se često služi: podvale i po-
grde. Slavosrba bez te značajke jedva je
moguće i pomislit, ako nije do skrajnosti
prepreden pa se vješto krije. O toj odlici,
prama obećanju u prvom članku, progovo-

mnoštvo magaraca može biti pericoloso per
la direttiva intellettuale di un popolo: dato
che # anima umana indubbiamente si for-
malizza assai in ragione di quello che ve-
de. Ako se ovim pisac hoće da naruga na-
šoj braći u Istri, mi ćemo mu reći, da je
veliki interes, što pokazuje za četveronožne
tovare, dokazom, da u njegovoj glavi ima
manje moždana nego u glavi našeg ustr-
pljivog sivonje. Reklo bi se dapače, da je
gosp. Bertolini potpuno osvojen od ljubavi
prama sivonji, jer za obični slučaj, da je
automobil udario o jedan koš grožgja, što
je nosio na svojim legjima jedan tovarčić,
upotrebljava klasični naslov; La pancia
d' un somarello ! (Str. 65.) Da nastavimo u
nabrajanju četveronožnjaka, za koje se pi-
sac osobito zanima, spomenut ćemo, da na
strani 23. govori o mazgi, volu i kravi; na
str. 35. opet o mazgama i tovarima — o-
bljubljena njegova životinja — pak na str,
49. o kozama. Montoni lungamente can-
dati..., bovi... un mulo e un cane, evo
opet jedan arseno živina ! (Str. 67.) Za pri-
rodoslovce bi morala biti nova kategorija
ovana, koje je pisac otkrio: capri mefisto-
felici — metistofejski ovni. (Str. 89.) Na i-
stoj stranici, nekoliko redaka niže, gosp.
Bertolini daje ponovno dokaz svojeg dubo-
kog poznavanja duševnih sposobnosti živi-
na. Veoma učevno naime raspravlja, kako
se kokoti inače ponašaju prama automobilu
nego krmci. Opet je jedan kučak i jedan
mulac, te svraćaju na sebe pažnju gosp.

 

 

riti ćemo malko kasnije. Danas možemo
dalje svojim putem. U zadnjem članku po-
stavili smo sebi zadaću jasno i bistro u pet
pitanja izraženu, pa je moramo riješiti. Htjeli
smo odmah upraviti gospodi »pravašima»
oko »Hrvatske Krune« u tom smislu i ne-
koliko pitanja iz kojih bi nedvoumno slije-
dili cdmah i svakome jasni zaključci, nu
predomislili smo se, a to iz dva razloga.
Prije svega taj je put dulji, a mi izabrasmo
kraćega; drugo, da nekako gospodu zauz-
damo izbivši im iz ruka još jedno sredstvo
kojim se oni u ovom poslu služe. Oni će
ti o svemu drugome, kad ne umiju o stvari,
pa će ti nabacit nekoliko pitanja bez ika-
kova saveza, a onda ponosno tražit: odgo-
vorite! tu vas hoćemo! i slično. To smo
već prije naglasili i pozvali gospodu »pra-
vaše« zato na red, nu to njima ne smeta.
Baš najzadnji članak u »Hrvatskoj Kruni«
o kojemu u uvodu progovorismo a koji je
ujedno i povod ovih članaka daje nam do-
kaze toga. Nu ima i jedna notica u Br. 69.
kojom polemizuje sa »Crv. Hrv.« pa je pita,
nju sa razlogom: »Jesmo li u pitanju Bo-
sne i korak odstupili od naših (pravaških,
ovdje hrvatskih!) načela. Jesmo li stoga na-
zvali (u Dubrovniku!) naš jezik srpsko-
hrvatskim ...?« Vidiš ti njih! Bravo, još bi
se i to htjelo, da do toga dogje g. Prodan
i družina! — Da im ne pružimo i mi pri-
like da razlažu po svoju o svemu i svačemu
samo ne o stvari, mi ćemo naše upite po-
staviti kao teze i onda ih riješiti što jasnije,
a tu i tamo ćemo po koji upit, da čujemo
tu gospodu.

I. Prva stvar prama postavljenoj zadaći
bila bi riješiti: Jesu li g. Prodan i drugovi
kao pravaši »najradikalniji« smjeli podu-
zeti ovakovu akciju? — Jeli tako? — Evo
odmah našeg kategoričkog odgovora: ne,
nijesu smjeli! Mislimo da je jasno! — A
dokazi? Evo ih:

1). Gdje je mandat g. Prodanu i družini,
toj »trojici« koji ga ovlašćuje na to? Kad
mu ga je stranka prava dala, da u njeno
ime poduzme što slična? Zar zato što je on
presjednik stranke, ili što je žalosnije jedan
podpresjednik ili od jučer član stranke,
mogu raditi u ime stranke što im šune? A
znamo, da su prigodom Riječke rezolucije,
ti isti tulili da je dotični zastupnici nijesu
smjeli učinit, jer nijesu imali zato mandata,
nijesu narod pitali. A ta gospoda sebi mjere
sada drugim laktom. Da, da, ti me smiješ,
ja smijem. I u sitnijim pitanjima pravaši ni-
jesu postupali na svoju ruku, izuzev u slu-
čaju da dotičnik izjavi da radi na svoje ime

Bertolinija. (Str. 111.) Samo desetak strani-
ca dalje (str. 131.) čitamo duboku raspra-
vicu o ponašanju i držanju krmaka, i to
baš četveronožnih, — možda će nas gosp.
Bertolini drugom prilikom obdariti učevnom
raspravom o dvonožnim krmcima — prama
automobilu. Kao što simpatiše s tovarima,
tako je veliki neprijatelj krmaka, i pri kon-
cu same knjige (str. 221.) drži cijelu pro-
diku protiv tvrdoglavosti tih životinja, koje
nemaju nikakvog obzira prama automobilu,
tom najnovijem izumu za razbijanje glava.
Na temelju dubokog svojeg iskustva, crplje-
nog na ovom tako interesantnome putova-
nju, gosp. Bertolini hoće da dvonožnim i
četveronožnim životinjama razđijeli /e me-
daglie per il loro contegno a riguardo del:
#' automobile, | ovako ih je rasporedio za
nagrade: i paperi, le'%che, i somari, i muli,

i cavalli, i porci. (Str. 252.) Megju, životi-

njama # porci su posljednji, tako govori
pisac; megju ljudima su možda prvi, za-
ključujemo mi po njegovim riječima.
Premda nas ovaj katalog životinja manje
interesira nego katalog brodova u Homiro-
voj Ilijadi, ipak smo se kod njega zausta-
vili nešto više, da istaknemo prvi i najveći
utisak, te je gosp. Bertolini odnio sa :svo-
jega putovanja kroz Herceg-Bosnu, Dalma-
ciju i Hrvatsku, biva duboko poznavanje
četveronožnih životinja. U tome je doduše
nepristran, možda nešto prestrog prama krm-
cima. S ovog gledišta i mi rado pristajemo
uz recenzenta »Obzora« i »Savremenika«,

 

i svoj riziko, a kamo li u ovakovim zama-
šnim stvarima. Tu je i uzrok zašto smo pi-
tali u našim člancima gospodu, da nam kažu:
jeli zastupnik nad strankom ili samo član
stranke? Ali gospoda su mučala ko zaliveni.
Ej, korisno je i ako nije lijepo!

2). A nije li postojao u stranci i izričit
zaključak koji im je to priječio? — Jer nam
nijesu pri ruci zaključci naše stranke, to ih
doslovno ne možemo ni navesti. Nu ipak
vrlo dobro pamtimo to, jer smo bili već
onda protivnici takove taklike, čemu eto i-
mamo najbolju potvrdu već sada. Ipak se
sjećamo da je to stranka uprav prihvatila
radi »sloge« sa šibenskim pravašima, i da
je »Uprava stranke prava« u Spljetu na sa-
stanku, ako se nevaramo, prvom polovicom
Prosinca prošle godine zaključila ponovno
da »stranka prava u Dalmaciji« mora o sebi
stati i držati se strogo neutralnosti prama
pravaškim frakcijama u Banovini. Ako stranka,
to dakako i članovi njezini! A kako to mogu
ta »trojica« dovesti u savez sa svojom a-
kcijom? A od te »trojice« uprav »dvojica«
radi kojih se ti zaključak i prihvatio?

3). Pa kad sve to nebi bilo, ipak pitamo,
jesu li smjeli pravaši sličnu akciju poduzeti
i tim svojim popuštanjem priznati da su i-
mali krivo do sada sa svojim eskluzivnim
hrvatskim stanovištem? Jesu li smjeli pri-
znati u hrvatskim zemljama Srbe i ša svoje
strane jačat ih još više i ako su se silno
ojačali popuštanjem drugih stranaka doma-

ćih? Jeli još trebala za to i »najradikalnija« |

stranka? — Zaludu, doskočice ne pomažu.
Sam pokušaj već je najgori udarac prava-
škoj nauci!

4). Ne marimo toliko za drugu dvojicu;
all nepobitna je istina, da je ova akcija u-
prav u dijametralnoj opreci sa cijelim ra-
dom do sada g. Prodana ili kako se ono
g. Andrović, do jučer suradnik »Hrv. Krune«,
izrazio: »da je g. Prodan svojim najnovijim
predlogom pogazio svu svoju pravašku pro-
šlost«. Pa kako je barem on smio to uči-
niti? Pa da je i učinio u ime svoje, ali u
ime stranke prava kojoj je presjednik?

5). Nikako! Nu i sama iskra pravičnosti
i obzira prama pristašama svoje stranke mo-
rala je pripriječit takova koraka. Nijesmo li
nas ogromni broj pravaša u Dalmaciji sa
na čelu g. Prodanom uz dva lista »Hrvatsku
Krunu« a kasnije i »Pravu Crvenu Hrvatsku«
— izuzev samo nekoliko pojedinaca i ši-
benskih »pravaša« — bio u starčevićanskoj
stranci prava, kojom je presjednik Dr. Frank,
sve tamo od 1895. pa do prošle godine,
kad smo radi »sloge« sa šibenskim »prava-

da je gosp. Bertolini pisao nepristrano, ali
samo s ovog gledišta.

Svaku znamenitost gubi knjiga i radi po-
vršenosti, s kojom je napisana. Istra, Dal-
macija, Hrvatska veoma su mršavo obra-
gjene, nešto dublje i točnije Bosna i Her-
cegovina. O tome evo nekoliko dokaza. Za-
dru posvećuje gosp. Bertolini četiri strani-
ce; vodopadu Krke stranicu i po; Šibeniku
po stranice; isto toliko Trogiru; Spljetu, uz
sve moguće i nemoguće digresije, osam
stranica; Kotoru po stranice; Dubrovniku, ra-
čunajući sve netačnosti i neistinitosti, što je

'tu sakupio, nešto pet ili šest stranica. Da

u tako zbijenom prostoru nije moguće ista-
knuti niti stoti dio svega onoga, što bi se
moralo kazati o tim gradovima, koji su u
našoj prošlosti igrali toliku i tako zname-
nitu ulogu, koji danas sa svojih umjetničkih
ostataka zanašaju i osvajaju strance, po sebi
se razumije. Kakovu ideju mogu sufsrod-
njaci gosp. Bertolinija dobiti o našim zna-
menitijim gradovima na temelju tako suho-
parnog i površnog opisa ? Moglo bi nam se
doduše primjetiti, da su ti gradovi tako po-
znati, da o njima svaki iole izobraženi čo-
vjek mora imati ma bilo kakovu ideju. To
nećemo zanijekati; ali to opet ne može o-
pravdati površnost i suhoparnost knjige. Ali
knjiga nije samo površna, već na nekim
mjestima i frivolna. Harakteristično je u tom
pogledu što gosp. Bertolini piše o Šibeni-
ku. (Str. 65. i 66.) U Šibenik je prispio
pod večer. Uske ulice, cijeli labirinat ska-

šima« radi mira nazvali se samo »stranka
prava u Dalmaciji«? Nije li znao da će: taj
korak ozlovoljiti i starčevićance u Banovini
i nas u Dalmaciji, koji smo htjeli da smo
još na radikalnijem programu od onih?

Kad rodoljub sve to vidi, kad k tome pri-
doda graju nekih drugih stranaka zakletih
dušmana pravaštva, kad. osobito vidi bijes
nekih od »trojice«, nije li opravdana su-
mnja da je to sve poduzeto samo da se u-
ništi Starčevićance, a da je g. Prodan tu
zapao u mrežu i nehotice, kako smo već
naglasili, jer ga previše cijenimo i daleko
je od nas i pomisao da on znalice to čini
ili propušta. — Nije li bezrazložno što nam
»Hrvatska Kruna« predbacuje da »cijepamo
stranku« dok hoćemo da ostanemo što smo
i bili, s uprav ona cijepanje hoće i stvara,
na što smo je već upodorili otrag četiri
mjeseca.

Mogli bismo proslijediti navagjanjem ra-
zloga, koji bi još više pritvrdili naše sta-
novište, nu mislimo da je dosta i onima
koji nijesu niti najmanje upućeni u načela
stranke prava, a kamo li osvjedočenim pra-
vašima, dapače »vogjama« pravaša, Da za-
ključimo. Nepobitno stoji naša tvrdnja:
g. Prodan i drugovi kao pravaši nijesu
smjeli poduzeti ovakovu akciju. To će još
bolje odskočiti kad riješimo još ona druga
četiri postavljena pitanja, koji su svi u u-
skom savezu. Na posljetku učiniti ćemo po-
skupac; megjutim za danas završujemo star-
čevićanskim pozdravom: Bog i Hrvati!

R.

 

 

da li je bilo nuždno da

 

Kraljeva izjava
o parlamentarnoj situaciji.

Praški »Narodni Listy« javljaju, da je
kralj u subotnjoj audijenciji izrazio želju
ministru — presjedniku bar. Bienerthu, da
ovaj stupi u pregovore sa strankama Sla-
venskoga parlamentarnoga udruženja.
Njemački listovi naravno. da se :požuriše
opovrgnuti ovu kraljevu izjavu, ali ipak sa
službene strane ova kraljeva želja nije o-
povrgnuta. Ako je kralj oštrim riječima i
osudio opstrukciju u Austrijskom parlamen-
tu, ipak se zna da kralj već od nekoga
vremena upućuje ministre, kako bi se sa
nagodom došlo do normalnih prilika u Češ-
koj, i prama tome do jedne parlamentarne
većine u Austrijskoj zastupničkoj kući.

MG

lina, stona crkva, to su za gosp. Bertolinija
znamenitosti Šibenika. Dalje ga interesira,
da se je ondje godine 1802. rođio Tomma-
seo, ali ne spominje spomenik, jer su i Hr-
vati doprinijeli svoj dio u novcu i tako o-
mogućili izvršenje čina pijeteta prama veli-
kome Dalmatincu. Zatim gosp. Bertolini na-
stavlja, da se na placi pred stonom crkvom
nalazi lijepa kafana, gdje je popio času do-
brog sviježeg domaćeg piva. — Ovdje bi-
smo zamolili gosp. Bertolinija, da nam ka-
že, gdje se u Dalmaciji nalazi ta fabrika
domaćeg piva. Premda Dalmatinci, nama
nije o tome ništa poznato. Rado bismo gosp.
piscu za ovo otkriće podigli spomenik, jer
korist, koju bismo imali od novo otkrivene
fabrike di birra paesana, bila bi veća nego
pisac i misli. — U kafani, priča dalje gosp.
Bertolini, kartalo se i kockalo. — I ovdje
bismo zamolili gosp. pisca, da nam kaže,
što razumijeva pod si glocava al dadi, jer
nam je ta igra po dalmatinskim kafanama
nepoznata. — Pred katinom se, piše dalje

gosp. Bertolini, sakupilo nekoliko besposli-

čara, a sa rampe je očijukalo nekoliko blu-
dnica. Ali mi brzo sjedosmo u automobil,
jer smo htjeli još iste večeri doći u Spljet.
Ljubopitnici nas pratiše komad puta, a blu-
dnice bijahu sišle, bez klobuka i ogrtača,
sve do ugla stone crkve. Mi ih
dravismo. — Sada pitamo mi gosp. i
sve kete
nika, eda kasnije, se u krššnu
Italiju, pripovijeda svojim sunarodnjačima,