Br. 232

Sastanak ,,Hryatske“ Pučke

»Mapredne““ Stranke u Dalmaciji
u čisto svesrpskom duhu.

Za ljubav slogi, kar pojedinac |

može se pregoriti; ali puk, ali narod,
koji sebe taji, odriče yo. ata za-
družnoga prava. Pavlinović.

Reklame | neuspjeh. U Nedjelju dne 25.
ov. mj. obdržao se najavljeni i toliko ogla-
šeni sastanak »Hrvatske« Pučke Dalmatin-
ske »Napredne« Stranke u našemu gradu.
Mnogo dana prije rasprostranjivali su bom-
bastične reklame što su više mogli u svim
pristupačnim im novinama kao i na kolo-
salnim plakatima diljem pokrajine kao i na
trpećim zidovima u našemu gradu, u kojim
se je javljalo i galamilo o tom »spasono-
snom« sastanku, i pozivali su sve i sva-
koga, da nefaljeno pristupi. Upotrebio se
svaki mogući način samo da bude što više
učesnika, ali se sasvim tim srestvima na
njihovu neopisivu žalost izvrši i ovaj put
ona stara naša narodna izreka: »U večer
trista, u jutro ništa!

»Stranka“ djece — sva u odboru! U
našem gradu sve t. zv. »naprednjake« imo-
žeš na prste izbrojiti, i to sve zeleniji od
zelenijega, neiskusniji od neiskusnijega, a
ta je »stranka« u našem pitomom gradu
tako »ogromna«, da je sva stala u malo-
brojnom odboru. Ta su zelena djeca u istinu

više puta djelima dokazala, da napreduju, |

a shvatljivo je 4 čemu! Svakako bi pak že-
ljeli, da objelodane imena tih »naprednjaka«
u našem gradu, jer bi tim i još bolje po-
tvrdili ove naše riječi!

Zatajivanje samih sebe i iskrenost ,bra-
će“ Srba. Svi t. zv. »naprednjaci«: ova ša-
čica u gradu kao i oni koji sa Smodlakom
na sastanak dogjoše, imali su na prsima
uz hrvatsku i srpsku vrpcu, pa tako i na
stanovima nekih »rezolucijonaša« u našem
gradu kao i na štampariji »Crvene Hrvat-
ske« osobito su se isticale srpske zastave.
Da pak bruka bude potpunija, i mjesna »Hr-
vatska Općinska Glazba« natjecala se je u
sviranju »Rado ide Srbin u vojnike«. Zato
im posvećujemo gornje riječi blagopok. Pa-
vlinovića, o kome zaista ne mogu kazati,
da je bio Frankovac! Ali »braća« Srbi i
tom su zgodom pokazali svoju davno nam
poznatu »iskrenost«: Srbi su mapečili na
prsa samo srpske vrpce, njihova se je gla-
zba naprezala u sviranju svesrpskih komada
i koračnica, te i one što im je bilo od polit.
vlasti: zabranjeno svirati, oni su tada zabra-
njene komade pjevali u večer na Pilama,
kao: i onu »Onamo...., onamo...« | na
uredništvu »Dubrovnika« lepršale su samo
srpske trobojnice, a hrvatskim ni traga! Neka
t. zv. »naprednjaci« upamte i ove uzvišene
riječi blagopok. Strossmayera: »Preuzetnost
slobodu narodima ne gradi, nego im grob
kopa«. Ove im riječi i zato napominjemo,
jer se je Dr. Smodlaka preko skupštine u
kazalištu pozvao i na blagopok. Strossma-
yera, isticavši ga putokazom.

Očekivanje u Gružu. Dolazak ,usreći-
telja“. Učesnici su imali stignuti na 7 ura
u jutro u Grušku luku, sa četiri parobroda.
Na gruskoj se obali sakupi nekoliko općin-
stva, iz same radoznalosti, da vide t& »ve-
like ljude«, koji će nam domovinu »spasi-
ti« i »usrećiti«. A Dubrovčani ko Dubrov-
čani šaljivdžije: ne žališe doći do Gruža,
samo da se nasmiju i propazaraju. Nakon
ne dugo stigoše tri parobroda: »Makarska«,
»Cetina« i »Mljet«, a na prvomu bio im je
gjenero — Dr. Josip Smodlaka, koji videći
na obali onoliko naroda mislio da su sve
sami »naprednjaci«, te od ushićenja poska-
kivao i mahao — ko da će od radosti u
more skočiti — ali za čas se veselje u žalost
preobrati, jer kad se približi uz obalu, u-
vidi da to nijesu »maprednjaci«, i da na
prsima nemaju vrpca u srpskim i hrvatskim
bojama, i mješte jednodušnih pozdravnih us-
klika, dočeka ga jednodušno — podsmje-
hivanje, ono dubrovačko podsmjehivanje, u
kome se zrcali dubrovačka fina satira. Iza
govora Dra. Smodlake, te presjednika od-
bora »dubr. naprednjaka« i srpskog odbo-
ra — zavlada grobni mdk.... Po govoru
Dra. Smodlake opazilo se je razočaranje...
Ostadoše u Gružu do pred 11 sati, čeka-
jući parobrod »Evu», koja je tri sata bila
u zakašnjenju, zbog nekog pokvarenja u
stroju. Po tome se uputiše u grad.

Obješeni nosovi. Dr. Smodlaka i njegov
štab za stalno su u svojim glavama sno-
vali, kako će ih gragjanstvo »objeručke pri-
SARA SEPA DN 95 OVA do Kazali-

biti posut«, kako će im »dje-
nih u bijelu špalir praviti«, kako će se
ori nizati«, kako će »zastava do zasta-

 

dlaka se tužan sve putem okreće, ima li
gdje koga, ali nigdje nikoga....; mješte
posipljanja cvijećem posiplje ih — prašina
ubitačna, znoj ih oblijeva, ko da se sve
protiv njih urotilo, i tako odmah uvidješe,
prije nego u grad ugjoše, da je blamaža
potpuna, koja je napokon do vrhunca do-
spjela, pa nije ni čuda da u grad ugjoše
— mrkih obraza, obješenih nosova....

Kitu cvijeća ,Evi“, Dobro je jedan pri-
mjetio, da bi oni, koji su »Evom« putovali
imali joj ostati harni radi trosatnog zakašnje-
nja, jer im je tako prištedila 3 sata manje bla-
maže a Dubrovčanima 3 sata manje smijeha
i satire, 3 sata manje ugodnog pazaranja. Vi-
di se, da je »Eva« vrlo lukava, pa će joj
s toga po svoj prilici Dr. Smodlaka iz »na-
prednjačke« bašće u Spljetu poslati na dar
kitu cvijeća sa srpsko-hrvatskom vrpcom
i sa natpisom: »Lukavi Smodlaka — luka-
vijoj Evi«.

Povorka. Kaštelanska je seljačka glazba
predvodila povorku, koja je — da ruglo
viši stepen postigne — ušla u Hrvatsku A-
tinu koračnicom »Rado ide Srbin u vojni-
ke«, ko da se je tim htjela osvetiti Dubro-
vačkom gragjanstvu na onakovom nikako-
vom dočeku, na onako finom satiričnom
promatranju i podsmjehivanju. Ali je u to-
liko Kašlelanska glazba koračnicom »Rado
ide Srbin u vojnike« pobudila i još. više
negodovanje kod svih pravih Hrvata, kod
svih svijesnih Dubrovčana. Pred svakim pak
odjelom nosili su tablu, na kojoj je bilo
označeno dotično mjesto. Svaki je pak i-
skreni prijatelj hrvatske misli veseljem isti-
cao, da dubrovački kotarjnikako nije bio za-
stupan, a da i ne govorimo o dubrovačkom
općinstvu i okolici, što će i svakog prija-
telja našeg puka veseliti, jer je to najboljim
dokazom da se naš narod u okolici neda
vući za nos, da je uvidio posao i namjeru
advokatske kancelarije; tim je pak dokaza-
no koliko je naš Župljanin, Konavljanin,
Riječanin, Šipanjanin, Orašanin, Lopugja-
nin i ostali mnogo i mnogo napredan i
pametan. Jer Župljanina nije bilo niti je-
dnoga, a za tablom »Konavle« uz dvojicu
bio je Konavljanin Niko Kušelj, iz Mikuli-
ća, koji je pred svjedocima izjavio, da se
je ono jutro trefio u Gružu, gdje ga je je-
dan od glavnih mjesnih «naprednjaka« sao-
kupio molbama i zaklinjanjima, da bude
do grada stupati za tablom »Konavle«, jer
inače da bi morali rečenu tablu odstraniti.
Ovaj dobričina, da molbi udovolji stupio
pod tablu, ali kad je u gradu bio upozo-
ren, da su mu na prsa stavili i srpsku
troboju, što u hitnji nije opazio, odmah
baci vrpcu na tle i prezirom se odaleči. Na
čast mu ! Kad su pak preko Place pronijeli
tablu sa natpisom »Dubrovnik«, zavlada sa
svih strana grohotan smijeh. Ta kako ne-
ćete: Dubrovnik zastupalo desetak nevolj-
nih, neukih šegrta, megju kojim polovicu
onih, koji su se nazad malo dana sa brda
spuštili u grad. Tako praćeni smijehom do-
gjoše pred Gundulićev spomenik, gdje se
razigjoše.

Skupština u kazalištu. Ne t. zv. »na-
prednjaka« nego radoznalog gragjanstva za
čas se kazalište napuni, jer od t. zv. »na-
prednjaka« bilo ih je tek stotinjak, jer svi
ostali »smodlakovci« odoše po kafanama i
gostionama, ne mareći za tako »spasono-
snu« skupštinu, koju otvori Dr. Josip Smo-
dlaka. Bilo bi suvišno da njegovu govo-
ranciju navagjamo, jer i nije ništa drugo
nego kopia svih onih butada i krilatih fra-
za, kojim libelske »Pučka Sloboda« i »Slo-
boda« svagdano pitaju svoje tužne štioce,
Vrijedi pak spomenuti, da i ako je Dr. Smo-
dlaka na početku govora naglasio, da neće
nikoga vrijegjati, već se jedino zabavljati
svojom strankom, ipak je svako malo poli-
tičke nesumišljenike i ako indirektno vrije-
gjao i napadao, osobito zaslužno svećen-
stvo, ono svećenstvo koje je on isti otrag
malo godina hvalio i u zvijezde kovao, te
svakom zgodom rodoljublje i požrtvovnost
svećenstva na izgled predočivao. Ali da...,
onda mu nije jedina misao bila, kako će
hiljada steći, kako će sam sebi reklamu či-
niti... (O njegovoj pak »dosljednosti«
progovorili smo u prošlom broju, a nasta-

vit ćemo prvom zgodom). Po tome pozdravi
načelnika Dr. Pera Čingriju, na što mu o-
vaj odzdravi sa nekoliko vijugastih riječi,
koje tumačiti možeš kako hoćeš. Zatim je
Dr. Tartalja kao tajnik počeo čitati izvješće
»O rađu i napretku stranke«, iz kojega se
je opazilo klimavo stanje njihove stranke i
dvaju im libelski organa, osobito kad je
spomenuo da su do sada preko hiljadi
predbrojnika morali obustaviti šiljanje lista,
radi neplaćanja, a kad je on takav broj
priznao, tada cijenimo da će ih biti triput

toliko | (Ovo su oba mjesna lista premu-|

čala, naravno u ime »nepristranosti« !)

Jer je već bio 1 %!/s sat po podne, pre.
sjednik prekine skupštinu, zakazavši ori za
& e po podne.

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Nešto vino, nešto vrućina — ,spašena“
je domovina! Na 2 sata imali su skupni
objed u Sokolani, i to skroz gospodski,
aristokratski, naravno uz program — »de-
mokratski«! Na pretek se je lijevalo razno
vino, pivo i šampanjac. Za sigurno se je
mnogim uslijed onake vrućine i pića u gla-
vama već pričinjala »spašena domovina«,
sa na čelu knezom Josipom Smodlakom VII.
(jer nije protivnik naslova: sette bandiere,
što je dokazao radosnim mijenjanjem pro-
grama i skakanjem iz stranke u stranku!)
Kad se je pak začulo pucanje šampanjca,
jedan šaljivdžija pošprdno dovikne: »Nešto
vino, nešto vrućina — spašena je domovina«!

Nastavak skupštine. Poslije 5!/2 sati i
sami »naprednjački« gjenerali preko volje
ugjoše u kazalište. Dr. Tartalja nastavi či-
tanje, a po svršenom čitanju pregje se na
izbor glavnog odbora. Zatim ustane Dr. I-
ljadica, koji najprvo pita proštenje što ne-
može jače da govori (ko zna koliko je puta
pri šampanjcu nazdravio! Op. sl.) On je o-
sobito isticao veleizdajnike, ističući da su
nevini kao i on! Njegov govor ne možemo
donijeti, jer je u drugoj novini bio zaplije-
njen. Preko predlaganja resolucije bilo je i
smijeha. Zatiim ko van sebe stadoše klicati
»Živjeli veleizdajnici!« Po tome ustane Dr.
Tartalja, predloživši resoluciju o koopera-
ciji stranaka. U to ugje politički povjerenik,
te javlja presjedniku da ima pregledati ula-
znice. Presjednik prekine raspravu, ali u
tome mu lukava dosjetka pane na um, da
je najbolje raspuštiti skupštinu, jer i onako
od njegovih niie bilo ni četvrtinu u kaza-
lištu kao u jutro, osim radoznalih gragjana
i ženskinja, i stoga ju u istinu raspušti,/ci-
jeneći valjda da je tim više koristi učinio:
polučio jednu blamažu manje, trsio se iz
one vrućine i pošao na hladno pivo i k to-
me još se u »Slobodi« proglasiti — jefti-
nim mučenikom, a to mu je bilo glavno,
jer ga je reklama i dovela u naš grad!

Koncerat na Brsaljama. U večer je bila
priregjena na »Brsaljama« rasvjeta i konce-
rat od dvaju mjesnih srpsko-hrvatskih mu-
zika. Svijeta je bilo dosta, jer drugovgje
nije bilo koncerta, ali je vladalo neko oso-
bito mrtvilo, prisilnost, bez iskre oduševlje-
nja sa strane istih »smodlakovaca«, a gra-
gjanstvo se nije ni osvrćalo, već došlo kao
običajno na nedjeljni koncerat.

Odlazak. Po svršenom koncertu svi uje-
dno uputiše se put Gruža, na parobrod,
praćeni od već spomenutih dvaju muzika.
Srpsko-hrvatska opć. glazba dopratila ih je
do vrh Pila, te se vratila odmah u grad, a
srpska je muzika otišla sve do Gruža, što
joj je i viša dužnost bila, jer i nije drugo
bilo nego svesrpska »svečanost«. Pri odla-
sku izderali su se na Pilama u pjevaniji
»onamo, onamo ....«, i tim završi ta sve-
čana komedija.

Sve ljudi iz — ,uvjerenja“. Osvjedočili
smo se, da je mnogo Smodlakovaca bilo
namatano, ko zna pod kakovim obećanjima,
a mnogi i mnogi nijesu znali zašto ni u
koju svrhu dolaze. Najbolji dokaz je tome,
što imamo veliki broj srpsko-hrvatskih vrpca,
koje su bacali sa prsiju kad bi ih se upo-
zorilo, da imaju na prsima srpsku troboj-
nicu, i mnogi su ih nami uručili. Mnogi su
pak došli, jer im putovanje bilo besplatno
ili uz vrlo : nisku cijenu, a mnogi su izja-
vili, da im se tako trefio besplatan izlet, te
da su u gradu dosta svojih posala obavili, i
po tome je očito da ih megju svim nije
bilo niti deset po sto, koji su iz uvjerenja
došli.

Pokudljivi usklici. Kažu nam, da je bilo
svakijeh pogrdnijeh a i svetogrdnijeh usklika,
ali smo uvjereni da ih osugjuju i bolji e-
lementi u stranci,

Kako zavaravaju javnost. Zagrebački
»Pokret« javlja megju ostalim izmišljotina-
ma, da je u ophodu naprednjačkom u Du-
brovniku učestvovalo 400 Konavljana (!!!),
a mi smo ih vidjeli samo 3 (slovom:
trojicu), a od tih dvojica stanuju u gra-
du, o čemu govorimo na drugom mje-
stu. Ali razumije se, da ovako »Pokret« pi-
še za zagrebačke »napredne« teliće!

Dokazali su svoj — ,demokratizam“ !
Upravo oni t. zv. »naprednjaci«, koji naj-
više bulazne o »demokratizmu« i o »ljubavi
prama seljaštvu«, u Dubrovniku im gospod-
stvo nije dopuštalo da idu u društvu sa
onim neukim seljacima, koje su na laskave
riječi u Dubrovnik sa sobom primatali, već
su ih svuda izbjegavali, i tako su samt po
gradu lutali, ne znajući gdje da se za više
stvari obrate, kao i za hranu, pak zadovolj-
stvom ističemo da su im naši istomišljenici
rado u susret došli i pri ruci im bili, Go-
spodo, djelom dokažite ljubav prama teža-
štvu, a ne samo laskati im i zlatne kule
obećavati dok vam trebuju za vaše ambi-
cije, a zatim im legja okrećete, Djela se

, djela, a ne riječi u vjetar! Milo nam |vi;
08 S) 3 gospoda u pravom svijetlu
pokazala, jer će to onim istim zavedenim
|težacima oči otvoriji |

»Naprednjaci“ htjeli demonstrirati —
»naprednjacima“! U Nedjelju po podne
iza raspuštene skupštine, kao i u večer mno-
gi su »naprednjaci» htjeli demonstrirati i-
stim onim smodlakovcima, koji su ih u Du-
brovnik u svoje svrhe besplatno doveli, ali
jer su mnogi od tih znanci naših sumišlje-
nika, s toga smo sve sile uložili da ne do-
gje do demonstracija, te smo ih mirili i
molili da ne čine škandala, pa nam je mi-
lo što nam je za rukom pošlo, inače kol:
zna što se je moglo dogoditi, jer smo htje-
li da naš grad ostane na visini svoje skla-
dnosti, i dosta smo se izmučili doh smo
ih umirili. Nekoje smo odveli van grada,
da im u razgovoru nakanu odstranimo, a
nekoje u »Zadrugu«, gdje su otvoreno ka-
zali da oni niti su niti će igda biti »na-
prednjaci«, da su Hrvati Starčevićanci, na
što dvoranom odjekne gromorni poklik:
»Slava Starčeviću« !

Demonstracije u stonskom konalu. Ja-
vljaju nam iz Stonske okolice, da je smo-
dlakovcima pri povratku sa obližnjih selija
bilo priregjeno burnih, zaglušnih demonstra-
cija, što da smo mogli bili bi i te osujeti-
li, jer smo protivnici demonstracija. Najbo-
lje ih je dočekati hladno, i ne osvrčući se
na njih, jer ih se na taj način najbolje i-
gnoriše.

Kakovim su se srestvima služili, Po-
znato je, da gdje su moglii nemogli slu-
žili su se svim mogućim srestvima, sa-
mo da što više učesnika primataju. O tome
i iz Visa primismo u Nedjelju ovaj brzojav:
»Sinoć šibenski smodlakovci na prolasku
ukrčaše naših dvadeset junaka. Na odla-
sku parobroda bilo je na obali prisutno
oko hiljadu osoba, ali niti da se je čuo
jedan odzdrav, što je najbolji im odgovor,
a demonstracije zapriječismo. To je u ve-
like smelo šibenske poglavice, te pokunjeni
otputovaše. Molimo priopćite gragjanstvu.
Višani«.

Da se malo nasmiješ. »Dubrovnik« je
dva dana prije dolaska »naprednjaka« me-
gju ostalim žiradama i ovo donio: »Za do-
ček naprednjaka spravlja se gotovo cijelo
gragjanstvo(l!l) da ih što ljepše i usrdnije
dočeka«!! Broj učesnika je pak povisio na
1200 do 1300«(!); neke pak novine na
»1000«(!!) a srpski list »Boka« u jučerašnjem
broju javlja, da ih je bilo »... preko 2000«!!!
Nebi bilo lijepo sad rijet, da je »Dubr.«
pretjerao a »Boka« zabumbižala, nego evo
što ima bit na stvari: »Dubrovnik« računao
po soldima, a »Boka« po helerima, i stoga
je ona morala podvostručiti!!

 

Vijesti iz naroda.

Iz Pridvorja.

(O ustoličenju vlč. Don Iva Dagonig).
U prošlom broju naše »Prave Crvene Hr-
vatske« donešen je opis svečanosti ustoli-
čenja našeg dobrog župnika, veleč. Don I-
va Dagonig, pa evo i nas, njegovih harnih
seljana, da mu iz sveg srca čestitamo, sve-
srdno želeći da nam ga Svemogući na du-
go i dugo u dobrom zdravlju uzdrži, na
korist ovog milog mu puka, sv. vjere i lju:
bljene domovine. — Nadodati nam je pak

prošlom opisu, da je svečanosti sudjelova. |8u

lo 26 župnika i seoskih glavara, kao i
više drugih pozvanika. Živio nam ! — Seljani

Iz Konavala.

(Gdje su smodlakovci konavoski?) Nada-
li su im se jedno pedesetak! Nijesu se ve-
le prevarili. Došla su dvojica, a druga su
dva komada časno našli u Gradu i prilo-
žili da ih bude četvero. (»Crvena Hrvatska«
laže da ih je bilo 20). Ti su zastupali »ko-
navoske naprednjake«! Zastupali! — to je
ono, što ti čini se smijati. Istina, imali su
doć svi; bilo bi ih tad sigurno više. Nego
nesreća, doznali amo, da je Bendoni demo-
krat, da je za »sitni puk«, daje došao na
skupštinu, i da misli još govoriti. (A mi ga
Konavljani, Bogu hvala, dobro poznamo).
To je sve omelo. Ne htjedoše više ni čuti
za polazak u Grad. Kad je Bendoni u stran-
ci »sitnoga puka«, mi tu biti me možemo
— govorili su. Nećemo, da se s nama ni-
ko ruga«. I ne odoše. Pa odista se cijelo
Konavle od jednoga do drugoga kraja smi-
je, da se je Bendoni promijenio, da je on
sad za »mali puk«; niko neće da vjeruje.
Mi ga amo dobro poznamo i kao pravaša
i kao narodnjaka, proti Srbima i za Srbe,
proti Cavtaćanima i za Cavtaćane, a vi ta-
mo po onoj — dragocjenoj pomadi!

-e
God. V. 1

pogranične oblasti, pogjoše svi ravno na_po-
litičku oblast u Gacko, gdje će protiv njih
biti proveden postupak. Cujemo, da će vla-
sti protiv njih najobzirnije postupati i pri-
vesti manjim kaznama samo one, koji su
uz to bili vojnički bjegunci. U Crnoj Gor
stoji još jedan takav odjel, pa se sprema
da se vrati svojim kućama u domovinu.

aji na Kreti. Turska je vlada u

Corića u upravila notu na zastupnike kret-

skih zaštitnih sila, u kojoj izrazuje svoju

lvalu za osiguranje prava sultana na Kretu

i osobnu sigurnost muslimana, pa izražava

nadu, da će muslimani dobiti i politička
prava.

Uzrujanost u Carigradu. Carigrad: So-
lunska vijest, da je na Kreti izvješen grčki
barjak, djelovala je ovdje vrlo porazno. U
mladoturskim se krugovima opaža veliko
ogorčenje, koje je upravljeno protiv zaštit-
nih vlasti, a u prvom redu protiv Sagieike,
jer se u tom vidi njeno maslo. Grčki posla
nik izjavljuje, da se to apsolutno nije do-
godilo sa znanjem atenske vlade.

Ratno stanje u Barceloni. Nad gradom
je proglašeno ratno stanje radi izjava proti
vojni na Maroko. Uslijed toga nastali su
mnogi nemiri i sukobi svijeta sa oružni-
štvom i vojništvom. Ubijen je kapetan oru-
žništva. Tramvajska kola su prevaljena, a
željeznička pruga u Tarrasu prekinuta. Mno-
gi su vojnici desertirali.

 

 

|
Gradska kronika.

Previšnja zahvala. Njegovo je
Veličanstvo naš kralj izrazio Previšnju Za-
hvalu našem sugragjaninu, preč. kanoniku
Don Jozu vit. Crnici, na podastrta dva pri-
mjerka brošure o svečanosti na Grudi u pro-
slavu rogjendana i jubileja Njeg. Veličan-
stva kralja, naredivši da rečena primjerka
budu primljena u obiteljsku i fideikomisnu
biblioteku. Čestitamo!

Izlet u Sarajevo. Kako čitamo u kra-
sno uregjivanom glasilu bosanskih Hrvata,
sarajevskom »Hrvatskom Dnevniku« od 27.
o.mj., ovaj naš izlet tako je oduševio milu
nam braću Hrvate u Sarajevu, da se uprav
natječu u pripremam za što doličniji nam do-
ček. S toga ponovno preporučam o svoj onoj
gospodi, koja namjeravaju prisustvovati ovom
izletu u krasno Šeher-Sarajevo, a osobito
gg. članovima »Zadruge« i »Gundulića«, da
se požure pribaviti putnu kartu, a ne da
se kašnje dogju tužiti, da im nije bilo mjesta,
premda su društveni članovi. — Broj izletni-
ka već se primiče kraju.

Cijena je za članove »Hrvatske Radničke
Zadruge» i Hrvat: Pjev. Društva »Gundulić«
i njihovu obitelj za polazak i povratak sa-
mih 8 (osam) kruna po osobi, a za nji-
hovu djecu ispod 10 godina po Kr. 4. Čla-
novi, koji žele voditi koga od prijatelja, mo-
raju ih javiti Odboru.

Cijena je za nečlanove, koje Odbor pri-
mi, za polazak i povratak bez razlike Kru-
na 10.

Pošto nas i neka gospoda iz dubrovačke
okolice pitaju, mogu li i oni prisustvovati
izletu, ovim ih obznanjujemo, da ako žele
nek se odmah prijave jednome od doli nazna-
čenih Odbornika, jer kašnje ne će ih se mo-
ći primiti radi ograničena broja izletnika.

Prijave, od svakoga bez razlike, za izlet
primaju se naj kašnje do 10. dojdućeg Av-
sta.

Prijave poslije 10 Avgusta ne uzimlju se
u obzir.

Putne karte kupuju se samo kod članova
Odbora gg. Iva Stjepović, fotografa i M.
Beasića. — Odbor.

Primljen u polit. službu. Namje-
snik dalm. primio je u političku administra-
tivnu službu našeg sugragjanina g. Nikšu
Goga, odredivši da za sada služi kod Na-
mjesništva.

»Crvena Hrv.“ i ,naprednja.
štvo“*, Mješte nam odgovoriti »Crv. Hrv.«
naprosto prenaša što piše »Hrv. Kruna« o
»naprednjačkoj« stranci, prečinjajući se ko
da nezna da se kao mi tako nijedan pravi
Hrvat ne može slagati sa sadašnjim prav-
cem i pisanjem »Hrv. Krune«, Tako je isto
»Crv. H.« mogla nam mješte odgovara do-
nijeti što piše zagrebački »Pokret«!

Bolesnička blagajna obdržat će
sutra (Nedjelja, 1. Avgusta) glavnu godišnju
skupštinu u opć. vijećnici. Na znanje čla-
novima, da nefaljeno pristupe.

Sjednica Trgovačke Komore
obdržavala se u četvrtak dne 22 ov. mj. u
10 sati prije podne, te bje prihvaćen ovaj
zaključak: Trgovačka Komora glasuje, da
se za sada u Dubrovniku osnuje »Trgova-

 

Politički pregled.

Povratak herc Rospapooathjh dobrovoljaca
ae Mostar: U utornik oko 7
sati iz JR Mood Boba ari. Hržaica, (9-

Mo ljudi. di, k aš jee SEE ive
u oji su

E ei

 

rallegua pi

čka Škola Usavršenja«, te da se odmah po-
duzmu potrebiti koraci, da ista započme
svoje djelovanje početkom školske godine
1909-10, U tu svrhu Komora glasuje za ovu
školsku godinu pripomoći 200 K, i to 100
K od predračuna god. 1909 a 100 K od
predračuna god, 1910. U isto vrijeme gla-
suje, da se i nadalje poradi u već započe-
se|!om smjeru, biva, da se po mogućnosti što
malo< | prije osnuje u Dubrovniku državna trgova-
čka škola. — Nadalje bje glasovano Jakovu