Br. 232 Sastanak ,,Hryatske“ Pučke »Mapredne““ Stranke u Dalmaciji u čisto svesrpskom duhu. Za ljubav slogi, kar pojedinac | može se pregoriti; ali puk, ali narod, koji sebe taji, odriče yo. ata za- družnoga prava. Pavlinović. Reklame | neuspjeh. U Nedjelju dne 25. ov. mj. obdržao se najavljeni i toliko ogla- šeni sastanak »Hrvatske« Pučke Dalmatin- ske »Napredne« Stranke u našemu gradu. Mnogo dana prije rasprostranjivali su bom- bastične reklame što su više mogli u svim pristupačnim im novinama kao i na kolo- salnim plakatima diljem pokrajine kao i na trpećim zidovima u našemu gradu, u kojim se je javljalo i galamilo o tom »spasono- snom« sastanku, i pozivali su sve i sva- koga, da nefaljeno pristupi. Upotrebio se svaki mogući način samo da bude što više učesnika, ali se sasvim tim srestvima na njihovu neopisivu žalost izvrši i ovaj put ona stara naša narodna izreka: »U večer trista, u jutro ništa! »Stranka“ djece — sva u odboru! U našem gradu sve t. zv. »naprednjake« imo- žeš na prste izbrojiti, i to sve zeleniji od zelenijega, neiskusniji od neiskusnijega, a ta je »stranka« u našem pitomom gradu tako »ogromna«, da je sva stala u malo- brojnom odboru. Ta su zelena djeca u istinu više puta djelima dokazala, da napreduju, | a shvatljivo je 4 čemu! Svakako bi pak že- ljeli, da objelodane imena tih »naprednjaka« u našem gradu, jer bi tim i još bolje po- tvrdili ove naše riječi! Zatajivanje samih sebe i iskrenost ,bra- će“ Srba. Svi t. zv. »naprednjaci«: ova ša- čica u gradu kao i oni koji sa Smodlakom na sastanak dogjoše, imali su na prsima uz hrvatsku i srpsku vrpcu, pa tako i na stanovima nekih »rezolucijonaša« u našem gradu kao i na štampariji »Crvene Hrvat- ske« osobito su se isticale srpske zastave. Da pak bruka bude potpunija, i mjesna »Hr- vatska Općinska Glazba« natjecala se je u sviranju »Rado ide Srbin u vojnike«. Zato im posvećujemo gornje riječi blagopok. Pa- vlinovića, o kome zaista ne mogu kazati, da je bio Frankovac! Ali »braća« Srbi i tom su zgodom pokazali svoju davno nam poznatu »iskrenost«: Srbi su mapečili na prsa samo srpske vrpce, njihova se je gla- zba naprezala u sviranju svesrpskih komada i koračnica, te i one što im je bilo od polit. vlasti: zabranjeno svirati, oni su tada zabra- njene komade pjevali u večer na Pilama, kao: i onu »Onamo...., onamo...« | na uredništvu »Dubrovnika« lepršale su samo srpske trobojnice, a hrvatskim ni traga! Neka t. zv. »naprednjaci« upamte i ove uzvišene riječi blagopok. Strossmayera: »Preuzetnost slobodu narodima ne gradi, nego im grob kopa«. Ove im riječi i zato napominjemo, jer se je Dr. Smodlaka preko skupštine u kazalištu pozvao i na blagopok. Strossma- yera, isticavši ga putokazom. Očekivanje u Gružu. Dolazak ,usreći- telja“. Učesnici su imali stignuti na 7 ura u jutro u Grušku luku, sa četiri parobroda. Na gruskoj se obali sakupi nekoliko općin- stva, iz same radoznalosti, da vide t& »ve- like ljude«, koji će nam domovinu »spasi- ti« i »usrećiti«. A Dubrovčani ko Dubrov- čani šaljivdžije: ne žališe doći do Gruža, samo da se nasmiju i propazaraju. Nakon ne dugo stigoše tri parobroda: »Makarska«, »Cetina« i »Mljet«, a na prvomu bio im je gjenero — Dr. Josip Smodlaka, koji videći na obali onoliko naroda mislio da su sve sami »naprednjaci«, te od ushićenja poska- kivao i mahao — ko da će od radosti u more skočiti — ali za čas se veselje u žalost preobrati, jer kad se približi uz obalu, u- vidi da to nijesu »maprednjaci«, i da na prsima nemaju vrpca u srpskim i hrvatskim bojama, i mješte jednodušnih pozdravnih us- klika, dočeka ga jednodušno — podsmje- hivanje, ono dubrovačko podsmjehivanje, u kome se zrcali dubrovačka fina satira. Iza govora Dra. Smodlake, te presjednika od- bora »dubr. naprednjaka« i srpskog odbo- ra — zavlada grobni mdk.... Po govoru Dra. Smodlake opazilo se je razočaranje... Ostadoše u Gružu do pred 11 sati, čeka- jući parobrod »Evu», koja je tri sata bila u zakašnjenju, zbog nekog pokvarenja u stroju. Po tome se uputiše u grad. Obješeni nosovi. Dr. Smodlaka i njegov štab za stalno su u svojim glavama sno- vali, kako će ih gragjanstvo »objeručke pri- SARA SEPA DN 95 OVA do Kazali- biti posut«, kako će im »dje- nih u bijelu špalir praviti«, kako će se ori nizati«, kako će »zastava do zasta- dlaka se tužan sve putem okreće, ima li gdje koga, ali nigdje nikoga....; mješte posipljanja cvijećem posiplje ih — prašina ubitačna, znoj ih oblijeva, ko da se sve protiv njih urotilo, i tako odmah uvidješe, prije nego u grad ugjoše, da je blamaža potpuna, koja je napokon do vrhunca do- spjela, pa nije ni čuda da u grad ugjoše — mrkih obraza, obješenih nosova.... Kitu cvijeća ,Evi“, Dobro je jedan pri- mjetio, da bi oni, koji su »Evom« putovali imali joj ostati harni radi trosatnog zakašnje- nja, jer im je tako prištedila 3 sata manje bla- maže a Dubrovčanima 3 sata manje smijeha i satire, 3 sata manje ugodnog pazaranja. Vi- di se, da je »Eva« vrlo lukava, pa će joj s toga po svoj prilici Dr. Smodlaka iz »na- prednjačke« bašće u Spljetu poslati na dar kitu cvijeća sa srpsko-hrvatskom vrpcom i sa natpisom: »Lukavi Smodlaka — luka- vijoj Evi«. Povorka. Kaštelanska je seljačka glazba predvodila povorku, koja je — da ruglo viši stepen postigne — ušla u Hrvatsku A- tinu koračnicom »Rado ide Srbin u vojni- ke«, ko da se je tim htjela osvetiti Dubro- vačkom gragjanstvu na onakovom nikako- vom dočeku, na onako finom satiričnom promatranju i podsmjehivanju. Ali je u to- liko Kašlelanska glazba koračnicom »Rado ide Srbin u vojnike« pobudila i još. više negodovanje kod svih pravih Hrvata, kod svih svijesnih Dubrovčana. Pred svakim pak odjelom nosili su tablu, na kojoj je bilo označeno dotično mjesto. Svaki je pak i- skreni prijatelj hrvatske misli veseljem isti- cao, da dubrovački kotarjnikako nije bio za- stupan, a da i ne govorimo o dubrovačkom općinstvu i okolici, što će i svakog prija- telja našeg puka veseliti, jer je to najboljim dokazom da se naš narod u okolici neda vući za nos, da je uvidio posao i namjeru advokatske kancelarije; tim je pak dokaza- no koliko je naš Župljanin, Konavljanin, Riječanin, Šipanjanin, Orašanin, Lopugja- nin i ostali mnogo i mnogo napredan i pametan. Jer Župljanina nije bilo niti je- dnoga, a za tablom »Konavle« uz dvojicu bio je Konavljanin Niko Kušelj, iz Mikuli- ća, koji je pred svjedocima izjavio, da se je ono jutro trefio u Gružu, gdje ga je je- dan od glavnih mjesnih «naprednjaka« sao- kupio molbama i zaklinjanjima, da bude do grada stupati za tablom »Konavle«, jer inače da bi morali rečenu tablu odstraniti. Ovaj dobričina, da molbi udovolji stupio pod tablu, ali kad je u gradu bio upozo- ren, da su mu na prsa stavili i srpsku troboju, što u hitnji nije opazio, odmah baci vrpcu na tle i prezirom se odaleči. Na čast mu ! Kad su pak preko Place pronijeli tablu sa natpisom »Dubrovnik«, zavlada sa svih strana grohotan smijeh. Ta kako ne- ćete: Dubrovnik zastupalo desetak nevolj- nih, neukih šegrta, megju kojim polovicu onih, koji su se nazad malo dana sa brda spuštili u grad. Tako praćeni smijehom do- gjoše pred Gundulićev spomenik, gdje se razigjoše. Skupština u kazalištu. Ne t. zv. »na- prednjaka« nego radoznalog gragjanstva za čas se kazalište napuni, jer od t. zv. »na- prednjaka« bilo ih je tek stotinjak, jer svi ostali »smodlakovci« odoše po kafanama i gostionama, ne mareći za tako »spasono- snu« skupštinu, koju otvori Dr. Josip Smo- dlaka. Bilo bi suvišno da njegovu govo- ranciju navagjamo, jer i nije ništa drugo nego kopia svih onih butada i krilatih fra- za, kojim libelske »Pučka Sloboda« i »Slo- boda« svagdano pitaju svoje tužne štioce, Vrijedi pak spomenuti, da i ako je Dr. Smo- dlaka na početku govora naglasio, da neće nikoga vrijegjati, već se jedino zabavljati svojom strankom, ipak je svako malo poli- tičke nesumišljenike i ako indirektno vrije- gjao i napadao, osobito zaslužno svećen- stvo, ono svećenstvo koje je on isti otrag malo godina hvalio i u zvijezde kovao, te svakom zgodom rodoljublje i požrtvovnost svećenstva na izgled predočivao. Ali da..., onda mu nije jedina misao bila, kako će hiljada steći, kako će sam sebi reklamu či- niti... (O njegovoj pak »dosljednosti« progovorili smo u prošlom broju, a nasta- vit ćemo prvom zgodom). Po tome pozdravi načelnika Dr. Pera Čingriju, na što mu o- vaj odzdravi sa nekoliko vijugastih riječi, koje tumačiti možeš kako hoćeš. Zatim je Dr. Tartalja kao tajnik počeo čitati izvješće »O rađu i napretku stranke«, iz kojega se je opazilo klimavo stanje njihove stranke i dvaju im libelski organa, osobito kad je spomenuo da su do sada preko hiljadi predbrojnika morali obustaviti šiljanje lista, radi neplaćanja, a kad je on takav broj priznao, tada cijenimo da će ih biti triput toliko | (Ovo su oba mjesna lista premu-| čala, naravno u ime »nepristranosti« !) Jer je već bio 1 %!/s sat po podne, pre. sjednik prekine skupštinu, zakazavši ori za & e po podne. PRAVA CRVENA HRVATSKA Nešto vino, nešto vrućina — ,spašena“ je domovina! Na 2 sata imali su skupni objed u Sokolani, i to skroz gospodski, aristokratski, naravno uz program — »de- mokratski«! Na pretek se je lijevalo razno vino, pivo i šampanjac. Za sigurno se je mnogim uslijed onake vrućine i pića u gla- vama već pričinjala »spašena domovina«, sa na čelu knezom Josipom Smodlakom VII. (jer nije protivnik naslova: sette bandiere, što je dokazao radosnim mijenjanjem pro- grama i skakanjem iz stranke u stranku!) Kad se je pak začulo pucanje šampanjca, jedan šaljivdžija pošprdno dovikne: »Nešto vino, nešto vrućina — spašena je domovina«! Nastavak skupštine. Poslije 5!/2 sati i sami »naprednjački« gjenerali preko volje ugjoše u kazalište. Dr. Tartalja nastavi či- tanje, a po svršenom čitanju pregje se na izbor glavnog odbora. Zatim ustane Dr. I- ljadica, koji najprvo pita proštenje što ne- može jače da govori (ko zna koliko je puta pri šampanjcu nazdravio! Op. sl.) On je o- sobito isticao veleizdajnike, ističući da su nevini kao i on! Njegov govor ne možemo donijeti, jer je u drugoj novini bio zaplije- njen. Preko predlaganja resolucije bilo je i smijeha. Zatiim ko van sebe stadoše klicati »Živjeli veleizdajnici!« Po tome ustane Dr. Tartalja, predloživši resoluciju o koopera- ciji stranaka. U to ugje politički povjerenik, te javlja presjedniku da ima pregledati ula- znice. Presjednik prekine raspravu, ali u tome mu lukava dosjetka pane na um, da je najbolje raspuštiti skupštinu, jer i onako od njegovih niie bilo ni četvrtinu u kaza- lištu kao u jutro, osim radoznalih gragjana i ženskinja, i stoga ju u istinu raspušti,/ci- jeneći valjda da je tim više koristi učinio: polučio jednu blamažu manje, trsio se iz one vrućine i pošao na hladno pivo i k to- me još se u »Slobodi« proglasiti — jefti- nim mučenikom, a to mu je bilo glavno, jer ga je reklama i dovela u naš grad! Koncerat na Brsaljama. U večer je bila priregjena na »Brsaljama« rasvjeta i konce- rat od dvaju mjesnih srpsko-hrvatskih mu- zika. Svijeta je bilo dosta, jer drugovgje nije bilo koncerta, ali je vladalo neko oso- bito mrtvilo, prisilnost, bez iskre oduševlje- nja sa strane istih »smodlakovaca«, a gra- gjanstvo se nije ni osvrćalo, već došlo kao običajno na nedjeljni koncerat. Odlazak. Po svršenom koncertu svi uje- dno uputiše se put Gruža, na parobrod, praćeni od već spomenutih dvaju muzika. Srpsko-hrvatska opć. glazba dopratila ih je do vrh Pila, te se vratila odmah u grad, a srpska je muzika otišla sve do Gruža, što joj je i viša dužnost bila, jer i nije drugo bilo nego svesrpska »svečanost«. Pri odla- sku izderali su se na Pilama u pjevaniji »onamo, onamo ....«, i tim završi ta sve- čana komedija. Sve ljudi iz — ,uvjerenja“. Osvjedočili smo se, da je mnogo Smodlakovaca bilo namatano, ko zna pod kakovim obećanjima, a mnogi i mnogi nijesu znali zašto ni u koju svrhu dolaze. Najbolji dokaz je tome, što imamo veliki broj srpsko-hrvatskih vrpca, koje su bacali sa prsiju kad bi ih se upo- zorilo, da imaju na prsima srpsku troboj- nicu, i mnogi su ih nami uručili. Mnogi su pak došli, jer im putovanje bilo besplatno ili uz vrlo : nisku cijenu, a mnogi su izja- vili, da im se tako trefio besplatan izlet, te da su u gradu dosta svojih posala obavili, i po tome je očito da ih megju svim nije bilo niti deset po sto, koji su iz uvjerenja došli. Pokudljivi usklici. Kažu nam, da je bilo svakijeh pogrdnijeh a i svetogrdnijeh usklika, ali smo uvjereni da ih osugjuju i bolji e- lementi u stranci, Kako zavaravaju javnost. Zagrebački »Pokret« javlja megju ostalim izmišljotina- ma, da je u ophodu naprednjačkom u Du- brovniku učestvovalo 400 Konavljana (!!!), a mi smo ih vidjeli samo 3 (slovom: trojicu), a od tih dvojica stanuju u gra- du, o čemu govorimo na drugom mje- stu. Ali razumije se, da ovako »Pokret« pi- še za zagrebačke »napredne« teliće! Dokazali su svoj — ,demokratizam“ ! Upravo oni t. zv. »naprednjaci«, koji naj- više bulazne o »demokratizmu« i o »ljubavi prama seljaštvu«, u Dubrovniku im gospod- stvo nije dopuštalo da idu u društvu sa onim neukim seljacima, koje su na laskave riječi u Dubrovnik sa sobom primatali, već su ih svuda izbjegavali, i tako su samt po gradu lutali, ne znajući gdje da se za više stvari obrate, kao i za hranu, pak zadovolj- stvom ističemo da su im naši istomišljenici rado u susret došli i pri ruci im bili, Go- spodo, djelom dokažite ljubav prama teža- štvu, a ne samo laskati im i zlatne kule obećavati dok vam trebuju za vaše ambi- cije, a zatim im legja okrećete, Djela se , djela, a ne riječi u vjetar! Milo nam |vi; 08 S) 3 gospoda u pravom svijetlu pokazala, jer će to onim istim zavedenim |težacima oči otvoriji | »Naprednjaci“ htjeli demonstrirati — »naprednjacima“! U Nedjelju po podne iza raspuštene skupštine, kao i u večer mno- gi su »naprednjaci» htjeli demonstrirati i- stim onim smodlakovcima, koji su ih u Du- brovnik u svoje svrhe besplatno doveli, ali jer su mnogi od tih znanci naših sumišlje- nika, s toga smo sve sile uložili da ne do- gje do demonstracija, te smo ih mirili i molili da ne čine škandala, pa nam je mi- lo što nam je za rukom pošlo, inače kol: zna što se je moglo dogoditi, jer smo htje- li da naš grad ostane na visini svoje skla- dnosti, i dosta smo se izmučili doh smo ih umirili. Nekoje smo odveli van grada, da im u razgovoru nakanu odstranimo, a nekoje u »Zadrugu«, gdje su otvoreno ka- zali da oni niti su niti će igda biti »na- prednjaci«, da su Hrvati Starčevićanci, na što dvoranom odjekne gromorni poklik: »Slava Starčeviću« ! Demonstracije u stonskom konalu. Ja- vljaju nam iz Stonske okolice, da je smo- dlakovcima pri povratku sa obližnjih selija bilo priregjeno burnih, zaglušnih demonstra- cija, što da smo mogli bili bi i te osujeti- li, jer smo protivnici demonstracija. Najbo- lje ih je dočekati hladno, i ne osvrčući se na njih, jer ih se na taj način najbolje i- gnoriše. Kakovim su se srestvima služili, Po- znato je, da gdje su moglii nemogli slu- žili su se svim mogućim srestvima, sa- mo da što više učesnika primataju. O tome i iz Visa primismo u Nedjelju ovaj brzojav: »Sinoć šibenski smodlakovci na prolasku ukrčaše naših dvadeset junaka. Na odla- sku parobroda bilo je na obali prisutno oko hiljadu osoba, ali niti da se je čuo jedan odzdrav, što je najbolji im odgovor, a demonstracije zapriječismo. To je u ve- like smelo šibenske poglavice, te pokunjeni otputovaše. Molimo priopćite gragjanstvu. Višani«. Da se malo nasmiješ. »Dubrovnik« je dva dana prije dolaska »naprednjaka« me- gju ostalim žiradama i ovo donio: »Za do- ček naprednjaka spravlja se gotovo cijelo gragjanstvo(l!l) da ih što ljepše i usrdnije dočeka«!! Broj učesnika je pak povisio na 1200 do 1300«(!); neke pak novine na »1000«(!!) a srpski list »Boka« u jučerašnjem broju javlja, da ih je bilo »... preko 2000«!!! Nebi bilo lijepo sad rijet, da je »Dubr.« pretjerao a »Boka« zabumbižala, nego evo što ima bit na stvari: »Dubrovnik« računao po soldima, a »Boka« po helerima, i stoga je ona morala podvostručiti!! Vijesti iz naroda. Iz Pridvorja. (O ustoličenju vlč. Don Iva Dagonig). U prošlom broju naše »Prave Crvene Hr- vatske« donešen je opis svečanosti ustoli- čenja našeg dobrog župnika, veleč. Don I- va Dagonig, pa evo i nas, njegovih harnih seljana, da mu iz sveg srca čestitamo, sve- srdno želeći da nam ga Svemogući na du- go i dugo u dobrom zdravlju uzdrži, na korist ovog milog mu puka, sv. vjere i lju: bljene domovine. — Nadodati nam je pak prošlom opisu, da je svečanosti sudjelova. |8u lo 26 župnika i seoskih glavara, kao i više drugih pozvanika. Živio nam ! — Seljani Iz Konavala. (Gdje su smodlakovci konavoski?) Nada- li su im se jedno pedesetak! Nijesu se ve- le prevarili. Došla su dvojica, a druga su dva komada časno našli u Gradu i prilo- žili da ih bude četvero. (»Crvena Hrvatska« laže da ih je bilo 20). Ti su zastupali »ko- navoske naprednjake«! Zastupali! — to je ono, što ti čini se smijati. Istina, imali su doć svi; bilo bi ih tad sigurno više. Nego nesreća, doznali amo, da je Bendoni demo- krat, da je za »sitni puk«, daje došao na skupštinu, i da misli još govoriti. (A mi ga Konavljani, Bogu hvala, dobro poznamo). To je sve omelo. Ne htjedoše više ni čuti za polazak u Grad. Kad je Bendoni u stran- ci »sitnoga puka«, mi tu biti me možemo — govorili su. Nećemo, da se s nama ni- ko ruga«. I ne odoše. Pa odista se cijelo Konavle od jednoga do drugoga kraja smi- je, da se je Bendoni promijenio, da je on sad za »mali puk«; niko neće da vjeruje. Mi ga amo dobro poznamo i kao pravaša i kao narodnjaka, proti Srbima i za Srbe, proti Cavtaćanima i za Cavtaćane, a vi ta- mo po onoj — dragocjenoj pomadi! -e God. V. 1 pogranične oblasti, pogjoše svi ravno na_po- litičku oblast u Gacko, gdje će protiv njih biti proveden postupak. Cujemo, da će vla- sti protiv njih najobzirnije postupati i pri- vesti manjim kaznama samo one, koji su uz to bili vojnički bjegunci. U Crnoj Gor stoji još jedan takav odjel, pa se sprema da se vrati svojim kućama u domovinu. aji na Kreti. Turska je vlada u Corića u upravila notu na zastupnike kret- skih zaštitnih sila, u kojoj izrazuje svoju lvalu za osiguranje prava sultana na Kretu i osobnu sigurnost muslimana, pa izražava nadu, da će muslimani dobiti i politička prava. Uzrujanost u Carigradu. Carigrad: So- lunska vijest, da je na Kreti izvješen grčki barjak, djelovala je ovdje vrlo porazno. U mladoturskim se krugovima opaža veliko ogorčenje, koje je upravljeno protiv zaštit- nih vlasti, a u prvom redu protiv Sagieike, jer se u tom vidi njeno maslo. Grčki posla nik izjavljuje, da se to apsolutno nije do- godilo sa znanjem atenske vlade. Ratno stanje u Barceloni. Nad gradom je proglašeno ratno stanje radi izjava proti vojni na Maroko. Uslijed toga nastali su mnogi nemiri i sukobi svijeta sa oružni- štvom i vojništvom. Ubijen je kapetan oru- žništva. Tramvajska kola su prevaljena, a željeznička pruga u Tarrasu prekinuta. Mno- gi su vojnici desertirali. | Gradska kronika. Previšnja zahvala. Njegovo je Veličanstvo naš kralj izrazio Previšnju Za- hvalu našem sugragjaninu, preč. kanoniku Don Jozu vit. Crnici, na podastrta dva pri- mjerka brošure o svečanosti na Grudi u pro- slavu rogjendana i jubileja Njeg. Veličan- stva kralja, naredivši da rečena primjerka budu primljena u obiteljsku i fideikomisnu biblioteku. Čestitamo! Izlet u Sarajevo. Kako čitamo u kra- sno uregjivanom glasilu bosanskih Hrvata, sarajevskom »Hrvatskom Dnevniku« od 27. o.mj., ovaj naš izlet tako je oduševio milu nam braću Hrvate u Sarajevu, da se uprav natječu u pripremam za što doličniji nam do- ček. S toga ponovno preporučam o svoj onoj gospodi, koja namjeravaju prisustvovati ovom izletu u krasno Šeher-Sarajevo, a osobito gg. članovima »Zadruge« i »Gundulića«, da se požure pribaviti putnu kartu, a ne da se kašnje dogju tužiti, da im nije bilo mjesta, premda su društveni članovi. — Broj izletni- ka već se primiče kraju. Cijena je za članove »Hrvatske Radničke Zadruge» i Hrvat: Pjev. Društva »Gundulić« i njihovu obitelj za polazak i povratak sa- mih 8 (osam) kruna po osobi, a za nji- hovu djecu ispod 10 godina po Kr. 4. Čla- novi, koji žele voditi koga od prijatelja, mo- raju ih javiti Odboru. Cijena je za nečlanove, koje Odbor pri- mi, za polazak i povratak bez razlike Kru- na 10. Pošto nas i neka gospoda iz dubrovačke okolice pitaju, mogu li i oni prisustvovati izletu, ovim ih obznanjujemo, da ako žele nek se odmah prijave jednome od doli nazna- čenih Odbornika, jer kašnje ne će ih se mo- ći primiti radi ograničena broja izletnika. Prijave, od svakoga bez razlike, za izlet primaju se naj kašnje do 10. dojdućeg Av- sta. Prijave poslije 10 Avgusta ne uzimlju se u obzir. Putne karte kupuju se samo kod članova Odbora gg. Iva Stjepović, fotografa i M. Beasića. — Odbor. Primljen u polit. službu. Namje- snik dalm. primio je u političku administra- tivnu službu našeg sugragjanina g. Nikšu Goga, odredivši da za sada služi kod Na- mjesništva. »Crvena Hrv.“ i ,naprednja. štvo“*, Mješte nam odgovoriti »Crv. Hrv.« naprosto prenaša što piše »Hrv. Kruna« o »naprednjačkoj« stranci, prečinjajući se ko da nezna da se kao mi tako nijedan pravi Hrvat ne može slagati sa sadašnjim prav- cem i pisanjem »Hrv. Krune«, Tako je isto »Crv. H.« mogla nam mješte odgovara do- nijeti što piše zagrebački »Pokret«! Bolesnička blagajna obdržat će sutra (Nedjelja, 1. Avgusta) glavnu godišnju skupštinu u opć. vijećnici. Na znanje čla- novima, da nefaljeno pristupe. Sjednica Trgovačke Komore obdržavala se u četvrtak dne 22 ov. mj. u 10 sati prije podne, te bje prihvaćen ovaj zaključak: Trgovačka Komora glasuje, da se za sada u Dubrovniku osnuje »Trgova- Politički pregled. Povratak herc Rospapooathjh dobrovoljaca ae Mostar: U utornik oko 7 sati iz JR Mood Boba ari. Hržaica, (9- Mo ljudi. di, k aš jee SEE ive u oji su E ei rallegua pi čka Škola Usavršenja«, te da se odmah po- duzmu potrebiti koraci, da ista započme svoje djelovanje početkom školske godine 1909-10, U tu svrhu Komora glasuje za ovu školsku godinu pripomoći 200 K, i to 100 K od predračuna god. 1909 a 100 K od predračuna god, 1910. U isto vrijeme gla- suje, da se i nadalje poradi u već započe- se|!om smjeru, biva, da se po mogućnosti što malo< | prije osnuje u Dubrovniku državna trgova- čka škola. — Nadalje bje glasovano Jakovu