Br. 232. U DUBROVNIKU, 31 Jula 1909. PRAVA CRVEN Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po \ četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se polugodište. da je predbrojen | za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uzedništvu. — Za- zahvale i priopćena plaća se i a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. —- Plativo | utužljivo u Dubrovnika. 30 para po petit retku. Za oglase 20 para. po retku Čast dubrovačkom kotaru! Na 25. o. mj. demokratska stranka obdržavala je nekakovu svoju skupštinu u našem gradu.*) Bombastični proglasi nezrele omladine, mladenačka megalo- manija i zavaravanje neukog seljaka Ipak ova »napredna« omladina htje- la je na svaki način da pokaže svoju snagu, svoje sposobnosti, svoju kultu- ru; ili bolje, znajući ona da je za sve to nesposobna, pozvala je u pomoć spljetskog odvjetnika D.ra Smodlaku, nadajuć se, da će on političkom de- magogijom uspjeti elektrizirati Dubrov- nik i dubrovačku okolicu, i da će du- Čast dubrovačkom kotaru — jer je on otvoreno kazao spljetskome odvjetni- ku, da dubrovački seljak prezire ono- ga, koji sa svojim političkim uvjere- njem trguje. Čast dubrovačkom kofaru — jer je on neokaljanu sačuvao hrvatsku zaslavu. Čast dubrovačkom kotaru — jer je on i ovom prigodom potvrdio, da nema pojmovi ižbili na površinu, da je bilo od- mah jasno da od toga brašna nikad poga- če. Tu vam je »Obzor« recimo za nagod- benjake, »Pokret« za naprednjake, »Hrvat- ska Sloboda« za Milinovce, dapače je raz- ličito mišljenje megju istim predlagačima u »Hrvatskoj Kruni« i šibenskoj »Hrvatskoj Riječi«, a »Srbe« sa svojim »Dubrovnikom» ne bi trebalo ni spomenut, izostaviv tako- gjer i druge još glasove. Ko će od tih po- pustit u pitanju, da se te razrožnosti megju se na našoj slabosti jača dušmanin roda našega. 3.) Nije li očito kako griješi svaki onaj, posebice pak pravaš koji se takovim prizna- je, protiv svoga naroda kad zapušta načela koja su po g. Prodanu »duša, ponos i bu- dućnost naroda« ? 4.) »Srbohrvatanje je proti... najprimiti- vnijim pojmovima o jedinstvu prava i je- dinstvu domovine«, kako nas upućuje g. Prodan. Pa kako može sada on isti sa dru- moralo je sve to povući »ogromne« brovački kotar odmah u tor spljetskog | seljaka do dubrovačkog seljaka. mase pristaša »pučke demokratske stran- ke« u naš grad. Koliko li razočaranja! »Pokret« je prigodom ove skupštine pisao: već je lani bilo na zborovima »ori- jednih“ izaslanika iz teritorija stare r6- publike, otmjen ali srdačan doček učesnika sa glavnog zbora u Dubrovniku osvjedo- čio je da ima i tu lijepog ferena za stran- ku. U godinu dana eto osvojen je taj te- demagoga. Kruto li se prevariše! Nije nam poznato kako je »napredna« du- brovačka mlagjarija izvjestila Dr. Smo- dlaku o Dubrovniku i o seljaku du- brovačke okolice, ali po svoj prilici o- na mu ima biti predstavila našega se- ljaka kao kakova felića, koji je kader za ljubav jednog spljetskog odvjetnika Čast dubrovačkom kotaru — jer seljak dubrovačke skladne i poštene okolice svečano ispovidio, da njemu nije i neće biti nikada mjesta u toru felića spljetskog odvjetnika. Braćo seljaci dubrovačkog kotara ! Stari Dubrovnik, grad patrijotizma i hrvatske misli, grad sloboda i napred- ren u toliko, hom obdržavati zbor u Dubrovniku“. Demokrati su se dakle nadali da će Dubrovnik i dubrovački kotar osvojiti, da se već može sa uspje- baciti pod noge svoj obraz, svoje po- litičko uvjerenje, svoj harakter. Seljak dubrovačkog kotara potpuno ih je razočarao! Prigodom demokrat- ske skupštine on je otvoreno kazao, oni su se nadali, da će Dubrovnik ba- ka, veseli se, da kod vas nije mogla da upali demagogija jednog odvjetni- ka, koji hoće da seljačke interese združi sa interesima svoje advokatske kanće- larije. Kao što ste do sada dizali vi- soko zastavu vašeg hrvatskog rodolju- njima naravnaju ? Koja će od stranaka iz- vući tanji a koja deblji kraj? — Zar g. Prodan i drugovi kao pravaši ili »Srbi«? Zar naprednjaci ili nagodbenjaci? — Ne popusti li jedan ili drugi — prvom prigodom i u najsitnijem pitanju sva ta zgrada u ri- ječima tresnut će o liticu... Dostatno je natuknut već sam početak akcije ili poslje- dnji čin gospode prošlih dana na megju- stranačkom sastanku, gdje nijesu ni htjeli neki doći i ako izabrani već poslaše zamje- nike, i gdje je izabran presjednik i tajnik. Zašto nam »Hrvatska Kruna« ne unese mal- ko više svijetla .u stvari, ne nama, već u opće pravašima, da je vidimo. Ne smeta, gospodo, dajte da vas čujemo, i onako se već šapuće. Ili je zar potreba još bruke po govima svojim, ako ne srbohrvatat, a ono barem potpomagat one stranke koje na ža- lost našu srbohrvataju dapače i srbuju ? Nije li to na očitu štetu i uaroda i stran- ke, kojoj kažu da pripadaju? 5.) Kako da se u sklad doveđe jedna is- ključivo hrvatska stranka kao što je prava- ška sa zaštićivanjem manjina, koje hrvatskoj misli kopaju grob ili koje osujećuju barem rad za slobodu hrvatskog naroda ? 6.) Kako da se politički opravda da jedan narod na svoju štetu, jedna stranka koja se diči da je jedina ma dobroj podlozi, ako ne potpomaže, a ono barem ne priječi svim mogućim srestvima napredak druge stran- ke, koja ima za legjima dvije slobodne dr- žavice i to susjede, koje su htjele u poslje- citi pod noge svoju prošlost i poklo- da on ne misli pod noge baciti svoj niti se spljetskom odvjetniku, priznati Smodlaku za proroka i spasitelja, koji će raspršati »tmine« našega grada. U politički značaj; dubrovački seljak sve- čano je posvjedočio, da on visoko di- že zastavu svoga hrvatstva i patrioti- zma, te da niti besplatno putovanje, tu svrhu bio se je konstituirao i jedan blja, jednako ju dižite i unaprijed. Vi ste odveć pametni a da bi ste nasjeli političkim spletkama spljetskog advo- kata. Vaši protivnici, razočarani, jer vas ne uspješe prevariti, odlučiše razaslati pravaše, da se napokom dogodi ono što je g. Prodan izjavio dopisniku »Obzora« biva, da od akcije neće biti — ništa? — Megjutim pregjimo na il. pitanje i vidi- mo hoće li akcija trojice biti korisna ili štetna i koiiko po hrvatski narod ? — Ka- dnje doba da i mačem u ruci posegnu za hrvatskim zemljama ? Teško, teško je čovjeku i pomisliti! Da Srb radi za Srbe, da Talijan radi za Tali- jance, da Magjar za Magjare, ma bilo gdje razumljivo je. Ali Hrvat, da radi za Srbe anonimni odbor »lukijernica«, koji će niti kojekakva advokatska demagogija rasvijetliti pamet svijeenom Dubrovniku i dubrovačkoj okolici. Grehota i prava grehota, da dotični odbornici nijesu stavili i svoj potpis ispod onog bom- bastičnog i bezsmislenog proglasa, da se cijelo naše gragjanstvo upozna sa individuima, koji hoće da sole pamet Dubrovniku. Po svoj prilici oni nijesu htjeli staviti potpisa, jer uvjereni, da bi im se gragjanstvo izrugalo, uzelo ih u šprdnju i da bi im kazalo: učite djeco, da jednom postanete ljudi — učite, da jednom postanete ozbiljni — učite da postanete napredni. Ali neka naša mla- dež kao da neće da to razumi; stoprv je ostavila gimnazijalne klupe i odmah se proglasila »naprednom«, kličuć: ži- vio mapredak, živjela sloboda, a da se nije kadra njega zavesti. Živio svijesni dubrovački kotar! Ovo je poklik, koji se ori iz vesela našega srca. Drugčije se nije bilo ni nadati. Ko pozna junačke Konavle, pitomu Župu, romantičnu Rijeku; ko pozna ubavni Lopud, Šipan, Kalamotu i ras- košne predjele Trstenoga, Orašca i o- kolnih mjesta; ko pozna razvijenu hr- vatsku svijest stonskih gragjana — taj je bio više nego siguran da demago- giji i zavaravanju nema i ne može bi- ti kod nas mjesta. Živio svijesni dubrovački kotar ! Nč, seljak dubrovačkog kotara nije proda- na mješina, koja se dade zavarati za- glupivanjem spljetskog odvjetnika. Dr. Smodlaka može da slavi seljačke »tri- oni u te poklike razume baš toliko i umfe« u spljetskom kotaru, može ta- koliko i pok. Niko Karolina kad je kli- cao gradskim ulicama: živjeli naši! *) Odmah izjavljujemo, da mi priznajemo, da programu demokratske stranke spljetske ima i lije- pih tačaka, a to su baš one, koje je Jozo Dr. Smo- dlaka prisvojio iz programa stranke prava. Ali te li- jepe tačke zaokružene su takovim porokama, da nji- hova vrijednost potpuno iščezava. A sredstva, kojima gi demokratska stranka« služi da postigne oj cilj takova su, da ih se mora stiditi svaki ugla- gleni i kulturni čovjek — u ovome nas je uvjerila i demokratska skupština, koja se je neki dan u našem gradu obdržavala. PODLISTAK. NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. Prof. W. Ljubibratić. V. Isto je tako prosta laž, što g. Bertolini piše na strani 241, /nm futta la Croazia. Slavonia, non trovate una sola scuola (nd Volksschule, nč Gymnasium), ove si tolleri mo da okuplja teliće, ali u Dubrovni- ku i u dubrovačkom kotaru nikada! | lako su neki seljaci iz Slanske okolice skupštini prisustvovali, ipak ih je ispri- čati, jer zavarani od kojekakvih pro- bisvjeta i nekih lihvara. Gaat dubrovačkom kotaru! Da, čast, jer je on, ovom prigodom, sačuvao dobar svoj glas, što ga je u Dalmaciji uvijek uživao. do konca školske godine — a nije baš da- leko — pak ću ga poslužiti tako, da će se u buduće čuvati, da bulazni ili brblja, kao onaj koji se u prahu valja Per forza di demon che a terra il tira O d' altra oppilazion che lega 1 uomo. Govoreći o Spljetu, jadikuje g. Bertolini, la maggioranza della cittadinanza ? italia- na, ma la maggioranza del comune & sla- va......l governo, ancora, favorisce gran- unghe- | demente \ incursione slava. (Str. 71). Da li rese. Na svim se srednjim školama Hrvat- ske uči njemački jezik kao obavezni pred- met već od prvoga razreda; na nekima je talijanski jezik obvezni predmet; a za ma- gjarski jezik mogli bi reći g. Bertoliniju, da je u ovo posljednje vrijeme po Hrvatskoj bilo otvoreno do osamdeset magjarskih škola. Navesti gradove, veće ili manje va- roši, na čijim se školama uči ili njemački, ili talijanski ili magjarski, nijesam za sada u stanju, jer mi manjkaju školski programi iz Hrvatske. Ali, neka se g. Bertolini ustrpi je gragjanstvo Spljeta u pretežnoj većini ta- lijanske narodnosti, ne treba niti pobiti, to dokazuju, to su dokazali izbori u Spljetu, gdje tako zvana talijanska stranka nije mo- gla dobiti niti stotinjak glasova. Megiutim, to može biti posljedica krivih naočala g. Bertolinija, za kojega je crno ono što je bijelo i obratno. Svakako moramo najsve- čanije protestirati protiv tvrdnje g. pisca, da vlada podupire / incursione slava. Kako je vlada sklona Hrvatima u Dalmaciji, najbolje dokazuje skoro riješenje jezičnog pitanja, kod vas golobradu mladost kako bi vas prevarili i na tanak led doveli. Stupe li takova djeca ia vaš domaći i pošteni prag, ukažite im vrata, recite im da: dubrovački seljak za nikakove novce ne prodaje svoje ime, svoj 0- braz, svoje poštenje, svoj hrvatski značaj ! Živio svijesni dubrovački kotar ! ži- vjeli svijesni seljaci dubrovačke okolice ! Konkretna pitanja. V. »Jaoh ti svakomu bez svoga. Tako jaoh i nama do vijeka, kad bi pam domovine ne- stalo«. Prodan: »Uspomene« III. 97. Vidjesmo do sada, da g. Prodan i dru- žina nijesu smjeli kao pravaši poduzeti svoju akciju, jer za to nijesu imali manda- ta, jer nije bilo taktično da je baš oni i onakovu poduzmu i jer, ne odgovara pra- vaškom programu i načelima stranke prava, koje su oni članovi. Ovdje nam je dužnost poći i dalje, pa naglasiti svoje duboko u- vjerenje, da poduzeta akcija uza sve fraze i ljubice u praksi je, kako stvari stoje, i neizvediva. Da potvrđimo svoje mišljenje dosta je pogledati na pisanje naših listova o tome. Već u početku tako su opriječni po kojem je talijanski jezik dobio ono mje- sto, ona prava, one prednosti, koje mu ni- kako i nipošto ne igju. Da nije milostive vlade, koja ugagja tako zvanim Talijancima u Dalmaciji koliko može«i ne može, naš bi jezik imao ono mjesto, koje mu po pravu pripada. Altro che favorire I incursione slava! Talijanci opstoje u Dalmaciji, jer mi- lostiva vlada tako hoće, po onoj: Vuolsi cosi cola, dove si puote Cid che si vuole, & pid non dimandar«. Zašto pak milostiva vlada to hoće, to će znati najbolje Talijanci i njihovi kumovi u palači svetoga Šimuna u Zadru. Za nas je dosta konstatirati, da vlada tako hoće, I reggitori non comprendono ancora quale pericolo possano rappresentare nel futuro gli slavi, ascendenti di giorno in glorno (Str. 71.), poručuje g. Berlolini austrijskoj vladi. Ove farizejske riječi ljuto vrijegjaju sve Slavene naše Monarhije; ove su (arizej- ske riječi i ogavna denuncija. Slavi ne pretstavljaju za Monarhiju nikakovu po- žemo hrvatski narod, jer ako smo Hrvati moramo da kao Hrvati i radimo za ujedi- njenje i slobodu hrvatskog naroda i hrvat- ske države. Ako pak se odričemo svoga naroda, zapuštamo hrvatstvo za ljubav srbo- hrvatstva ili srbeža, tad nije ni služila ni- kakova akcija: proglasimo se jednostavno Srbima, i eto ti ne sedam pokrajina, već sedamdeset i sedam, cijeloga Balkana, sve živa živcata Srba, prama nauci »povesniča- ra« Medakovića, da se Srbima imaju sma- trat ne samo Srbi nego i Bugari i Hrvati i Slovenci. 1) Nije kuda uteći očitoj istini, koju i protivnici naši moraju priznati, da je stran- ka prava sa svojim načelima eminentno hr- vatska stranka. Tim ne mislimo isključiti, da i druge domaće stranke koja više koja manje ne rade na korist hrvatskog naroda, nu niti jedna nije, koja bi se mogla i iz- daljega uporediti sa strankom prava gleda- juć je sa hrvatskog gledišta. To mislimo ne treba dokazivati, danomice, danomice ima- mo bezbroj potvrda za to. Prama tome duž- nost bi naša kao Hrvata bila načela ta što moguće više u narod širiti, utvrgjivat ih, nastojati da prodru do u najzadnji kutić našeg naroda, jer time se pospješuje naj- bolje do cilja: jedinstva i slobode hrvatskog naroda. 2.) S druge strane vidimo danomice, kako nas je ono učio g. Prodan, da »dušmani našega naroda ništa toliko ne žele, koliko da se sruši pravaški bedem ...« prama to- me moramo mu to zapriječiti i ne dati da gibelj. Ako je drevno prestolje Habsburgo- vaca još čitavo, to se ima zahvaliti patri- otičnom i dinastičnom čuvstvu našega na- roda, koji je svojim hrabrim grudima bra- nio Monarhiju svaki put, kad se neprijatelji dizahu, da je iz temelja poruše. Zar je g. Bertolini zaboravio one tisuće Hrvata, koji su svojim tjelesima pokrili poljane Lombar- dije, kad se Talijanci sdružiše s Napoleo- nom Ill, da iz austrijske krune otrgnu dva alem-kamena: Lombardiju i Veneciju? Zar je g. Bertolini tako neuk, da ne zna, da je za ustanka u Ugarskoj hrvatski ban Jelačić sa hrabrim svojim Hrvatima pred sobom vi- tlao Magjare kao vjetar pljevu? Zar je g. Bertolini tako glup, da je zaboravio, da su se valovi našega Jadrana kod Visa zarume- mili od hrvatske krvi, kad je hrabri Teget- thof sa svojim junačkim hrvatskim morna- rima izlemao talijanskog admirala Persana i uništio onu silnu talijansku mornaricu kao da je bila od papira? Možda g. Ber- tolini s toga mrzi Hrvate, jer se sjeća još ili Talijance ili Magjare, ili barem ne osje- ćuje njihov rad u svojoj domovini, pa ti onda kaže da on radi za hrvatstvo i psuje svakoga ko mu ne vjeruje — to je nepoj- mljivo. I onda, jer smo Hrvati i hoćemo da Hrvati i ostanemo, da tadimo kao Hrvati za hrvatsku državu nč za drugoga, eto ih da nam predbace da »tadimo za našu hr- vatsku državu na način kako još nije niko države utemeljio« (Famozni članak »Roblje«). Navedosmo u kratko nekoliko podataka, a jer ne mislimo niti je potrebno da pona- vljamo što smo već u našim dosadašnjim člancima naveli, mislimo, da je svakome ko je pa i površno nas pratio, već jasno, da akcija g. Prodana i dražine ne samo ije korisna več uprav štetna po naš hrvatski narod. U svom »Obručunu« g. Prodan ka- že; »Mi otvaramo i dan danas slaojanskih čitaonica . . . borimo se za narodni jezik i narodne pravice; pače slozi za ljubav do- puštamo i nesmisao i sramotu srbo-hrvat- stva; mi smo u jednu riječ sve, samo ne ono što smo«. Jest, mi smo sve samo: te Hrvati, mi radimo za svakoga i sa svakim samo ne za Hrvatsku i sa Hrvatima; a u to kolo će brzo i pravaši u Dalmaciji, ako se ne ostave ćorava posla! — Budimo mi dobri Hrvati, pa Hrvatske nam niko ne u- grabi ! M. > uvijek onih ljutih batina, koje su od njih dobili Talijanci. Možda s toga mrzi Hrvate, jer se boji, kad bi se ltaliji još jednom pro- htjelo da se podigne protiv naše Monarhije, da Talijanci opet budu izlemani od Hrvata, Ali, dok mi nekako možemo. shvatiti mr- žnju g. Bertolinija prama Hrvatima, ne mo- žemo nipošto razumjeti, kako se je u Za- grebu moglo naći ljudi, koji su ga pohva- lili sa svoje simpatije i nepristranosti prama slavenskim narodima. Još više nas taj po- jav zapanjuje, kad pomislimo da ta pohvala dolazi g. Bertoliniju sa strane onih, koji i u novinama i u sku maius ma viču i galame p vlađe, kao da bi ona tobože stvarala vel vamo se istov aljenskim do- EDO 8 to i javno kori sve sla- cizd nam ma našoj Monarhiji. vno ičkih iru, bije MEJE 3.008 b ma našoj carevini? 2 zm sam 33. ri ln