Br. 236.

A

U DUBROVNIKU, 28 Avgusta 1909.

NENA I

 

[cree je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
1 četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

polugodište.

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

WIS

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za-

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 pata po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
netrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

od. V.

 

Slava Ljudevitu Gaju!

Svi su se listovi opoštenili prosla-
vivši velikana Hrvata D.ra Ljudevita
Gaja; svi su nanizali vanredne njego-
ve vrline, spomenuli rodoljublje i nje-
gov rad, nanizali razna mu djela. |
jest Gaj bio duša od čovjeka, i zaslu-
žuje svu onu slavu i sve ono pošto-
vanje, koje mu je zemlja iskazala pro-
šlijeh dana, kad se je navršivalo 100
godina da se je taj veleum rodio. |
mi se duboko klanjamo njegovoj uspo-
meni, harni iz sve duše, jer je naše-
mu narodu dao abecedu skupnu, jer
je narodu dao jedinstvenu literaturu,
jer je oživio i sakupio vrle i značajne
oce nove naše književnosti. Njegov
bistri um doskočio je tomu; ali nije
dostignuo glavnu svoju misao, glavnu
svoju težnju, koja je bila ta, da naš
narod prigrli skupno ime, skupni na-
ziv. Videći kako svak piše azbukom
kako hoće; kako svak upotrebljava i-
zraze i forme pokrajinske, on je tra-
žio lijeka toj nevolji, i našao ga je:
videći pak koja je golema svagja u
narodu, jer dočim jedni hoće da su
Hrvati, drugi upiru u to da su »Srbi«,
videći kako veliki slavenski spisatelji
jedni se izlažu za jedne, drugi za dru-
ge, on bijaše zamislio veliku zamisao,
da se jedni i drugi odreknu plemen-
skoga svoga imena a da poprime po
povjesti priznato i slavljeno ime llira.
Takim imenom bijaše okrstio našu do-
movinu veliki genij u čovječanstvu,
silni Napoleon, i to ime pronosilo se
je u doba kad je naš velikan odrastao
i stupio na javno polje da posluje.
Zamisao u sebi bijaše plemenita, i da
je naš narod usvojio u svojoj cjelini,
narodna se snaga eto nebi lomila u
ovo maldane sto godina; mnoge bi
nevolje izmegju nas bile nestale, i da-
nas mi bi smo bili u boljem položaju,
u boljoj sreći, u boljem napretku; ali
dočim su Hrvati zanosno pjevali: »mi
smo braćo Ilirskog sinci plemena«, do-
tle »Srbi« ostali pri svojoj i nikakav ra-

PODLISTAK.

NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA.
Prot. W. Ljubibratić.
X.

Gosp. Bertolini, kad hoće, zna biti jasan
i razumljiv kao malo koji publicista. A ta-
kav je obično onda, kad ima da Hrvatima
podmetne kojekakove namjere i osnove, koje
u bitnosti ne opstoje, već jedino t njego-
voj usijanoj glavi. Samo nekoliko stranica
napred dobivamo razjašnjenje cilja talijan-
skog pokreta u Trstu, biva 7 ultima sostanza
tog tobožnjeg Austriji korisnog pokreta, te
la finalita del domani slavenske politike.
Slavenskih ćeš elemenata — jadikuje za
spas austrijske Monarhije zabrinuti g. Ber-
tolini — naći u Hrvatskoj, Slavoniji, Dal-
maciji, Kranjskoj, Srbiji i Crnoj Gori, naći
ćeš ih i u Koruškoj, Štajerskoj, Tirolu, Istri,
Bosni i Hercegovini. Na sjeveru dopiru go-
tovo do Beča; na zapadu gospoduju dobrim
dijelom Jadrana ; na istoku sežu do Rumunj-
ske, a na jugu graniče s Turskom. K tomu
treba nadodati — uzdiše g. Bertolini — da
i u Ugarskoj ima gotovo šest milijona Sla-
vena. Svi ovi Slaveni — nariče g. Bertolini
— nastoje da se zajedno stope i utemelje
jedino slavensko carstvo. Ko će se postaviti
na čelo tome panslavističnom pokretu? Niko
drugi nego Hrvati, Nakon ovoga strahovi-
toga otkrića nastavlja g. Bertolini na ovaj
način; Za Croazia e la Slavonia si agi-

zlog, nikakvo dobro do dana dana-
šnjega nije ih ni za dlaku pomaklo s
toga stanovišta: svojatanje slijedilo je
sve sebe, i ta prepirka, ta narodna ne-
volja slijedi i danas, dapače najavljena
je borba do istrage i strasti se neće
ustaliti, dok se ili jedno ili drugo ple-
me ne nametne tolikom silom i sna-
gom, da prisili drugo pleme da uza
nj pristane. Pokušali su Hrvati tako-
gjer i jugoslavenstvom, ali su naišli
na takav srpski otpor, da i ta nami-
sao i ako plemenita ostala je posve
jalova. Danas stvarati nove pokušaje
bilo bi nepromišljeno, jer se je svijest
narodna tako razgranala, da bi takav
pokušaj naišao i s jedne i S druge
strane na toliki narodni otpor, kako
ga nebi bilo moguće uzdržati niti je-
dan dan. A ipak maldane svi su li-
stovi premučali tu namjeru i taj pot-
hvat velikoga Gaja; premučali su, da
ne bi ozlojedili »Srbe«, koji su odma s
prve bili protivni Gajevu naumu; ne
samo nego su ga preterirali i prigo-
dom njegove stoljetnice. Mi spomenu-
smo i taj pothvat, jer je najbolji ures
velikog uma i velike duše pokojnog
Gaja: i tako u malo redaka istinski
prikazasmo u cjelini njegovo javno
političko i književno poslovanje. On
spada za to u onu legiju velikijeh i
slavnijeh Hrvata, koji su u malo go-
dina stekli toliko dobra narodu svomu
koliko bi drugi u drugijem narodima
stekli kroz stoljeća; koji sa potpunim
pravom mogli pjevati: »Još Hrvatska
ni propala — dok mi živimo«, a mi,
koji zadivljeni gledamo i uživamo ve-
lebna njihova djela, iz harne se duše
njima poklanjamo, a nadasve njihovoj
poglavici pokretaču nove ere u knji-
ževnosti, velikomu i slavnomu D.ru
Gaju!

Neka mu svaka hrvatska duša har-
no i gromko po tri puta kliče:

Slava Mu! Slava! Slava!
s

 

 

tano da lungo tempo per poter costituire
un regno a sč — come l' Ungheria — re-
gno del quale la dinastia degli Asburgo-
Lorena sarebbe titolare (certamente bisogna
cominciare cosi......). (Str. 241.). Ovdje
se je g. Bertolini previše zaletio. Doduše
nastoje Hrvatska, Dalmacija i Slavonija da
se sdruže, da opet uspostave trojedinu kra-
ljevinu. Ali Hrvatima nije nikada na um
palo, da se ocijepe od Monarhije, kako im
to podlo podmeće g. Bertolini. Hrvati žele
ujedinjenje ali pod moćnim i slavnim že-
zlom Habsburgovaca. One namjere, koje g.
Bertolini podmeće Hrvatima, mogu opsto-
jati jedino u njegovoj praznoj tikvi i u glavi
njegovih hvalitelja oko »Obzora« i »Savre-
menika«. Pravi Hrvati čvrsto stoje uz svo-
jega kralja, kao što su stajali i njihovi pregii,
koji su uz poklik Sve za čara i za Dom
hrlili veselo u boj, davali život i krv, kad
je trebalo braniti slavnu Dinastiju Habsbur-
govaca od neprijatelja. To neka upamti g.
Bertolini i drugi put neka se čuva sličnih
osvada i uvređa, radi kojih bi mogao do-
biti po gubici.

I kao da je već blizu vrijeme rasula Mo-
narhije od navala i nasilja Hrvata, g. se
Bertolini pozivlje na politički takt austrij-
skih ministara, ma odanost austrijskih čino-
vnika, na dobru volju svećenstva, na vijer-
nost vojske, eda Austrija uzmogne nadvla-
dati sve neprilike, te joj se spravljaju. (Str.
241.-242.). Da, austrijski su ministri poka-
zali dosta političke uvigjavnosti, činovnici

 

 

. o
Konkretna pitanja.
VIHI.

Zaključna riječ. Na postavljena pitanja
odgovorili smo neoborivim dokazima, bez
ikakovih zakučica, bez ikakovih fraza i nakita.
Iznijeli smo što smo smatrali zgodno i u
koliko smo bili dužni. Utvrdili smo tim: 1.)
da g. Prodan i družina nijesu smjeli podu-
zeti sličnu akciju u ime stranke, jer nijesu
imali za to mandata; 2.) da se njihova ak-
cija kosi sa programom i načelima stranke
prava; 3.) da je štetna po stranku i po hr-
vatski narod; 4.) da g. Prodan i družina,
ako hoće da i ostanu pravaši, moraju za-
baciti svoju akciju ili je najmanje preudesiti
prama načelima stranke prava; 5.) da u opće
onakova kakova je iznešena njihova akcija
nije ni dobra, ni taktična, a i niti izvediva;
6.) napokon pokazasmo samo nešto i od
onoga što je gospodi trebovalo prije svega
učiniti. Mislimo, da smo time iscrpili pred-
met.

Uza to smo takogjer manizali nekoliko
činjenica, koje nam bijelodano dokazuju, da
je »Hrvatska Kruna« zapala od početka ove
godine u nepravaške ruke, te ostavila časni
put kojim je neustrašivo bez ikakovih ob-
zira koracala, što je s ponosom isticala cijela
stranka i dičila se svojim glavnim glasilom.
Nu ne samo da je u pravaštvu zabasala, već
ju je slavosrpština od neko doba tako za-
razila, da se može boriti o prvenstvo sa o-
stalom sličnom družinom. Zašto? Zar radi
akcije? Ni najmanje, jer sve to sa pokre-
nutom akcijom ni najsitnije sveze ne ima.
Čemu onda? U oku Starčevićanaca vidi tru-
nak i kad ga ne ima, u svome i današnjih
svojih prijatelja ne vidi ni grede i ako joj
već oko iskopala! Zar je trebalo da i »Hr-
vatska Kruna« pridoda svoje, da je više
smutnje u narodu? — Žalostno!

Konstatovasmo takogjer da je akcija po-
krenuta u Zagrebu — uza sva uvjeravanja
da su »svi izuzev Starčevićanaca u načelu
pristali« — propala. To nam je potvrdila i
činjenica da su ponovno u Spljetu poduzeli
sličnu akciju, imenovavši je »megjustranač-
kom kooperacijom« i suživ je na samu Dal-
maciju, a kad se to postigne, da će je ra-
širiti na sve pokrajine hrvatske (ili srpsko-
hrvatske ?).

Još je jedna velika istina prigodom ove
akcije sjajnu potvrdu primila, a to je, pošte-
na otvorena borba za narodna prava da se
jedino nalazi kod naše Starčevićanske stranke
prava, pod vodstvom D.r Franka. Jedino je
naša stranka otvoreno i jasno naglasila svoje

su u Austriji odani svojemu slavnome Go-
spodaru, svećenstvo radi u prilog Krune i
Prestolja, a naša vojska može cijeloj Evropi
služiti kao izgled vijernosti prama Premilo-
stivoj osobi našega Cesara i Kralja. Ali ova
plemenita svojstva austrijskih podanika i či-
novnika, svećenika i vojnika neće vlada A.
ustrijska izrabiti u svrhu naznačenu od g.
Bertolinija; već će se jednom skloniti, da
slavenskim svojim podanicima dade ona
prava, koja im igju, uvjerena, da u Slave-
nima ima, pak da će i u buduće imati na-
jači oslon protiv ma kojeg bilo neprijatelja.
To neka upamti g. Bertolini. Nijesu Hrvati
bili nikada izdajice, već branitelji Prestolja
i Dinastije, i takovi će i na dalje ostati, pa
što o njima pisao g. Bertolini!

Na ovaj način g. Bertolini poručuje Austrij-
skoj vladi, da se čuva od Hrvata, koji sa
svojim panslavističnim težnjama igju izvan
okvira Monarhije. Ali isti g. Bertolini, ra-
spravljajući o pitanju, koji bi od naroda,
biva Srba ili Hrvata, imali da dadu smjer
i pravac panslavističnom pokretu u Astriji,
odlučuje se za Hrvate, koji u etičnom po-
gledu daleko stoje nad Srbima, pak jer hanno
comune coi paesi tedeschi dell Austria la
fede cattolica — che quelle due terre slave
(t. j. Hrvatska i Slavonija) ferventemente
professano; e sono affezionate alla dina-
stia degli Asburgo-Lorena. (Str. 242. i 243.),
Ako u ovim ri g. Bertolinija nema
kontradikcije, onda za cijelo ne opstoji kon-
tradikcije na svijetu. Na strani 242. nazivlje

|stanovište u ovom pitanju svojom izjavom,

koja je poslana na ruke g. Prodana a i u
»Hrvatskom Pravu« obijelodanjena, da je
svak vidi. Dočim sve do danas ne ima od
nijedne druge stranke pozitivna odgovora i
ako su prama zaključku morale stranke od-
govoriti do 10 veljače o. g. na ruke g. Pro-
dana. Neiskrenost je u najtjesnijem rodstvu
sa nepoštenjem !

U savezu sa ovim svim neka nam bude
dopuštena još neka pitanja, samo da nam
gospoda ne predbacuju dječiju frazu znati-
željnosti, nč, mi pitamo, jer imamo pravo
da razjašnjenje tražimo od onih, koji hoće
da nas kao stranku i kao članove naroda
vode, i koji zahtjevaju da ih i slijedimo.

1.) Neka gospoda udostoje se kazati šta
je s tom akcijom danas, i koja je korist od
nje narodu kroz ovo vrijeme od pola godine?
Jeli, da izuzev izbora presjednika i tajnika (?)
ni korak dalje nije se pošlo? Tako su nam
barem privatno prišapnuli! —

2.) Zastupnik g. Prodan obilazi svoj ko-
tar. To je i pravo, a trebalo bi da ga slijede
u tom i druga g.g. zastupnici! Čitali smo
o tome kompetentne izvještaje u »Hrvatskoj
Kruni« i ne nagjosmo niti cigle riječi da je
ili g. zastupnik ili ko od njegovih pratioca
(g. Angjelinović ili g. Škvrce) progovorio
narodu o poznatoj akciji g. zastupnika i dru-
gova u Zagrebu i Spljetu. Bilo bi poželjno
da nam »Hrvatska Kruna« kaže, je li g.
zastupnik polagao narodu račun i o tome ili
nije. Ako jest, za što to nije donijela »Hr-
vatska Kruna« pa i u kraće; ako nije — za
što nije? Ako nije on, za što to nijesu uči-
nila gospoda š njime? Čemu se tako važna
stvar krije narodu ili ako su i govorili, če-
mu je »Hrvatska Kruna« krije javnosti? —

3.) Sjećamo se dobro da je otrag nekoliko
dana »Hrvatska Kruna« u jednoj notici uprav-
ljenoj »Danu« u Spljetu, koji joj je prigo-
varao, odriješito odgovorila: »Znaju li oni
(biva oko »Dana«) da tu (t. j. u toj »ko-
operaciji« ili »vijeću«) glavnu riječ vodi Don
Ivo Prodan i njegova stranka?« — Molimo
da nam se kaže, je li to istina? Je li g.
Čingrija star. presjednik i ostale stranke to
potvrgjuju? Je li saglasan sa time g. Prodan
i preuzimlje li na sebe odgovornost kao onaj
koji glavnu riječ vodi bilo s uspjeha ili s
neuspjeha? —

4.) Ne smijemo ustvrditi jer ne imamo u
ruci dokaza za to, ali bismo, da tako kaže-
mo, založili glavu da ova sva akcija nije
potekla od g. Prodana prvoga, ili, ako je
potekla, nije onakova kakova je izašla vanka.

 

Kad bi se i tu malko više svijetla unijelo

g. Bertolini Hrvate veleizdajnicima, podmeće
im da teže izvan okvira Monarhije, predba-
cuje im da su antidinastičari, a na strani
243. veli o njima da su odani i privrženi
Monarhiji. Kako da se protumači ova kon-
tradikcija? Kako da se pametan čovjek snagje
u ovoj kontuziji? To zna jedino g. Berto-
lini. Za nas ostaje samo fakat, da g. Ber-
tolini, prožet vrućom i silnom mržnjom prama
Hrvatima, vrluda kao muha bez glave, vri-
jegja desno i lijevo, da tako iskali svoj bi-
jes, da zadovolji svojem fanatizmu, da po-
kaže svoju avita cultura italiana.
* +.
*

Sovim smo dovršili. Nama je žao, što
smo se morali tako dugo pozabaviti g. Ber-
tolinijem s jedinoga uzroka, jer on toga ne
zuslužuje. Učinili smo to iz obzira prama
našemu narodu, jer nas je u duši zaboljelo
vigjeti, kako jedan kojigod dotepanac može
mirno i slobodno vrijegjati naš narod. Uči-
nili smo to, jer nas je zgadilo vigjeti, da
u Zagrebu — u srcu Hrvatske — ima no-
vina, koje hvalospjeve pjevaju jednome Ta-
lijancu, što je sve Slavene u opće, a Hr-
vate na pose nazvao veleizdajnicima i pri-
kazao ih kao pogubne dušmane, ljute ne-
prijatelje Sjajne naše Austrijske Dinastije.
Uvjereni smo, ako u ruke g. Bertolinija dogje
ova recenzija njegove knjige — a mi ćemo
se pobrinuti da dogje — da će iz svoje pu-
tne torbe nasuti na nas pregršt psovaka
uvreda; uvjereni smo, da će nas »Piccolo«

 

nazvati italijonofobima, da će nam »Dalmata«

 

vidjeli bismo da nijesmo daleko od istine,
a tim bi opet onaj i odgovornost nosio.

5.) Još bismo molili da nam »Hrvatska
Kruna«, onako čisto i bistro ko što je pitamo
i bez ikakovih doskočica, razjasni razliku
megju »taktikom« svoje gospode pravaša i
taktikom n. pr. barem ostalih stranaka u Dal-
maciji, ako baš neće i onih u Banovini. —

I tako smo eto završili svoje članke o pi-
tanju. »Hrvatska Kruna« je već više puta
izjavila da će odgovoriti nam čim dobije mal-
ko vremena. Ako pak misli slično onome
odgovarati kako to čini u broju od 10 o.
m. i onako opravdati svoje čine, tad ima
razloga — ona. Čekamo da vidimo, a bude
li potreba neće nas srbiti ruka.

Bog i Hrvati! — R.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Graca kod Makarske.

(Sve za — »dobro puka«!!) Čita se u
novinama, da će ministarstvo financija dati
400.000 K za gradnju novog financijskog
parobroda za Dalmaciju, i motor čamac.
Zašto sve ovo? odgovor bi bio: za šetnju
i kupovat jaja i pršute! Doista evo dokaza:
financijski parobrodi »Spljet« i »Dubrovnik«
svako malo dana dolazu uz primorsku o-
balu od Spljeta do Stona u kupovanje ja-
ja; iskrcaju jednog mornara u jedno mje-
sto pa naprrjed u drugo na kupovanje ja-
ja, noseći veliku kofetinu od kuće do kuće,
pa ih s toga isti seljaci nazivaju »jajari«.
Mornari to uvide i srame se od ovog po-
nizujućeg čina, ali oni kažu da im je za-
povidio zapovjednik broda. Divne li službe!
I čobanice u brdu ih poznadu, pa kad vi-
du parobrod reče jedna drugoj: »Evo se-
ko, idu nam jajari«. Ovo je doisto čudno-
vato od vladinih službenika, da upotreblju-
ju podčinjenike i troše državni ugalj za go-
stiti se jajima, pršutima, kokošima i dru-
gim finim zalogajima! Znade li i vidi li
kogod ovo? Najzgodnije bi bilo, da im se
za tu svrhu nabavi posebni — torped-čamac,
da im fini zalogaji što svježiji stižu, jer za-
služuju zbog njihovog — »napornog rada«!
A novaca će biti — ti u što bi se upotre-
bili obećani »milijuni za Dalmaciju«! Samo
naprijed za — »dobro puka« |! — Biokovac.

Iz Kune na Pelješcu.
(Svečanost Velike Gospe). U našoj ma-
tici proslavili smo i ove godine dan Velike
Gospe svečanim načinom. Već u oči svet-
kovine pucanjem, slavljenjem zvona i pu-
štanjem umjetnih vatara bi naviješteno na-

i brat mu u Adamu »Risorgimento« pred-
baciti, da bolujemo od italofobomanije; u-
vjereni smo, da će prvi hrvatski dnevnik —
»Obzor« — i prvi hrvatski mjesečnik »Sa-
vremenik« sa svojeg olimpijskog neba pro-
suti na nas strijelice svojega gnjeva; uvje-
reni smo, da će nam se podmetnuti svako-
vrsne namjere i osnove, ali nam to malo
smeta. Morali smo oprati sramotu nanešenu
nam od g. Bertolinija i njegovih ortaka u Za-
grebu; to smo učinili i savjest nam je mirna.

Samo još dvije riječi. Da fanatični Tali-
janac Bertolini nazivlje Hrvate veleizdajni-
cima, neka mu bude oprošteno; Talijanci,
sječajući se batina, koje su u lijepoj Italiji
dobili od Hrvata, moraju nas mrziti. Ali, da
ga Hrvati nazivlju svojim prijateljem, da se
Hrvati ponose, što ih je nazvao veleizdaj-
nicima, to je prava sramota; to je moguće
samo kod recenzenta »Obzora« i »Savre-
menika«, koji za cijelo ne znadu, što je po-
nos, što li je obraz. Mi se nadamo, da će
i »Obzor« i »Savremenik«, kad pročitaju
ove retke, javno požaliti ono što su tiskali;
da će javno opozvati svoje pohvale i sla-
vospjeve prama g. Bertoliniju; da će javno
učiniti djelo pokajanja. Ne učine li to, onda
moramo reći, da je koža na njihovom licu
tvrgja nego kod one četveronožne dugouše
životinje, za koju g. Bertolini ima toliko

simpatije!
sie