Br. 238. U DUBROVNIKU, 1l. Septembra 1909. God. V. PRAVA CRVENA M Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. "i IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 19 PASA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. -2| 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta liskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — 'Plativo | utužljivo u Dubrovnika. U Šeher-Sarajevu. »Hrvatska Radnička Zadruga« i Hrv. Pjev.-Glazbeno Društvo »Gundulić« po vrlim svojim upraviteljima namisliše sretni izlet u srce Bosne, u Šeher-Sa- rajevo, i dogovorno sa časnim Upra- vama hrvatskih društava u ponosnoj Bosni, u Sarajevu, sretnu svoju nami- sao i izvršiše. Putovanje. Žurba je velika bila u našem gra- du, dozivali se, optrčavali tamo i amo, sakupljali se u razne skupine. Živa- hnost rasla sve to više kad je naša vri- jedna glazba milozvučno najavila, da se svi priprave na put, a istodobno objave u velikom formatu poslate iz * Sarajeva, javljale, da braća idu braći e bi se u u milom zagrljaju osvjedo- čili kako nas ne dijele ni rijeke ni pla- nine i kako je svaki kucaj našijeh sr- daca za dobro i sreću mile naše do- movine Hrvatske. Vrijeme bijaše namrgogjeno, ali ipak kiše nije bilo. Izletnici žure se u pro- storije naše krasne »Zadruge«, da se poredaju i okite narodnim znakom, da se u velikoj povorci upute k željezni- ci u Gruž, gdje će nastaviti preko Hercegovine do opredijeljena cilja. Sve dobro raspoloženo, veselo i ushićeno, čuje se žamor, dozivanje, klicanje ne- prestano, dok svak pripravlja nešto či- jem će se putem založiti i skratiti du- gočasnost putovanja. Tačno u 6 sati glazba zasvira i svi izletnici poredani dvoje i dvoje sa na glavi svoja dva dična barjaka uz neprestane koračnice progjoše preko Place pozdravljajući i- stomišljenike, koji s raznih razloga ne mogahu se pridružiti izletu, *) na oči- gled mnoštva, koje je znatiželjno gle- dalo, kako urećno i «ponosno stupaju. I tako u primjernom redu stigoše na kolodvor i zauzevši svoja mjesta odo- še njih 300 na put. Treba nam odmah istaknuti, da dubrovački izletnici i ako tvrdi i uvjereni Starčevićanci uputili su se čistom namjerom, da će suzdržati svoja ćustva i dati što je manje mo- guće oduška svojem uvjerenju, da ne bi ma bilo i nehote uvrijedili, pa bilo i kojega, ako ga ima slabića u Sara- jevu; ali ipak stvar i slava" ispala je u tako divnomu i čistomu Starčevićansko- mu. duhu, da smo svi ostali začugjeni i udivljeni, videći kao zrnd gorušnice posijano po velikomu i neumrlomu na- šemu Učitelju Anti Starčeviću, doraslo je do golemoga stabla, te je nada po- sve utvrgjena, da će svoje grane ra- širiti po svoj domovini i da će ju spa- siti iz ruku sviju nametnika i svijeh onijeh, koji joj o zlu rade. To nas je tako razdragalo i tako čvrsto utvrdilo u našemu uvjerenju, da nemamo do- voljno riječi a da iskažemo harnost, ljubav i priznanje muževnim Sarajlija- ma Starčevićancima, koji eto sastavlja- ju najpribraniju kitu rodoljuba u našoj domovini, što će se vigjeti najbolje stvarnim iskazom onoga što smo u Sarajevu doživjeli. vatskog naroda, gos; svij Današnje slavlje bilo najboljim dokazom, da »Bosna nije srbijanska, već je Bosna hrvatska«. Jedna smo vojska za goslo: Havatska Hrvatom! Naše e središte Zagreb! Dolje srbijanska propaganda! vjela njedinjena Hrvatska! Zaprijećeni Dubroećani Starčevićanci«. Vlak se uputio a u isto doba obi- lata kiša. Progjosmo poviše pitome naše Rijeke, a dični Riječani kao uzor Hrvati i mili naši suborci na pozdrav nami pale bengale, mašu rukama i rub- cima i kliču neprestano na dobar nam ut. Cijela se noć sprovela u domaćem teferiću: jelo se, pilo, pjevalo u rado- sti i veselju kao kad se ide na pir, Nakon nekoliko sati veseloga putova- nja željeznica stigne u Mostar, a jer je kiša kao iz kabla padala nitko od nas nije se nadao kakovom dočeku, toli više“ jer su bila blizu 2 sata po pono- ća. Ali kršni Hercegovci Starčevićanci stalni kako njihove litice a puni za- nosa i domovinske ljubavi ne ogleda- še se na nepogode vremena ni noći, nego u velikom broju netom vlak sta- de dadoše nam iskrenu i bratsku do- brodošlicu, koju izreče gosp. Džamo- nja, i panusmo jedni drugim u zagrljaj te se zavjerismo do potpune pobjede vojevati svete borbe domovine svoje. Na uzvrat užegosmo bengalsku vatru, odazove se naša glazba sa narodnom himnom a nakon toga svi jednoglasno zapjevasmo narodnu i Starčevićevu hi- mnu. Koliko god nas veselo iznena- dio takav bratski priček, za nas je bio kO znamen onoga slavlja, kojim ćemo završiti naše putovanje u Sarajevo. Hvala braćo Hercegovci, hvala dični Mostarci, vi ste nas zadužili velikom vašom žrtvom bdijenja i pričeka: a mi čim vam javno zahvaljujemo na iska- zanoj dobroti, ufamo, da će nam se pružiti prilika, da Vam odvratimo mi- lo za drago. Iz Mostara sijevalo i lijevalo, ali i- ak mjesečina rasvjetljivala kraj i mi smo u daljini kao ogromnu burnu pri- kazu gledali gordu Ivan-planinu, koja kao gorostas straži i čuva divno Sa- rajevo. Razdanilo se, zelenilo ti udara u oči sa svih strana, nestaje kamenja a sva su brda zasuta zemljom i zele- nilom; prestalo je i dažgjeti. Razabire- mo selija, oslobodili smo se mračnih tunela, koji se zamjenjuju kao paklje- ne jame jedan za drugim; vječno ze- lenilo kruni vrh Ivan-planine, prsi nam se nadimlju od svježega i zdravoga zraka, studena voda iz one česme naj- milija nam je napojnica a ispred nas puklo velebno polje, kojim se vijuga rijeka »Bosna« bogata ribom, zaselci svukud u gustomu zelenilu rasijani, pilano i opilano drvlje na mnogo mje- sta naslagano, vide se stada i žurni težaci, koji spješe na svoju rabotu. Željeznica jače drma jer leti niz brdo: puče glas, glas ushita i veselja: eto I- lidže, eto Sarajeva. Juri vlak i mi za- divljeno gledamo urednu Ilidžu sa fan- tastičnim svojim hotelima i divnim svo- jim parkom, ali vlak ne staje, čuje se zvižđuk i mi smo u Sarajevu. Pred nami je poredana golema četa kršni- jeh Sokolaša sa svojom fanfarom na glavi, ispred njih koči se divna zasta- va »Trebevićeva« društva, kršni je no- ,|si Bošnjak, dva divna Sokola straže joj a iza barjaka poredani su poglavi- ce i upravitelji svih hrvatskih društa- va iz Sarajeva, a okolo na okolo ne- mo mnoštvo vrlijeh Bošnjaka, koji nam dogjoše kao braći na po- zdrav. Priček. Sagjosmo sa kolodvora i poredasmo se uz naša dva barjaka i uz glazbu ; kliče se s jedne i s druge strane, grli se i ljubi a stari i novi znanci ce ru- kuju, prestavljaju se i pozdravljaju se, dok naša glazba začme hrvatsku him- nu, koju svi gologlavi i pljeskanjem pozdravismo, a nakon nje presjednik odbora za doček č. gosp. prof. Ljude- vit Dvorniković pozdravi nas kićenim govorom, kojega ćemo, kao i sve ostale govore, te pjesme prigodnice u nared- nom broju donijeti. Nakon njega pro- govori predstavnik grada Sarajeva i podnačelnik istoga Gospodin Dr. N. Mandić, koji u biranom govoru spo- mene sve dubrovačke slave, njegove velikane, njegove zasluge, tijesni vez pobratimstva i uzajamnog rada drevno- ga Dubrovnika sa Bosnom, a nadasve sa Sarajevom. Obradova se u ime gra- da pribranom dolasku milijeh Dubrov- čana i zaželje da i unaprijed budemo rame uz rame poradili na dobro i sre- ću mile Hrvatske, U ime izietnika od- govori na pozdravnom govoru presje- dnika odbora gosp. Dvornikovića gos- podin Vlaho Pata, a podnačelniku od- govori preč. Don. Ante Liepopili na- glasujući kao, dočim smo mi sičušni dio prostrane naše domovine, Bosna uz velikane svoje, Tvrdka i Hrvoju bila je uvijek najbolji štit, najbolji prsobran, nepresahnjivi izvor bogatstva i blago- dati našemu gradu, te izruči pozdrav i harnost uglednoj Općini glavnoga grada Bosne i takogjer zaželje, i da u- naprijed dogovorno i bratski budemo radili do jedinstva i slobode. Povorka. Uz zamjenito udaranje naše glazbe i Sokolaške fanfare izletnici i Sarajlije pridruženi i ispremiješani krenuše glav- nom cestom a paka glavnijem ulicam do sijela »Trebevićeva« doma, a sa strana, s jedne i druge strane, prati nas silu znatiželjnoga svijeta, koji se divi na- šemu redu, ushićenju i ljubavi, kojom stupamo kako slavodobitna vojska, koja ide da osvoji na juriš glavnu koju po- ziciju. Opočinak i razgled grada. Da iskreno rečemo, začudio nas je i zadivio uzorni red, kojim divni Boš- njaci bijanu nam na ruci da se od na- pornoga putovanja odmorimo i otpo- činemo. Što god brižna majka može učiniti za svoje milo dijete, sve su to oni uradili, a da ostanemo posve za- dovoljni. Svaki zahtjev, svaka uslužba, bila nam je odmah izvršena i učinje- na; i ne samo to, nego i pružena sočna okrijepa, kako bi smo bodra srca i us- hićene duše, mogli se diviti ljepotama, bogatstvu, palačama i divnim zgradama toga grada koji svakim danom orijaškim skokom napreduje, da postane jedan od velikih Europejskih gradova, Pado- še smješice, rasprede se veseli razgo- vor i tako okrijepljeni i tjelesno i du- ševno naše se društvo razdijeli u ne- koliko čela, koje po raznijem bojama imali su osobite svoje provodiće, da im ukažu divote Sarajevske: a divote uprav i jesu što priznavaju i svi oni koji u Sarajevo dolaze. Neka budu u- vjereni mili naši provodići i vas Od- bor za priček a i svi ostali Hrvati Sa- rajlije, da ćemo mi duboko sačuvati usagjenu ljubav i zahvalnost za njiho- vu brigu i za njihovo nastojanje oko- lo nas i ta harnost, koju im mi javno posvjedočavamo ostati će živa i neu- trnuta do zadnjega daha života našega. Banket. U 2 sata kako je bilo ustanovljeno po sred divnoga Ilidža na očigled ve- ličanstvenog parka, koji te zanaša u tišini i u hladu gorostasnijeh stabala, u otvorenijem verandama glavnoga ho- tela, bijaše nam skupni banket sa pre- ko 300 osoba, a na glavi nam pre- svijetli biskup Dr. Ivan Šarić. Dobro pogošćeni, na pečenomu zaredaše na- zdravice i govori, koje izrekoše sa stra- ne Bosanaca g. prof. L. Dvorniković, kao stoloravnatelj, presvijetli Dr. Ivan Šarić, g. prof. A. Tandarić, g. P. Rub- čić i Dr. Ambroz Dražić, a zanosno krasnoslovio svoju lijepu pjesmu pri- godnicu g. Nikola Ostojić, uvaženi i obljubljeni naš pjesnik; a sa strane Dubrovčana preč. Don Ante Liepopili i g. Karlo Goga. Don Aote kanonik Liepopili predloži, što svi jednoglasno i zanosno prihva- te, da se pošalju ovi brzojavni po- zdravi: »Hrvatsko Pravo“ Zagreb. Prigodom posjeta Hrvata Dubrovčana sabrani Hrvati Dubrovački i Sarajevski proniknuti hrvat- skom idejom velikog Starčevića, šalju Vama kao jedinim pobornicima te ideje bratski hrvatski pozdrav. Hrvati Dubrovčani i Sarajlije. Presvijetli biskup Buconić Mostar. Prigodom posjeta Hrvata Dubrovčana pozdra- vljaju Vas kao uzor pastira i hrvatskog otačbenika sakupljeni Hrvati Dubrovčani i Sarajlije. Adem-aga Mesić Tešanj. Dičnom vogjf muslimanskih Hrvata Herceg- Bosne šalju bratski pozdrav Dubrovački Hrvati sa braćom Sarajevskom, moleći da ustrajete u borbi za Hrvatsko ime i prava Muslimana u Bo- sni i Hercegovini. Živio! Hrvati Dubrovčani i Sarajlije. Pučka zabava. Po banketu u raznijem skupinama u živom zelenilu i tišini lijepe Ilidže naši i Bosanci razdragane duše, dadoše se na razgovore i na pričanja, a kad i kad slušali su zadivljene koncerte naše glazbe i vojničkog orhestra, koje iz- vršivahu po biranom programu. Spo- minjemo to da toliko naša glazba ko- liko vojnička orhestra udarale su tako fino i ćustveno da nas je svijeh zadi- vilo, što svjedoči pljeskanje našijeh i silnoga svijeta iz Sarajeva, koji je na- hrupio u Ilidže, da gleda zabavu i da se divi bratskomu našemu zanosu. Čast i jednoj i drugoj a nadasve vrijednim učiteljima, koji su upriličili taku zgo- dnu i milozvučnu zabavu, a osobito nekoliko ' komada našega vrijednoga učitelja g. Rahe silno su se dopadali Sarajlijama. Pravedno je da izrečemo javnu pohvalu i našijem vrijednijem glazbarima, koji su i ponašanjem a na- dasve vršenjem propisanijeh komada uprav se opoštenili. Uzorno se i skla- dno ponašali, kao uvijek, da smo mi uprav harni: jer su nam najbolje u Sa- rajevu osvjetlali lice svojim redom, u- mjerenosti i tačnosti. U večer na želju društva »Preporod« Starčevićanaca a- kademičara i srednjoškolaca naš Don Ante kanonik Liepopili stupi u nji- hov krug i sprovede radosno i vese- lo ponajbolje časove njegovog umrlog života, slušajući vatrene govore, razi- granijeh srdaca divne i žive sakuplje- ne mladeži, domovini i svijem našijem amanetima: digoše ga u vis i on im drža kratki govor odpozdrava i zahva- le, Neka budu uvjereni ti vatreni Hr- vati, da će u njegovoj duši ostati u- vijek živa spomen toga sastanka, a ne- ka oni porade kako su i obećali, da će sve učiniti, sve pretrpjeti, sve po- dnijeti, stalno i postojano i onda će naša mila Hrvatska biti sretna i ujedi- njena. Povratak. Dogje čas odlaska, ponovno se svi grlimo i tvrdimo vjeru, da ćemo i u naprijeda raditi dogovorno, raditi mu- ževno; kliče se neprestano i s jedne i sdruge strane društvima i pojedinim osobama a osobito ori se: Živio Dr. Jo- sip Frank! Živio Liepopili! Fantastično baca svjetlo bengalična vatra, glazba svira, klicanje raste, ori se i šumi da- leko i daleko dok vlak odilazi i spješi naprijed. Kad smo se prilično odaljili sva družina umorna od osjećaja, od ushićenja i truda spušte vegje i blagi ih san zanese u one bajne predjele gdje gledamo čudesa zatvorenijeh očiju. Veselo i radosno nakon mirnoga po- čivanja osvanu u naše strane, i kao da ožive ponovno gledajući » poznata selija i poznate krajeve. Netom stigo- še u Gruž harno otposlasmo zahvalnicu i ponovno iskazasmo svoju harnost go- stoljubivosti i ljubavi Sarajlija ovim br- zojavom : » Trebević“ Sarajevo. Na rodnome pragu hrvatske Atine, dirnuti du- boko srdačnim dočekom, ovijem svim korporacija- ma naša harnost, pozdravljajuć i kličać vam: Živjeli ! U ime svih izletnika ; Uprave: ,Hrvatske Radničke i hrvat. pjevačko-glazbenog društva \, Gundulić“. Predvogjeni glazbom slavodobitno ugjosmo u grad ponositi nadasve zato jer su dični Sarajlije ovjenčali sa .dva pritrana vijenca, koji su se cholo ko- čili na vrh našijeh barjaka. Braćo Sarajlije, * vaši vijenci živoga cvijeća kao. izgled žive vaše ljubavi stoje izloženi u prostorijam našijeh društava; oni će se čuvati kako naj- bolji znak i pečat naše ljubavi, naše harnosti, naše bratimske sloge. Hvala braćo, po hiljadu puta hvala, dao Bog, da svijem skupa, sve nam po cvijeću pjevalo, kako se i mi po- nosimo vašijem vijencima, vašom u- spomenom. Ispred »Zadruge« klikosmo još je- dan put iz svijeh našijeh grla, iz svi- jeh našijeh duša: Živjela nam braća Starčevićanci Sarajlije! Živjela nam, bra- ća Bosanci i Hercegovci! Živjela hr- vatska Herceg-Bosna! I tako naš izlet bijaše gotov. Zaključak. Posve smo osvjedočeni, da ovi iz- leti i saobraćaji jesu najbolje srestvo, da se nafodni duh izdigne, ožive i plamta te donese obilati plod miloj-do- movini. Držimo se braćo, dogovarajmo se, približimo se, utvrdimo vjeru, da ćemo jedan za svijeh a svi za je- dnoga postojano i neustrašivo , boriti se na rodoljubnom polju i uskorit ćemo dan, da nam mila Hrvatska bude sre- tna i čestita! t