pove Br. 239. PRAMA C NJENA M - U DUBROVNIKU, 18. Septembra 1909. God. V. IMSI Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 18 PARA. i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 -- Ko mmm ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE polugodište. Odgovorni uredulk PRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za- 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. Hrvati sarajevski, što da Vas s nama ovim pozdravljamo Vas svi \bila skrajna nevolja, jer bi bile proti više budite uvjereni, \nama dvije velike narodnosti u carstvu: | magiarska : njemačka, jes sale zemlje svi Hrvati Herceg-Bosne! nijesu sregjene, nijesu dogovorne, Sl-; Svima nam se pune grud+ rad dolaska romašne su za veliki pothvat, mala su|vašeg, pa si dajemo oduška kličući Vam: skupina prama Nijemcima i Magjarima.| Dobro nam došli! Živili dubrovački Hrvati! To su barem razlozi koje on navagja,| Milomu pozdravu gosp. presjednika od- da nas od trijalizma odbiju, ali, neka|bora, odvrati presjednik gosp. Vlaho Pata nam prosti, ti su mu razlozi i veoma ovim riječima: labavi. Gramzenje i nasilje Magjarske O. Prev mila braćo Hrvati jur su prije približili po- [SON ENE dili su ki lao kredi netočnog S - Po s sliviiska: Hodnika 3 Zadruga« i Hrvat. Pjevačko Društvo »Gun- sko svom žestinom ustaje, da dovikne | qyiić« iz Dubrovnika dolazi u sred Sarajeva TRIJALIZAM. Pogovara se od nekoliko mjeseca, da u našem carstvu mogla bi nastati promjena u političkim skupinama isto- ga carstva, te dočim do danas duali- zam bijaše jedini način, da se carstvo održi i jedino srestvo da se mimoigju narodnosne borbe, jer kad Nijemci i Magjari bivši dogovorni, cijenili su, da je svakome dobro kao i njima: što prije imala bi nastupiti treća politička skupina, koja bi imala sve prednosti i uzimala sve pogodnosti dviju skupina dualizma, i tako bi u Austriji imao o- svanuti na mjesto dualizma — trijali- zam. Tu su krilatu riječ najprije spo- menuli kršćansko-socijalni Nijemci, knez Lichtenstein i Dr. Lueger, bečki načel- nik. I naše su se novine tim bavile, a mi nijesmo o stvari progovorili, jer smo posve uvjereni da od svega to- ga brašna neće biti pogače. Pitamo ra- zlogom: bez ljute nevolje kako da Ma- gjari pušte iz svojih pangja tužnu žr- tvu, milenu našu Hrvatsku, kad su do- stigli da nerazborni nje sinovi prizna- du e su jedna država, i da je Hrvat- ska potčinjena Magjarskoj? Kako da se Beč liši naših krajeva, koji i ako su krševiti i siromašni, ipak su zna- meniti radi svog položaja izmegju |- stoka i Zapada a nadasve pri moru? Kad se toliko govori, po svoj prilici nešto će u stvari biti: a to nešto la- ko da bude, da Beč preko Herceg- Bosne i Dalmacije gospodari na ja- dranskomu moru, prepuštajući Magjar- skoj, da se preko Rijeke i Kraljevice koči na sjevernom Jadranskom moru, Mi svečano izjavljujemo, a u tome ci- jenimo da su sporazumne sve stranke u nas i svi listovi, da nećemo primi- ti kao blagodat nikakvu političku pro- mjenu, nikakvo zamamljivo srestvo, ni- kakvu vremenitu korist, nego da ćemo neumorno, postojano i bez primirka vojevati i boriti se za onaj idejal, ko- mu smo se zavjetovali odavna, i koji će nas jedino umiriti onda, kad Hr- vatska bude ujedinjena, neodvisna, slo- bodna sa istim pogodnostima, koje da- nas uživaju Magjari i Nijemci; da će- mo vojevati za taj jedini, uspješni, bla- godani i korisni trijalizam u nas: a svaka druga promjena, koja bi prikra- tila naše sveto pravo, da budemo po- korni sinovi naše Krune, kao i ostali a da kao pravi sinovi uživamo 'poje- dnaka prava, pojednake pogodnosti. Dotle neka budu posve uvjereni i do- glavnici i ministri, dok to ne stečemo od nas neće biti mira ni primirka. Ako žele ta gospoda da nam pruže pravo dobre, jedino srestvo našemu blago- stanju i zadovoljstvu, neka porade u tome smislu, i mi ćemo im do vijeka harni ostati; ali ako hoće da još isku- šaju našu ustrpljivost, koja je doprla do prave granice očajnosti, onda ne- ka unaprijed znadu, da će naići u na- šemu hrvatskomu narodu na takav ot- por, na kakav su i do danas otupik više puta i svoje zube, i svoje pan- gle oni, koji su na silu hotjeli da nam ate naša prava! Dr. Rudolf Havass, komu ne niječe- mo i znanje i patriotizam, poslao nam je svoju raspravicu, u kojoj raspravlja o trijalizmu. Po njemu to bi za nas Govor presjednika odbora za doček g. prof. Lj. Dvornikovića na kolodvoru: Premili gostovi naši! Braćo Hrvati i gordomu Magjaru: Dalje od nas! \i srebrne Bosne, na zagrljaj miloj svojoj Što se broja tiče, neka bude uvjeren |braći poznancima iz davnina. Ova dva druš- Dr. Havass, da smo brojem daleko i tva dolaze, da svečano razviju svoje trobojne daleko pretekli ohole njegove suple- barjake i da se poklone smijerno onoj zem- menjake. Što nam on paka prijeti, da lji, u kojoj su njihovi oci i gjedovi dolazili Masiarska nigda za nigda neće dopu- da se zagrle kao u sebe doma. Dolaze da s) 8 g x o se poklone zemlji, u kojoj su se sakupili štati da Hrvatska u svijem svojijem|svi prestavnici slavne Hrvatske, da sklope pravima ožive, neka znade, da će i za nas dan odmazde, dan pobjede, | slavnoga Tomislava, koji se je okrunio na dan slave; u osamstotina godina Magjar- Duvanjskom polju kod Županica u današnjoj ska nije podjarmila Hrvatsku, pa ju zapadnoj Bosni. I mi istom dušom i istijem ie ob 4 kad - til i kad uvjerenjem klanjamo se zeinlji velikoga To- EO, i i se osvijestila i Kad) misjava, a i Vama se klanjamo mila naša otporno brani svoje pravo. On kao |praćo Hrvati, jer ste i Vi i mi sinovi Hrvatske pravi rodoljub neka odgovori svoje Ma- |majke, koja nestrpljivo čeka, da nas svijeh gjare, da priznadu Hrvatskoj njezina ujedini i kao brižna majka, da nas pod svoje prava, i onda dva naroda ko dva pobra- krilo zaštiti. U ime svoje družine. i svijeh tima moći će nastojati na uljudbu, na dubrovačkijeh Hrvata ja se srdačno i smijerno romet i b oral i 4 zahvaljujem na Vašemu bratskome odazivu P < e Joga ip se proste, sjajnome. pričeku, te u ime »Hrvat. Rad- jući Hrvatskoj prava: dva naroda po-|ničke Zadruge« i Hrvai. Pjev. Društva »Gun- staju dva suparnika, koji se biju na|dulić« a kroz usta svijeh izletnika ja Vas život i na smrt, i kojijem nema primir- stjevicDai pozdravljam, kličući Vam iz sve ka dok jedan skršen ne pane na ledi- duše : Živjeli! nu, da ga više nije! Ili jedno, ili drugo, Govor držan na banketu od presjednika ami prepuštamo D.ru Havassu da iza- Sia veleuglednog g. prof. Lj. Dvor- bere od toga dvoga ono, što bi bilo "1974: korisnije i uharnije za njegove Magjare, , š ZM zbore! Braćo Hroati i Hr- a i za nas Hrvate! \ Velebno slavlje slavimo ovaj čas, kad me- \gju sobom možemo da pozdravimo milu U Šeher-Sarajevu. \ našu braću dubrovačke Hrvate. Nad obzor- p i , ljem naše povjesti prohujilo je mnogo svi- U prošlom smo broju radi prostora izo- jetlih ali i tamnih dana. Po svojem polo- stavili govore izrečene u Sarajevu prigodom | žaju izvrgnuti trzavicama istorijskog razvitka, izleta, kao takogjer i prigodne pjesme, koje | trebali smo dugo, dok smo došli do svije- po obećanju donašamo u današnjem broju. jesti narodnog nam kulturnog jedinstva, a kao konačni cilj lebdio je svakom hrvatskom patrioti i cilj državnog ujedinjenja svih Hr- vata. U toj težnji imali smo uvijek jednu Hrvatice dičnoga našeg Dubrovnika! stalnu garanciju, a ta je pripadnost naša Razdragana srca stupamo pred Vas, pri pod žezlo velike i moćne Habsburške dr- dolasku Vašem, da Vas pozdravimo srda- | žave. Najnovije doba donijelo nam je hi- čnom hrvatskom dobrodošlicom. Pred malo | Storijsku činjenicu, po kojoj će i ovaj dio vremena pokucali smo na Vaša vrata skro- rirvata, koji je po razvitku istorijskih do- mnim pohodom, želeći dati oduška svojim gogjaja bio odijeljen već od svojih suple- osjećajima bratskog čuvstva za Vas, naja- menika u monarhiji, došao u državnu svezu vili smo se kod Vas, tvrdo uvjereni, da|Sa ostalom svojom braćom. Taj dio smo mi ćemo doći megju svoje, da ćemo naći vrele Hrvati zidani po SINN. otkucaje bratskih srdaca. | nijesmo se pre- naše mile goste kao braću pod jednim kro- varili, srđačnost, kojom ste zoro ovaj iz. vom, danas možemo radosno izreći kao go- ražaj našeg približenja, natkrilio je i naj. | tov čin davnu želju, da su svi Hrvati uje- smjelije naše očekivanje, — mi smo osje- dinjeni kulturno i državno u jednoj od naj- tili, da smo megju svojima, da se Hrvat iz ra S sai pod žezlom sla- Bosne u Dubrovniku može osjećati kod kuće, |\n€ Fabsburške inastije. Koliki je tek ushit u nama, sarajevskim Da je do toga došlo, to nije djelo ni za- Hrvatima pobudila vijest, da nas želite po- sluga samog istorijskog razvitka, nego i o- hoditi, da ste voljni podvrći se tegobama |nog4, koji je taj razvitak u njegovom te- dugog putovanja na kratki žalibože bora- |čaju umio shvatiti i u susret mu izaći. Skoro vak, samo da se časkom privinete uz bratske | $€ navršuje prva godišnjica, što je uzvišeni naše grudi, i da pokažete, kako Vas čvrsto | naš Vladar svojom državničkom mudrošću vežu uz nas zajedničke patriotske težnje. ZASPIM a, sredi stom rene M Od navještenja dolaska Vašeg teškom smo omovinu svojoj moćno vi, a time zebnjom i željom očekivali čas, kad ćemo | nas Hrvate ovih zemalja državno ujedinio Vas moći kao milu svoju braću privinuti na ostaloj našoj braći svoje monarhije. svoje grudi. U času gdje megju sobom možemo da | taj je sretni čas eto nadošao. pozdravimo našu dubrovačku braću pod ra- Sa obala modrog Jadrana, dohrlili ste evo dosnim znacima našega ujedinjenja u mo- sinovi i kćerke starodrevnog Dubrovnika, ćnoj austro-ugarskoj monarhiji, čustvom du- te dike i ponosa hrvatskog naroda, a na|bokog velepočitanja i zahvalnosti podižemo nama je, koji Vas vrućeg srca i raskriljenih |svoj pogled prema prijestolju našeg uzvi- ruku dočekujemo, da osjetite, e ste došli |šenog Vladara i kličemo, da Ga Svevišnji megju svoje, da Vas kao Hrvate u Sarajevu |još dugo uzdrži. Od seoske kolibice, pa može dočekati hrvatska grud. do gospodskih dvorova proniče ova želja, Pod tim osjećajem našeg jedinstva stojimo dom svakoga Hrvata; — dižimo dakle ovu |etovrelim srcem pred Vama, mila braćo naša, | čašu u zdravlje Njegovog Ces. i kralj. Ve- časom pozdravljaju vrućom dobrodošlicom | Govor presvi. g. biskupa D.ra Iv Bi doći | zavjeru i brane svijetlu svoju krunu u osobi |stara velika — u njoj Migdje sačuvana stasa |ličanstva, vladara naše monarhije i našeg |hrvatskog kralja! Da Ga Bog poživio! Braćo! Lijepa kito hrvatskih ljubica! Pozvala su me braća u Sarajevu, da i ja u ovoj tako lijepoj kiti, hvala Bogu, hrvat- skih danas ljubica progovorim u ime na- šega nadbiskupskog ordinarijata i u ime svega našeg svećenstva. To se zna, da sam se ja tome bratskom pozivu samo najpri- pravnije i najradije odazvao. A dala mi braća potpunu slobodu riječi: neka pozdravim koga i što hoću, neka progovorim, što i kako mi srce zaište. Pa kad bi ja zbilja u- pitao svoje srce, šta bih progovorio, i kad sam samo pomislio na mile naše goste Du- brovčane Hrvate, o moje srce udario je onda jak val, val najljepših, najsjajnijih i najslavnijih naših uspomena. I vi, braćo, već pogagjate, koga ja hoću da ovdje sad pozdravim. »Zdravo, zdravo, mili Dubrovniče! O moj grade slavni i pre- mili!... Naša prošlost?... Jednolična pu- |— našem sv'jetu, nigdje spomenika. — Ti \ jedini zelena oaza — u pustoši toj si naša \dika... Rim, Atena što su svojim bili — to | si negdai Ti nama bio«. — Naš Dubrovniče, tako Te pozdravlja veliki naš Preradović. \ »Slovinski raj«, »biser sinjeg mora; gdje \sokolovi saviše si gu'jezdo«, »sveto rodu | mjesto«, »kruna hrvatskih gradova, »zemlje \ sretnik, ljubimac Boga«. — Dubrovniče naš, iakvim Te sve krasnim imenima pozdrav- ljaju naši prvi hrvatski pjesnici. \ A ja danas, Dubrovniče naš bijeli, po- | zdravljam najprije onaj Tvoj Orlandov kip, \što se danas krije u zabitnom kutu Tvojih |kneževskih dvorova, pozdravljam iz dna duše svoje taj simbol Tvoje nekad zlatne | narodne slobode. Nigdje nije ljepše zlatna \ Sloboda razvijala svoje čare kao u našoj \miloj Dubravi. Nigdje se nije zanosnije i | glasnije orila pjesma zlatnoj slobodi kao u utrne na našem nebu ona dva naša ponaj ljepša svjetla: svjetlo, što nam toli sjajno blista od lijepe i nekad slobodne Dubrave naše — svjetlo zlatne slobode hrvatske, i drugo svjetlo, božansko svjetlo, što blista od Kalvarije. U to ime: »Oj Dubrovniče, cvjetaj, rasti, traj !« Na mile riječi gosp. presjednika Dvorni- kovića i presvjetlog biskupa Šarića, Don Ante Ljepopili odvrati kako slijedi: Veleugledna Gospodo, braćo Hrvati iz Herceg-Bosne ! Želio bi, da moje misli polete visoko kako su visoke Vaše planine, želio bi da moja riječ bude tako duboko ganutljiva kako su duboke Vaše drage, želio bi da moja riječ sjaje poput munje kad imam nazdravit, onoj koja je majka sviju nas, koja nam je dala ime, rod, čast, poštenje i ponos! Želio bi da moja riječ bude nadahnuta kako su bile nadahnute moga predgovornika, koji je kao u jasnom nizu sakupio i otvorio u kitni gjerdan sve slave moga rodnoga grada a istakao nadasve onu zlatnu slobodu, radi koje naši gjedovi bili su uvijek spravni sve pre- gorjeti a i sam svoj život, jer su cijenili slobodu kao vrhunac blagodati i narodne sreće. Želio bi da me nadahne vila, koja je nadahnula velikoga bošnjaka pok. Martića, ali na žalost moja su krila nestašna i sla- bašna te Vas unaprijed molim da mi ne zamjerate riječi mojoj. Hvala braćo, jer ste opjevali Dubrovnik kako ja nikako nebi umio ni znao; istakli ste da je Dubrovnik uvijek visoko cijenio vjeru i domovinu, a ja haran Vašoj dobroti i riječima, želim rodnome gra- du, da kao u prošlosti tako i u budućnosti bude jednako uzor žive vjere i budne na- rodne svijesti u Hrvatskome narodu. Ali Du- brovnik jest jedan sićušni dio naše domovine kako je i svaki od nas ništa drugo nego prosto zmce u skupu miloga naroda: a naša je dužnost da vidimo sretne, slavne i pri- znate ne pojedine krajeve, ne pojedine gra- \miloj Dubravi. Eno iz daleka kao da do- \pire u ovaj čas megju nas mili i tanki glas \prvaka, pjesnika Gundulića Ive: pjeva on, kako mladi pastiri Dubrave, iza kako su u crkvi dali svoin Bogu hvalu i slavu, kliču opet i opet, a svi u jedan glas: »O l'jepa o draga, o slatka slobodo — dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o .. .« I snaj- ponosnijim čuvstvom zapisaše Dubrovčani u XV. vijeku u mramor svoje tvrgje sv. Lo- vrinca, svoj zavjet za sva vremena: »Non bene pro toto libertas venditur auro« — ne prodajemo slobode svoje ni za sve zlato toga svijeta. — I kad tako spominjem i po- zdravljam svim srcem svojim slobodu naše mile Dubrave, dižem, braćo, evo oči k nebu kao vaš biskup hrvatski i molim Svevišnjega, neka nam dadne što prije doživjeti dane slobodne Hrvatske, da 'mognemo mi svi, štogod nas je Hrvata, — kao ono onaj skup Dubravinih mladih pastira — vinuti zaje- dničku pjesmu zlatnoj hrvatskoj slobodi: »O l'jepa, o draga, o slatka slobodo — dar, u. kom sva blaga višnji nam Bog je d'o«. Pozdravljam tako, Dubrovčani mili, vaš (ONE kip, a pozdravljam ujedno i onaj sveti vaš stijeg, stijeg sv. Vlaha. Ni u ko- jem hrvatskom građu nije se stijeg svete | vjere tako ponosito vijao kao baš u našem Dubrovniku. | dan danji još nigdje se ne umije narodna slava tako usko ujediniti i spojit sa slavom vjere kao u našem bijelom Dubrovniku. Evropa zna za blagdan sv. Vlaha u Dubrovniku, a taj je sveti blagdan naj- veći blagdan narodni u Dubrovniku. Na taj dan do neba se ori po našoj miloj Dubravi pjesma i Bogu i Hrvatskoj. Pa kad se danas na žalost već i po na- šim hrvatskim krajevima pomaljaju ljudi ne sa našom trobojom, koja vapije za slobo- dom, već sa nekakvim tugjim crvenim sti- jegom; kad se već čuju i povici anarhije i mržnje na vjeru i na Crkvu: onda lijepa Dubravo naša, kad Te ovako volim i po- zdravljam, i molim Te i zaklinjem Te: Ne zaboravi nikada svoje slavne prošlosti! Pod slobodnim stijegom trobojnim i pod stije- gom sv. Vlaha ne daj, da nam ikada itko dove, nego, da vidimo sretnu milu našu do- movinu Hrvatsku, da poradimo, da cijela nam domovina bude slobodna, te uživemo u njome sve ono dobro, kojim su se ponosili naši stari. Jest, naša mila Hrvatska domovina biti će slobodna, samo onda, kad svi mi budemo kreposni i nastojnici, kad budemo združeni kako braća u jednom kolu, kad budemo svijesni svojih dužnost te prekinemo svaku svezu sa onima, koji radu na štetu i zator slobode mile naše Hrvatske. Hrvat- ska će biti slobodna ako mi budemo ljudi. Dižem moju čašu i nazdravljam toj miloj Hrvatskoj, nazdravljam joj ono što nam danas svijem stoji najviše na srcu, da se Bosna ponosna što prije sjedini sa majkom zem- ljom Hrvatskom, a kako da ova zdravica ne bude tvrdo uvjerenje duše moje kad promis- lim, gospodo, kako se u kratko doba izmegju Vas pojavio skup čestitijeh, uglednijeh i svijetlijeh rodoljuba, koji su naglasili hr- vatstvo ove zemlje, koji su se žrtvovali a eto se i žrtvuju za hrvatsku svijest Herceg- Bosne. Dižem svoju čašu i napijam dičnomu na- čelniku ovoga grada, Esađu efendiji Kulo- viću, koji ponosno ispred prvih doglavnika i rodoljuba ove zemlje slavi ime Hrvatsko, on kao takogjer i dični starina Ademaga Mesić prestavnici su starijeh hrvatskijeh po- rodica, koljenovići su, značajnici su i mi se šnjima ponosimo, jer za nas vrijedi vazda ona narodna: »brat je mio, ma koje vjere bio« ! Ako iko oni najviše mogu poraditi, da nam mila domovina bude ujedinjena i sretua. Podižem svoju čašu inapijam drugome pobor- niku hrvatstva, koji uz sve protivštine, koje su mu na putu stajale nikada duhom nije smalaksao, a to Vam je Vaš vrhovni pastir Dr. J. Štadler, čigovo ime je usko vezano uz hrvatstvo Bosne, do njega stoji dični sin Vaše zemlje, kogu ste tek slušali, i nji- me i uza nj vojujte narodnu borbu i Hr- vatska dočekat će dan slave, dan otkupa, dan sreće. Po njima sva hrvatska poduzeća u ponosnoj Bosni nose znakove njihove da- režijivosti i njihovog plemenitog srca. Neka