Br. 240. U DUBROVNIKU, 25. Septembra 1909. God. V. PRAVA CRVENI dA NMM Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. ' IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. | Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za- 3 q4 Ovakovi napadaji na osobe, bez razlo- »Hirvatskoj Kruni : o: bez temelja, ne mogu nego posve 4 U jednomu od članaka g. R. nagla- rastrojiti svaki narodni rad, a jeli to so see MEkRO, da (o PORE ad plemenito i rodoljubno, prepuštamo sve ispao: g je primjetbe Vi6. Don vaj drugomu da sudi: akcija trojice po na- Prodanu, koji i za mene i nakon žalosnog za, mnijenju bijaše nesreća, a to smo učinjenog predloga ostaje još i danas u- zorni svećenik, nesebični rodoljub, okre- tni političar: a bez dvojbe takovog je mi- šljenja i g. R., kako je sam po neko- liko puta izričito kazao u svojim član- cima. Osoba dakle Prodanova, neka do- bro upamti »Hrv. Kruna«, u našem po- štovanju nije ništa izgubila, osim u politi- čkom smjeru, po kojem i samoprijegor, kojim bi žrtvovao sve, a da naš narod u ovijem udesnijem časima bude složan i sposoban na ljutu borbu u obrani svo- jih svetinja, izlišan je. Ako se je pak g. R. izmakla koja pojača riječ, to je posve razložito, jer razečaranje i ljuti- tina radi predloga mnogih se kosnula na nemili način, i naravno je da dok jedan piše pod takvim dojmom, nije moguće a da i koju krupniju ne iz- reče, na koju, kao i u svakoj polemi- ci, ne treba osobito upirati prstom, to- li više kad izjave više puta ponovlje- ne, silno ublažuju onu pojedinu nez- grapnu riječ. »Hrvatska Kruna« može se i na čićimak objesiti, ali nas neće osvjedočiti da je predlog trojice baš potekao od čiste i bistre volje Don Iva Prodana, jer smo mi uvjereni da su okolnosti, razni uplivi a nadasve ambijenat, u kojem se on nalazi, skri- vili da je on s časa na čas pretrgao vas svoj rad od četvrt vijeka, i upu- stio se u nekakove pokušaje, koji će bit duboko smišljeni ali zaista niti su praktični niti će uroditi željenim plo- dom. Možda se varamo, ali tako mi- slimo u svojoj duši. »Hrv. Kruna« iza kako me je više puta ljuto ucvijelila, jer mi je spoči- tnula »gjeneralaštvo« i t. d., jer me je nazvala višekrat » Crničinim pravašem«, u svom odgovoru g. R. kaže doslov- ce: »Mi smo jednom u našem listu naveli, da je žalostno, da onake laži piše jedan svećenik o Prodanu, a 'još žalostnije da one izlaze u organu pre- čast. kanonika Liepopilia. Ovo danas opetujemo i tim završujemo, a nasta- vit ćemo u nastajnom broju«. Kad bi ja mjerio istim laktom i kad bi hotio strastveno odgovarati, mogao bi razlogom okrenuti isto pitanje i i- zreći istu osudu, te je upraviti na oso- bu preč. Prodana; mogao bi razlogom tražiti zadovoljštinu za nanešene mi u- vrijede, kao i one nanešene vič. R., koji je odma ispočetka u svojim član- cima izjavio: da Don Ivo Prodan i oni oko »Hrv. Krune« znadu veoma do- bro, koji svećenik piše pod šifrom R., toli više jer je pod tim potpisom na dugo suragjivao u istoj »Hrv. Kruni«. Ali ja radi starog prijateljstva, stare ljubavi, koja je ostala netaknuta, neću da odgovaram u istom tonu, neću da krivim ni preč. Prodana ni mnoge nje- gove drugove, koji su zaista i ugledni i čestiti, nego jedino uzdišem na ne- sretni naš udes, koji se je već toliko puta ponovio, da netom se jedna stran- ka ustali, utvrdi i počme duboko svo- je žile pružati u narodu, dogodi se rascijep i uništi sve ono dobro, koje se je utemeljilo krvavom mukom. odma istakli netom se je pojavila ak- cija; kad smo je cijenili nesrećom na- ša je dužnost bila da i obrazložimo zašto je tako cijenimo, a to je učinio u nizu članaka g. R.: njegovi razlozi ostali su netaknuti, a da li je razložita polemika osvrnut se na pojedine izra- ze, a ne pobijati donešene razloge, to \neka sude nepristrani izmegju nas! A. L. P. S.: Već sam ovo bio napisao i čla- nak predao, kad vidim u »Hrv. Kruni« br. 107, gdje me pozivlju osobno, da opozo- vnem »besramnu laž«, da je »Hrv. Kruna« »svesrpski list«. Rado to i činim, te velim a »Hrv. Kruna« mnogo se je puta izjavi- la posve pravaški i ne može joj se prigo- voriti svesrpstvo u listu, nego neko umjereno srpstvo, što je dopokon ista stvari ako niti sam napisao niti sam opazio u listu onu noti- cu. Poštenje to zahtijeva, kako bi zahtijevalo i od »Hrv. Krune«, a nadasve od »Hrv. Ri- ječi«, da se i oni pošteno vladaju u pisa- nju i polemikam. Ako je »Prava« neodre- gjena, »Hrv. Kruna« je sto puta više. O sa- boru primili smo onu bilješku, a naše će izvješće svakako biti istinito i nepristrano. Neka se tješi »Hrv. Kruna«, da mnogi u- gledni svećenici i svjetovnjaci iz Dubrovni- ka »osugjuju« pisanje »Prave«; najbolji do- kaz: predbrojnici rastu, stavi ostaju, dakle slaba može biti utjeha. Dopokon upozoru- jemo »Hrv. Krunu« na znamenitu izjavu za- stupnika Jemeršića, koja je zapečatila sve ogavne klevete, podignute na D.ra Franka i njegove, jer da su tobože skutonoše Rau- chove, Hoće li »H. K.« ispraviti vijest do- nešenu ? Velečasnom Don IVU PRODANU Uredniku »Hrvatske Krune« Zadar. Prigodom ponovnog osobnog napadaja u Vašem listu na mene, dopustite mi, da Vam upravim nekoliko riječi otvoreno i iskreno ko što je običaj poštenih ljudi. Prije svega moram da Vas upozorim na vrlo žalosnu činjenicu, koja na Vaše ure- dništvo baca vrlo ružnu sjenu. Kod Vašeg uredništva kao da ne postoji urednička tajna. Da sam ja pisac članaka pod R. to izuzev uredništva »P. C. H.« drugi su mogli na- gagjati, a ipak Vaš list je to apodiktički ustvrdio. To je mogao učiniti jedino baga- telizujući uredničko poštenje o tajni, jer sam uz druge rabio i siglu R. u Vašem listu. To je tim očitije, što dapače još i tumači za što sam upotrebljavao tu siglu. Veleča- sni, kako da opravdate takovo nelijepo, u- prav ogavno, postupanje pomoćnika Vašeg uredništva ? Šta mora da pošten čovjek drži do takovih uredništva, koji svoje dopisnike tako bezočno otkrivaju? Malenkost? Naj- bolje je uručiti još i rukopise na uvid i u- redovanje ..... Sramota je i pomisliti, a Vaši se pomoćnici nežacaju takovim prljavštinama ponovno baniti ! !! Kad sam Vas na to upozorio smatra svojom dužnosti da Vam ujedno i izjavim, da sam uprav ja osobno pisac svih onih članaka pod R., te za njih preuzimam i od- govornost. Za što to tek sada, a ne prije, Vama a ne drugome činim? — Razlog toga će te, velečasni, naći u mome pismu na presjednika naše organizacije prečasnog Lie- popilia u »P. C. H.« Br, 226, u kojem meće, dokazom je i to što sam zadržao si- | glu svoju uprav onu koju sam rabio u Va- šem listu, i što sam se izrično priznao u jednom članku (»P. C. H.« Br. 215,) gdje sam molio Vaš list, da mi kao dosadašnjem saradniku ustupi prostora, jer pozna dobro siglu R. — Čemu mi dakle Vaš list uprav hotimice podvaljuje? još više kad se to stvari ni malo ne tiče! Da li bi se, velečasni, znalo za mene i bez mojih članaka ili ne, to Vašem uredni- štvu malo vrijedi, ono me je od prije po- znalo! Da li sam postao »vogja« ili ne, to opet pokazuje Vaše uredništvo u vrlo smi- ješnoj slici, jer, rekbi, da hoće monopol pa- trijotizma za sebe i svoje imati. Zar drugi ne smije niti izjaviti što misli? Svak ima pravo, dapače svetu dužnost, da prama svo- jim silama i prama svome uvjerenju radi, kako najbolje zna ili cijeni da znade. Zar će se to meni uskratiti? a i drugim člano- vima stranke? — Doduše, to bi bilo vrlo ugodno pomoćnicima u Vašem uredništvu, jer bi onda mogli da rade po miloj volji, ali to načelo kod poštenih patrijota ne vrijedi. Da prekriju tu svoju željicu, utječu se o- čitoj laži u krilo, pa nazivlju moje nke »odurnim navalama na Prodan (ee sni, Vi ste već jednom svojim potpišom u- tjerali u laž_ svoje pomoćnike, ali su oni neoprvjviZ ste javno moju objektiv- nost priznafa oni tim nedičnim srestvom ipak se služe, da kod neupućenih a oso- bnih prijatelja Vaših tim mačinom naprave gešeita. Molim, gdje je ma u sjeni u mo- jim člancima osobna navala, oduran napa- daj na Vas? Dapače sam u bezbroj navra- taka, osudivši prama svome uvjerenju po- znati predlog, izrijekom priznao Vam naj- plemenitije namjere u stvari kao osobi; ni- jesam u pitanje umiješao niti najsitnije druge stvari, u koliko nije bio zaslužen odgovor Vašim pomoćnicima. Pa ipak, oni, uz muk Vaš, operiraju tako malo poštenim srestvima! Kao Hrvat po narodnosti, Starčevićanac po stranci kojoj pripadam, smatrao sam svo- jom dužnosti da istupim, jer sam uvjeren o štetnosti koraka Vašega i Vaših drugova; javan čin, javno sam kritikovao. Javiv se iz samoće, bez ičijeg i najsitnijeg upliva, na- gjoh se od jednom u divnom kolu Dubro- vačkih starčevićanaca pod vodstvom ugle- dnog presjednika Liepopili-ja, vigjeh se me- gju najuvaženijim članovima »stranke prava« kao n. p. jednim Bojanićem, jednim Zan- kijem koji su bili uz Vas duša stranke, je- dnim Dr. Granićem, pa da Vam ne brojim dalje, donapokon jednim Banićem barem u načelu! Nije li to morao za mene biti vrlo tvrd dokaz da sam mislio ispravno, da na svom stanovištu moram i ustrajati? — Na- pokon uz tu misao vigjam ljudi iz Vaše neposredne blizine, te cijelu starčevićansku'| čistu stranku prava po svim hrvatskim ze, mljama, u kojoj ste do jučer bili Vi jeda od vogja, ja jedan od vojnika! Uvjeren d Vaš korak u opreci je sa pravaškim ota lima, kritikovao sam ga kao takov. Uvjerim li se da Vaš čin biti će na korist narodu' hrvatskome, prigrliti ću ga svim srcem, nu istim časom ostaviti ću stranku prava, jer, Vaš čin je nespojiv sa njezinim načelima! Nu, ako svi znaci ne varaju, nije daleko, doba koje će u pravoj slici otkriti stvar, te ,VMlada nam talijanštinu širi !“ Spljetsko »Naše Jedinstvo« u broju od 21. ov. mj. donaša ovaj članak pod gornjim naslovom, kojega prenašamo jer je na svome mjestu i koristan po opću nam, svima svetu stvar, a glasi: Dubrovnik, 18. septembra. Dalmatinsko novinstvo u ipogledu izbje- gavanja hrvatskoga jezika u c. k. uredima a širenja talijanštine većim dijelom neprestano uzvikuje: »Vlada je kriva! Ona talijanštinu u uredima uzdrži i širi«! A jeli baš tako? Nije! Ne kažem u svemu i po svemu, ali ja ću po istini kazat i dokazati, da smo na- žalost sami tomu krivi, da sami naši ljudi talijanštinu štite i proširuju svojim novcem, svojom trgovinom i svojim ponašanjem, a da je tako evo dokaza, i to što se samog Đubrovnika tiče, a da i ne govorimo o ostaloj Dalmaciji, gdje je triput gore: U nas u Du- brovniku trgovci i obrtnici, koliko obiju hr- vatskih stranaka (pravaši i rezolucijonaši) toliko i Srbi, sve podneske šalju Poreznom uredu, Carinari i Intendeci na talijanskom jeziku — osim vrlo rijetkih iznimaka — pak i izdatnice (bulete) sa carinarskog ureda primaju isključivo na talijanskom jeziku, te i kada dogju po kakav posao u Carinarski ured, sa činovnicima govore talijanski. Tim svojim postupanjem ne samo što štetuju općoj narodnoj stvari nego i neprilika nana- šaju istim onim našim čeličnim činovnicima, koji hrvatski uređuju. Pa i čudo je kako naši činovnici imaju volje i ustrajnosti da se za svoj jezik izlažu i žrtvuju, kada im na svoje oči njihov rad parališu vlastiti istomišljenici, rogjena braća, a činovnicima talijanašima to vrlo dobro dolazi, te se hvale da »pučan- stvo (!) neće da zna za hrvatski jezik, nego samo za talijanski« ! Eto dakle naši ovisni činovnici bore se nazbilj i uređuju u svom hrvatskom jeziku — što im i sama najnovija ministarska od- redba odregjuje — a naši meodvisni trgovci i obrtnici naprotiv se služe talijanskim je- zikom, i time našim čeličnim činovnicima grdne rane zadavaju, pa još rogjena braća! Kud ćete više kad i naši mesari, rodom iz dubrovačke Župe, seljaci, koji niti prozboriti talijanski ne znaju, pa ipak sve bulete i ostalo sa carinarskog ureda uvijek primaju samo na talijanskom jeziku, toliko da se pro- šle sedmice jedan mesarski trgovac začudio kad je od carinare primio dokaznicu na hr- vatskom jeziku, a to je najboljim dokazom, da ovi naši ljudi ne znaju da nijesu dužni primati ništa sa ikojeg ureda na talijanskom jeziku, već da svuđa u zemlji imaju prava zahtijevati, da ih se služi u svom hrvatskom jeziku. Tom neznanju najviše je krivo naše novinstvo koje, mješte samo vikati na vla- du, imalo bi podučiti i uputiti na to svoje pristaše, svoje gragjane. Da je sve ovo ovako i nikako drugčije dokazom je i to, što je i prošlih dana od c. kr. carinarskog ureda u Dubrovniku na- ručeno 8000 predadbenih dokaznica i priz- nanica na talijanskom jeziku, a samo 2000 na krvatskom. Kad je jedan zapitao jednu upućenu osobu: »Pa što će toliko talijan- skih tiskanica? Ko će ih potrošiti«? Odgovor mu bješe: »Potrošiti će ih jvaši ljudi, Hrvati i Srbi, koji svojim postupanjem tlače svoj jezik i zapostavljaju, a proširuju talijanštinu«. pokazati na čijoj je strani istina. Vrijeme je staro otkrivalo! Pričekati ćemo malo da vi- kako će teorija — u praksi poslužiti. Megjutim, velečasni, upozorite Vaše pomo- nike da budu zeru pametniji: poštenje nije nikome još naudilo, neće ni ninaa pako dovrše svojim odgovorom, b trebno, javiti ću se. Ne zaboravite, veleča- sni, onu: nećemo Prodana !, koja se i danas, u drugoj formi samo, odasvud čuje, pa ćete za kratko biti na čistu ko »laži piše«, da li ja i drugi slučajni Vaši politički protivnici u jednom pitanju ili oni koji su Vas na taj sam kazao: poštene i pristojne ljude evo me uvij ra čela sa svojim imenom na biljezi. — Tu je eto razlog za što se ne ozvah V moćnicima, ni onom prije ni ovom nego uprav Vama. Da se pak ni o, kako mi Vaš list pod- čin doveli i koji Vas samo radi toga glade. Primite iskren pozdrav uz želju svake sreće od odanog Vam štovatelja Banići z. p. Slano, 20/9. 1909. D. Ante Jasprica, upr. župe. I Tako je u istinu! U ovome je u Boci Kotorskoj, na žalost, još i gore, pa neka je na preporuku i ona- mošnjim rodoljubima bez razlike stranaka, | da jednom stanu tome na put. Stari Dubrovčanin. Kud srću?!" Kud se zagje, kad čovjek zanemari svo- ja načela, kad skrene s programa, kad la- koumno popušta, to nam najbolje dokazu- ju gospoda oko »Hrv. Krune«. Ne mogu pojmiti, da g. Prodan za sve to znade i 0. dobrava, ali svakako na njega pada krivnja, kad to dopušta u glasilu, komu je on od- govorni urednik, a k tomu i presjednik stranke, Danas ću se osvrnutna »Jedan in- —š) Bilo izostalo zbog prenatrpanosti gradiva. (Ur. , teresantan članak«, kako ga nazivlje sama »Kruna«, a što je izašao u osječkoj »Drau«. »H. K.« se je brzo pobrinula, da taj inte- resantan (?!) članak donese svojim čitatelji- ma i bez komentara (sic!) stavi im ga na razmišljanje. Pa gle čuda! Evo sve mudro- sti i duhovitosti gospode oko »H. K.« kad pobjedonosno kliču: »upozorujemo samo na ovu stavku«, koju pako markantnim slo- vima donosu: »/ za to ne će ni zemlji ni vladi škoditi, ako čisti (?!) proslijede svo- jim sadašnjim djelovanjem«. Heureha!!! drugo im i ne treba, pa puni zadovoljstva vele: »Nama je dosta . . .« Kud ćeš boljeg komentara, ali sami sebe sjeću donoseći cijeli članak. : Da su ostali pri ovom navodu možda bi kogod bio i nasjeo, a tako su promašili. Mali komentar doista ali dosta znači. Stani čitatelju pa se smiji ili sažaljuj djecu oko »H. K.«! Ne ću se upuštat u razglabanje tog neslanog članka, nego ću samo zapi- tat tu metamorfoziranu gospodu oko »Kru- ne«: koji je njihov program, a koji čistih? — ispred ove riječi meću oni upitnik i u- skličnik; dobro si, g. Angjelinoviću, nijesi nigdje zaboravio staviti ove za tebe valjda pobjedonosne znakove, to sigurno nešto znači. — Je li vaša borba — barem do sa- a — bila proti srpsko-hrvatskoj koaliciji kao i starčevićanaca? Da li se bore proti umjetnom srbizmu u Hrvatskoj kao i star- čevićanci? Ako jest, onda s kojim slavodo- bićem donosite onaj članak iz »Drau«? Ako nije, onda nam čisto i bistro kažite, pa će- mo znati s kim imamo posla: s pravašima ili uskocima iz pravaštva. Nego i ako je vaša namjera prozirna, molili bi vas, da nam kažete čisto: zašto ste onaj članak do- nijeli u »Kruni«? Ali prije uzmite logiku u ruke, pa na temelju neoborive logike izvo- lite nam odgovoriti i onda ćemo vas po- služiti s odgovorom. Usvajate li onaj čla- nak, onda sami sebi turate bodež u vlasti- te grudi; onda položite oružje, jer ne vje- rujete u oživotvorenje onoga, za čim če- znete; onda sbogom lijepi ideali, sbogom Hrvatska Domovino, jer tvoji sinovi nijesu kadri, da te spase, da te oslobode? I baš ona mjesta, koja su u članku proti Starče- vićanstvu, dakle i »Kruni«, ako hoće biti Starčevićanska, ona donosi razvučenim i u- padnim slovima. Na čast joj! | za ovaj put svršavamo, a zgodom zapitat (ćemo Veleč. Prodana, koji su uzroci, da se je on od- vratio od D.ra Franka, fa kadi Milinovci- ma? — /. L. o Vijesti iz naroda. Iz Janjine. (Naši »usrećitelji« — zastupnik i načel- nik). Zadnji put samo natukosmo, pa nas evo prama obećanju na stvar, da budemo na čistu. Dne 3 0. m. začudismo se videći opć. čauša da je izvjesio trobojnicu na opć. zgra- du. Znatiželjni čemu to, odgovori nam da dolazi zastupnik Kunjašić. | doista pred večer vidjesmo ga proć kroz našu varoš u društvu načelnika. Otišli do opć. zgrade, valjda da otpočinu malo, a po sata kasnije — isčeznu. Ne ima ni njega ni načelnika, ko da ih je zemlja progutala ! Narod obaznavši sakupi se u društvu »Zvonimir« misleći da će ba- rem tu zaći na razgovor, ali njih nema te nema. Eto takav je prvi pohod zastupnika Kunjašića u našoj općini, kojoj ie načelni- kom |. Sugja! — Da nas dobro razumiju evo nekoliko riječi: | prije imasmo načelnika i zastupnika, nu oni su drugčije postupali. U našoj sredini vidjesmo i malo pametnijih zastupnika nego Kunjašić, kao n. p. Proda- na, Bijankinija, Vukovića, a ipak su ti htjeli čuti iz usta naroda potrebe naše, pa ako im kadgod i nebijaše ugodno, ipak nijesu prezirali narod koji ih je birao na onako časno mjesto, koji ih je odlikovao svojim povjerenjem. Sad pako eto dolazi zastupnik Kunjašić sa novom modom, bagatelizujući svoje izbornike i to u prvom nastupu i prije nego je u sabor i zavirio ! Bravo, mođerni zastupniče naroda, evala! Ali zapamti dobro