Br. 240.
U DUBROVNIKU, 25. Septembra 1909.
God. V.
PRAVA CRVENI dA
NMM
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.
' IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
| Pretplata | oglasi šalju se
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.
Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za-
3 q4 Ovakovi napadaji na osobe, bez razlo-
»Hirvatskoj Kruni : o: bez temelja, ne mogu nego posve
4 U jednomu od članaka g. R. nagla- rastrojiti svaki narodni rad, a jeli to
so see MEkRO, da (o PORE ad plemenito i rodoljubno, prepuštamo
sve ispao: g je primjetbe Vi6. Don vaj drugomu da sudi: akcija trojice po na-
Prodanu, koji i za mene i nakon žalosnog za, mnijenju bijaše nesreća, a to smo
učinjenog predloga ostaje još i danas u-
zorni svećenik, nesebični rodoljub, okre-
tni političar: a bez dvojbe takovog je mi-
šljenja i g. R., kako je sam po neko-
liko puta izričito kazao u svojim član-
cima. Osoba dakle Prodanova, neka do-
bro upamti »Hrv. Kruna«, u našem po-
štovanju nije ništa izgubila, osim u politi-
čkom smjeru, po kojem i samoprijegor,
kojim bi žrtvovao sve, a da naš narod
u ovijem udesnijem časima bude složan
i sposoban na ljutu borbu u obrani svo-
jih svetinja, izlišan je. Ako se je pak
g. R. izmakla koja pojača riječ, to je
posve razložito, jer razečaranje i ljuti-
tina radi predloga mnogih se kosnula
na nemili način, i naravno je da dok
jedan piše pod takvim dojmom, nije
moguće a da i koju krupniju ne iz-
reče, na koju, kao i u svakoj polemi-
ci, ne treba osobito upirati prstom, to-
li više kad izjave više puta ponovlje-
ne, silno ublažuju onu pojedinu nez-
grapnu riječ. »Hrvatska Kruna« može
se i na čićimak objesiti, ali nas neće
osvjedočiti da je predlog trojice baš
potekao od čiste i bistre volje Don
Iva Prodana, jer smo mi uvjereni da
su okolnosti, razni uplivi a nadasve
ambijenat, u kojem se on nalazi, skri-
vili da je on s časa na čas pretrgao
vas svoj rad od četvrt vijeka, i upu-
stio se u nekakove pokušaje, koji će
bit duboko smišljeni ali zaista niti su
praktični niti će uroditi željenim plo-
dom. Možda se varamo, ali tako mi-
slimo u svojoj duši.
»Hrv. Kruna« iza kako me je više
puta ljuto ucvijelila, jer mi je spoči-
tnula »gjeneralaštvo« i t. d., jer me je
nazvala višekrat » Crničinim pravašem«,
u svom odgovoru g. R. kaže doslov-
ce: »Mi smo jednom u našem listu
naveli, da je žalostno, da onake laži
piše jedan svećenik o Prodanu, a 'još
žalostnije da one izlaze u organu pre-
čast. kanonika Liepopilia. Ovo danas
opetujemo i tim završujemo, a nasta-
vit ćemo u nastajnom broju«.
Kad bi ja mjerio istim laktom i kad
bi hotio strastveno odgovarati, mogao
bi razlogom okrenuti isto pitanje i i-
zreći istu osudu, te je upraviti na oso-
bu preč. Prodana; mogao bi razlogom
tražiti zadovoljštinu za nanešene mi u-
vrijede, kao i one nanešene vič. R.,
koji je odma ispočetka u svojim član-
cima izjavio: da Don Ivo Prodan i oni
oko »Hrv. Krune« znadu veoma do-
bro, koji svećenik piše pod šifrom R.,
toli više jer je pod tim potpisom na
dugo suragjivao u istoj »Hrv. Kruni«.
Ali ja radi starog prijateljstva, stare
ljubavi, koja je ostala netaknuta, neću
da odgovaram u istom tonu, neću da
krivim ni preč. Prodana ni mnoge nje-
gove drugove, koji su zaista i ugledni
i čestiti, nego jedino uzdišem na ne-
sretni naš udes, koji se je već toliko
puta ponovio, da netom se jedna stran-
ka ustali, utvrdi i počme duboko svo-
je žile pružati u narodu, dogodi se
rascijep i uništi sve ono dobro, koje
se je utemeljilo krvavom mukom.
odma istakli netom se je pojavila ak-
cija; kad smo je cijenili nesrećom na-
ša je dužnost bila da i obrazložimo
zašto je tako cijenimo, a to je učinio
u nizu članaka g. R.: njegovi razlozi
ostali su netaknuti, a da li je razložita
polemika osvrnut se na pojedine izra-
ze, a ne pobijati donešene razloge, to
\neka sude nepristrani izmegju nas!
A. L.
P. S.: Već sam ovo bio napisao i čla-
nak predao, kad vidim u »Hrv. Kruni« br.
107, gdje me pozivlju osobno, da opozo-
vnem »besramnu laž«, da je »Hrv. Kruna«
»svesrpski list«. Rado to i činim, te velim
a »Hrv. Kruna« mnogo se je puta izjavi-
la posve pravaški i ne može joj se prigo-
voriti svesrpstvo u listu, nego neko umjereno
srpstvo, što je dopokon ista stvari ako niti
sam napisao niti sam opazio u listu onu noti-
cu. Poštenje to zahtijeva, kako bi zahtijevalo i
od »Hrv. Krune«, a nadasve od »Hrv. Ri-
ječi«, da se i oni pošteno vladaju u pisa-
nju i polemikam. Ako je »Prava« neodre-
gjena, »Hrv. Kruna« je sto puta više. O sa-
boru primili smo onu bilješku, a naše će
izvješće svakako biti istinito i nepristrano.
Neka se tješi »Hrv. Kruna«, da mnogi u-
gledni svećenici i svjetovnjaci iz Dubrovni-
ka »osugjuju« pisanje »Prave«; najbolji do-
kaz: predbrojnici rastu, stavi ostaju, dakle
slaba može biti utjeha. Dopokon upozoru-
jemo »Hrv. Krunu« na znamenitu izjavu za-
stupnika Jemeršića, koja je zapečatila sve
ogavne klevete, podignute na D.ra Franka
i njegove, jer da su tobože skutonoše Rau-
chove, Hoće li »H. K.« ispraviti vijest do-
nešenu ?
Velečasnom
Don IVU PRODANU
Uredniku »Hrvatske Krune«
Zadar.
Prigodom ponovnog osobnog napadaja u
Vašem listu na mene, dopustite mi, da Vam
upravim nekoliko riječi otvoreno i iskreno
ko što je običaj poštenih ljudi.
Prije svega moram da Vas upozorim na
vrlo žalosnu činjenicu, koja na Vaše ure-
dništvo baca vrlo ružnu sjenu. Kod Vašeg
uredništva kao da ne postoji urednička tajna.
Da sam ja pisac članaka pod R. to izuzev
uredništva »P. C. H.« drugi su mogli na-
gagjati, a ipak Vaš list je to apodiktički
ustvrdio. To je mogao učiniti jedino baga-
telizujući uredničko poštenje o tajni, jer sam
uz druge rabio i siglu R. u Vašem listu.
To je tim očitije, što dapače još i tumači
za što sam upotrebljavao tu siglu. Veleča-
sni, kako da opravdate takovo nelijepo, u-
prav ogavno, postupanje pomoćnika Vašeg
uredništva ? Šta mora da pošten čovjek drži
do takovih uredništva, koji svoje dopisnike
tako bezočno otkrivaju? Malenkost? Naj-
bolje je uručiti još i rukopise na uvid i u-
redovanje ..... Sramota je i pomisliti, a Vaši
se pomoćnici nežacaju takovim prljavštinama
ponovno baniti ! !!
Kad sam Vas na to upozorio smatra
svojom dužnosti da Vam ujedno i izjavim,
da sam uprav ja osobno pisac svih onih
članaka pod R., te za njih preuzimam i od-
govornost. Za što to tek sada, a ne prije,
Vama a ne drugome činim? — Razlog toga
će te, velečasni, naći u mome pismu na
presjednika naše organizacije prečasnog Lie-
popilia u »P. C. H.« Br, 226, u kojem
meće, dokazom je i to što sam zadržao si- |
glu svoju uprav onu koju sam rabio u Va-
šem listu, i što sam se izrično priznao u
jednom članku (»P. C. H.« Br. 215,) gdje
sam molio Vaš list, da mi kao dosadašnjem
saradniku ustupi prostora, jer pozna dobro
siglu R. — Čemu mi dakle Vaš list uprav
hotimice podvaljuje? još više kad se to
stvari ni malo ne tiče!
Da li bi se, velečasni, znalo za mene i
bez mojih članaka ili ne, to Vašem uredni-
štvu malo vrijedi, ono me je od prije po-
znalo! Da li sam postao »vogja« ili ne, to
opet pokazuje Vaše uredništvo u vrlo smi-
ješnoj slici, jer, rekbi, da hoće monopol pa-
trijotizma za sebe i svoje imati. Zar drugi
ne smije niti izjaviti što misli? Svak ima
pravo, dapače svetu dužnost, da prama svo-
jim silama i prama svome uvjerenju radi,
kako najbolje zna ili cijeni da znade. Zar
će se to meni uskratiti? a i drugim člano-
vima stranke? — Doduše, to bi bilo vrlo
ugodno pomoćnicima u Vašem uredništvu,
jer bi onda mogli da rade po miloj volji,
ali to načelo kod poštenih patrijota ne vrijedi.
Da prekriju tu svoju željicu, utječu se o-
čitoj laži u krilo, pa nazivlju moje nke
»odurnim navalama na Prodan (ee
sni, Vi ste već jednom svojim potpišom u-
tjerali u laž_ svoje pomoćnike, ali su oni
neoprvjviZ ste javno moju objektiv-
nost priznafa oni tim nedičnim srestvom
ipak se služe, da kod neupućenih a oso-
bnih prijatelja Vaših tim mačinom naprave
gešeita. Molim, gdje je ma u sjeni u mo-
jim člancima osobna navala, oduran napa-
daj na Vas? Dapače sam u bezbroj navra-
taka, osudivši prama svome uvjerenju po-
znati predlog, izrijekom priznao Vam naj-
plemenitije namjere u stvari kao osobi; ni-
jesam u pitanje umiješao niti najsitnije druge
stvari, u koliko nije bio zaslužen odgovor
Vašim pomoćnicima. Pa ipak, oni, uz muk
Vaš, operiraju tako malo poštenim srestvima!
Kao Hrvat po narodnosti, Starčevićanac
po stranci kojoj pripadam, smatrao sam svo-
jom dužnosti da istupim, jer sam uvjeren
o štetnosti koraka Vašega i Vaših drugova;
javan čin, javno sam kritikovao. Javiv se iz
samoće, bez ičijeg i najsitnijeg upliva, na-
gjoh se od jednom u divnom kolu Dubro-
vačkih starčevićanaca pod vodstvom ugle-
dnog presjednika Liepopili-ja, vigjeh se me-
gju najuvaženijim članovima »stranke prava«
kao n. p. jednim Bojanićem, jednim Zan-
kijem koji su bili uz Vas duša stranke, je-
dnim Dr. Granićem, pa da Vam ne brojim
dalje, donapokon jednim Banićem barem u
načelu! Nije li to morao za mene biti vrlo
tvrd dokaz da sam mislio ispravno, da na
svom stanovištu moram i ustrajati? — Na-
pokon uz tu misao vigjam ljudi iz Vaše
neposredne blizine, te cijelu starčevićansku'|
čistu stranku prava po svim hrvatskim ze,
mljama, u kojoj ste do jučer bili Vi jeda
od vogja, ja jedan od vojnika! Uvjeren d
Vaš korak u opreci je sa pravaškim ota
lima, kritikovao sam ga kao takov. Uvjerim
li se da Vaš čin biti će na korist narodu'
hrvatskome, prigrliti ću ga svim srcem, nu
istim časom ostaviti ću stranku prava, jer,
Vaš čin je nespojiv sa njezinim načelima!
Nu, ako svi znaci ne varaju, nije daleko,
doba koje će u pravoj slici otkriti stvar, te
,VMlada nam talijanštinu širi !“
Spljetsko »Naše Jedinstvo« u broju od 21.
ov. mj. donaša ovaj članak pod gornjim
naslovom, kojega prenašamo jer je na svome
mjestu i koristan po opću nam, svima svetu
stvar, a glasi:
Dubrovnik, 18. septembra.
Dalmatinsko novinstvo u ipogledu izbje-
gavanja hrvatskoga jezika u c. k. uredima a
širenja talijanštine većim dijelom neprestano
uzvikuje: »Vlada je kriva! Ona talijanštinu
u uredima uzdrži i širi«! A jeli baš tako?
Nije! Ne kažem u svemu i po svemu, ali
ja ću po istini kazat i dokazati, da smo na-
žalost sami tomu krivi, da sami naši ljudi
talijanštinu štite i proširuju svojim novcem,
svojom trgovinom i svojim ponašanjem, a
da je tako evo dokaza, i to što se samog
Đubrovnika tiče, a da i ne govorimo o ostaloj
Dalmaciji, gdje je triput gore: U nas u Du-
brovniku trgovci i obrtnici, koliko obiju hr-
vatskih stranaka (pravaši i rezolucijonaši)
toliko i Srbi, sve podneske šalju Poreznom
uredu, Carinari i Intendeci na talijanskom
jeziku — osim vrlo rijetkih iznimaka — pak
i izdatnice (bulete) sa carinarskog ureda
primaju isključivo na talijanskom jeziku, te
i kada dogju po kakav posao u Carinarski
ured, sa činovnicima govore talijanski. Tim
svojim postupanjem ne samo što štetuju
općoj narodnoj stvari nego i neprilika nana-
šaju istim onim našim čeličnim činovnicima,
koji hrvatski uređuju. Pa i čudo je kako naši
činovnici imaju volje i ustrajnosti da se za
svoj jezik izlažu i žrtvuju, kada im na svoje
oči njihov rad parališu vlastiti istomišljenici,
rogjena braća, a činovnicima talijanašima to
vrlo dobro dolazi, te se hvale da »pučan-
stvo (!) neće da zna za hrvatski jezik, nego
samo za talijanski« !
Eto dakle naši ovisni činovnici bore se
nazbilj i uređuju u svom hrvatskom jeziku
— što im i sama najnovija ministarska od-
redba odregjuje — a naši meodvisni trgovci
i obrtnici naprotiv se služe talijanskim je-
zikom, i time našim čeličnim činovnicima
grdne rane zadavaju, pa još rogjena braća!
Kud ćete više kad i naši mesari, rodom iz
dubrovačke Župe, seljaci, koji niti prozboriti
talijanski ne znaju, pa ipak sve bulete i
ostalo sa carinarskog ureda uvijek primaju
samo na talijanskom jeziku, toliko da se pro-
šle sedmice jedan mesarski trgovac začudio
kad je od carinare primio dokaznicu na hr-
vatskom jeziku, a to je najboljim dokazom,
da ovi naši ljudi ne znaju da nijesu dužni
primati ništa sa ikojeg ureda na talijanskom
jeziku, već da svuđa u zemlji imaju prava
zahtijevati, da ih se služi u svom hrvatskom
jeziku. Tom neznanju najviše je krivo naše
novinstvo koje, mješte samo vikati na vla-
du, imalo bi podučiti i uputiti na to svoje
pristaše, svoje gragjane.
Da je sve ovo ovako i nikako drugčije
dokazom je i to, što je i prošlih dana od c.
kr. carinarskog ureda u Dubrovniku na-
ručeno 8000 predadbenih dokaznica i priz-
nanica na talijanskom jeziku, a samo 2000
na krvatskom. Kad je jedan zapitao jednu
upućenu osobu: »Pa što će toliko talijan-
skih tiskanica? Ko će ih potrošiti«? Odgovor
mu bješe: »Potrošiti će ih jvaši ljudi, Hrvati
i Srbi, koji svojim postupanjem tlače svoj
jezik i zapostavljaju, a proširuju talijanštinu«.
pokazati na čijoj je strani istina. Vrijeme je
staro otkrivalo! Pričekati ćemo malo da vi-
kako će teorija — u praksi poslužiti.
Megjutim, velečasni, upozorite Vaše pomo-
nike da budu zeru pametniji: poštenje nije
nikome još naudilo, neće ni ninaa
pako dovrše svojim odgovorom, b
trebno, javiti ću se. Ne zaboravite, veleča-
sni, onu: nećemo Prodana !, koja se i danas,
u drugoj formi samo, odasvud čuje, pa ćete
za kratko biti na čistu ko »laži piše«, da li
ja i drugi slučajni Vaši politički protivnici
u jednom pitanju ili oni koji su Vas na taj
sam kazao: poštene i pristojne ljude
evo me uvij ra čela sa svojim imenom
na biljezi. — Tu je eto razlog za što se
ne ozvah V moćnicima, ni onom prije
ni ovom nego uprav Vama. Da se
pak ni o, kako mi Vaš list pod-
čin doveli i koji Vas samo radi toga glade.
Primite iskren pozdrav uz želju svake sreće
od odanog Vam štovatelja
Banići z. p. Slano, 20/9. 1909.
D. Ante Jasprica, upr. župe.
I
Tako je u istinu!
U ovome je u Boci Kotorskoj, na žalost,
još i gore, pa neka je na preporuku i ona-
mošnjim rodoljubima bez razlike stranaka, |
da jednom stanu tome na put.
Stari Dubrovčanin.
Kud srću?!"
Kud se zagje, kad čovjek zanemari svo-
ja načela, kad skrene s programa, kad la-
koumno popušta, to nam najbolje dokazu-
ju gospoda oko »Hrv. Krune«. Ne mogu
pojmiti, da g. Prodan za sve to znade i 0.
dobrava, ali svakako na njega pada krivnja,
kad to dopušta u glasilu, komu je on od-
govorni urednik, a k tomu i presjednik
stranke, Danas ću se osvrnutna »Jedan in-
—š) Bilo izostalo zbog prenatrpanosti gradiva. (Ur. ,
teresantan članak«, kako ga nazivlje sama
»Kruna«, a što je izašao u osječkoj »Drau«.
»H. K.« se je brzo pobrinula, da taj inte-
resantan (?!) članak donese svojim čitatelji-
ma i bez komentara (sic!) stavi im ga na
razmišljanje. Pa gle čuda! Evo sve mudro-
sti i duhovitosti gospode oko »H. K.« kad
pobjedonosno kliču: »upozorujemo samo
na ovu stavku«, koju pako markantnim slo-
vima donosu: »/ za to ne će ni zemlji ni
vladi škoditi, ako čisti (?!) proslijede svo-
jim sadašnjim djelovanjem«. Heureha!!!
drugo im i ne treba, pa puni zadovoljstva
vele: »Nama je dosta . . .« Kud ćeš boljeg
komentara, ali sami sebe sjeću donoseći
cijeli članak. :
Da su ostali pri ovom navodu možda bi
kogod bio i nasjeo, a tako su promašili.
Mali komentar doista ali dosta znači. Stani
čitatelju pa se smiji ili sažaljuj djecu oko
»H. K.«! Ne ću se upuštat u razglabanje
tog neslanog članka, nego ću samo zapi-
tat tu metamorfoziranu gospodu oko »Kru-
ne«: koji je njihov program, a koji čistih?
— ispred ove riječi meću oni upitnik i u-
skličnik; dobro si, g. Angjelinoviću, nijesi
nigdje zaboravio staviti ove za tebe valjda
pobjedonosne znakove, to sigurno nešto
znači. — Je li vaša borba — barem do sa-
a — bila proti srpsko-hrvatskoj koaliciji
kao i starčevićanaca? Da li se bore proti
umjetnom srbizmu u Hrvatskoj kao i star-
čevićanci? Ako jest, onda s kojim slavodo-
bićem donosite onaj članak iz »Drau«? Ako
nije, onda nam čisto i bistro kažite, pa će-
mo znati s kim imamo posla: s pravašima
ili uskocima iz pravaštva. Nego i ako je
vaša namjera prozirna, molili bi vas, da
nam kažete čisto: zašto ste onaj članak do-
nijeli u »Kruni«? Ali prije uzmite logiku u
ruke, pa na temelju neoborive logike izvo-
lite nam odgovoriti i onda ćemo vas po-
služiti s odgovorom. Usvajate li onaj čla-
nak, onda sami sebi turate bodež u vlasti-
te grudi; onda položite oružje, jer ne vje-
rujete u oživotvorenje onoga, za čim če-
znete; onda sbogom lijepi ideali, sbogom
Hrvatska Domovino, jer tvoji sinovi nijesu
kadri, da te spase, da te oslobode? I baš
ona mjesta, koja su u članku proti Starče-
vićanstvu, dakle i »Kruni«, ako hoće biti
Starčevićanska, ona donosi razvučenim i u-
padnim slovima. Na čast joj! | za ovaj put
svršavamo, a zgodom zapitat (ćemo Veleč.
Prodana, koji su uzroci, da se je on od-
vratio od D.ra Franka, fa kadi Milinovci-
ma? — /. L.
o
Vijesti iz naroda.
Iz Janjine.
(Naši »usrećitelji« — zastupnik i načel-
nik). Zadnji put samo natukosmo, pa nas
evo prama obećanju na stvar, da budemo na
čistu. Dne 3 0. m. začudismo se videći opć.
čauša da je izvjesio trobojnicu na opć. zgra-
du. Znatiželjni čemu to, odgovori nam da
dolazi zastupnik Kunjašić. | doista pred večer
vidjesmo ga proć kroz našu varoš u društvu
načelnika. Otišli do opć. zgrade, valjda da
otpočinu malo, a po sata kasnije — isčeznu.
Ne ima ni njega ni načelnika, ko da ih je
zemlja progutala ! Narod obaznavši sakupi
se u društvu »Zvonimir« misleći da će ba-
rem tu zaći na razgovor, ali njih nema te
nema. Eto takav je prvi pohod zastupnika
Kunjašića u našoj općini, kojoj ie načelni-
kom |. Sugja! — Da nas dobro razumiju
evo nekoliko riječi: | prije imasmo načelnika
i zastupnika, nu oni su drugčije postupali.
U našoj sredini vidjesmo i malo pametnijih
zastupnika nego Kunjašić, kao n. p. Proda-
na, Bijankinija, Vukovića, a ipak su ti htjeli
čuti iz usta naroda potrebe naše, pa ako
im kadgod i nebijaše ugodno, ipak nijesu
prezirali narod koji ih je birao na onako
časno mjesto, koji ih je odlikovao svojim
povjerenjem. Sad pako eto dolazi zastupnik
Kunjašić sa novom modom, bagatelizujući
svoje izbornike i to u prvom nastupu i prije
nego je u sabor i zavirio ! Bravo, mođerni
zastupniče naroda, evala! Ali zapamti dobro